i Z e . . . > izborima u Dubrovniku. Znamo i mi da zgd Ž : »N. Dis E x; uz hrvatsku da se vije i Godina XIV, komi ji Eda dok U Dubrovniku 27 Avgusta 1905. Broj 35. o oCijena listr, E Za Austro-Ugarsku, Bosnu : ori Hercegovinu na godinu Kruna 1] i Za Srbiju i Crnu gor dinu Kruna 12. pad oi 34 Za sve ostale zemlje na gočnu - > oračaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. ' Na p godine | na četvrt godine surazmjerno, Bo, > Pojedini broj lista 20 para. NME Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šsju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave Javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od reika (sitnijeh slova), Ako se viš“ puta štampaju, po pogodbi, Nofrankovana pisma ne pri- maju se. Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić. = mas SIS Dubrovnik, 26 avgusta. »Narodnome Listu“ organu Hrvatske Stranke i » Crvenoj Hrvatskoj“ organu, kao što kažu, D.ra_ Pera Čingrije, nije baš po ćudi, što su Srbi dubrovčani u oči gamih općinskih izbora upravili proglas Svojim su- narodnjacima na Primorju. Taj je proglas za njih jedak, neskladan i žeslok; a zašto? Jer spominje neiskrenost ga strane mjestnoga Odbora Hrvatske Stranke u vogjenju pred. govora za zajedničku akciju Pri općinskim do- sta i dosta puta, paki ovom prigodom, peče čuti istinu, ali pitamo: šta bi nam tek onda i,C. H.“ kazali, kad bismo rekli i Sve one ostale razloge, koje smo do sada premučali, a koji gu s Njihove strane mučke a vrlo rječito a priori isključivali svaku mo- gućnost da se dogje do sloge? Nećemo ovdje nego samo dotaknuti se zahtjeva postavlje- na sa naše strane: da ge u Dubrovniku na Općini u svim gvečanim prigodama mora Srpska trobojnica na općinskoj zgradi, kojemu zahtjevu pre- stavnici hrv. stranke nijesu nikada dali izvje- sna odgovora i ako smo se povoljnomu od- govoru morali nadati, jer je na svrhu to, Po njikovu shvaćanju barem bilo nešto ma- 4 nje-ed-onoga dragoga-—da_—namr-po-dado- pu- lovina vijećnika. Ta nijesmo od jučer u Dubrovniku; znamo i poznamo vrlo dobro osobe s kojima smo u svakidašnjemu saobraćaju, pak nam i njihova ćud i taktika u svakome pisanju i u svakome poslu nameće i nepovjerenje i ko- lebanje. Kad je, tako da rečemo, nuždno da budemo svegj oprezni a kamo li nećemo biti u dogovorima onake važnosti po cijelu stran- ku u Dubrovniku, kao što su morali da bu- du općinski izbori? I ako je stranka, predvogjena od kleri- kalaca gospodina D.ra Salomuna Mandoifa i prepoštovanoga Monsignora kanonika Ljepo- pila, nazivala Hrvatsku Stranku u Dubrovni- ku: ,nadutom silom pet, šestorice“ a Hrvat- ska Stranka njoj kroz ,Crvenu Hrvatsku“ odgovarala: ,šilo za ognjilo“, te je stranome svijetu izgledalo, da se te dvije, recimo stran- ke, neće nikada opet izmiriti, ipak nama teoretičarima, kojima je poznata realnost u po- litici naših protivnika i koji znamo isprepletaj njihovih svakojakih interesa, bilo je sasvim ja- sno, i mogli smo temeljito računati, kao što smo i računali, da će na svrhu — kad jedna drugoj ne imati bude više šta da odgovori ni Kroz sastanke ni kroz novine — doći do sporazumljenja. I tako je moralo da bude, jer interesi cjeline, samoprijegor na korist Opću, trebao je kod njih svegj da natupa. mjesta pohlepi za gospodstvom pojedinaca, biva onoj »nadutoj sile pet šestorice*) koja se uortačila ga Dum Antunom Ljepopili, s kojim je Hr- vatska Stranka u Dubrovniku tobože ,davno ,odračunala, jer on nije čovjek da ga se ge: pbiljno uzme, jer onome koje jedno ajeta pdrugu misli a treće čini, ona mu ne vje »pak koliko. se god on kleo % pra (naš kursiv). ,Naduta sila pet, saho