Godina XIV. arena E Wina liti, : Za Austro-Ugarsku, Bos “ Hercegovinu na godinu gua Kruna 11. Za Srbiju i Crnu ii dinu Kruna 12. Za g: Z» sve ostale zemlj e rsnaka 15 u zlatu. dep išlo, Za Vubrovnik na godinu Kr, 10, Po Na p0 godine 1 na č a etvrt i surazmjerno. jb GA BIdp? i . Pojedini broj lista 20 para. anje Meee U U Dubrovniku 24. Septembra 1905. a | Broj 39. BROVNIK Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik» Dopisi se šsju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave Javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 par» od retka (sitnijeh slova), Ako se viš puta štampaju, po pogodbi, Nofrankovana pisma ne pi maju se. Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić Našim pretplatnicima. Predali smo kvite za naplatu pretplate za ovu godinu. Molimo sve pretplatnike da donosioeu po- lože pretplatu, a naročito pak na- “pominjemo onim pretplatnicima, koji duguju i za ranije godine, da ćemo im obustaviti list ako pret- platu ne izmire, pošto nam nije moguće davati list na vjeresiju. Administracija Dubrovnika“. ra ETOVA Dubrovnik 23 Septemubra. Čudnovati li smo mi ljudi! Apatični, ne- omarni, a — nekoliko — i zavidni; za naše interese, za našu opću korist ili ne mari- oo omoili ako i marimo brinemo se za nju sa- svim indirektno ili prepuštajući brigu onijem o okoji su U samu stvar neupućeni, jer nemaju . dovoljno spreme, ili onijem koji se znadu, ne zvani, samoj stvari nametnuti. Kad pak ouvidimo — a to bude uvijek kasno — da ooje posao, radi jednoga ili drugoga uzroka okrenuo onim putem kojim se ne bi bilo htjelo udarati, i da se naši snovi ne mogu ili neće da obistine, tada, i tek tada stane- mo i kukati i zapomagati, i sumnjičiti i napa- dati one, koji su opet, recimo, najmanje krivi; jer: ako su nešto više manje na svoju korist uradili, to ih je samo prigoda — i pasivnost odrugijeh — na to nagnala jer, Bože moj! Svi smo ljudi, i svakome je košulja bliža od kabanice. : Šta li se nije po našijem novinama pi- osalo o fuziji dalmatinskih parobrodarskih = društava! Čitali smo pisaniju gospode Mor- opurga i Dra. Mihaljevića, i koliko oni tu svoju pisaniju udešavahu — kako neki kažu — prama koristi Austrijskog Kredita ili Lju- bljanske Banke, o tomu nećemo da ovdje govorimo jer, niti možemo da kažemo niti hoćemo da se tim argumentom bavimo. Mi Smatramo sasvim sporedne važnosti. Jedna činjenica sama nam je u oči u- pala, a ta je ona okolo koje se vrti cijelo Ditanje u ogromnoj svojoj važnosti, — kažem: “ogromno jer se tiče pitanja o novčanom ka- = pitalu. — : ih Gdje su dakle akcijoneri parobrodarski- jeh društava? Šta kažu oni 0 čijoj o koži radi? Mi mislimo da oni nijesu 1za- brali da zagovaraju njihove interese ni go spodina Morpurga ni gospodina i D.ra : Mi- haljevića, jer da su oni to učinili, bili bi ge tim mandatom ovi sami javno pohva- lili, a nemaju biti za svoju korist angažo- vali ni same poslanike u Beču, jer bi akcija “evijeh bila i ranija i praktičnija. Sto god je “bilo do sada i pisano i govoreno 1 učinjeno “ garazličitijeh strana preko gospode same“ Dr. Mihaljevića i Zofratha pl. Vukovića, to je bilo nešto što se — po našem ta — mora pripisati samoj njihovoj eMaiKA 5 ali nikako po nalogu onih, koji su Ea = glavnicom do sada o A : ća “vih štednja u razna parobrodarska puduee u jini. m dak Pan parobrodarskijeh poduzeća ž E KA pe ienja udarili su sa pokrajini, u pitanju uregjena | aktičnim Svim drugim putem, biva onim pr E Izlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Kristo P. Dominković, trgovačkim, a ostavili su nezvanijem da ge bave onim, zaista lijepim i uzvišenim, biva pi- tanjem narodnoga ponosa, koje