4 Dubrovnik da se pr “ona pravna rečenic . ska (sic) Revue , Godina XIV, Elitna Tina. o E BRUN Xzlazi svake nedjelje. Za Austro-U Sarsk1 Hercegovinu n i Bosnu * godinu Kruny 11 Za Srbiju i G s 12 a a 2 SVE ostal e X ronska 15 u zlatu zemlje na godiny Z be | a Dubrovnik na godinu Kr, 10, Na p8 godine 1 urazmjerno, la četvrt godine Pojedini broj lista 20 para, Gracić. Vlasnik i izdavate] Dr. Mato > Krv i sloboda. Ruski ge narod i + razb i drijemeža i Stresao sa Pmuja: ni do S Ove reakcio- narske vladavine, Napredni duh Slobode i je ka Sinove slaven- ; kojega je autokr i . .. x». atska 2 tavala i Priječila mu slobodu Mima ko: ovitka. Rat je s Ja ip Panom prestao, a PO ulica- ma ruskijeh Sradova protekla : Sveta krv zatočnika Slobode i ljubitelja otadžbine, i hi- a se obogatila još jednijem perijodom ve ikijeh dogagjaja, koje su mučenici krvlju ispisali i životom potvrdili. Prasak bomba i pucanj pušaka razlije- 840 se po cijeloj ruskoj državi. To je bio krik 1 vapaj potištene ruske duše, koja je čeznula za globodom i tražila pogažena svoja prava. Krik je dopro do , pošljednjega samo- dršca, a krv je okropila prijestolje autokrat- ske vladavine i prenuo se miroljubivi car. Na jednom je od pošljednjega postao prvi, od apsoluliste najustavniji vladar. Poslije toliko jada, poslije toliko muka i teškijeh udara, poslije silnijeh poraza ruska je duša odahnula. Svijetlost slobode rasastrla je svoje zrake po ogromnijem prostorijama ruske otadžbine i rasvijellila staze budućnosti pomlagjenom kolosu, Nevina krv zalila je žile opravdane borbe i mladica pravičnosti nevjerojatnom brzinom porasla je u vis i razapela krasne grane na- rodne slobode, da se u njenem hladu pomlagjena djevica cdmorii uredi za prijestolje, koje joj je njen položaj ovijećem sreće okitio. Prije nego se je iko nadao Ruski je narod dobio divnu slobodu, za kakvu mu i zapadni narodi mogu zavidjeti. Sloboda riječi, sloboda sastanka, sloboda udruživanja, slo- boda štampe, najsvetija lična nepovrijedivost, zakonodavna moć na temelju sveopćeg prava glasa, — to su sve miomirisne ruže, koje su ponikle iz vrta narodnijeh želja, koji je bio okropljen krvlju poštenijeh ruskijeh sinova. Sa tridesetijem oktobra: zora je zarudila, a dan je već na pragu i Ruski narod može slobodno i pouzdano da stupa naprijed, a u 2 , U Dubrovniku 5. Novembra 1905. Broj 45. Pretplata i oglasi. Sasju se administracij Dubrovnika Dogisi se šalu uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovana pisma ne pr maju se. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. tome pouzdanju i mi, maleni ogranak veli- koga slavenskoga stabla, vidimo garancija Svojoj budućnosti. Veličanstvenijem primjerom Ruski je narod pokazao potištenijem narodima najbo- lji put uspješne borbe, kako se dolazi do divne i svete slobode. Klanjamo se ruskoj požrtvovnosti i mu- čeničima ruskoga naroda, jer je njihovom krvlju danas ispisana veličanstvena riječ — sloboda. Zato iz dna napaćene naše sla- venske duše kličemo: živio narod ruski! TR DLA Iz života Antuna Fabrisa. (Nastavak). Hapšene srpske trojice u Dubrovniku, a nadasve urednika Fabrisa i pjesnika Trojano- vića, odjekne ne samo po srpskijem zemlama, nego i dale. O tome smo već jedan dokaz nave- li, biva onaj franeuskijeh uovinara u Parizu. No ćemo navađati izraze srbijanske štampe zbog Paragrafskijeh obzira. Srpska omladina u Parizu 27. novembra 1902., na javnome zboru pretresala je Fabrisovo hapšene i tom prilikom prihvatila je mlade- načkijem žarom resoluciju punu saučešća prama nemu. Ruski listovi ,Svijet“ i »PeterburskijaVje- domosti“ doniješe na uglednome mjestn podule članke o hapsenu. Veliki parižki list ,Lo Temps“ donese po- duži entrefilet. I švedski list pod naslovom trgovačke i pomorske novine“, jedan od najve- čijeh i najbole uređenijeh