Ž

 POzue Panukajue us XpBarke u CaraBouje

Uvdina AV.

o

E

U Dubrovniku 22. Oktobra 1905.

Broj 43.

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11 A

Za Srbiju i Crnu

Soru X
dinu Kruna 12. suba

Ze sve ostale

zemije na
rsmaka 15 u zlatu Meet

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10,

Na p8 godine 1 na četvrt godine
surazmjerno. |

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnik»

Dogisi se šalu uredništvu.
"Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
Javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovsna pisma ne pri
maju se. $

Vlasnik i izdavato] Dr. Mato Gracić.

IHocsmje Pujeuke 3acrynumake KOH dbe-
pennuje u nosnaror npuxsakeHor

BAKJBVUKA,
Gupanu 0160p meropune, a ua “ey My
npencjenauk /ip. Ilepo "IuHrpuja, CacTaje
ce y 3arpe6y ca npezejeznukoM Cpucke

CaMocraJIHe Haponne Crpaske rocr. /L.poM
BoraHoM MenaxoBuhem, e za rujem cacran-
KOM ZOBY NO yrgaBiemoM KpuTepujyvmy o

 CABMBY HA vyge j
y YdecTBoBatie pujeukomMe CACTAHKY.

Ilo TOME pašroBopy nokasaja ce je cxoji-
HOCT, Zla Ce Cpneke crpauke V KPaJBeBUHAMA
Xpsarckoj, CuaBonuju u Zaamauuju, npama
3UKBY4KY, Kora je Cpneka Hapozua Crpanka
ma Npumopjy npuxBarnjia Y cBojoj cjenumuu
nea 30. cenremGpa 0. r. Y 3a1py, u ca-
CTAHY M ZAOFOBOpe, He Gu JIN Guma Moryka
Jema ckynna aknuja m jegudcreuo crauo-

.BulITe, KOje Gu MopaJmu cBu Cp6u ms Tpo-

jenuamne yseTm npama BAKJBY HIJUMA XPBATCKE
napJraMeHTapHe pujeuke ckyrnmmqrune.

VCIPOJI NpeTxojunjex goroBopa u3Meby
Cpucke Hapojue CamMocTaJiHe, Cpncke Ha-
u Cpncke Hapojne CTpaHke na Hpumopjy,
Nono ce oMax zo jeuHOzyIIHe MUCJII, za
ce sa zam 16. okroGpa casoBe y 3anupy
CKYnHa cjena npenerasanka cBujex Cpr-
ckujex Haponuujex CrpaHaka 13 XpBaTcKe,
Caasoumje u /lasimanuje.

Ha Ty ckynuy  cjenauky Npucrynune
rocnoga; /[p. Borgau MenakoBuk, A/IBOKAT,
CBerosap  TIpuGmuenuk,  ypenuux, napox
Beko JIyknh, /lp. Ilerap Beno6pk, Baco
Myauesnh u napox Ilerap KpajnoBuk Kao
UBACIAHNLIUM CPeAMINIHEF OlGOpa Cpueke Ha-
pone Camocrajine Crpamke; rocmona: /lp.
bopje KpacojeBuk, anBokar; /[p. “Kapko
MnmnanuuoBuk, azsokar; Ip. MuumBoj BaGnut,
amBokar m /Ip. JoBau_ PapuBojeBuk Bauuk,
AJBOKAT KAO MZACJIAHHNU CPEANIIEEL OLGOpA
Cpucke Haponne Pangukanne Crpauke u ro-
cnoza: /Ip. Auryd IIyesu, /Ip. Ypom /le-
cHuna, /ip. Banno Ipanu, bypo Byxkoruk,
Togop Muoruk, /Ip. JIyjo Manu u /lyman
AmaHoBuk Kao uJaHoBu_ ynpaBHor ojiGopa
Cpncke Haponue Crpaske Ha IIpumopjy ;
rocnona: ip. Panocnas KBekuki u Annpuja

O o o

Kzlazi svake nedj elje.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

ZANAPCKUH

ByjaroBnk llapoB «ao HAPOZHU NOCIIAHNITU
Ha napeBuuckoM Bujehy; rocmoja Bnanumup
Cumuk, Jocun Kyamuuk u lip. Kporo Ko-
BAdeBuk KAo Hapojau nocaannim na caG6opy
BAJIMATUHCKOMO M r. Buagumup /lecumna,
HadeJIHuK ornkune oGpoBauke.

