BK Za Austro-Ugarsku, Bos R
Hercegovinu na godinu Die ;

; " Za Srbiju i Crnu

u" “
S Ena 80ru na go -

ž &

: :Z> (sve ostale zemlj

# Baje 15 u zlatu. Puma
* Za Pušrovnik na godinu ji 10.

ME Napo godine 1 ke četvrt godine
surazmjerno,

; Pojedini broj lista 20 para.

|

da će u Dubrovniku i
pozdravilo je čitavo Sr
nik mu je bio nepr:
ovoga lista nije ga
već osjetliva potreba. Kak
bilo niti jednog kniževnog
i hrvatski listovi bili su
sreće, te, radi više razloga,
nstanak, hotjelo se pokušati
Mi list ,Srd«

menitu zadaću,
prazninu. On je imao da bude list i Srba i Hr-
vata. U jedinstvu kniževnosti i jednih i dr
morao se udariti teme] i fiihovoj
"putem »Srd“ udario i uspio je.
nici bili i Hrvati, i bilo ih je priličan broj,
vrlo dobrim radnama. Ali kolikod je ,Srđ«
godio pravi put i,
bavi zavoleli i Srbi i Hrvati, opet ga nije mo-
gla mimoići ona poznata sreća svih naših kfi-
> ževnih listova, koja je evo uz ,Srd«
valjano Brankovo Kolo“. Uzrok ovome samo je
jedan — naš nemar.

Godina a vn

Pi

U Dubrovniku 10. Septembra 1905.

Broj 37.

Cijela if 28

UBROT

ih

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovniku

Dopgisi se šalu uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano.izjave
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankovana pisma ne pi.
maju se.

M ni itana Da a i izdavate] Dr. Mato G.

Gracić.

rama A O

7 .
»srd ne smije da prestane!
Otrag gotovo četiri godine, na prvi glas
izlaziti kkiževni list ,Srd«
Pstvo tu zamisao. Začet-
ežaleni Fabris. Pri osnivanu
vodila 'nikakva špekulacija,
o na Primorju nije
lista, a ostali srpski
Svi mahom jednake
nije im bio moguć
i sa listom ,Srdem“.
imao je drugu zadaću i to ple-
a ne samo da ispuni kniževnu

ugih
slozi. Tim je
Srđevi su sarad-
sa

po-
kolikogod su ga s istom ]u-

zapala i

Kad je svrhom prošle godine list »Srd“

izgledao baš kao požućeli jeseni list o grani,
komu ne treba ništa drugo nego da se lako o-
trgne pa da
pomoć gotovo svi srpski listovi pa i nekoji
bratski hrvatski.
jaka riječ:
Dubrovčani osjetili su i razumjeli jakost tih ri-
ječi, pa zažeše oči, pregorješe i zaboraviše sve
one poteškoće i žrtve što im je srpski nemar
sa ,Srđem“ nanijo, te i oni rekoše:
smije da prestane! i to radi |ute nevole, da ne bi
opet ,Srd“
grani. Poslije ovog apela Srba i Hrvata, Srbi
su se Dubrovčani nadali,
ba biti malo grižne savjesti, da će barem nima
u pameti oživjeti uspomena na pok. Fabrisa, pa
da oni ne će dopustiti da nestane jedine svete
uspomene onoga, koga su toliko štovali i cije-
nili, i koga su onako tužno oplakali.
Hrvata ovoliko se nije moglo tražiti niti se tra-
ži, jer je ,Srd“ srpski list, a
sramota je srpska. Braći Hrvatima imamo da
ostanemo harni što su
.Srd“, i saradnom i preporučujuć ga i ustajući
sami na pomoć onda, kad je imao da prestane.
Pa evo i sada, kad se ,Srd“ opet sprema na
umor, digao se glas sa hrvatske strane, iu
»Novom
članak o našem
broju u cjelini preštampali.