švedskijeh listova, koji izlazi u Gotenborgu, donese u broju od 27. no- vembra vrlo lijep člančić o istoj stvari. Ne ćemo duliti navađanem, ali ne možemo da premučimo da su se i listovi političkijeh pro- tivnika po Dalmaciji ponovno i čuvstveno zau- zimali za Fabrisa i družinu po svojijem stupcima, kao spletsko ,Jedinstvo“ i zadarski , Dalmata“. Jedan od uzroka, s kojijeh se evropska štampa zainteresovala za ove uhapšenike, bješe da je nihova tamnica bila ozloglašena 'izba za proste zločince, a ne pritvor za političke okri- vlenike, kojega još nema u Dubrovniku dvade- sotoga vijeka. Izba Fabrisova bila je, kako je on pripovijedao, vlažna, tamna i nezdrava. Ja- dan Fabris bješe, okrom ostalog, neprestano izložen pogubnoj propusi izmedu vrata i pro- zora, i da mu ne bješe postele, drugoga po- kućtva i sagova, što mu je poslato po dopustu » Gotenborske iz kuće, ne bi bio doživio petnaest dana zatvora. Bio je jadnik izložen fizičnoj i moralnoj patni, kakvu samo po regovu pripovijedafiu poznamo. * Prije nego završimo ove crtice o negovu tamnovanu, koje je prestalo, pošto je profesor Zore došao kao osumlenik sudbeno pozvat u Dubrovnik i preslušan, ne možemo a da mukom mimoidemo ime jednoga od klučara Fabrisovijeh, a to je Đuro Jukić. Ovaj mladi čovjek, oženen bez djece, bješe prije za petnaest godina općinski redar, pak stupi u službu klučara u dubrovačkoj tamnici. On bješe poštena duša, te je tačno vr- šio neugodnu službu, ali nigda se nije okalao kakvijem prkosnijem postupafiem prama Fabrisu, nego ga je iskreno žalio, što je pok. Fabris ne- mu na licu često čitao. Fabris ga ge više puta harnošću spomenuo, kad bješe slobodan a har- nost negova je najboli dokaz za poštene i čo- vještvo klučara Đure Jukića. On doživi oslo- bođene Fabrisovo, jer dok ovaj bješe još u ta- mnici, Jukić pade niza stepeniee i ostade tu mrtav. Fabris je i poslije žalio negovu nesretnu smrt. Bog mu se duši smilovao! * Uhapsene srpske trojice prouzrokovalo je srpskoj štamparijiu Dubrovniku dugu materijalnu štetu nadasve stoga, što bi zatvoren upravite| Pasarić. Ne molba da joj dopusti, da nom u- pravla prevremeno drugo: lice, ne bi riješeno od pristojne vlasti, tako da štamparija ostane za- tvorena do 27. novembra, kad je Pasarić pušten na slobodu. Sensacijonalni dakle proces svrši badna- kom — slobode. Električna žica odnese po svi- jetu radosni glas, na koji sa svih strana stizahu izrazi opće radosti prama prijašnijem uhapšeni- cima još nekoliko dana kasnije. Između ludi u Dubrovniku, koji su bili najradosniji s oslobo- đena trojice bjehu nihovi advokati, a između tih Dr. Vlaho Matijević, koji se sa svojijem drugom Dr. Stijepom Kneževićem |ubazno bio zauzeo za Fabrisa i družinu. * Pripovjedajući tamnovanje Fabrisovo i dru- gova mu u nesreći, ne možemo a da ne spo menemo putovanje profesora Zore sa (Cetina, gdje je bio guverner ili nastavnik kfaževića Petra, na sud u Dubrovnik i negov preslušaj zbog ,Bokeške noći“. Kako je poznato, Zore je bio glavni saradnik i upravnik ,Srda“ do odla- ska na Cetine, recimo do 18. oktobra 1902, kad je izašao zaplijeneni broj ,,Srda“. Pokojni Fa- bris rasuđujući pametno položaj, obrani se tvrd- tom, da je sam Zore znao za pjesmu i on po- nio u štampariju. I uprav od Fabrisova uhap- rs sena prođe 25 dana, dok dne 1. dećembra 1902 Zore na Cetinu dobi sudbeni poziv kao okri- vlenik ili optuženik zbog zločina veleizdaje, da se prikaže sudu 18. dećembra. On se bio onda razbolio i bolovaše neko- liko dana, ali valan specialista izliječi ga moć- nijem lijecima. Znanci, ludi od zakona, tješahu ga, jer mu po austrijskom zakonu predstojaše neizbježno hapsene na austrijskoj granici. Ne- govi su drugovi na putu bili gospodin Miloš Vesnić, srbijanski poslanik na Cetifiu i Dr. Lujo Vojnović, upravite]| ernogorskoga ministarstva pravde. Premda je Zore bio ozdravio, spopane ga strah od tješefia znanaca a još više s vjesti da mu je naročito bila odijelena ćelija u tamni-. ci i napokon krene kočijom sa svoja dva druga sa Cetina 19, dećembra. Kad stignu blizu gra- nice, dok još bjehu onamo, svrate se u nekoga Andrije i tu ručaju. Tješene se podvostruči, kad ostave Andriju da predu granicu. Ali ondje za čudo sve pokriveno snijegom, sve pusto a žan- dara ni sjene. Samo stajaše crna, nepomična drvena tabla da kaže granicu. Zatijem drugovi počmu slutiti da će ga uhapsiti na Trojici, tvr- đi na testi put Grbla. Ali ni tu nikoga. Ne o- stajaše još nego obala Kotorska, da ga tu uhap- se, kad stupi nogom na ru. U Kotor stignu u subotu 20, dećembra i poćinu u gostioni. Ali na obali ne nađoše nego policajskoga savjetni- ka Mahkoveca, koji sešetao sa žandarskijem stražmeštrom. Tješene bješe štetno, jer pona- vlaše netemelit strah. Zore se ukrca bez nesre- će s drugovima na parnaču i stigne u večer istoga dana u Gruž. Primičući se iskreavalištu tješenu ne bješe kraja ni konea, toliko više što se vidio policajski oficijal Herrmann s dva žan- dara, potpuno oboružana, na kraju. Kad se pri- makne most na parnaču da putnici izlaze, na nu kao obično, i više, navali svijet, da vidi ,ve- leizdajnika“ Zoru, Nemu bješe krenula u susret gospođa s cijelom obiteli. Bila je mrkla noć, te Zore zapita s parnače svoju gospodu za sviječi- ce. Ali ga gospoda umiri kažući mu, da velika svjetlost čini svječice uzaludnijem i da ih nema. Pošto bjehu navalila čeljad na most, go- spodin Herrmann naj|ubaznijom pomrom otvo- ri gospodi i djeci Zorinoj put do profesora za- priječujući čeladi da smetaju na mostu izlazak. Zore se iskrea slobodno i s obiteli se odveze kući na Posatu. * Sutradan 21 dećembra prikaže se sucu is- tražitelu, savjetniku Sikorskomu, žaleći mu se što je pozvan kao okrivlenik a nije zatvoren, dok bi po zakonu morao biti, te s toga da će mu odgovarati drugi put, kad primi redovitiji poziv kao osumlenik a ne kao okrivlenik. Taj Podlistak. Bolest ,Srgja“ i Dubrovnik. Zaista dosadna nam je ova polemika, jer imamo da branimo evidentne istine, a da rečeno kai neprijatnosti neobavještenome 1 plahovitome jaa pa i našim suplemenjacima i sugragjanima, Ali nad i galivi zadatak treba da Imin do kraja, je nE nešto mnogo krupnijega u negovome ano nego što su bezazlene konjekture o uzrocima propasti na- tome je nečemu neoba- ševa književnoga lista. U neče je a vrhunac, a izbačena je vi B Gti 1 vještenost Ramova dostig : ši o riječ takve prirode da bi opasno 1 nečasno bilo za an emuči. Ovdje ako igdje vrijedi brovnika i velikog moralnog dl istorije ne samo u srp- vropskoj povjesti mi gospodina Rama da neke U ime prošlosti Du političkog značaja njegove skoj i balkanskoj nego 1 ai » ) « .. .. "ijo i indienacijom odbijamo rijeći 5%" Di brava prošlost može zanijeti Dubrovčane, ć : i pojedine i iste laudatores temporis strukovnake i pojedine idealis e. Z ui acti“, a da će drugoga ,ostaviti pako 1 nai ,, ni i Ram dokumentovao je ovom. rečenico iBIit0s? e S ini i mome o da je nom utvrdio dla rovačkoj ist ; € i i : ov dok mu je naprotiv poznata votke mu des deux mondes, ni po jada. A kad je taka blasfemija izbačena u pore rao a: qui tacet consentire videtur. - oriji nema ni najelementarni- | »Dubrovnika“ koji se čita u redakcijama cijeloga srpstva i hrvatstva, situacija se mijena. Nije više u pitaliu Ram sa negovim refleksijama o kniževnim listovime i diližansama, nego je u pitanu sam Du- brovnik koji je evo doživio o stoletnici propasti negove mnogovjekovne slobode, fiegovoga nezavisnog rada, njegovog intenzivnog stvaranja života da mu jedan feljetonista u dvadesetom vijeku dovikne: Tvoja prošlost može samo zanimati i zagrijati kampanili- ste, strukovnjake i ,,kodine“! Ne, gospodine! Vi