Godina XIV. U Dubrovniku 15. Oktobra 1905. Broj 42. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku 9. B Hercegovinu na nu i Bodinu Kruna 11 ž Za Srbiju i Crnu dinu Kruna 12, BOru na go. 29 5ve ostšle a orazaka 15 u zlatu "Je ha godinu Za Vubrovnik na godinu Kr, 10, Na po godina 1 na čar surazmjerno. vrt godine Pojedini broj lista 20 para. UA Dopgisi se šalu urodništvu. Rukopisi se ne vraćaju. puta štampaju, po pogodbi. maju se. | Pretplata i oglasi Saju se administraciji Dubrovnika Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, vačunska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se više Nefrankovana pisma ne vri Vlasnik i izdavatel D». Mato Gracić. mmm aag Na PRBIJO godine dana, prilazimo grobu, n E vaju samrtni ostanci nezaboravljenog Antuna abrisa i polažemo vijenac od sviej i e " vijenac od svježeg gorskog ovi- jeća, oga su dostojni besmrtnici, Kao da je i na našeg ona iznimka, koja je sa s pravilo, da veliki kako bi im sl pripravili vijen Danas, . kome počivaji pokojnika bila primijenjena 3 lučajne istinitosti prešla u duhovi moraju ispaštati na zemlji, ava bila vječita, jer su i Njemu ljudi nac, koji nose samo mučenici. U ljubavi istine i u njenoj manifestaciji pred fo- rumom ljudstva, ogleda se neustrašivost boraca. Istina mnogima nije mila i radi toga je ne mogu propovi- jedati uvijek obični smrtnici, jer nijesu pripravni pod- nijeti vješala, što takijem spreme bezdušnici. j Ni veliki umovi, ni najsvijetliji karakteri, ni lju- bimoi narodni nijesu poštegjeni progonstva i muka, ali za. istinu sve lako podnesu, jer je veći gospodar nji- hove duše istina i vječnost, nego li strah od groba, koga im pripravljaju zlobnici. »Čašu meda niko ne iskapi, »A da čašom žući ne ogorči“. Ni Antun Fabris nije mogao mimoići gorku čašu, koju su ljudi napunili, a sudbina Njemu na- Istinu je govorio, o istini je živio, a to je peklo one, koji je nikad ne rekoše. Za to mu otvoriše grob, u kome stanuju živi ljudi, da se preseli u onaj, oda- kle samo “prošlost govori i predočuje sliku mlagjem pokoljenju. Takovom jednom grobu prilazimo i mi danas, da se poklonimo pepelu, gdje je stanovao onaj veliki duh, da izjadamo srpske jade i da damo računa o dosada- šnjem našem radu, prema obećanjima, koja smo pri Kzlazi svake nedjelj grobu Antuna Fahr pošljednjem vigjenju Pokojniku dali, da ćemo slijediti stopama Njegovim. Vrlo smo težak zadatak na svoja pleća primili, u toliko teži, u koliko nam je Njegov gubitak nenadno došao. Izgubismo dosta vremena oxrećući se oko sebe, tražeći onoga, koga nijesmo mogli nući, jer nam ga je smrt iz zagrljaja otela. . Sa skromnošću smo počeli, upotrebivši naše sile, e da skromno, al opet časno ispunimo obećanja, koja smo Mu dali. Namjere gu nam čiste, želje velike, a prema silama ni uspjesi nijesu mrogo zaostali, Naša je ispovijest iskrena, drukčija ne može ni da bude. Sudbina nam je tako odredila i mi se mo- ramo zadovoljiti sa istinom, koja se ne da skriti. Njega smo mi uvijek trebali, bez Njega nam je i danas teško, te nije čudo, što nas okuplja opravdana sumnja, da prazninu ne ćemo moći popuniti, jer se onaki rijetko ragjaju. Dubrovnik je volio, o njegovu je dobru vazda mislio, a Srpstvo je prigrlio sinovljim poštovanjem. U tome ipak nije odstupao od istine, koju je branio naj- većom energijom poštena čovjeka, -a protivnika nije vrijegjao i zato mu je karakter ostao svijetao kao malo komu, a to je odlika savjesna političara, kakvijeh je teško noći. M Dubrovčani su ga računali megju svoje najbolje ljude, Srbi na Primorju usporegjivahu ga Njegovim uzornim učiteljem, na čijemu su grobu ispisane riječi, koje dolikuju i Njemu, jer i... ,On se svome rodu odužio, ...i »On je svoj rod zadužio“, Ovijem smo riječima kazali ko je bio Antun Fa- e.