Ž POzue Panukajue us XpBarke u CaraBouje Uvdina AV. o E U Dubrovniku 22. Oktobra 1905. Broj 43. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11 A Za Srbiju i Crnu Soru X dinu Kruna 12. suba Ze sve ostale zemije na rsmaka 15 u zlatu Meet Za Dubrovnik na godinu Kr, 10, Na p8 godine 1 na četvrt godine surazmjerno. | Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik» Dogisi se šalu uredništvu. "Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave Javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovsna pisma ne pri maju se. $ Vlasnik i izdavato] Dr. Mato Gracić. IHocsmje Pujeuke 3acrynumake KOH dbe- pennuje u nosnaror npuxsakeHor BAKJBVUKA, Gupanu 0160p meropune, a ua “ey My npencjenauk /ip. Ilepo "IuHrpuja, CacTaje ce y 3arpe6y ca npezejeznukoM Cpucke CaMocraJIHe Haponne Crpaske rocr. /L.poM BoraHoM MenaxoBuhem, e za rujem cacran- KOM ZOBY NO yrgaBiemoM KpuTepujyvmy o CABMBY HA vyge j y YdecTBoBatie pujeukomMe CACTAHKY. Ilo TOME pašroBopy nokasaja ce je cxoji- HOCT, Zla Ce Cpneke crpauke V KPaJBeBUHAMA Xpsarckoj, CuaBonuju u Zaamauuju, npama 3UKBY4KY, Kora je Cpneka Hapozua Crpanka ma Npumopjy npuxBarnjia Y cBojoj cjenumuu nea 30. cenremGpa 0. r. Y 3a1py, u ca- CTAHY M ZAOFOBOpe, He Gu JIN Guma Moryka Jema ckynna aknuja m jegudcreuo crauo- .BulITe, KOje Gu MopaJmu cBu Cp6u ms Tpo- jenuamne yseTm npama BAKJBY HIJUMA XPBATCKE napJraMeHTapHe pujeuke ckyrnmmqrune. VCIPOJI NpeTxojunjex goroBopa u3Meby Cpucke Hapojue CamMocTaJiHe, Cpncke Ha- u Cpncke Hapojne CTpaHke na Hpumopjy, Nono ce oMax zo jeuHOzyIIHe MUCJII, za ce sa zam 16. okroGpa casoBe y 3anupy CKYnHa cjena npenerasanka cBujex Cpr- ckujex Haponuujex CrpaHaka 13 XpBaTcKe, Caasoumje u /lasimanuje. Ha Ty ckynuy cjenauky Npucrynune rocnoga; /[p. Borgau MenakoBuk, A/IBOKAT, CBerosap TIpuGmuenuk, ypenuux, napox Beko JIyknh, /lp. Ilerap Beno6pk, Baco Myauesnh u napox Ilerap KpajnoBuk Kao UBACIAHNLIUM CPeAMINIHEF OlGOpa Cpueke Ha- pone Camocrajine Crpamke; rocmona: /lp. bopje KpacojeBuk, anBokar; /[p. “Kapko MnmnanuuoBuk, azsokar; Ip. MuumBoj BaGnut, amBokar m /Ip. JoBau_ PapuBojeBuk Bauuk, AJBOKAT KAO MZACJIAHHNU CPEANIIEEL OLGOpA Cpucke Haponne Pangukanne Crpauke u ro- cnoza: /Ip. Auryd IIyesu, /Ip. Ypom /le- cHuna, /ip. Banno Ipanu, bypo Byxkoruk, Togop Muoruk, /Ip. JIyjo Manu u /lyman AmaHoBuk Kao uJaHoBu_ ynpaBHor ojiGopa Cpncke Haponue Crpaske Ha IIpumopjy ; rocnona: ip. Panocnas KBekuki u Annpuja O o o Kzlazi svake nedj elje. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. ZANAPCKUH ByjaroBnk llapoB «ao HAPOZHU NOCIIAHNITU Ha napeBuuckoM Bujehy; rocmoja Bnanumup Cumuk, Jocun Kyamuuk u lip. Kporo Ko- BAdeBuk KAo Hapojau nocaannim na caG6opy BAJIMATUHCKOMO M r. Buagumup /lecumna, HadeJIHuK ornkune oGpoBauke. Vocnmoza uganoBu YupaBHor onGopa Cpneke Hapojine Crpauke ua IHpumopjy nporo JoBau_Byhuu ua Koropa u IIuupo FojkoBuh u3 EpneruoBsora uujecy moru NpucrynuTu CKYNIITNHM, NPBU jep ZBAHNYHNUM NOCJIOM šanpujeden, a apyru jep GoJeeran, aju ey npuje regerpaduano = jaBun cBoje, npu- Crajare. Cuynmrana je Gmaa apokana y Cpuexkoj Hapomioj "Iuraonunu-y Banpy ua 16 u 17 OKTOOpa nog upenejeganimrBoM r. Jl.pa An- TyHa 1ly.be3u-a, npencjenuuka ynpaBaor o/- Gopa Cpneke Hapojue Crpanke na Ipumopjy. Ha Toj ckynurruuu, nocauje csecrpane onbe neGare o nososkajy CpGa y Tpojegamnu u CTAHOBIINITY KOPA Gu MOpaJN OHu_ sayseru NOBOJOM Yrapcke Kpu3e, a nupeMa saxbyu- uumMa pujeuke napnaMeuTapue koupepenuuje, nokasaJa ce je je4uHCTBEHOCT MICI M TOKIBA, Te OcoGuru o100p, HA CRYUNITHHU MMEHOBAJI, a moju ce cacrojao on rocnoze Ilerpa Kpaj- HeBuka, Cserosapa HpuGuuenuka, /I.pa Mu- JuBoja baGuka, /l.pa 4Kapka MmranunoBnka, ll.pa Ypoma /lecuune u /Lpa Auryua Ily- Jb€31-a, Npukasao je CKRYIINTHHII HA HNOTBP/IV BaKIbyuak, Koji je 6mo Ges zeGare jeguo- IJIACHO yeBojeH H IOTIMNCAH M KOju LJIACH : Cpncku = 3ACTyrnunmu y napeBuHcKoM Bujek y HM AAJIMATHMHCKOM caGćopy, Te yilpaBHu onG6op Cpncke_ Haponue Crpauke ua [Ipu- MOPJV M uNBacJanuuu CPEe/IMIIIIH>UX O/opa Cpnceke Haponuc Camocrajne u Cpneke Ha- pojide Papqunajine Crpanke y Xpnarekoj u CJraBOHuji nouujernie Ha CBOM CacTauKy y 3anpy zana 417. okrogpa 1905. oRy OzmJIyEy. Teskiba CBaKOTA Hapoja, za camM OI V- uyje o cBome Guky u cBojoj cy,GuHu, opa na usa3oBe ciumMraruje csakora, koju m cam re sa CJOGOLOM, a zananiuw»y Gop6y mMa- Napckor napona nmosnpaBskajy rujem pano- cunje, mro je canaH ApoKABHII CKJIOTI, TIPO- CACTAHAK TUB KOra je Ta GopGa HamepeHa, cBoM eHa- roM CmyraBao M IITO zamac enyraBa pas3Bm- TAK Hale OTAaNOUHE, XPBATCKOP HM CpuCKOr HApOJa, Jipxasna mak camMocrauocr Vrapceke, Koja 6 Trajna okuBjesa caMo cBojuM »KMBOTOM u pacnozmaraJa CaMO CBOjOM CHArOM, NOHH- jena Gu TakBe moJmrnuke npunuke, y koju- Ma Om Majapcku napon 6uo ynykeu za, y CBOM pobeHoM uurepecy, moTpasku enopa- 3YM C HeMalJApCKUM HapOjluMA Yrapeke, a Y IBUXOBOj CHa3H yrjela M CBOjy CHATY, AK na Baje1HO C IBUMA, A4 y HACIOHY HA TpO jenuy kpasesuny /laammanmujy, XpBareky. u CaaBogmujy, ocurypa ycnoBe sa csojy ua- PonHy Gyanyhnocr u GesGjenuocT. , G Tora nornmucaHu cpnokm sacrynau- NU M-NBACIAHMINMI CPICKUX CTPAHAKA, CBU- jecuu o saMaluHocru zgananuber onker mo- JiuTuaKkor nojgokaja y Aycrpo-Yrapckoj Mo- HAapXxuju, M yseBinm y o6sup; crauoBmiure 3ay3CT0 O, XpBaTckujex sacrynunka Ha pu- jeukoj kouepennuju, usjaBsbyjy: na be nozyupujeTn zaHarilion nokpeT Manap- cKor uapoja, kojemy Gu šajenumuxu c XpBa- TuMa M dAKTHUHY NOTHNOPY NOHY/MJIM, KAJI Gu Ca CTPAH& MAIJAPCKUX KOA UPAHUX CTPAHAKA Guje npyskene peajine rapanruje, ga He ce OHe Bay3eTU KAKO GM CE Y3 E>HXOBE ONpaB nane BaxqjeBe ucnyHuje u Tee xpae- | BuHe Xprareke m CaaBonuje, koje may sa NPONIMPeIBeM IBEHOF APXKABHO NpaBHor no- zoaja, na joj ce sajaMuu Imro caMocraJ- HMM MOJIMTHYKU, KYJTYPHN, NpuBpenau u ČunaHcujeku oucraHak m pas3BuTak. Ilonjenuo Tpaoske u pauke, nornucanu NOCJAHNIJU M MJaCIaHNLNU, Za Ce y XpBar- cKOj u Caanonnju cTBOpe —eMOKPATCKE yCTA- Hope, koje Gu joj sajamunme caoGojtan yera- BAH 9KUBOT HM PA3ZBUTAK M VKJIOHNMJIC ZAHAIIIHE HECHOCHEe NAP.IAMEHTAPHE, YNpABHE HH APY- IITBEHE OJIHOLIAJE. Crojeku ua TOM CTAHOBHINITY OdeKVjy, na ke m Majapcke KoaJupane crpanke cBoj O/IHOLIAj HpaMa HemMayapckujeM HapozuMa y Yrapckoj NocrTaBuiu Ha npaBenue ocuoBe, KAKO Gu ce oBuma oGes36ujenuo napojmno KVJITVPHH ONCTAHAK H pa3ZBNTAK. lllro ce rude zaxrjea Gpake Xpnara 3a peuukopnopanujy KPAJBEBUHE. /laamanuje KpasbeBuHaMa_XpBarekoj u Coamonuju, koja je m NOsuTuBHUM BaKOHOM 3ajaMueHa, npu- Ipanne cy cpneke crpaHke yJoKuTu u cBojy CHATY 34 OCTBApeibE OBOTA BaxTjeBa, ako ce Ca XPBATCKE CTpaHe VKJIOHH OHa šanpnjeka, Koja je no caga upujeauna Cpnekoj Hapoj- uoj Crpanmu na Ilpumopjy ga ce sa cjemu- ibeibe uajasu, a To je: ga ce ca crpane Xpsara oGnesHo npusia paBRonpaBnocr cpn- CKOT' HApOlA C NAPOAOM XPBATCKIIM. lla Gu ce nak ca Gpakom XpBaruMa MOIJIH CTABUTU y CNOpa3yM pau šajenuuuke akuuje, 6upa ce onG6op oz Tpu suma ca Tpu saMjenuka, koju ke OBY O/WIYKY nocTaBuTu M3BPIIHOM ONGOpY pujeuke Konpepenuuje u C IbUME CTYHNTH Y NperoBope y cMHCIIy OBE. OJLIVKE. Y 3azpy, 4117. ozroćpa 1905. Ap. Anryu HNyzsesu — Anapuja Byjarosuh lifapos — Ap. PagocaaB. Ksesnh — 'Bypo By- KOTuh — Joemu Kyaumuh — Bragunup Cnnuh — lp. pero Kosagesuh — /p. Ypom Aeeanmna — Togop Muosuh — Zp. Baro Fpaam — Ap. «Lyjo Manu — lyman Ananonuh — Bnazumuup Aeenuna — Ap. Borgau Megaxosnh — Baco Myasuesuh — Hon Ilerap M. Kpajnosuh — Tom Beno Lysuh — Ap. HNerap Beno6px — Cse- Tosap Npu6nuesnh — Ip. 'Bophe Kpacojesuh — Ap. SKapno Mmiazunosuh — /ip. Josad Pa- auBojepub Bauuh — /p. MnauBoj Ba6nh. Y og6op, koju 6u ca Gpakom XparumMa CTABHO CE y CNOpaZyM pau ajequuuke akuuje, Grmi cy jenmuorgacHo. nsaGpana ro- cnozga: /Ip. Auryu Ilysesu og crpame Cpn- cke Hapojue Crpauke na IipuMopjy ca sa- MjenukoM ,/l.pom Ypomem Jlecuuuom; /Ip. borjau MenakoBuk: og crpane Cpneke Ha- pode CaMocraJiHe Crpanke ca samjeHukoM CBeTo3apoM TIpuGuueBukeM ; = /Ip. 'Bopke Kpacojesuk oz crpane Cpneke Hapojue Pa- AukaJHe Crpauke ca samjemukoM /[.poM sKapkoM “MuragunoBukem. sa i Iz života Antuna Fabrisa. (Nastavak). U sfiemu je oštroumle bilo spojeno sa žilavom ćudi i s odlučnosti i ošt'inom protiv zapreka a sve prožeto Srpstvom; fiegova stvarna sprema pojavlala se sveđ u raznijem pitaliima a sumornost preotimala ga je sve to više. S ovijeh razloga fiegovi članci u »Dubrovniku“ bjehu onakvi, kakve ih čitasmo. U polemikama i u ličnijem pitaliima bješe odvojio kao neka avis rara i pravom je kongres Srpskih novinara u Biogradu odredio Fabrisov ,Du- brovnik“ kao uzorak srpskoj žurnalistici. U polemi- BPodlistalc. Moje uspomene na Fabrisa. KAN (3) Jednoga dana puče glas po gradu, da me je zlo zadesilo. Jedni rekoše razbio glavu, drugi slomio je nogu, treći izbio je oko, a četvrti ju- tros ga ne vidjesmo vanka — nešto mu so ima biti dogodilo. I ovi zadni rekoše istinu, jer u onu nedjelu u jutro nijesam prekoračio kućnoga praga. Silazeći niz stube, prevari me noga, ija Posrnuvši strašno nagrdio čelo upravo poviše oka. Jaoh, rekoh, što ću sada! — mišlah da sam zbila oko izbio, ali me brzo umiri vješta ruka Dr. Trosića okrenuvši mi dva — tri puta iglieom kožu povrh oka. Žalio sam nesreću koja me bijaše ite večeri zadesila, ali najviše Žalio sam, gdje će se podnijeti jedan moj aa pri- jatel, Bog mu se duši smilovao kad dokea nije htio, zamišlajući u svojoj glavi, da je prorok; je baš te iste večeri susrevši me na stradunu, stao Me moliti — a omalo da nije na sred strađuna od prevelikog sentimentalizma i Jubavi prama meni i proplakao — da se kanim Fabrisa, jer da će mi se gruba dogoditi. I zbila kada me je Nakon dva dana iza nesretnog slučaja o a bio povezane glave, pristup! k meni s Bekim ironičkim posmjehom na ustima i sažalivajući me, reče mi: jesam li ti kazao, to je glas koji te opomine da se osvijestiš. A ja ne budi lijen odmah ću femu: a zašto se i Vi ne odazovete glasu, koji i Vas jednako opomine? Mene! — on će uozbilivši se prema meni. — Da, Vas. Zar nijeste neki dan u lekarnici nabavili par sosp..... ? Kao da ga je na ove riječi grom ošinuo, naglo od mene pobjegnu i više se nikada nijesmo sastali. Sutra dan kada se dočulo za nesreću, koja me zadesila, dođoše me odmah potražiti neki moji prijateli i bilo im je milo, da sam izbjegao goroj nesreći, jer sam mogao lako i mrtav ostati -Oko jedanaest sati u jutro neko zakuca na moja vrata, bio je Fabris, čuvši za moju ne- sreću, požurio se da me posjeti. Ja sam baš sjedao za stolom s perom u ruci, pregledajući jednu svoju radnu, koju sam u ,Srđu“ bio na- kanio tiskati. Fabrisov me je posjet silno rđ- zveselio. \— Vi radite, a meni kazali, da ste u po- gibeli života, on će prvi meni. — Bogu hvala nijesam, ali moglo je i to slijediti; i ja mu pripovijedih potanko cio slučaj. — A'što dobra radite? — Evo baš pregledao sam jednu radfu, koju Vam mislim dati za ,Srđ“. Pročitah mu neke ulomke, koji su mu se svidjeli; a on me zapita bi li dozvolio da mi ovu radnu tiskaju ćirilovicom. — A zašto ne, odgovorih, zar ćirilovica nije slavensko pismo. Inače razgovarasmo se o indiferetnim stva- rima, dok nas podnevno zvono ne rastavi. O- čitovah Fabrisu kako mi je teško, gdje ne mogu za neko vrijeme izlaziti, jer povezane glave, a cio dan u kući ostati da mi je dosadno. — Ako želite, on će meni, dođite poslije podne u mene u uredništvo. Svetac je, ali kada biste htjeli doći, ne bih otišao na šetfu, već bih Vas čekao u uredništvu na koju Vi za- povjedate uru, tako bismo sec porazgovarali i imali biste društvo. B Oklijevao sam pristati, jer se donekle sra- mio povezane glave izaći vanka; ali na ponovnu Fabrisovu ponudu nijesam se smio oglušiti, jer uvjeren da ću u negovome društvu najbole proći. — Dakle ja ću doći u tri sata poslije po- dne, Vi ćete me čekati. — Ne mislite, samo vi dođite. U tri sata poslije podne otiđoh u ured- ništvo k Fabrisu, on me je čekao na vratima. Pruži mi stolicu da sjednem pokraj fega i ra- stvori po običaju kutiju sa duhanom ; a kako bi inače bilo, taon je znao, da se bez toga ja teško, umijem snaći; a o tome je najbolje osvjedočen i g. Miše Vaechetti, jer _mu od srebrne Kutijice, koju je uvijek u žepu kao Englez otrag nosio ili na stolu u tijesnoj administraji štamparije držao, omjerio svagdanom praksom i dulini i širinu. To poslije podne Fabris je izgledao vrlo veseo i bilo mu je milo, da sam se odazvao riegovo- me pozivu. Očitovah mu, da mi je žao, gdje sam mu šetnu omeo, a on će meni: — A molim Vas što bih bio inače radio, sjedao bih pred Birimišom do večere; a meni je najdraže u uredništvu porazgovarati se kada sam slobodan. Zapleo se je bio između nas razgovor najprije o ,Srđu“. Fabris mi ispovjedi kako se je neki dan bio nešto nalutio na gosp. Vac- chetti, a to s jedinog razloga, što je gospar Miše, koji je vodio korekture ,Srda“ ispravio jednome dopisniku neke izreke u radni. Mislio sam onaj dan, on mi reče, da imam pravo, ali sam se uvjerio da je Vaeehetti boli filolog od mene. Primjetih odmah Fabrisu, da gospar Miše mora tako raditi, ako hoće da ,Srd“ bude pravi kniževni “list. Jezik je glavna stvar u jednome kniževnome listu, a malo ih je koji ga bez pri- govora poznaju, a u tom malenom broju i go-