ga nestane, saletješe mu giječju u

U svim tim listovima čula se
»9rd“.ne. smije..da. prestane! Srbi

»Srd“ ne
izgledao kao požućeli jeseni list o

da će barem kod Sr-

Od braće
propasi negova

ge i onako zauzeli za

izašao onaj lijepi i simpatični
»Srđdu“, kog smo u prošlom

Listu“

Ali sva ona moralna pomoć i kroz srpske

i kroz hrvatske listove nije bila jaka, pa da i
malo ubije OMA) naš nemar, koji nas toliko od
vajkada bije. Čitali smo svi one članke po li-
stovima, i čitajući
kazao: ,Srd ne smije da prestan

svak je zajedno sa listom
eli — s tim

o jaču
je svršio. Srbi Dubrovčani imali su malo je

savjest, te su
žrtve samo da :
je pratila ona varava nada: biće bole.

se Juto prevarili. Sva ta
u ono nekolik
Slaba je to hrana za list
da vene.

stanak ,Srda“ je blizu.

prestanku ,»Srda“ to je iz
obijesti. U ovo deset
mahom iz Dubrovnika, a
i sjetio da ga barem sa
na taj način nije list moga
lazi,

. hrvatskih novina, 1

se ponovo upustili u poteškoće i i
Srđ“ ne prestane, a uvijek ih
Ali su
pomoć bila je i ostala
o lijepih članaka po listovima.
daa: i on je počeo

mogu da izdrže i, pre-
Ali ako govorimo 0
lute nevole a nikakve
brojeva ,Srda“ radne su

sa strane se malo ko
saradnom pomogne, pa
o redovno ni da 1z-
imao gradiva — hvala srpskom
čemo 0 materijalnoj pomoći,
ćemo ni riječi, jer se i
hoće li nam svijet vje
da Dubrovčani prikri-
davafe ,Srđa“, jer
nego gotovo samo
ih ni apel srpskih ni
egova za-

Dubrovčani više ne

jer nije
nemaju. Što da [ro
o pretplati? O tome-ne
mi stidimo, a ne znamo
rovati. Evo četiri godine
Yaju velike troškove Za iz
»Srd“ nema pretplatnika

anu
Predbrojnika. Ne a uspomena na fi

Kzlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

četnika, pa ni poslate im poštanske naputnice.
Svo oro nije bilo jako da otrgne pretplatu za
»Hra“.

Pri ovakovim prilikama ,Srd“ će morati
da prestane uza svu požrtvovanost Srba Du-
brovčana. Na ovaj način nestaće jedini kliiževni
list na Primorju, u kolijevci srpske i hrvatske
knige, koji je svetom zadaćom kniževnog jedin-
stva i sloge Srba i Hrvata bio jednako otvoren
i jednim i drugim. Oko ovog lista trebalo je da
se kako braća okuplamo, a to je bio cil lista,
tako ga je zamišlao pok. Fabris, a jednako su

ga razumjeli Srbi i Hrvati, pa su zato na svr-

šetku prošle godine i pale one jake riječi: ,Srd“
ne smije da prestane! — ali srpski nemar bio
je toliki, da ih uza svu fihovu jačinu nije čuo.

»Srd“ ne smije da prestane! to su Srbine
tvoje riječi, riječi iz tvoje duše, a naćera-
la ih je nemirna savjest, da se ne utrne onaj
sveti amanet pok. Fabrisa, ,Srđeva“ začetnika,
koji je sa ,Srđem“ i živio. Evo ti ,Srđa“ na
umoru. Tiho i spokojno se gasi poput ulanice
koja dogorijeva ili poput požućelog jeseneg li-
sta, jer je živio plemenitom namjerom da te za-
grli sa bratom Hrvatom. Ako ti nemirna sa-
vjest opet naćera samo riječi: ,,Srdđ“ ne smije da
prestane!, znaj da ga iz mrtvog sna ne ćeš pro-
buditi, pa da su te riječi jače od groma nebe-
snoga; znaj, da time nijesi spasio onu svetu
uspomenu pok. Fabrisa, kog si onako i onoliko
štovao i cijenio, i da tim nijesi ništa otrgao od
one mane, koja te resi — od srpskog nemara.