“ Ž "i BK io p / (akv ia Ed m b i a je On sa Svojim radom stekao prava na našu \|blago- darnost i slavnu uspomenu, kaan dužni prenositi s koljena na koljeno, premda znamo, da će u O1ne., imati Njegova djela većih uspjeha, jer su Mu oni već podigli spomen, koji će ponosito prkositi oluji vremena. stanovao duh velikoga sina slavnoga Dubrovnika, iska- žimo počast poborniku napaćenog Srpstva, komu je On sve svoje sile posvetio i najposlije za nj i život žrtvovao. Neka je vječita uspomena na Antuna Fabrisa! Slava mu do vijeka! , Iz života Antuna Fabrisa. (Nastavak iz prošloga broja). Fabrisov život za urednikovaria od svršetka 1895, godine do smrti 14 oktobra 1904. bješe sveđ, u misli i u: djelu, ljuta borba sa sistemom i enim poslužnicima. On bješe uvjeren, da mu ona radi o glavi svakojakijem bil&“potajnijem, bilo vid- livijem sredstvima, podmećući sada članke i dopise, sada po- sjete nadri rodoluba, jedanput šireći oprezno i. potajno u re- dove stranke nepovolnu kritiku fegova javnoga rada .kao štetna Srpstvu a drugi put uličarskijem sredstvima, kadgod besplat- nijem trubama a kadgod lažnijem telefonima bez: žica. On bi kadgod u povjerlivu razgovoru pripovijedao o nekakvoj, alego- ričnoj, njemu poznatoj poslonici i tvrdio je da je ona.u vezi s nekakvijem ,Pustihakom na Ilijnoj glavici, živoj hali“ i tada bi pokazivao najviše svoje ogavje. Sistema bi ga gdjekada za čas smela ili uzrujala; ali bi on opet jačom odvažnošću nastavio svoj rad po poznatoj po- glovici. S ovijeh zasjeda bješe sveđ budna negova opreznost i valada je malo kada zadrijemala. Opreznost inače bješe fiemu Jaka, jer samo u zakonitijem granicama bješe negov rad. za srpstvo i to jer je dobro shvaćao fegove interese. Ta a tu Moje uspomene na Fabrisa. — Md — Jednog dana dobih od Fabrisa pismo, ono je glasilo: . Molim Vas, da bi ste bili tako dobri, te danas došli na uredništvo u 11 ura prije podne. Neće biti na vratima kluča, ali ću ja ipak biti u sobi. Tri puta udrite na vrata, poznaću po tome, da ste Vi i ja ću Vam otvoriti“. [54] — S poštovanem A. Fabris. Bila je subota, 11 je upravo odbilo i ja se zaputih put Fabrisa. Ispovijedam, da sam bio donekle zabufen i u nekome neopravdanome strahu, kako da prekoračim prag uredništva Dubrovnika“, u kome je sjedio : lsta- više kao značajnika i pošteraka, a drugi kao trhoborca, koji bi lako prodao svoje pero i drugoj političkoj ideji. U prvu su se kategoriju ubrajali, razumije se samo po sebi, svi E abrisovi pristaše; u drugu jedan samo dio i vrlo malen dio Fabrisovih političkih protivnika. Kazao sam malen dio, jer svi razumniji u gradu i ako se nijesu slagali s hegovim političkim idejama, ipak su ga poštovali kao čovjeka, koji nije. kadar prodati ili izložiti svoj značaj, kao ćovjeka koji je znao i stradati za ideju, koju