izašla je dobitnica i stavila je svoju A a izvojštenu pomoću ,energumena u svećen ij odori, koji jezuvitskim medom na ustima 2 »VPovijeda uvijek o slozi € ljubavi a sije je odori mršnju ne samo megju gragjan E An j GEbnok *) ,Prava Crvena Hrvatska br. 4: o Ezlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Kristo P Dominković. »već i megju pristašama jedne stranke“ (naš kursiv*). Zaludu je, treba da ovdi kažemo nešto što je u Dubrovniku svima dobro po- znato, a ma nije široj publici iz Dubrovnika. »Hrvatska Stranka“ u Dubrovniku, nije ni- kada bila bliža kompromisu sa Zlerikalnom Strankom do u onome času, kad je Dr. Pero ingrija — njen vogja — u skupštini u Ći- taonici iskazao, da će hrvatska stranka slijediti primjer Srpske Stranke i prepustiti drugomu inicijativu za općinske izbore. A zašto ? Jer Se Hrvatsha Stranka prepala od svoga za- ključka a klerikalna stranka pobojala se da ne bi Srpska Stranka uskočila, pak se uor- tačila sa njenim pjedestalom i nju pokopala mješte da je pušti kroz nastajni perijod op- ćinskoga djelovanja osnažiti se kao što i hoće, pak baš da i nema — kao što ima — Svo- jih 12. vijećnika _u novome Općinskome za- stupstvu. Zahtjevi postavljeni od mjesnoga odbora Srpske Stranke u Dubrovniku Hrvat- skoj Stranci nijesu bili neprihvatljivi radi svojega sadržaja, nego radi osoba — posla- nika stranke — kojim su bili upravljeni. Za- htjevi Srba dubrovčana, da su bili primljeni, bili bi_učinili kraj: pnadutoj sili petorice, šestorice“ a ne Hrvatskoj Stranci, a to nije sada još bilo moguće, jer je ta sila pomoću baznelavna Iranitalaaija klawikalna alenaba_inš ne dorasle, znala da će moći iz izbora, ako li će i za kratko vrijeme, izaći osnažena, kao što je faktično i izašla. Šta da rečemo sada o slozi Srba i Hrvata koja se sporadično pojavila u nekim mjestima u pokrajini? Šta da rečemo — e da budemo tačniji — o sporazumnom glasovanju Hrvata i Srba u nekim općinama u pokrajini? Kotor _mećemo odmah na stranu jer o njemu, koji se nalazi u permanetnom ,opsadnom stanju“ pod dik- tatmom policajskog savjetnika Mahoveca, ne možemo da govorimo. Pregjimo na Obrovac i Vrliku. [ u jed- noj i u drugoj općini bilo je razmjerno i do sada u Općinskom vijeću i upravi Hrvata. Ali tim dosadanjim brojem Hrvati nijesu bili zadovoljni. Sada ih ima brojno više, i ka- rakter dvaju Općina — istina je ostao je srpski. Ali, počekajmo malo; / appetito viene mangiando, kaže. poslovica. Ove je godine tamo srpstvo u Općinskom predstavništvu brojno oslabilo, pak ćemo vidjeti šta će tamo biti do šest godina. — U Benkovcu dato je Srbima 12 vijećnika, ali Benkovac je to mo- gao da učini “bez ikakve štete i, po načelu svoje većine i jer taj ustup ne može da dje- luje nikako na ištetu političkih izbora, a na korist sloge Srba i Hrvata. Ali u Skradinu Konavlima i Dubrovniku gdje su izbori, gvaki za sebe, morali imali osobitu važnost po tu razglašenu slogu jednoga naroda sa dva imena, i gdje su Srbi morali putem sloge nešto da dobiju što bi moglo trajno djelovati na opće dobro i stranačke prilike u pokrajini, ili se nije došlo do sporazumlje- nja, kao u Dubrovniku, ili se rasplamtao stranački rat do istrjebljenja, kao u Skradinu i Konavlima a što je najžalosnije, i tamo i amo Hrvatska je Stranka na takovu borbu huekala i sokolila i preko svojih organa i preko svojih izaslanika. ia Mi nijesmo praktični u politici — to ispovijedamo; mi smo teoretičari, ali dok nam ge to, sa stanovite strane, upisuje u grijeh g) Crvena Hrvatska“ br. 20. ili manu, mi smatramo za našu * vrlinu. Mi, koji nijesmo još“ okusili slasti“ gospodstva, te nemamo na duši nikakvoga grijeha mo- gućnika, volimo računati sa teorijom da su Hrvati i Srbi jedan narod, negmo li sa pra- ktičnim političkim životom, u kome treba sa gospodstvom u rukama dosta i dosta puta nagagjati se sa svojom savjesti. Naša je te- orija širih pogleda i čvršćega temelja prakse, te dogje li odlučni čas — a taj bi mogao ne biti daleko — uvjereni smo da će naša teoretična politika, ako li ne više, a ma ba- rem jednako vrijediti koliko i onu praktična Hrvatske Stranke, a to će biti dosta da se čuje naš glas da ostajemo pri našem tvrdom uvjerenju da nijesmo, kao narod, drugo nego samo Srbi i da se sa našim političkim na- rodnim načelom ne damo zavestiti s puta ni na lijevo ni na desno. AKTE Hrvatska demokratska stranka. (Iz omladinskih krugova). Naš se politički život obogatio ovih dana jednom novom strankom, kojoj gore ispisasmo naslog. Osnivane političkih stranaka kod nas je prilična rijetkost. Od g. 1894. ovo je druga. U Hrvatskoj je to drugčije. Za to se tamo osniva- ia BU ad RR NV ON OL TRE Ta RO TE jest, da neni članovi traže nešto novo, i da ispo- vijedaju načela, koja ne zastupa ni jedna stranka. Od ne mane je također važnosti i vrijeme u kojem se ova pokreće i prilike same, koje je izazvaše. Što se tiče vremena, ona se je rodila onda, kad se je narodna i jedan dio pravaške stranke fuzionisao i okrstio imenom ,hrvatske stranke“. Ova je čifenica veoma harakteristična za naše političke prilike. Hrvatska demokratska stranka donosi u svome prvome broju organu Slobodi, svoj pro- gram. Mi se ne ćemo za sada upuštati meri- torno u programatičku diskusiju sa spletskim listom, to ćemo rade učiniti kašne. Programi, ma kako lijepi bili sami sobom ne donose ništa. Mi čekamo djela, da po nima sudimo. Ona pak stranka čija djela nijesu u potpunoj harmoniji sa riječima i ne zaslužuje ime jedne stranke. To je koterija ili sekta, koja se prilagođuje vjetru, makar s koje strane ovaj duvao... I protiv svega toga mi bismo htjeli napra- viti izuzetak sa pojavom nove stranke, jer su nam i ludi i program nen simpatični. Neni o- snivači su mladi i oduševljeni ludi, prožeti mo- dernim duhom vremena i slovenskim idealima. Poznali smo ih u privatnom životu i nihovu radu ovo zadnih godina, i na universitatima Pragu, Beču, Gracu i Zagrebu. Osobito ih upo- znasmo i — iskreno ispovijedamo — zavojesmo g. 1902. iza vandalskih semptembarskih dogo- daja u Zagrebu i u hrvatskom pokretu g. 1903. proti zloglasnom sistemu grofa Hedervarija. Od onoga vremena oni su nam u Hrvatskoj save- znici i jedini prijateli srpski. To je osobito iz- bilo u Zagrebu i raznijelo so svuda. Mi smo ponavlanio, iskreno zavolili hrvatsku naprednu omladinu, jer su pokazali trijezno i zdravo shva- tane narodne politike i pokazali se odlučni i ne- popustlivi u borbi za svoja načela. U tome su se putu sreli s nama. Mi bi tvrdo želeli, da i dale slobodni od svake tjesnogrudne ukočenosti, političkog dogmatizma, i poznatih ,mostova“ na Balkanu, poradimo u korist narodne misli. La- đa narodne misli mnogo jo vremena lutala po uzburkanome moru i to više sugestijom naših protivnika nego li nespretnošću samih kormi- lara... Uobraženost i pretjerano mišlene o svo- joj sopstvenoj snazi — što je nalazilo svoje hrane u lako stečenim ,pobjedama“ protiv Srba — to je u politici smrtni grijeh. Izgleda da osnivači nove demokratske stranke nijesu uda- rili tim putem lakim i blistavim, gdje se dema- goškim sredstvima i patriotskim tiradama lako postiže uspjeh, barem prividni, koji sliči onoj vatri, koju Nijemei nazivaju Zrrlicht. I baš ova politika najviše je uspjela da odvoji Srbe i Hrvate. Ona