Na dušu ti!

e
Srpsko-Hrvatski sporazum“).
Najveći će pesimista priznali, da

srpsko-hrvatski odnosi u najzadne vrijeme iz
temela preokrenuli.

Od luđačkog naviještena ,rata do istrage“
i zločinske septembarske hajke na Srbe nijesu
prošle ni pune tri godine dana, a sad se već
po svim zemlama gdje živi naš narod, i iz re-
dova gotovo svih stranaka, čuje samo jedan
glas: Braća smo, i izriče samo jedna žela:
Radimo složno kao braća.

Sasvim je prirodno, da od krvnih nepri-
jatela, kakvi bijasmo jedni drugima, ne mogo-
smo preko noći postati saveznici i suradnici.

Bila je nužda prelazna perioda, dok se
potpuno stišaju ustalasane strasti i uklone ne-
suglasice i uzroci nesporazumlena.

Ali jo ta idila predugo trajala, pa bi se
moglo lako dogoditi da nam to opet kompro-
mituje, u najosudnijem času, narodnu budućnost,
baš kao što duge zaruke više puta _kompromi-
tuju skloplene braka. ;

Srbi su to — govorimo o Dalmaciji, ali
se mnogo toga može i na dale protegnuti, —
Srbi su to, ponavlamo, već davno uvidjeli, pa
su u dva puta pozvali političke predstavnike
dalmatinskih Hrvata (i prije narodnačko-pra-
vaške fuzije i poslije ne), da se postave osnovi
složnom radu za narodnu stvar, da se s fraza
prede na djelo.

Prema stanovištu, što su ga Srbi otvoreno
zauzeli, Hrvati, u koliko nijesu zaslijepleni fa-
natizmom ili predobiveni za tudinske protuna-
rodne svrhe, ne imadoše razloga da odbiju brat-
sku ponudu. Jer, što je do sad, barem kod nas,
najviše odbijalo Hrvate od Srba? Nijekane hr-
vatskog narodnog imena i načelna protivnost
Srba sjedifefiu Dalmacije s Banovinom. Nakon
poznatih izjava s hrvatske strane, u dalmatin-
skom saboru i drugdje, — u iskrenost kojih
Srbi ni za čas ne posumrnaše — sa srpske
strane bi data potpuna zadovolština hrvatskom
samolublu, koje se osjećalo teško uvrijeđenim,
dok se sa srpske strane identifikovalo hrvat-
stvo s političkom austrijanštinom, i dosledno se
odricao narodni značaj hrvatskom imenu i sva-
kom političkom radu pod tim imenom.

Dopuštajuć prednost hrvatskom imenu
pred_ srpskim, predstavnici su PRE

su se

MI Ovaj lijepi i trezveni članak, te je izašao u br.
spletske .Slobode“ zaslužuje pažiin naših čitalaca, te ga
rado prenosimo u vjelini,

srpstva u našem saboru dali Hrvatima u tom
pogledu najveći dokaz bratske susretlivosti. Što
se pak tiče sjedinena naše pokrajine s Banovi-
nom, poznata izjava srpskoga saborskog kluba
pokazala je, da su se Srbi postavili u toj stvari
na isto načelno stanovište što ga zauzimlu hr-
vatske stranke.

U koliko su dakle Srbi bili pokrivi Hr-
vatima, oni su svoju pogrešku popravili i sa
svoje strane uklonili svaku zapreku zajedničkom
radu.

Do tog zajedničkog rada ipak još nije
došlo, jer nije bilo odziva sa strane hrvatskih
prvaka, koji su na konkretne i praktične pred-
loge Srba, odgovorili — jesinom točkom u pro-
gramu nove stranke.

No ne samo, što još nije došlo do složnog
rada, nego se nama čini, da ne može ni doći,
bar ne s onom grupom zastupnika, koja se
prozvala ,hrvatskom strankom“.

Ne smeta tome toliko program te stranke,
koliko neki ludi, i uprav kormilari, koji se za
čas potisnuti, opet dbčepaše kormila.