je zastupao i za koju se borio. I ako sam o F ubrisu, bs večeri, kada se prvi put lično upoznasmo u Sv. Jakobu, stekao bio dobro mnijene, te se s ovog gledišta nijesam bojao Pera fegovo uredništvo ; bojao sam se ipak onog malenog dije a ai govih protivnika, koji ne poznavajući ni koale oh štvene konvencijonalizme, mogli bi me proglasiti VA jaka vog veleizdajstva —— ne znajući lučiti čovjeka od. ic si žaj zastupa“ A. bolnim srcem kasnije sam konstatovao, ode )og jedinog ovog uzroka, neki inače prije dobri moji. prijateli i .a aja i uskratiše a o tome bi mogao zanimivih stranica Palei: koja će za uvijek ostati tajnom moga uspomenara. Ta- kovih na žalost individua ima u svakoj stranci, ima ih i kod i ikom; ikve veliki i izo- Ba A ali tom razlikom ; da takove tikve ve 9 ram drže pod vodom, dok kod malih naroda one M rad vodom. Odatle šteta za narod i politički kaos, o- fate privatni interesi nad političkom idejom, dok bi politička i narodna ideja morala biti m ad osobnom koristi. . ugi ravla mojim uvje- ij dozvolavao da drugi upr avla 1 Jimu ref : i a m ih strjelica svojih neprijatela, ipak o ii S iravačke štionice“ okretoh još jednom put da vidim je li me zbila kogod vidio ie avi J : ispi vi kat: vrata s desne, vrata i io u prvi kat; vrata osne, vra stube 1 prisplo | glije je Fabris? 80 s lo i i rvome katu, čekajući da sućajno jn a na p desne ili g ple ie o ali od nikoga niti glasa; meni dosadilo i Ja dale opet ekaj, ali od Straduna, sam prostrane s lijeve, pa opet stube — ali čovjek, koga mi jedni predsta- pako katu činilo mi se j slih biće Fabris, dakle opet uz drvene stube, da ću na treći kat. Od jednom začuh sa vrh stuba jedan glas: KH un'ora che ti aspetto, sei andato frajar — zaokrenuh desno, a nad stu- bama neka podebla ženska pojava sa zdjelom u ruci. Jadnica smela se opazivši mene, dok je ona čekala muža, a nije ni meni bilo bole, jer i ja tražio Fabrisa, a ne ru. — Signore, ha sbagliato — ona će prva meni. — Dove č signor Fabris — zapitah ju ja. Ona me na to izvede do drugoga kata i pokaza mi pr- stom vrata s desne strane. Zakucah tri puta na vrata, a od nikoga odziva, Opet tri puta i začuh gdje se polagano stočić u sobi pomaknuo, vrata se otvoriše i pokaza mi se Fabris sa nekim milim pospjehom na vratima. — Služite se molim Vas, on će meni, mislio sam, da ste zapriječeni, te da nećete doći, jer su već jedanaest i četvrt prošle. Ja mu na to ispričah kako sam čekao u prvome katu, da mi tkogod pokaže sobu uredništva i ne namjerivši se na nikoga otišao do trećega poda, te čuvši talijanski govor, da sam promislio, da nijesam slučajno pogriješio vrata i izmjenio ih sa ,gabinetto di lettura“, a kad tamo jedna ženska. Fabris se stao smijati i reče mi: to je žena našeg po- služnika, a ja sam pogriješio, jer sam "Vam imao označiti i pod; stoga molim, da oprostite, žao mi je, da ste toliko vre- mena čekali. Jacih pogled po sobi uredništva. Malena soba sa dva prilično velika prozora, nad vratima sobe Fabrisova slika jednog dubrovačkog umjetnika, slika Lubomira Nenadovića i diploma Radničkog Društva Antunu Fabrisu, inače zidovi prazni; dva, tri stočića,, dvije spreme za novine i jedna široka sofra, u kojoj se ja zasio. Uz prozor prostrani sto za radiu, za kojim je sje- dao Antun Fabris, a na stolu poredane