Vocnmoza  uganoBu YupaBHor  onGopa
Cpneke Hapojine Crpauke ua IHpumopjy nporo
JoBau_Byhuu ua Koropa u IIuupo FojkoBuh
u3 EpneruoBsora uujecy moru NpucrynuTu
CKYNIITNHM, NPBU jep ZBAHNYHNUM NOCJIOM
šanpujeden, a apyru jep GoJeeran, aju ey
npuje  regerpaduano = jaBun cBoje, npu-
Crajare.

Cuynmrana je Gmaa apokana y Cpuexkoj
Hapomioj "Iuraonunu-y Banpy ua 16 u 17
OKTOOpa nog upenejeganimrBoM r. Jl.pa An-
TyHa 1ly.be3u-a, npencjenuuka ynpaBaor o/-
Gopa Cpneke Hapojue Crpanke na Ipumopjy.
Ha Toj ckynurruuu, nocauje csecrpane onbe
neGare o nososkajy CpGa y Tpojegamnu u
CTAHOBIINITY KOPA Gu MOpaJN OHu_ sayseru
NOBOJOM Yrapcke Kpu3e, a nupeMa saxbyu-
uumMa pujeuke napnaMeuTapue koupepenuuje,
nokasaJa ce je je4uHCTBEHOCT MICI M TOKIBA,
Te OcoGuru o100p, HA CRYUNITHHU MMEHOBAJI,
a moju ce cacrojao on rocnoze Ilerpa Kpaj-
HeBuka, Cserosapa HpuGuuenuka, /I.pa Mu-
JuBoja baGuka, /l.pa 4Kapka MmranunoBnka,
ll.pa Ypoma /lecuune u /Lpa Auryua Ily-
Jb€31-a, Npukasao je CKRYIINTHHII HA HNOTBP/IV
BaKIbyuak, Koji je 6mo Ges zeGare jeguo-
IJIACHO yeBojeH H IOTIMNCAH M KOju LJIACH :

Cpncku = 3ACTyrnunmu y  napeBuHcKoM
Bujek y HM AAJIMATHMHCKOM caGćopy, Te yilpaBHu
onG6op Cpncke_ Haponue Crpauke ua [Ipu-
MOPJV M uNBacJanuuu CPEe/IMIIIIH>UX O/opa
Cpnceke Haponuc Camocrajne u Cpneke Ha-
pojide Papqunajine Crpanke y Xpnarekoj u
CJraBOHuji nouujernie Ha CBOM CacTauKy y
3anpy zana 417. okrogpa 1905. oRy

OzmJIyEy.

Teskiba CBaKOTA Hapoja, za camM OI V-
uyje o cBome Guky u cBojoj cy,GuHu, opa
na usa3oBe ciumMraruje csakora, koju m cam
re sa CJOGOLOM, a zananiuw»y Gop6y mMa-
Napckor napona nmosnpaBskajy rujem pano-
cunje, mro je canaH ApoKABHII CKJIOTI, TIPO-

CACTAHAK

TUB KOra je Ta GopGa HamepeHa, cBoM eHa-
roM CmyraBao M IITO zamac enyraBa pas3Bm-
TAK Hale OTAaNOUHE, XPBATCKOP HM CpuCKOr
HApOJa,

Jipxasna mak camMocrauocr Vrapceke,
Koja 6 Trajna okuBjesa caMo cBojuM »KMBOTOM
u pacnozmaraJa CaMO CBOjOM CHArOM, NOHH-
jena Gu TakBe moJmrnuke npunuke, y koju-
Ma Om Majapcku napon 6uo ynykeu za, y
CBOM pobeHoM uurepecy, moTpasku enopa-
3YM C HeMalJApCKUM HapOjluMA Yrapeke, a
Y IBUXOBOj CHa3H yrjela M CBOjy CHATY, AK
na Baje1HO C IBUMA, A4 y HACIOHY HA TpO
jenuy kpasesuny /laammanmujy, XpBareky. u
CaaBogmujy, ocurypa ycnoBe sa csojy ua-
PonHy Gyanyhnocr u GesGjenuocT. ,

G Tora nornmucaHu cpnokm  sacrynau-
NU M-NBACIAHMINMI CPICKUX  CTPAHAKA, CBU-
jecuu o saMaluHocru zgananuber onker mo-
JiuTuaKkor nojgokaja y Aycrpo-Yrapckoj Mo-
HAapXxuju, M yseBinm y o6sup; crauoBmiure
3ay3CT0 O, XpBaTckujex sacrynunka Ha pu-
jeukoj kouepennuju, usjaBsbyjy:

na be nozyupujeTn zaHarilion nokpeT Manap-
cKor uapoja, kojemy Gu šajenumuxu c XpBa-
TuMa M dAKTHUHY NOTHNOPY NOHY/MJIM, KAJI Gu
Ca CTPAH& MAIJAPCKUX KOA UPAHUX CTPAHAKA
Guje npyskene peajine rapanruje, ga He ce
OHe Bay3eTU KAKO GM CE Y3 E>HXOBE ONpaB
nane BaxqjeBe ucnyHuje u Tee xpae-

| BuHe Xprareke m CaaBonuje, koje may sa

NPONIMPeIBeM IBEHOF  APXKABHO NpaBHor no-
zoaja, na joj ce sajaMuu Imro caMocraJ-
HMM MOJIMTHYKU, KYJTYPHN, NpuBpenau u
ČunaHcujeku oucraHak m pas3BuTak.

Ilonjenuo Tpaoske u pauke, nornucanu
NOCJAHNIJU M MJaCIaHNLNU, Za Ce y XpBar-
cKOj u Caanonnju cTBOpe —eMOKPATCKE yCTA-
Hope, koje Gu joj sajamunme caoGojtan yera-
BAH 9KUBOT HM PA3ZBUTAK M VKJIOHNMJIC ZAHAIIIHE
HECHOCHEe NAP.IAMEHTAPHE, YNpABHE HH APY-
IITBEHE OJIHOLIAJE.

Crojeku ua TOM CTAHOBHINITY OdeKVjy,
na ke m Majapcke KoaJupane crpanke cBoj
O/IHOLIAj HpaMa HemMayapckujeM HapozuMa y
Yrapckoj NocrTaBuiu Ha npaBenue ocuoBe,
KAKO Gu ce oBuma oGes36ujenuo napojmno
KVJITVPHH ONCTAHAK H pa3ZBNTAK.

lllro ce rude zaxrjea Gpake Xpnara
3a peuukopnopanujy KPAJBEBUHE. /laamanuje
KpasbeBuHaMa_XpBarekoj u Coamonuju, koja
je m NOsuTuBHUM BaKOHOM 3ajaMueHa, npu-
Ipanne cy cpneke crpaHke yJoKuTu u cBojy
CHATY 34 OCTBApeibE OBOTA BaxTjeBa, ako ce

Ca XPBATCKE CTpaHe VKJIOHH OHa šanpnjeka,
Koja je no caga upujeauna Cpnekoj Hapoj-
uoj Crpanmu na Ilpumopjy ga ce sa cjemu-
ibeibe uajasu, a To je: ga ce ca crpane
Xpsara oGnesHo npusia paBRonpaBnocr cpn-
CKOT' HApOlA C NAPOAOM XPBATCKIIM.

lla Gu ce nak ca Gpakom XpBaruMa
MOIJIH CTABUTU y CNOpa3yM pau šajenuuuke
akuuje, 6upa ce onG6op oz Tpu suma ca Tpu
saMjenuka, koju ke OBY O/WIYKY  nocTaBuTu
M3BPIIHOM ONGOpY pujeuke Konpepenuuje u

C IbUME CTYHNTH Y NperoBope y cMHCIIy OBE.

OJLIVKE.
Y 3azpy, 4117. ozroćpa 1905.
Ap. Anryu  HNyzsesu —  Anapuja Byjarosuh

lifapos — Ap. PagocaaB. Ksesnh — 'Bypo By-
KOTuh — Joemu Kyaumuh — Bragunup Cnnuh
— lp. pero Kosagesuh — /p. Ypom Aeeanmna
— Togop Muosuh — Zp. Baro Fpaam — Ap.
«Lyjo Manu — lyman Ananonuh — Bnazumuup
Aeenuna — Ap. Borgau Megaxosnh — Baco
Myasuesuh — Hon Ilerap M. Kpajnosuh — Tom
Beno Lysuh — Ap. HNerap Beno6px — Cse-
Tosap Npu6nuesnh — Ip. 'Bophe Kpacojesuh
— Ap. SKapno Mmiazunosuh — /ip. Josad Pa-
auBojepub Bauuh — /p. MnauBoj Ba6nh.

Y og6op, koju 6u ca Gpakom XparumMa
CTABHO CE y CNOpaZyM pau ajequuuke
akuuje, Grmi cy jenmuorgacHo. nsaGpana ro-
cnozga: /Ip. Auryu Ilysesu og crpame Cpn-
cke Hapojue Crpauke na IipuMopjy ca sa-
MjenukoM ,/l.pom Ypomem  Jlecuuuom;  /Ip.
borjau MenakoBuk: og crpane Cpneke Ha-
pode CaMocraJiHe Crpanke ca samjeHukoM
CBeTo3apoM  TIpuGuueBukeM ; = /Ip. 'Bopke
Kpacojesuk oz crpane Cpneke Hapojue Pa-
AukaJHe Crpauke ca samjemukoM /[.poM
sKapkoM “MuragunoBukem.

sa i
Iz života Antuna Fabrisa.
(Nastavak).

U sfiemu je oštroumle bilo spojeno sa žilavom
ćudi i s odlučnosti i ošt'inom protiv zapreka a sve
prožeto Srpstvom; fiegova stvarna sprema pojavlala
se sveđ u raznijem pitaliima a sumornost preotimala
ga je sve to više. S ovijeh razloga fiegovi članci u
»Dubrovniku“ bjehu onakvi, kakve ih čitasmo.

U polemikama i u ličnijem  pitaliima bješe
odvojio kao neka avis rara i pravom je kongres
Srpskih novinara u Biogradu odredio Fabrisov ,Du-
brovnik“ kao uzorak srpskoj žurnalistici. U polemi-

BPodlistalc.

Moje uspomene na Fabrisa.
KAN (3)

Jednoga dana puče glas po gradu, da me
je zlo zadesilo. Jedni rekoše razbio glavu, drugi
slomio je nogu, treći izbio je oko, a četvrti ju-
tros ga ne vidjesmo vanka — nešto mu so ima
biti dogodilo. I ovi zadni rekoše istinu, jer u
onu nedjelu u jutro nijesam prekoračio kućnoga
praga. Silazeći niz stube, prevari me noga, ija
Posrnuvši strašno nagrdio čelo upravo poviše
oka. Jaoh, rekoh, što ću sada! — mišlah da
sam zbila oko izbio, ali me brzo umiri vješta
ruka Dr. Trosića okrenuvši mi dva — tri puta
iglieom kožu povrh oka. Žalio sam nesreću koja
me bijaše ite večeri zadesila, ali najviše Žalio
sam, gdje će se podnijeti jedan moj aa pri-
jatel, Bog mu se duši smilovao kad dokea nije
htio, zamišlajući u svojoj glavi, da je prorok; je
baš te iste večeri susrevši me na stradunu, stao
Me moliti — a omalo da nije na sred strađuna
od prevelikog sentimentalizma i Jubavi prama
meni i proplakao — da se kanim Fabrisa, jer
da će mi se gruba dogoditi. I zbila kada me je
Nakon dva dana iza nesretnog slučaja o a
bio povezane glave, pristup! k meni s Bekim

ironičkim posmjehom na ustima i sažalivajući
me, reče mi: jesam li ti kazao, to je glas koji
te opomine da se osvijestiš. A ja ne budi lijen
odmah ću femu: a zašto se i Vi ne odazovete
glasu, koji i Vas jednako opomine? Mene! — on će
uozbilivši se prema meni. — Da, Vas. Zar nijeste
neki dan u lekarnici nabavili par sosp..... ?
Kao da ga je na ove riječi grom ošinuo, naglo
od mene pobjegnu i više se nikada nijesmo
sastali.