se, na žalost 1 sramotu našu, do sada uvijek izvrgavalo u Pitanje stanovitih klika; koje se ne zauzimlju za narodne ideale nego samo onda, kad im je do pitanja svoga ličnoga upliva ili svoje lične ambicije ili reklame. Šta su dakle ak- cijoneri uradili? — Pred imperativom Vlade da se sastavi novo društvo parobrodarsko, oni su shvatili pitanje onako kako ga se moralo i na korist svojih kapitala već ulože- nih i, na korist onih koji će htjeti sa svojom glavnicom i sa svojim patriotizmom pomoći jadnoj i nesretnoj Dalmaciji, biva udesili su novo društvo koje će moći biti dalmatinsko ako Se svi, koji mogu, kane ulagati svoje štednje u poštarsku štedionicu ili u državne obveznice, te budu voljeti kupovati akcije novoga paro- brodarskog društva. Za takav su se pa- triotizam predstavnici dosadanjih parobrodar- skijeh poduzeća i zauzeli, jer su osjegurali dalmatincima prednost nad 75% svih akcija, koje će morati biti metnute u promet iza kako bude njima, starim poduzetnicima, ispla- ćena ukupna svota od kruna 6.200000:— u ime otkupa njihove flote i inventara. Pitanje o novome parobrodarskome dru- štvu tako je već napredovalo, paček je tako sretno gotovo kraju dovedeno, da bi smo mi svjetovali svakoga, pak i gospodu Narodne Poslanike u Beču, da se ne muče sa parla- mentarnom akcijom naviještenom, kako no- vine kažu — od gospodina Hofratha pl. Vukovića. Neka oni nastoje dok je na vrijeme, hoće li svoje birače zaigla da zaduže, da: akcije koje će u iznosu kruna 1.242.250 primiti Dubrovačka plovidba, i one u iz- nosu od kruna 763.440 koje će biti isplaćene Topiću i one kruna 538.320 koje će napla- titi Negri i one koje će utjerati Zaratina od kruna 452.400, ga onim od kruna 760.200 koje će primiti Rismondo, da, velju, te akcije ostanu trajno — a ne za same tri godine kako uglavljuje statut — u Dalmaciji, bilo kod privatnih kapitalista, bilo kod dalmatin- skih Banaka. Neka oni iskažu svoju patriotičnu akei- ju u tome pravcu, da se dalmatinci okoriste Si pravom prednosti od punih 75% ponugje- nih novih izdatih akcija, e da se tako para- liše upliv L'oyda kao akeijonera, koji će na- platiti i imati od prve, u ime ustupa, kruna 2.294.4000. Neka i oni i svi akcijoneri dal- matinski — a osobito uprava — paze i strogo kontrolišu da se ne bi, ili utjecajem naših prijatelja ili izmjenom štatuta, “društvo prevrglo u masne sinecure kojekakvijeh pro- palijeh grofova, barona, debelih burokrata ili nesposobnih časnika, kako je to slučaj kod Lloyda u Trstu, jer će takovi, osobito bez stručne spreme kao što i jesu, biti i u ma- terijalnom i u moralnom smislu na samu štetu društva. Ako novo parobrodarsko društvo mora da bude naše trgovačko pomorsko društvo, neka se dobro pazi, te radom i kapitalom na stoji, da na upravi budu samo naši ljudi, ćr- govci i pomorci, te će tek tada društvo na- predovati, na korist i ponos naš. Bude li drukčije, ne ćemo imati koga da korimo do samijeh sebe i našu nevaljanost. m je si Mođemska Omladina i Srpska Zora“. (Od jednoga akademičara). Porazna je čifenica, da od stotifak članova srpske akademske omladine na Primorju samo ih pet-šestoricu sretamo u spisima priloženika na- rodne uzdanice — ,Srpske Zore“. Šta je tome | uzrok? Je li reformatorski duh, što omladinu na prvijem koracima u javnost nekako izdvaja iz re- doša smrtnika ili opći, tradicijski, srpski nemar i nepojimatie narodnih potreba? Aut aut, ni jedno ne izvinuje omladinu — nastajnu inteligenciju, a ne- stašica novca u ovakijem slučajevima ne može doći u kombinaciju. Kako je inače shvatafie primjene sitnoga rada i pojimale znamenitosti narodne or- ganizacije kod našijeh drugova hrvatske narodnosti, kad je riječ o ćirilo-metodskoj družbi.! Još je poraznija čifenica, da od stotilak čla- nova srpske akademske omladine na Primorju niko ne nađe za podesno, da prinese kamičak prosvjet- nom napretku našeg roda na Adriji. Ma da je ko pomenuo pokretne križnice, narodna predavana ili Aečerne ozbilne sastanke! Ma da je iko preduzeo biležiti šta naš selak u pojedinim krajevima voli čitati i kakovu formu sastavaka traži! A ta bi 0- pažana bila pouzdan vodić narednim priređivačima najpopularnije knige kod nas — kalendara ,,Srpske Zore“. Čuste li, da je na zborovima, slavama i prislavama, u moru zdravica evjetnoj budućnosti, ba- rem koji omladinac, i to akademski vaspitan omla- dinac, namijenio narodu fekoliko riječi o značaju »Srpske Zore“? A kako drukčije shvataju zamašnost »Prosvjete“ akademski građani tužne Herceg-Bosne. Porazni upečatak i razočarane na“ svim li- nijama. A naša bi akademska omladina mogla godišne prinositi ,Zori“ obilatu svotu neprimjetno. Nema omladinca, koji ne bi mogao dnevno žrtavovati jednu smotku ili ustegnuti same dvije pare ,trinkgelda“ u kafanama. Neka se, dakle, po različnim univer- sitatima, koje polaze Srbi đaci s Primorja, ustanove klubovi, kojih bi članovi plaćali mjesečno prinos od 60 para za ,Srpsku Zoru“. Najpodesnije bi bilo da se prilozi šalu mjesečno, tijem bi ,Zora“ na koncu naredne godine imala oko 800 kruna prihoda više, što za prosvjetni napredad Srba na Primorju znači mnogo. Tijem bi se novcem, što je omladina otrgla od svojih usta, moglo pokrenuti najmane de- set pokretnijeh knižica. Nih bi, razumije se, ruko- vodili opet opet omladinci, što slušajući pravničke nauke veći dio godine proborave na domu. A da bi krasno uspjele, nema nikakova svora, Pregnimo, najzad, ako nam je do narodnoga ponosa i budućnosti. —nd.— RCA Pismo iz Vojvodine. Srbi u Vojvodini krenuše. Zatalasale se guste mase srpskog naroda, naroda koji je od vajkada bio iza pravde izložen nepravdi i šovivizmu. Zaje- dnička domovina nekih osam do deset narodnosti, Ugarska, stoji pred prelomom; veze koje je vezuju za staru saputnicu uzdrmane su... Mađarsko pleme koje vlada u tome konglomeratu što se naziva Ugar- skom, hoće pošto po to da zbaci teret. koji mu-prouz- rokuje sestrinski zagrlaj Austrije. I da bi se to po- stiglo ono se latilo takovih srestava da je u posledie vrijeme i državu dovelo u težak položaj vanza- konskog stana, i građanstvu silne štete stvorilo. No sve je to malenkost prema svrsi kojoj se teži!... Tako vele Mađari. No mi rekosmo da je Ugarska domovina ne- kih osam do deset narodnosti. Tu su Srbi, Nemci, Rumuni, Slovaci, Sasi, Čivuti i drugi, kojih nema u kompaktnoj masi, ali ukupno čine opet lijep broj. Pa šta vele oni? Da li oni teže da se izviju iz to- plog zagrlaja Austrije, ili žele da se i nadale tako ostave? Baš ono je sad dnevno pitane. Mađari u svojoj neđutosti i šovinizmu koji u Ugarskoj ne vide drugo do samo Mađare, ovi se i ne osvrću niti pitaju šta misle i drugi nihovi sugrađani o onako važnim općim pitanima. Oni gledaju u sebi državu, a ostali se traže tek kad treba da se prinosi žrtva u krvi i novcu na oltar države. U mađarskom parlamentu od 416 poslanika nema ni 20 poslanika čisto narodnosnih koji će zastupati interese države, čije su i oni ravnopravni djelovi. Ta užasna poli- tička pogrješka, koju su Mađari učinili u 48-9. go- dine, a koju neprestano ponavlaju, ta će im jednom doći glave. Jer šta je prirodnije nego da zajednički sinovi jedne domovine zajednički upravlaju riome? I to još u takoj domovini gdje Mađari broje tek jednu trećinu od ukupnog stanovništva!... Lajos Kossuth nije htjeo 48-9. godine zajednički i bratski za svima svojim sugrađanima da voluje za pravo državno, već ih je prezirao, te ih je sam protiv sebe izazvao. Mješte da je stvorio prijatela svome narodu, a on mu je stvorio neprijatela! Sin fiegov Frano danas vijerno slijedi stopama oca svoga. I kao što su onda silno izrafivili Mađarski narod a nisu postigli svrhu, tako će i sada izlupati sebi glavu, a neće postići ono šta hoće, No ma da Mađari ne pitaju, narodnosti u Ugarskoj hoće ipak da kažu i svoju. A ta fiihova riječ biće kao ono kamen, koji je uzvitlan i bačen u nebesku visinu, ali koji će iznenada, kad niko i ne sala, pasti na glavu onome koji u nadutosti svojoj nije htio ni glave okrenuti na 1... Srbi krenuše. Krenuše da kažu svoju. Pogo- diće ta rječ svoj put, tim sigurnije, što je ne re- koše sami Srbi već s fiima zajedno i Rumuni i Slovaci koji svi ukupno čine dobru trećinu stano- vništva Ugarske; za fiima će i ostali... I riječ ta rastiće kao ono gruda snijega koja se niz brdo vala. I, kad dođe do mete svoje, rasprsnuće se i svom silom zamestiće i puteve kojima mađarski ro- dolubi-nerodolubi krenuše u svom mahnitom šo- vinizmu. A duh narodi Ugarske kao silna oluja jeknuće kroz brda i ravnice lijepe Ugarske: Z mi smo tu!... Da, da, i mi šmo tu, i mi Srbi, i naši gro- bovi su tu... I naše kolijevke su tu... Z naše pravo je tu... Tvrda je ovo hrid. Ej, ta zapluski- vahu je vali odasvud; te spremahu mu i spremaju mu grob mnogi: i braća i nebraća, ali neće mu ga rniko iskopati dok on sam sebi ne iskopa... Ra zumjete li braćo lijepe vojvodine, razumjete li vi radikali i liberali?.., Oh, razumijete vi to vrlo- dobro, pa ipak... Dimitrijev. BOLA Potres u Kalabriji. Teška sudbina, koja je evo poslije Skadra stigla i talijanski kraj Kalabriju, poznata je već Cijelom svijetu. Potres, ta podzemna tajna, koja u ničem ne štedi kraj koji zahvati, uništila je hilade kuća i mnogo ludskih glava u Kalabriji. Zanimivo je, kako je prof. dr. K. V. Zenger, češki naučenak, već za pomrčine sunca, koja je bila 30 Avgusta 0. £., prorokovao ovu trešnu, te ne će biti na odmet, ako iz češkog ,Narodni Listy“ br. 256 prenesemo ovaj zanimivi članak: Najjužniji kraj talijanskog poluostrva, kojeg Edmond de Amicis u svojim divnim novelama tako često spomine, stigao je potres, koji je u nekoliko sekunada porušio mnogobrojne gradove i sela, sma knuo stotine života i ostavio tisuće i tisuće bez kuće. — Ovo je ovoga vijeka treća, ovako velika katastrofa. Prva stigla je god. 1902. francusko ostrvo “Martinique, druga u Aprilu ov. god. Hima- laju a treća evo sada južnu Italiju. Stari češki naučelak prof. dr. K. V. Zenger bio je prorokovao- ovu treštiu u svojeni predavafu, koje je držao na dan pomrčafa sunca dne 30 Av- gusta ov. g. Tada je rekao od riječi do riječi: »Svako pomrčane sunca učini znatne promjene kao u atmosferi, tako i na zemli. Po mojoj svjetskoj teo- riji sunce, zemla i mjesec silni su i ogromni elek- tromagneti, koji imaju svoje polove i fihovosdjej- stvo. Usled toga djeluju svojom radiacijombsi sin- dukcijom“ kao na atmosferu, tako i na zemludao: u nezinoj unutarnosti izvode magnetična kgmoša- na (Sturm), vulkanske“ erupcije, dale na površini vjetre, oluje, taifune i cyklone. Najveći vulkan u našem svijetu ,Stromboli“ je aktivan. Ne bi hotio biti ,prophčte de malheur“ ali se nadam da će u Italiji biti jaka trešna. .Zenger imao je razlog; grozna trešna se je izvršila. Bolna, al ipak zanimiva i čudnovata je teo- rija našega naučenaka, koja je do sada imala veli- ke.i brojne protivnike u znanstvenom svijetu. Nije se vjerovalo, da spomenute katastrofe imaju svoj uzrok izvan unutarfosti zemalske krugle, ali više