svakojake novine Svi- ju naroda. — Uf, ovdi se umire. među tolikom kartušinom, rekoh Fabrisu. e — Što Vam se čini, odvrati mi on, i ovo me toka svaki dan, a Subota mi dođe upravo za pomahnitat; vidite, i podi- gnu cijelu pregršt novina, ovo je pošta od danas, i sve ovo treba pročitati; stoga baš u subotu nikoga ne primam, a Vama sam pisao da kuenete tri puta, da se uvjerim da nije tkogod drugi. i — Baš bi to bilo za mene, primjetih, postao bih još gore nervozan. — A sad promislite moju nervoznost i ovaj posao! Ali da Vi ne postanete gore nervozni među ovom kartušinom dati ću Vam controveleno. . t Ja sam se slatko nasmijao, a Fabris povađi iz stola jednu poveću kutiju s dobrim duhanom, pruživši mi, reče mi: — Ja znam, da se ovo Vami sviđa, od nekoliko vremena ja ne pušim iz jutra po savjetu liječnika." Zavih cigaretu, ali ni Fabris nije mogao, napasti “odoleti, videći gdje ja zavijam i on smota jednu, te skupa .zapalismo. — A sad molim Vas da Vam rečem, zašto sam Vas zvao. Neki dan dobio sam jedan rukopis od jednog mladoga pisca izvan Dubrovnika za ,Srd“; pročitao sam neka poglavla, ali mi se čini, da bi se moglo prigovoriti sa vjerskog gledišta; buduć da ja nijesam teolog, pozvao sam Vas, da ga i Vi pre- gledate i da slobodno zabiležite sve ono, što bi. trebalo ispu- štiti, u tome Vam dajem potpunu slobodu. Moje je načelo: poštovati svačije vjersko mišlene i ne dati povoda da ikakova vjeroispovjest može nam išta prigovoriti. Evo ovdje vidite cijeli snop rukopisa sa ,Srđ“ i ,Dubrovnik“, iz pera su sledbenika zaznih religija — zar bi pošteno bilo da udremo na jednu ili na drugu? Ispovijedam, da su me ove. riječi Fabrisove. iznenadile i udivile i sam sobom rekoh: oh, zašto mnogi u našem gradu neće da se upoznaju sa ovakovim čovjekom, koji može sje- guwno služiti kao uzor poštena i značaja. Odobrio sam i pohvalio fegove namjere i zamolio ga, da bi mi rukopis ustupio za dva-tri dana da ga potanko ispitam, na što je on ne samo pristao, već i želio da tako uradim. Podne je već bilo zvonilo i ja se sa nekim pravim pra- vim počitatem od Fabrisa rastah. — — — : Nakon nekoliko dana tražio sam Fabrisa, da mu povra- tim spomenutu radfu, U radili sam bio zabiležio tri cijela poglavla, koja bi trebalo izostaviti — i Fabris ih je: odmah izbrisao. Tražio sam ga dakle jedno poslije podne, da mu po- vratim rukopis. Na uredništvu ga ne bješe i uputih se put strađuna. Opazih ga kod Weissa, gdje se razgovara sa Dubrov- čaninom «gosparom Ilijom N../ Ja mu se približih i skupa odosmo, da popijemo po. običaju kafu u brijačnici Vlaha Lonze. Tu je Fabris poslije podne rado dolazio, gdje u društvu ne- kih postarijih Dubrovčana uživao je u veselim doskočicama, Vlaho je stajao prekrštenih ruka na vratima brijačnice, a smi- jeh ga je odavao, da nam spravla kakav fir. Kad smo došli, on ti kao izvan sebe zagrmi svojim bas- som. ekrenut prama gosparu Hiji: ? i Buona la musica, Buoni i cantanti: Bravo Impresario Tiriamo avanti! —- Kroz te je dane bila Opera u gradu, a impresarijo gosp. Ilija. Mi udrismo u smijeh, a Fabris će Vlahu: — Otkad ti, Vlaho, pojeta? — A Vlaho: — Otkad i gosp. Ilija impresarijo teatra. (Slijedi). s Pristupajući pobožno onoj ledenoj ploči, koja pod. sobom krije lagani pepeo trošnoga tijela, u komu je | p m: