BK Za Austro-Ugarsku, Bos R Hercegovinu na godinu Die ; ; " Za Srbiju i Crnu u" “ S Ena 80ru na go - ž & : :Z> (sve ostale zemlj # Baje 15 u zlatu. Puma * Za Pušrovnik na godinu ji 10. ME Napo godine 1 ke četvrt godine surazmjerno, ; Pojedini broj lista 20 para. | da će u Dubrovniku i pozdravilo je čitavo Sr nik mu je bio nepr: ovoga lista nije ga već osjetliva potreba. Kak bilo niti jednog kniževnog i hrvatski listovi bili su sreće, te, radi više razloga, nstanak, hotjelo se pokušati Mi list ,Srd« menitu zadaću, prazninu. On je imao da bude list i Srba i Hr- vata. U jedinstvu kniževnosti i jednih i dr morao se udariti teme] i fiihovoj "putem »Srd“ udario i uspio je. nici bili i Hrvati, i bilo ih je priličan broj, vrlo dobrim radnama. Ali kolikod je ,Srđ« godio pravi put i, bavi zavoleli i Srbi i Hrvati, opet ga nije mo- gla mimoići ona poznata sreća svih naših kfi- > ževnih listova, koja je evo uz ,Srd« valjano Brankovo Kolo“. Uzrok ovome samo je jedan — naš nemar. Godina a vn Pi U Dubrovniku 10. Septembra 1905. Broj 37. Cijela if 28 UBROT ih Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovniku Dopgisi se šalu uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano.izjave javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankovana pisma ne pi. maju se. M ni itana Da a i izdavate] Dr. Mato G. Gracić. rama A O 7 . »srd ne smije da prestane! Otrag gotovo četiri godine, na prvi glas izlaziti kkiževni list ,Srd« Pstvo tu zamisao. Začet- ežaleni Fabris. Pri osnivanu vodila 'nikakva špekulacija, o na Primorju nije lista, a ostali srpski Svi mahom jednake nije im bio moguć i sa listom ,Srdem“. imao je drugu zadaću i to ple- a ne samo da ispuni kniževnu ugih slozi. Tim je Srđevi su sarad- sa po- kolikogod su ga s istom ]u- zapala i Kad je svrhom prošle godine list »Srd“ izgledao baš kao požućeli jeseni list o grani, komu ne treba ništa drugo nego da se lako o- trgne pa da pomoć gotovo svi srpski listovi pa i nekoji bratski hrvatski. jaka riječ: Dubrovčani osjetili su i razumjeli jakost tih ri- ječi, pa zažeše oči, pregorješe i zaboraviše sve one poteškoće i žrtve što im je srpski nemar sa ,Srđem“ nanijo, te i oni rekoše: smije da prestane! i to radi |ute nevole, da ne bi opet ,Srd“ grani. Poslije ovog apela Srba i Hrvata, Srbi su se Dubrovčani nadali, ba biti malo grižne savjesti, da će barem nima u pameti oživjeti uspomena na pok. Fabrisa, pa da oni ne će dopustiti da nestane jedine svete uspomene onoga, koga su toliko štovali i cije- nili, i koga su onako tužno oplakali. Hrvata ovoliko se nije moglo tražiti niti se tra- ži, jer je ,Srd“ srpski list, a sramota je srpska. Braći Hrvatima imamo da ostanemo harni što su .Srd“, i saradnom i preporučujuć ga i ustajući sami na pomoć onda, kad je imao da prestane. Pa evo i sada, kad se ,Srd“ opet sprema na umor, digao se glas sa hrvatske strane, iu »Novom članak o našem broju u cjelini preštampali. ga nestane, saletješe mu giječju u U svim tim listovima čula se »9rd“.ne. smije..da. prestane! Srbi »Srd“ ne izgledao kao požućeli jeseni list o da će barem kod Sr- Od braće propasi negova ge i onako zauzeli za izašao onaj lijepi i