ima i svoje protagoniste. U Hr- vatskoj gospodina Dr.a Josipa Franka, a kod nas čistoga Don Ivu Prodana i Don Antu Li- jepopili — toga dubrovačkoga Andriju Chenie- ra. S ovijem se nikad ne će Srbi složiti. A ža- losna je činenica, da fiima padaju na lijepak i druge hrvatske stranke. I baš sa ovoga stano- višta mi radosno pozdravljamo pojavu jedne no- ve stranke, koja ima glavni zadatak, da se bori proti Frankovsko-furtimaškoj koaliciji, koja evo jučer i kod nas proslavila jednu ,pobjedu“, Ko je pobijedio? ... Mlada generacija hrvatskih naprediaka i naših demokrata u nama Srbima naće uvijek svoje prirodne saveznike. Osnovna misao i vo- dila u našemu radu jedna je te ista. Srbi su na Primorju bili uvijek pioneri narodno politike, koja je za osnov svome radu bacila oko sebe i čija se politika kristalizuje u riječima >Balkan balkanskijem narodima« i koja ne traži pomoći ni od Beča ni Pešte ni Rima nego u snazi sa- moga naroda. Naravno da je ovaj put trnovit a on se lakše može prevaliti, čim su naši redovi, Srpski i hrvatski, gušći. Što da tajimo i da je- zuitski prevrćemo očima? Mi hoćemo da bude- mo gospodari u svojoj kući koju su nam naši stari cijenom svoje dragocjene krvi sačuvali. Moderno shvatane narodne politike ne previja se pred jačim, stoji nepokolebivo na obranu na- rodni ds akize PaaPBšćAbir rila braća spa- Ziti i slijediti ga... In hoc signo vinces! St. K. E sena. Srpski listovi u Americi. Naša žurnalistika s onu stranu Oeeana nije baš bez zamjeraka. Rastrovaše je Judi Ša- banove ćudi, koji raspolažu vaspitafem samo onoliko, koliko to treba jednom salonskom pod- vorniku. Bilo je vremena, kad su u Sjedifenim Državama srpski listovi nicah kao glive, svaki je od nih, dakako, dokazivao prijeku potrebu svoga opstanka — ,radi napretka srpskog na- roda“ — ali ta manija, na našu sreću, eto je popustila. Da ugine još pola tih listova, prija- teli narodnoga napretka ne bi, vjerujte, zažalili. A_kako bi i zažalili, kad su nekoji listovi stvo- reni samo reklame radi. Uzmite, n, pr. fu- jorški Cpneku Ponomy6! Taj list izlazi redovno svake subote, godišta mu je cijena 2 dol., a vlasnik i urednik mu je g. Jovo Tomanović. On je u svoje doba uređivao humoristički list Iluno, a sada u podliscima svoga lista hoće da se ogleda i na kniževnom polu pisanem — ki- lometričnih feltona. I taj gospodin udario je nu pročelju svoga organa natpis Cpneku nucT sa cpneku_Hapon, ali je to u suštini samo organ — a la Zottijev ,Narodni List“ firme prva srpska banka Jova Tomanovića“ i prodaje du- hana istoga gospodina. Mi, istina, želimo srećan napredak srpskijen ustanovama u Americi, ali se hladnom prosmatraču. nikako ne sviđa, što g. Tomanović u stupcima toga organa umeće po deset oglasa svoje sitne bankarske radne. Pa i inače od toga lista nema srpskoj misli go- tovo nikakove koristi. Urednik mu ne pozna ni osnovna pravila srpskoga jezika ni stila, a po- nosi se, što mu je list redovito pun čaršijskih izraza i prostačkijeh napadaja! Naporedo s ,Ro- dojubom“ može stupati fegova susjeda, riujorška Cpnceka_Crpaxa. Taj list izlazi svakog če- tvrtka, a cijena mu je godište 50 e, Uređuju ga gg. Popović i Miletić — banking. & passage agents. I taj listić, koliko mu neštašica prostora fegovijeh stupaca dopušta, ,sjajno“ zastupa — »prvu srpsku banku u Americi Popovića i Mi- letića“, razumije se ,,u interesu naroda“, A šta bih kazao o pitsburškom Cp'6uuy?. Taj je list do nazad malo mjeseca bio organ Srpskog Pra- voslavnog Saveza ,Srbobran“ — ogromne orga- nizacije, koja ima sedamdeset podružnica i 2318 članova, a da je sreće, više uviđavnosti i Jubavi Fe ET