Sutra dan kada se dočulo za nesreću, koja

me zadesila, dođoše me odmah potražiti neki

moji prijateli i bilo im je milo, da sam izbjegao
goroj nesreći, jer sam mogao lako i mrtav ostati

-Oko jedanaest sati u jutro neko zakuca
na moja vrata, bio je Fabris, čuvši za moju ne-
sreću, požurio se da me posjeti. Ja sam baš
sjedao za stolom s perom u ruci, pregledajući
jednu svoju radnu, koju sam u ,Srđu“ bio na-
kanio tiskati. Fabrisov me je posjet silno rđ-
zveselio.

\— Vi radite, a meni kazali, da ste u po-
gibeli života, on će prvi meni.

— Bogu hvala nijesam, ali moglo je i to
slijediti; i ja mu pripovijedih potanko cio slučaj.

— A'što dobra radite?

— Evo baš pregledao sam jednu radfu,
koju Vam mislim dati za ,Srđ“.

Pročitah mu neke ulomke, koji su mu se
svidjeli; a on me zapita bi li dozvolio da mi
ovu radnu tiskaju ćirilovicom.

— A zašto ne, odgovorih, zar ćirilovica
nije slavensko pismo.

Inače razgovarasmo se o indiferetnim stva-
rima, dok nas podnevno zvono ne rastavi. O-
čitovah Fabrisu kako mi je teško, gdje ne mogu
za neko vrijeme izlaziti, jer povezane glave, a
cio dan u kući ostati da mi je dosadno.

— Ako želite, on će meni, dođite poslije
podne u mene u uredništvo. Svetac je, ali kada
biste htjeli doći, ne bih otišao na šetfu,
već bih Vas čekao u uredništvu na koju Vi za-
povjedate uru, tako bismo sec porazgovarali i
imali biste društvo. B

Oklijevao sam pristati, jer se donekle sra-
mio povezane glave izaći vanka; ali na ponovnu
Fabrisovu ponudu nijesam se smio oglušiti, jer
uvjeren da ću u negovome društvu najbole proći.

— Dakle ja ću doći u tri sata poslije po-
dne, Vi ćete me čekati.

— Ne mislite, samo vi dođite.

U tri sata poslije podne otiđoh u ured-
ništvo k Fabrisu, on me je čekao na vratima.
Pruži mi stolicu da sjednem pokraj fega i ra-
stvori po običaju kutiju sa duhanom ; a kako bi

inače bilo, taon je znao, da se bez toga ja teško,
umijem snaći; a o tome je najbolje osvjedočen i
g. Miše Vaechetti, jer _mu od srebrne Kutijice,
koju je uvijek u žepu kao Englez otrag nosio ili
na stolu u tijesnoj administraji štamparije držao,
omjerio svagdanom praksom i dulini i širinu.
To poslije podne Fabris je izgledao vrlo veseo

i bilo mu je milo, da sam se odazvao riegovo-

me pozivu.

Očitovah mu, da mi je žao, gdje sam mu
šetnu omeo, a on će meni:

— A molim Vas što bih bio inače radio,
sjedao bih pred Birimišom do večere; a meni je
najdraže u uredništvu porazgovarati se kada
sam slobodan.

Zapleo se je bio između nas razgovor
najprije o ,Srđu“. Fabris mi ispovjedi kako se
je neki dan bio nešto nalutio na gosp. Vac-
chetti, a to s jedinog razloga, što je gospar
Miše, koji je vodio korekture ,Srda“ ispravio
jednome dopisniku neke izreke u radni. Mislio
sam onaj dan, on mi reče, da imam pravo, ali
sam se uvjerio da je Vaeehetti boli filolog od
mene. Primjetih odmah Fabrisu, da gospar Miše
mora tako raditi, ako hoće da ,Srd“ bude pravi
kniževni “list. Jezik je glavna stvar u jednome
kniževnome listu, a malo ih je koji ga bez pri-
govora poznaju, a u tom malenom broju i go-