simpatični »Srđdu“, kog smo u prošlom Listu“ Ali sva ona moralna pomoć i kroz srpske i kroz hrvatske listove nije bila jaka, pa da i malo ubije OMA) naš nemar, koji nas toliko od vajkada bije. Čitali smo svi one članke po li- stovima, i čitajući kazao: ,Srd ne smije da prestan svak je zajedno sa listom eli — s tim o jaču je svršio. Srbi Dubrovčani imali su malo je savjest, te su žrtve samo da : je pratila ona varava nada: biće bole. se Juto prevarili. Sva ta u ono nekolik Slaba je to hrana za list da vene. stanak ,Srda“ je blizu. prestanku ,»Srda“ to je iz obijesti. U ovo deset mahom iz Dubrovnika, a i sjetio da ga barem sa na taj način nije list moga lazi, . hrvatskih novina, 1 se ponovo upustili u poteškoće i i Srđ“ ne prestane, a uvijek ih Ali su pomoć bila je i ostala o lijepih članaka po listovima. daa: i on je počeo mogu da izdrže i, pre- Ali ako govorimo 0 lute nevole a nikakve brojeva ,Srda“ radne su sa strane se malo ko saradnom pomogne, pa o redovno ni da 1z- imao gradiva — hvala srpskom čemo 0 materijalnoj pomoći, ćemo ni riječi, jer se i hoće li nam svijet vje da Dubrovčani prikri- davafe ,Srđa“, jer nego gotovo samo ih ni apel srpskih ni egova za- Dubrovčani više ne jer nije nemaju. Što da [ro o pretplati? O tome-ne mi stidimo, a ne znamo rovati. Evo četiri godine Yaju velike troškove Za iz »Srd“ nema pretplatnika anu Predbrojnika. Ne a uspomena na fi Kzlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Kristo P. Dominković. četnika, pa ni poslate im poštanske naputnice. Svo oro nije bilo jako da otrgne pretplatu za »Hra“. Pri ovakovim prilikama ,Srd“ će morati da prestane uza svu požrtvovanost Srba Du- brovčana. Na ovaj način nestaće jedini kliiževni list na Primorju, u kolijevci srpske i hrvatske knige, koji je svetom zadaćom kniževnog jedin- stva i sloge Srba i Hrvata bio jednako otvoren i jednim i drugim. Oko ovog lista trebalo je da se kako braća okuplamo, a to je bio cil lista, tako ga je zamišlao pok. Fabris, a jednako su ga razumjeli Srbi i Hrvati, pa su zato na svr- šetku prošle godine i pale one jake riječi: ,Srd“ ne smije da prestane! — ali srpski nemar bio je toliki, da ih uza svu fihovu jačinu nije čuo. »Srd“ ne smije da prestane! to su Srbine tvoje riječi, riječi iz tvoje duše, a naćera- la ih je nemirna savjest, da se ne utrne onaj sveti amanet pok. Fabrisa, ,Srđeva“ začetnika, koji je sa ,Srđem“ i živio. Evo ti ,Srđa“ na umoru. Tiho i spokojno se gasi poput ulanice koja dogorijeva ili poput požućelog jeseneg li- sta, jer je živio plemenitom namjerom da te za- grli sa bratom Hrvatom. Ako ti nemirna sa- vjest opet naćera samo riječi: ,,Srdđ“ ne smije da prestane!, znaj da ga iz mrtvog sna ne ćeš pro- buditi, pa da su te riječi jače od groma nebe- snoga; znaj, da time nijesi spasio onu svetu uspomenu pok. Fabrisa, kog si onako i onoliko štovao i cijenio, i da tim nijesi ništa otrgao od one mane, koja te resi — od srpskog nemara. Na dušu ti! e Srpsko-Hrvatski sporazum“). Najveći će pesimista priznali, da srpsko-hrvatski odnosi u najzadne vrijeme iz temela preokrenuli. Od luđačkog naviještena ,rata do istrage“ i zločinske septembarske hajke na Srbe nijesu