Godina XIV.

arena

E Wina liti,
: Za Austro-Ugarsku,

Bos
“ Hercegovinu na godinu gua

Kruna 11.
Za Srbiju i Crnu ii
dinu Kruna 12. Za g:

Z» sve ostale zemlj
e
rsnaka 15 u zlatu. dep išlo,

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10,

Po Na p0 godine 1 na č
a etvrt i
surazmjerno. jb GA BIdp?

i . Pojedini broj lista 20 para.

anje Meee

U

U Dubrovniku 24. Septembra 1905.

a | Broj 39.

BROVNIK

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnik»

Dopisi se šsju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
Javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 par»
od retka (sitnijeh slova), Ako se viš
puta štampaju, po pogodbi,

Nofrankovana pisma ne pi
maju se.

Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić

Našim pretplatnicima.
Predali smo kvite za naplatu
pretplate za ovu godinu. Molimo
sve pretplatnike da donosioeu po-
lože pretplatu, a naročito pak na-
“pominjemo onim pretplatnicima,
koji duguju i za ranije godine, da
ćemo im obustaviti list ako pret-
platu ne izmire, pošto nam nije
moguće davati list na vjeresiju.
Administracija Dubrovnika“.

ra ETOVA

Dubrovnik 23 Septemubra.

Čudnovati li smo mi ljudi! Apatični, ne-
omarni, a — nekoliko — i zavidni; za naše
interese, za našu opću korist ili ne mari-
oo omoili ako i marimo brinemo se za nju sa-
svim indirektno ili prepuštajući brigu onijem
o okoji su U samu stvar neupućeni, jer nemaju
. dovoljno spreme, ili onijem koji se znadu,
ne zvani, samoj stvari nametnuti. Kad pak
ouvidimo — a to bude uvijek kasno — da
ooje posao, radi jednoga ili drugoga uzroka
okrenuo onim putem kojim se ne bi bilo
htjelo udarati, i da se naši snovi ne mogu
ili neće da obistine, tada, i tek tada stane-
mo i kukati i zapomagati, i sumnjičiti i napa-
dati one, koji su opet, recimo, najmanje krivi;
jer: ako su nešto više manje na svoju korist
uradili, to ih je samo prigoda — i pasivnost
odrugijeh — na to nagnala jer, Bože moj!
Svi smo ljudi, i svakome je košulja bliža od
kabanice.

: Šta li se nije po našijem novinama pi-
osalo o fuziji dalmatinskih  parobrodarskih
= društava! Čitali smo pisaniju gospode Mor-
opurga i Dra. Mihaljevića, i koliko oni tu
svoju pisaniju udešavahu — kako neki kažu
— prama koristi Austrijskog Kredita ili Lju-
bljanske Banke, o tomu nećemo da ovdje
govorimo jer, niti možemo da kažemo niti

hoćemo da se tim argumentom bavimo. Mi

Smatramo sasvim sporedne važnosti.

Jedna činjenica sama nam je u oči u-

pala, a ta je ona okolo koje se vrti cijelo
 Ditanje u ogromnoj svojoj važnosti, — kažem:
“ogromno jer se tiče pitanja o novčanom ka-
= pitalu. — :
ih Gdje su dakle akcijoneri parobrodarski-
jeh društava? Šta kažu oni 0 čijoj o
koži radi? Mi mislimo da oni nijesu 1za-

brali da zagovaraju njihove interese ni go

spodina Morpurga ni gospodina i D.ra : Mi-

haljevića, jer da su oni to učinili, bili bi

ge tim mandatom ovi sami javno pohva-
lili, a nemaju biti za svoju korist angažo-
vali ni same poslanike u Beču, jer bi akcija
“evijeh bila i ranija i praktičnija. Sto god je
“bilo do sada i pisano i govoreno 1 učinjeno
“ garazličitijeh strana preko gospode same“
Dr. Mihaljevića i Zofratha pl. Vukovića, to
je bilo nešto što se — po našem ta
— mora pripisati samoj njihovoj eMaiKA 5
ali nikako po nalogu onih, koji su Ea
= glavnicom do sada o A : ća
“vih štednja u razna parobrodarska puduee

u jini. m
dak Pan parobrodarskijeh poduzeća ž
E KA pe ienja udarili su sa
pokrajini, u pitanju  uregjena | aktičnim
Svim drugim putem, biva onim pr