I program je, doduše, baš u pogledu Srba
najmutniji, osobito u koliko na prvom mjestu
ističe vrhovni narodni cil, potpuno ignorišuć
Srbe, — kojima tek pri kraju dariva jednu pla-
tonsku izjavu. Ali se ne zna, da se u progra-
mima više puta neće, a kod nas još češće i ne
može, da reče sve što bi trebalo, pa za to bi valda
Srbi bili mogli preći i preko toga programa,
makar, takav kakav je, nije mogao da ih ne
ozlovoli. :

S ludima je svakako druga stvar. Nih pro-
grami ne mijenjaju. Koji su omatorili udarajuć
kroz cijeli vijek u veliki buban srbofopske po-
litike (te toli jeftine veliko-hrvatske politike),
od tih le ne istesa pod starost iskrene pristaše
narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Tako ni iz
onih, koji ne mogu zamisliti ,patrioskog“ rada
bez antišambriranja u bečkih ministara i u ni-
hovih sluga, bogme nikad pobornika čiste na-
rodne misli. A baš takovi u novoj stranci opet
isplivaše na površinu.

To Srbi vide i osjećaju, i za to je i nih
počela prolaziti vola slagana. Fali im pouzdane
u luđe, ne vide u nima iskrenosti, dosledno ne
nalaze u ,hrvatskoj stranci“ garancije za trajan
i iskren sporazum.

Vidjeli smo što je Hrvatima bilo krivo kod
Srba. Srbi su se pak sa svoje strane tužili na
Hrvate, — ostavlajuć na stranu ono smiješno i
tugalivo izmjenično proricane opstanka —, zbog
zastave, ćirilice, konfesionalne škole itd. Ali to
su sve takove točke, gdje se sporazum kod
zdrave pameti sam nameće, pa se Srbi ne bi
toliko ni hvatali za to.

No ima nešto, u čemu Srbi neće i ne mogu
dozvoliti tranzakcija — a to je ono, što ,hr-
vatska stranka“ zove u svome programu vrho-
vnim cilem. Srbi imaju pred očima bistru sliku
konačnih narodnih aspiracija, koje, kako vidje-
smo, ne diraju ni u ime ni u osjetlivost Hrvata.
Hrvat, koji je s nima u tome složan, sporazu-
mit će se u čas glede svega što nas dijeli. Da-
pače moglo bi se reći, razlike same otpadaju,
nesuglasici eo ipso nestaje. Nema li tog jedin-
stva težna, Srbi ne mogu pristati na sporazum,
kao što ne bismo mogli pristati ni mi.

Kakove garancije pruža ,hrvatska stran-
ka“ Srbima, da plod zajedničkog rada neće biti
izrablen u tuđe ne narodne svrhe?

Recimo odmah, nikakove.

Dokle god _Biankini bude držao poznate
govore i razgovore, i dokle god Vuković bude
pisao u bečkom ,Zeit-u“ poznate članke, za Srbe
ne može biti govora o iskrenom sporazumu sa
strankom, koja te Jude ne smije da dezavuiše,
jer oni u noj danas vode glavnu riječ.

Klerikalstvo pak, koje u ostalom nije ne-
go posebna forma izmećarstva tudinu, pogotovo
onemogućuje složan rad. Koliko je ta klerikalna
struja jaka u ,hrvatskoj stranci“ i kako iskreno
ta stranka misli da se stavi na jedini mogući
teme] sporazuma sa Srbima, nek se sudi samo
po tom, što službeni organ stranke u svom zad-
fem broju donosi oduševlenu brzojavku iz Skra-

\

dina, u kojoj se slavi pobjeda jednoga opata
Kragića — nad Srbima.

Kakve god bile dale evolucije ,hrvatske
stranke“, hrvatska demokratska stranka radiće
za ozbilan i trajan sporazum sa neodvisnim
srpskim elementom pripravna, da se s fiim rame
uz rame bori za postignuće zajedničkih narod-
nih idejala, ne odričuć se pri tom hrvatskog
imena, kao što ne traži od Srba da se odreku
svoga imena srpskog.

Od te odluke neće je odvratiti ni buka
čistih ,radikala“ ni proklestva klerikalska, bu-
duć naša stranka nepokolebivo uvjerena, da
bez sporazuma sa Srbima nećemo sačuvati od
propasti ni ovu malu Hrvatsku, a kamo li sa-
graditi Veliku.