prošle ni pune tri godine dana, a sad se već po svim zemlama gdje živi naš narod, i iz re- dova gotovo svih stranaka, čuje samo jedan glas: Braća smo, i izriče samo jedna žela: Radimo složno kao braća. Sasvim je prirodno, da od krvnih nepri- jatela, kakvi bijasmo jedni drugima, ne mogo- smo preko noći postati saveznici i suradnici. Bila je nužda prelazna perioda, dok se potpuno stišaju ustalasane strasti i uklone ne- suglasice i uzroci nesporazumlena. Ali jo ta idila predugo trajala, pa bi se moglo lako dogoditi da nam to opet kompro- mituje, u najosudnijem času, narodnu budućnost, baš kao što duge zaruke više puta _kompromi- tuju skloplene braka. ; Srbi su to — govorimo o Dalmaciji, ali se mnogo toga može i na dale protegnuti, — Srbi su to, ponavlamo, već davno uvidjeli, pa su u dva puta pozvali političke predstavnike dalmatinskih Hrvata (i prije narodnačko-pra- vaške fuzije i poslije ne), da se postave osnovi složnom radu za narodnu stvar, da se s fraza prede na djelo. Prema stanovištu, što su ga Srbi otvoreno zauzeli, Hrvati, u koliko nijesu zaslijepleni fa- natizmom ili predobiveni za tudinske protuna- rodne svrhe, ne imadoše razloga da odbiju brat- sku ponudu. Jer, što je do sad, barem kod nas, najviše odbijalo Hrvate od Srba? Nijekane hr- vatskog narodnog imena i načelna protivnost Srba sjedifefiu Dalmacije s Banovinom. Nakon poznatih izjava s hrvatske strane, u dalmatin- skom saboru i drugdje, — u iskrenost kojih Srbi ni za čas ne posumrnaše — sa srpske strane bi data potpuna zadovolština hrvatskom samolublu, koje se osjećalo teško uvrijeđenim, dok se sa srpske strane identifikovalo hrvat- stvo s političkom austrijanštinom, i dosledno se odricao narodni značaj hrvatskom imenu i sva- kom političkom radu pod tim imenom. Dopuštajuć prednost hrvatskom imenu pred_ srpskim, predstavnici su PRE su se MI Ovaj lijepi i trezveni članak, te je izašao u br. spletske .Slobode“ zaslužuje pažiin naših čitalaca, te ga rado prenosimo u vjelini, srpstva u našem saboru dali Hrvatima u tom pogledu najveći dokaz bratske susretlivosti. Što se pak tiče sjedinena naše pokrajine s Banovi- nom, poznata izjava srpskoga saborskog kluba pokazala je, da su se Srbi postavili u toj stvari na isto načelno stanovište što ga zauzimlu hr- vatske stranke. U koliko su dakle Srbi bili pokrivi Hr- vatima, oni su svoju pogrešku popravili i sa svoje strane uklonili svaku zapreku zajedničkom radu. Do tog zajedničkog rada ipak još nije došlo, jer nije bilo odziva sa strane hrvatskih prvaka, koji su na konkretne i praktične pred- loge Srba, odgovorili — jesinom točkom u pro- gramu nove stranke. No ne samo, što još nije došlo do složnog rada, nego se nama čini, da ne može ni doći, bar ne s onom grupom zastupnika, koja se prozvala ,hrvatskom strankom“. Ne smeta tome toliko program te stranke, koliko neki ludi, i uprav kormilari, koji se za čas potisnuti, opet dbčepaše kormila. I program je, doduše, baš u pogledu Srba najmutniji, osobito u koliko na prvom mjestu ističe vrhovni narodni cil, potpuno ignorišuć Srbe, — kojima tek pri kraju dariva jednu pla- tonsku izjavu. Ali se ne zna, da se u progra- mima više puta neće, a kod nas još češće i ne može, da reče sve što bi trebalo, pa za to bi valda Srbi bili mogli preći i preko toga programa, makar, takav kakav je, nije mogao da ih ne ozlovoli. : S ludima je svakako druga stvar. Nih pro- grami ne mijenjaju. Koji su omatorili udarajuć kroz cijeli vijek u veliki buban srbofopske po- litike (te toli jeftine veliko-hrvatske politike), od tih le ne istesa pod starost iskrene pristaše narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Tako ni iz onih, koji ne mogu zamisliti ,patrioskog“ rada bez antišambriranja u bečkih ministara i u ni- hovih sluga, bogme nikad pobornika čiste na- rodne misli. A baš takovi u novoj stranci opet isplivaše na površinu. To Srbi vide i osjećaju, i za to je i nih počela prolaziti vola slagana. Fali im pouzdane u luđe, ne vide u nima iskrenosti, dosledno ne nalaze u ,hrvatskoj stranci“ garancije za trajan i iskren sporazum. Vidjeli smo što je Hrvatima bilo krivo kod Srba. Srbi su se pak sa svoje strane tužili na Hrvate, — ostavlajuć na stranu ono smiješno i tugalivo izmjenično proricane opstanka —, zbog zastave, ćirilice, konfesionalne škole itd. Ali to su sve takove točke, gdje se sporazum kod zdrave pameti sam nameće, pa se Srbi ne bi toliko ni hvatali za to. No ima nešto, u čemu Srbi neće i ne mogu dozvoliti tranzakcija — a to je ono, što ,hr- vatska stranka“ zove u svome programu vrho- vnim cilem. Srbi imaju pred očima bistru sliku konačnih narodnih aspiracija, koje, kako vidje- smo, ne diraju ni u ime ni u osjetlivost Hrvata. Hrvat, koji je s nima u tome složan, sporazu- mit će se u čas glede svega što nas dijeli. Da- pače moglo bi se reći, razlike same otpadaju, nesuglasici eo ipso nestaje. Nema li tog jedin- stva težna, Srbi ne mogu pristati na sporazum, kao što ne bismo mogli pristati ni mi. Kakove garancije pruža ,hrvatska stran- ka“ Srbima, da plod zajedničkog rada neće biti izrablen u tuđe ne narodne svrhe? Recimo odmah, nikakove. Dokle god _Biankini bude držao poznate govore i razgovore, i dokle god Vuković bude pisao u bečkom ,Zeit-u“ poznate članke, za Srbe ne može biti govora o iskrenom sporazumu sa strankom, koja te Jude ne smije da dezavuiše, jer oni u noj danas vode glavnu riječ. Klerikalstvo pak, koje u ostalom nije ne- go posebna forma izmećarstva tudinu, pogotovo onemogućuje složan rad. Koliko je ta klerikalna struja jaka u ,hrvatskoj stranci“ i kako iskreno ta stranka misli da se stavi na jedini mogući teme] sporazuma sa Srbima, nek se sudi samo po tom, što službeni organ stranke u svom zad- fem broju donosi oduševlenu brzojavku iz Skra- \ dina, u kojoj se slavi pobjeda jednoga opata Kragića — nad Srbima. Kakve god bile dale evolucije ,hrvatske stranke“, hrvatska demokratska stranka radiće za ozbilan i trajan sporazum sa neodvisnim srpskim elementom pripravna, da se s fiim rame uz rame bori za postignuće zajedničkih narod- nih idejala, ne odričuć se pri tom hrvatskog imena, kao što ne traži od Srba da se odreku svoga imena srpskog. Od te odluke neće je odvratiti ni buka čistih ,radikala“ ni proklestva klerikalska, bu- duć naša stranka nepokolebivo uvjerena, da bez sporazuma sa Srbima nećemo sačuvati