E

Izlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Kristo P. Dominković,

trgovačkim, a ostavili su nezvanijem da ge
bave onim, zaista lijepim i uzvišenim, biva pi-
tanjem narodnoga ponosa, koje se, na žalost
1 sramotu našu, do sada uvijek izvrgavalo u
Pitanje stanovitih klika; koje se ne zauzimlju
za narodne ideale nego samo onda, kad im
je do pitanja svoga ličnoga upliva ili svoje
lične ambicije ili reklame. Šta su dakle ak-
cijoneri uradili? — Pred imperativom Vlade
da se sastavi novo društvo parobrodarsko,
oni su shvatili pitanje onako kako ga se
moralo i na korist svojih kapitala već ulože-
nih i, na korist onih koji će htjeti sa svojom
glavnicom i sa svojim patriotizmom pomoći
jadnoj i nesretnoj Dalmaciji, biva udesili su
novo društvo koje će moći biti dalmatinsko ako
Se svi, koji mogu, kane ulagati svoje štednje u
poštarsku štedionicu ili u državne obveznice,
te budu voljeti kupovati akcije novoga paro-
brodarskog društva. Za takav su se pa-
triotizam predstavnici dosadanjih parobrodar-
skijeh poduzeća i zauzeli, jer su osjegurali
dalmatincima prednost nad 75% svih akcija,
koje će morati biti metnute u promet iza
kako bude njima, starim poduzetnicima, ispla-
ćena ukupna svota od kruna 6.200000:— u
ime otkupa njihove flote i inventara.

Pitanje o novome parobrodarskome dru-
štvu tako je već napredovalo, paček je tako
sretno gotovo kraju dovedeno, da bi smo mi
svjetovali svakoga, pak i gospodu Narodne
Poslanike u Beču, da se ne muče sa parla-
mentarnom akcijom  naviještenom, kako no-
vine kažu — od gospodina Hofratha pl.
Vukovića.

Neka oni nastoje dok je na vrijeme,
hoće li svoje birače zaigla da zaduže, da:
akcije koje će u iznosu kruna 1.242.250
primiti Dubrovačka plovidba, i one u iz-
nosu od kruna 763.440 koje će biti isplaćene
Topiću i one kruna 538.320 koje će napla-
titi Negri i one koje će utjerati Zaratina od
kruna 452.400, ga onim od kruna 760.200
koje će primiti Rismondo, da, velju, te akcije
ostanu trajno — a ne za same tri godine
kako uglavljuje statut — u Dalmaciji, bilo
kod privatnih kapitalista, bilo kod dalmatin-
skih Banaka.

Neka oni iskažu svoju patriotičnu akei-
ju u tome pravcu, da se dalmatinci okoriste
Si pravom prednosti od punih 75% ponugje-
nih novih izdatih akcija, e da se tako para-
liše upliv L'oyda kao akeijonera, koji će na-
platiti i imati od prve, u ime ustupa, kruna
2.294.4000. Neka i oni i svi akcijoneri dal-
matinski — a osobito uprava — paze i
strogo kontrolišu da se ne bi, ili utjecajem
naših prijatelja ili izmjenom štatuta, “društvo
prevrglo u masne sinecure kojekakvijeh  pro-
palijeh grofova, barona, debelih burokrata ili
nesposobnih časnika, kako je to slučaj kod
Lloyda u Trstu, jer će takovi, osobito bez
stručne spreme kao što i jesu, biti i u ma-
terijalnom i u moralnom smislu na samu
štetu društva.

Ako novo parobrodarsko društvo mora
da bude naše trgovačko pomorsko društvo,
neka se dobro pazi, te radom i kapitalom na
stoji, da na upravi budu samo naši ljudi, ćr-
govci i pomorci, te će tek tada društvo na-
predovati, na korist i ponos naš. Bude li
drukčije, ne ćemo imati koga da korimo do
samijeh sebe i našu nevaljanost.

m je si

 Mođemska Omladina i Srpska Zora“.

(Od jednoga akademičara).

Porazna je čifenica, da od stotifak članova
srpske akademske omladine na Primorju samo ih
pet-šestoricu sretamo u spisima  priloženika na-
rodne uzdanice —  ,Srpske Zore“. Šta je tome
| uzrok? Je li reformatorski duh, što omladinu na
prvijem koracima u javnost nekako izdvaja iz re-
doša smrtnika ili opći, tradicijski, srpski nemar i
nepojimatie narodnih potreba? Aut aut, ni jedno ne
izvinuje omladinu —  nastajnu inteligenciju, a ne-
stašica novca u ovakijem slučajevima ne može doći
u kombinaciju. Kako je inače shvatafie primjene
sitnoga rada i pojimale znamenitosti narodne or-
ganizacije kod našijeh drugova hrvatske narodnosti,
kad je riječ o ćirilo-metodskoj družbi.!

Još je poraznija čifenica, da od stotilak čla-
nova srpske akademske omladine na Primorju niko
ne nađe za podesno, da prinese kamičak  prosvjet-
nom napretku našeg roda na Adriji. Ma da je ko
pomenuo pokretne križnice, narodna predavana ili
Aečerne ozbilne sastanke! Ma da je iko preduzeo
biležiti šta naš selak u pojedinim krajevima voli
čitati i kakovu formu sastavaka traži! A ta bi 0-
pažana bila pouzdan vodić narednim priređivačima
najpopularnije knige kod nas — kalendara ,,Srpske
Zore“. Čuste li, da je na zborovima, slavama i
prislavama, u moru zdravica evjetnoj budućnosti, ba-
rem koji omladinac, i to akademski vaspitan omla-
dinac, namijenio narodu fekoliko riječi o značaju
»Srpske Zore“? A kako drukčije shvataju zamašnost
»Prosvjete“ akademski građani tužne Herceg-Bosne.

Porazni upečatak i razočarane na“ svim li-
nijama.

A naša bi akademska omladina mogla godišne
prinositi ,Zori“ obilatu svotu neprimjetno. Nema
omladinca, koji ne bi mogao dnevno žrtavovati jednu
smotku ili ustegnuti same dvije pare ,trinkgelda“
u kafanama. Neka se, dakle, po različnim univer-
sitatima, koje polaze Srbi đaci s Primorja, ustanove
klubovi, kojih bi članovi plaćali mjesečno prinos
od 60 para za ,Srpsku Zoru“. Najpodesnije bi bilo
da se prilozi šalu mjesečno, tijem bi ,Zora“ na
koncu naredne godine imala oko 800 kruna prihoda
više, što za prosvjetni napredad Srba na Primorju
znači mnogo. Tijem bi se novcem, što je omladina
otrgla od svojih usta, moglo pokrenuti najmane de-
set pokretnijeh knižica. Nih bi, razumije se, ruko-
vodili opet opet omladinci, što slušajući pravničke
nauke veći dio godine proborave na domu. A da
bi krasno uspjele, nema nikakova svora,

Pregnimo, najzad, ako nam je do narodnoga
ponosa i budućnosti. —nd.—

RCA

Pismo iz Vojvodine.

Srbi u Vojvodini krenuše. Zatalasale se guste
mase srpskog naroda, naroda koji je od vajkada
bio iza pravde izložen nepravdi i šovivizmu. Zaje-
dnička domovina nekih osam do deset narodnosti,
Ugarska, stoji pred prelomom; veze koje je vezuju
za staru saputnicu uzdrmane su... Mađarsko pleme
koje vlada u tome konglomeratu što se naziva Ugar-
skom, hoće pošto po to da zbaci teret. koji mu-prouz-
rokuje sestrinski zagrlaj Austrije. I da bi se to po-
stiglo ono se latilo takovih srestava da je u posledie
vrijeme i državu dovelo u težak položaj vanza-
konskog stana, i građanstvu silne štete stvorilo. No
sve je to malenkost prema svrsi kojoj se teži!...
Tako vele Mađari.

No mi rekosmo da je Ugarska domovina ne-
kih osam do deset narodnosti. Tu su Srbi, Nemci,
Rumuni, Slovaci, Sasi, Čivuti i drugi, kojih nema u
kompaktnoj masi, ali ukupno čine opet lijep broj.
Pa šta vele oni? Da li oni teže da se izviju iz to-
plog zagrlaja Austrije, ili žele da se i nadale tako
ostave? Baš ono je sad dnevno pitane. Mađari u
svojoj neđutosti i šovinizmu koji u Ugarskoj ne
vide drugo do samo Mađare, ovi se i ne osvrću niti
pitaju šta misle i drugi nihovi sugrađani o onako
važnim općim pitanima. Oni gledaju u sebi državu,
a ostali se traže tek kad treba da se prinosi
žrtva u krvi i novcu na oltar države. U mađarskom
parlamentu od 416 poslanika nema ni 20 poslanika
čisto narodnosnih koji će zastupati interese države,

čije su i oni ravnopravni djelovi. Ta užasna poli-

tička pogrješka, koju su Mađari učinili u 48-9. go-
dine, a koju neprestano ponavlaju, ta će im jednom
doći glave. Jer šta je prirodnije nego da zajednički
sinovi jedne domovine zajednički upravlaju riome?
I to još u takoj domovini gdje Mađari broje tek
jednu trećinu od ukupnog stanovništva!... Lajos
Kossuth nije htjeo 48-9. godine zajednički i bratski
za svima svojim sugrađanima da voluje za pravo
državno, već ih je prezirao, te ih je sam protiv
sebe izazvao. Mješte da je stvorio prijatela svome
narodu, a on mu je stvorio neprijatela! Sin fiegov
Frano danas vijerno slijedi stopama oca svoga.
I kao što su onda silno izrafivili Mađarski narod
a nisu postigli svrhu, tako će i sada izlupati sebi
glavu, a neće postići ono šta hoće,

No ma da Mađari ne pitaju, narodnosti u
Ugarskoj hoće ipak da kažu i svoju. A ta fiihova
riječ biće kao ono kamen, koji je uzvitlan i bačen
u nebesku visinu, ali koji će iznenada, kad niko i
ne sala, pasti na glavu onome koji u nadutosti
svojoj nije htio ni glave okrenuti na 1...

Srbi krenuše. Krenuše da kažu svoju. Pogo-
diće ta rječ svoj put, tim sigurnije, što je ne re-
koše sami Srbi već s fiima zajedno i Rumuni i
Slovaci koji svi ukupno čine dobru trećinu stano-
vništva Ugarske; za fiima će i ostali... I riječ ta
rastiće kao ono gruda snijega koja se niz brdo
vala. I, kad dođe do mete svoje, rasprsnuće se i
svom silom zamestiće i puteve kojima mađarski ro-
dolubi-nerodolubi krenuše u svom mahnitom  šo-
vinizmu. A duh narodi Ugarske kao silna oluja
jeknuće kroz brda i ravnice lijepe Ugarske: Z mi
smo tu!...

Da, da, i mi šmo tu, i mi Srbi, i naši gro-
bovi su tu... I naše kolijevke su tu... Z naše
pravo je tu... Tvrda je ovo hrid. Ej, ta zapluski-
vahu je vali odasvud; te spremahu mu i spremaju
mu grob mnogi: i braća i nebraća, ali neće mu ga
rniko iskopati dok on sam sebi ne iskopa... Ra
zumjete li braćo lijepe vojvodine, razumjete li vi
radikali i liberali?.., Oh, razumijete vi to vrlo-
dobro, pa ipak... Dimitrijev.

BOLA

Potres u Kalabriji.

Teška sudbina, koja je evo poslije Skadra
stigla i talijanski kraj Kalabriju, poznata je već
Cijelom svijetu. Potres, ta podzemna tajna, koja u
ničem ne štedi kraj koji zahvati, uništila je hilade
kuća i mnogo ludskih glava u Kalabriji. Zanimivo
je, kako je prof. dr. K. V. Zenger, češki naučenak,
već za pomrčine sunca, koja je bila 30 Avgusta
0. £., prorokovao ovu trešnu, te ne će biti na odmet,
ako iz češkog ,Narodni Listy“ br. 256 prenesemo
ovaj zanimivi članak:

Najjužniji kraj talijanskog poluostrva, kojeg
Edmond de Amicis u svojim divnim novelama tako
često spomine, stigao je potres, koji je u nekoliko
sekunada porušio mnogobrojne gradove i sela, sma
knuo stotine života i ostavio tisuće i tisuće bez
kuće. — Ovo je ovoga vijeka treća, ovako velika
katastrofa. Prva stigla je god. 1902. francusko
ostrvo “Martinique, druga u Aprilu ov. god. Hima-
laju a treća evo sada južnu Italiju.

Stari češki naučelak prof. dr. K. V. Zenger
bio je prorokovao- ovu treštiu u svojeni predavafu,
koje je držao na dan pomrčafa sunca dne 30 Av-
gusta ov. g. Tada je rekao od riječi do riječi:
»Svako pomrčane sunca učini znatne promjene kao
u atmosferi, tako i na zemli. Po mojoj svjetskoj teo-
riji sunce, zemla i mjesec silni su i ogromni elek-
tromagneti, koji imaju svoje polove i fihovosdjej-
stvo. Usled toga djeluju svojom radiacijombsi sin-
dukcijom“ kao na atmosferu, tako i na zemludao:
u nezinoj  unutarnosti izvode magnetična kgmoša-
na (Sturm), vulkanske“ erupcije, dale na površini
vjetre, oluje, taifune i cyklone. Najveći vulkan u
našem svijetu ,Stromboli“ je aktivan. Ne bi hotio
biti ,prophčte de malheur“ ali se nadam da će
u Italiji biti jaka trešna.

.Zenger imao je razlog; grozna trešna se je
izvršila. Bolna, al ipak zanimiva i čudnovata je teo-
rija našega naučenaka, koja je do sada imala veli-
ke.i brojne protivnike u znanstvenom svijetu. Nije
se vjerovalo, da spomenute katastrofe imaju svoj
uzrok izvan unutarfosti zemalske krugle, ali više