Da naša stranka nije nikla za drugo, već
da samo omogući iskrenu saradnu neodvisnih
Srba i Hrvata u pokrajini, makar i u najčedni-
jim granicama, vrijedilo ju je pokrenuti, ma što
govorila naša razna više ili mane rodolubna
glasila. A

Ne
' * , 4 u * ...
Inkvizitorima u našoj gimnaziji.

Čudne li, šta ne, posvete! A_ ipak je ra-
zumliva onim djacima, koji su nesrećnim slu-
čajem dopali u dubrovačku gimnaziju, da tu u-
pijaju duševnu hranu ujedno s bakcilima raz-
ličitih bolesti i natražnoga klerikalnoga mrač-
naštva. No da je natpis preciznije označen, čla-
nak je upravlen dvjema asketičnijem ličnostima,
profesorima. Krili i Fabrisu. Krstom Krilom,
profesorom slučajno bez mantije, zabavićemo se
do malo dana zasebitom biografskom skicom, a
neobaviještenim čitaocima dosta je spomenuti,
da je on pred naredbama, upravo pred migom,
upravitelevim osjećajno mrtav. S katihetom Fa-
brisom sasvim je inako, taj pastir Gospodne
nive je odavna poznat javnosti s ,odlučujućega“
glasa u gimnazijskim ,aferama“. U toliko vas
volimo upozoriti na svakidašne zanimale te go-
spode, t. j. na ocriivane slobodoumnijih uče-
nika.

Svakome su od vas barem iz novinarskih
izvještaja poznate značajne dubrovačke demon-
stracije proti oglašenoj koaliciji Zavadlal-Pose-
dela, koja ide za tim, da u nama ubije narodni
ponos, pa i poslednu iskru slobodoumla. Svi gi-
mnazijalei redom, bez razlike plemenskoga vje-
rovara, odobrili su te demonstracije, vatrenim
su ih interesovanem pratili, a po gdje koji i
duboko uzdahnuo, misleći da bi mu u sreu 0-
dlanulo, kad bi se i on umiješao među demo-
monstrante. Ali poznajući ,pronicavost“ Argu-
sovih oči Posedelovih najamnika i. moć osvade
u dubrovačkom hramu prosvjete, morali su 0o-
stati, istina teška srca, mirni prosmatrači sa
strane. A i ostali su. S toga su nas i iznena-
dile, priznajemo uznemirile, do sada nedemen-
tovane vijesti našijeh listova, da su dva profe-
sora i to baš Krile i Fabris*u svoje biležnice
zapisali imena nekolicine učenika, koji da su
tobože bili prve večeri u redovima demonstra-
nata. Što će radi te proste laži dvojice >bogou-
godnih« profesora u početku školske godine
uskrsnuti cio red denuncija i vođene kilometri-

(čnih zapisnika bez osnova, to jenama u gimna-

ziji obična stvar; ali što će radi hira i mržne
gg. Fabris-Krile na pravdi Boga stradati dese-
tine učenika, e to lje već stvar, za koju bi se
morala javnost zainteresovati, Ono devet učeni-
ka, za koje je g. Posedel u povjerlivom krugu
svojih poklonika 'izjavio, da se mogu već sma-
trati isklučenim, nijesu ni vidjeli demonstracije
one večeri, kad su ih gospoda inkvizitori vidjeli
u redovima demonstranata! To ćemo mi već
znati dokazati, a gospodu Krile-Fabris upozo-
rujemo, da smo mi prepravni isprsiti se u jav-
nosti svojim potpisima, samo da obranimo svoje
pravedne drugove, kojim ta gospoda hoće, da
unište budućnost. Pričekaćemo Qtvor škole, da
vidimo šta još može mržia i zloba, a ne ćemo
propustiti- iznijeti na javu ma i najmane sitnice
— tako zgodne za ilustrovane truleža dubro-
vačke gimnazije.
Jedan ev-gimnazijalac.

raje kr