od propasti ni ovu malu Hrvatsku, a kamo li sa- graditi Veliku. Da naša stranka nije nikla za drugo, već da samo omogući iskrenu saradnu neodvisnih Srba i Hrvata u pokrajini, makar i u najčedni- jim granicama, vrijedilo ju je pokrenuti, ma što govorila naša razna više ili mane rodolubna glasila. A Ne ' * , 4 u * ... Inkvizitorima u našoj gimnaziji. Čudne li, šta ne, posvete! A_ ipak je ra- zumliva onim djacima, koji su nesrećnim slu- čajem dopali u dubrovačku gimnaziju, da tu u- pijaju duševnu hranu ujedno s bakcilima raz- ličitih bolesti i natražnoga klerikalnoga mrač- naštva. No da je natpis preciznije označen, čla- nak je upravlen dvjema asketičnijem ličnostima, profesorima. Krili i Fabrisu. Krstom Krilom, profesorom slučajno bez mantije, zabavićemo se do malo dana zasebitom biografskom skicom, a neobaviještenim čitaocima dosta je spomenuti, da je on pred naredbama, upravo pred migom, upravitelevim osjećajno mrtav. S katihetom Fa- brisom sasvim je inako, taj pastir Gospodne nive je odavna poznat javnosti s ,odlučujućega“ glasa u gimnazijskim ,aferama“. U toliko vas volimo upozoriti na svakidašne zanimale te go- spode, t. j. na ocriivane slobodoumnijih uče- nika. Svakome su od vas barem iz novinarskih izvještaja poznate značajne dubrovačke demon- stracije proti oglašenoj koaliciji Zavadlal-Pose- dela, koja ide za tim, da u nama ubije narodni ponos, pa i poslednu iskru slobodoumla. Svi gi- mnazijalei redom, bez razlike plemenskoga vje- rovara, odobrili su te demonstracije, vatrenim su ih interesovanem pratili, a po gdje koji i duboko uzdahnuo, misleći da bi mu u sreu 0- dlanulo, kad bi se i on umiješao među demo- monstrante. Ali poznajući ,pronicavost“ Argu- sovih oči Posedelovih najamnika i. moć osvade u dubrovačkom hramu prosvjete, morali su 0o- stati, istina teška srca, mirni prosmatrači sa strane. A i ostali su. S toga su nas i iznena- dile, priznajemo uznemirile, do sada nedemen- tovane vijesti našijeh listova, da su dva profe- sora i to baš Krile i Fabris*u svoje biležnice zapisali imena nekolicine učenika, koji da su tobože bili prve večeri u redovima demonstra- nata. Što će radi te proste laži dvojice >bogou- godnih« profesora u početku školske godine uskrsnuti cio red denuncija i vođene kilometri- (čnih zapisnika bez osnova, to jenama u gimna- ziji obična stvar; ali što će radi hira i mržne gg. Fabris-Krile na pravdi Boga stradati dese- tine učenika, e to lje već stvar, za koju bi se morala javnost zainteresovati, Ono devet učeni- ka, za koje je g. Posedel u povjerlivom krugu svojih poklonika 'izjavio, da se mogu već sma- trati isklučenim, nijesu ni vidjeli demonstracije one večeri, kad su ih gospoda inkvizitori vidjeli u redovima demonstranata! To ćemo mi već znati dokazati, a gospodu Krile-Fabris upozo- rujemo, da smo mi prepravni isprsiti se u jav- nosti svojim potpisima, samo da obranimo svoje pravedne drugove, kojim ta gospoda hoće, da unište budućnost. Pričekaćemo Qtvor škole, da vidimo šta još može mržia i zloba, a ne ćemo propustiti- iznijeti na javu ma i najmane sitnice — tako zgodne za ilustrovane truleža dubro- vačke gimnazije. Jedan ev-gimnazijalac. raje kr