se. krupno varate. Istorija Dubrovnika nije lokalne prirode, ona može i mora da zagrije svakoga balkanca, svakoga Slavena, što više svakoga mislioca od sreca ma kojoj etničkoj grupi pripadao. Vi ili nijeste pročitali ili nijeste razumjeli (a to je sve isto) ni prvo slovo dubro- vačke istorije, Vi ne slutite koju ste ogronmu bes- omislicu izbacili! Pa za to ne ćete ni pomisliti da sam rad- polemizati s vama. Bože sačuvaj! Moja protestacija ide preko vaše glave, a vi je možete pročitati samo kao lekciju i prijekor. Treba za sam Dubrovnik da se jasno i nedvosmisleno čuje glas istorijske istine koja je vašom drskom afirmacijom povrijeđena. Treba izazvati velike sjene Gibbona koji dirljivo spominje slabašnu sliku Muhiovaškg 30 bode na pragu varvarske imperije, Cantna koji je rekao da je povijest Dubrovnika «dostojnija da se prouči nego li ona od mnogih država koje kumo- vaše negovoj propasti, Zvana Millera koji je Du- brovniku (a ne Spletu ili Zadru ili Zagrebu ili Va- raždinu) dao časno mjesto u njegovoj Svjetskoj Istoriji, Zonvmasea i Vallaria koji su slavili hu- manističnu ulogu Dubrovnika u haotfčnome balkan- skome svijetu, najzad našega zajedničkoga velikoga Račkoga koji je često govorio da bi cijela jugo- slovenska povijest, od početka XV vijeka do Na- poleona, bila jedna velika pustara da nije bilo Du- brovnika. Je li vam ovo dosta, gospodine? Hoćete li da vam navedem što su o Dubrovniku i Nego- vom značaju u slavenskoj, balkanskoj i svjetskoj istoriji napisali Zreeman, Juekson, Ičenč Millet, pak naši Jirečeki, Mijatovići i Vojnovići? Jesu li vam samo poznate korice iiihovijeh djela? Su- mojam. Zaista bi ludo bilo da za: vas napišem kurs dubrovačke istorije ili samo nezine istoriografije. Mjesto Bulozove Revue des deux mondes i Ćorovi- ćevijeh novela uzmite pomenuta djela pak čitajte, tolle et .lege. I ma da nijeste ili ne ćete da budete ni kampanilista, ni strukovnjak ni kodin, ako imate samo malo srea i komprendonije (a hoću da vje- rujem da imate i jedno i drugo) vi ćete izreči mea colpa bez stida, jer nije nikada stidno priznati svoje zablude, ni svoje lakomislenosti. I kada se počnete upoznavati sa onom istorijom koja je još za vas sad nekakav alhimistički kalinet ili mrtvi muzej starina, a sutra će vam biti život, izvor ja- čine, moralnog usavršavala, vole, državničke mu- drosti i civilizacije, kad pročitate ko su bili Frano Gondola, Marojica*Kaboga, Nikolica Bona, Stijepo Gradi, Maro i Nikola Gozze, Rugjer Bušković i Miho Božović, kad pročitate što je i koliko je Du- brovnik prosuo po istočnoj poli Evrope prave kul- ture u svim granama društvene, duševno i ekonom- ske djelateljnosti, koliko je dobra njegova mala Sloboda učinila na zarobljenome Balkanu, koliko je ta Sloboda nepravda ispravila, koliko je srdaca utješila, koliko je blagostanja unijela, kad pročitate da je Dubrovnik bio košnica humanitarnoga pokreta u XV vijeku, da je fegova žilava trgovačka politika rasprostrla bila našu riječ do skrajnih granica sre- dozemnoga svijeta, da je zastava Sv. Vlaha u tri maha ugrozila prvenstvo u Levanti francuskoj za- stavi i da su se sami silni Mleci za ratom XVILa vijeka sakrivali pod dubrovačkom zastavom, kad pročitate da je kujo XIV tražio u korist Mletaka intervenciju mikroskopskoga Dubrovnika u kandij- skom ratu i da se u nekoliko mahova pokušavalo zadobiti Dubrovnik za ulogu posrednika izmegju Španje i Turske, kad pročitate što je Dubrovnik bio za Srpsku državu u XIV vijeku i sudija i savjet- nik, i bankir, i velikodušni kuće domaćin rascare- nijeh_ veličina, pa da je taj isti iznemogli Dubrov- nik, ta. Holandija Balkana, imao još u oči fran- cuske najezde god. 6 prošloga vijeka trgovačku tlotu od 238 brodova od Gibraltara do Mletaka, i kad promislite. kojim je srestvima Dubrovnik živio slo- bodan, nehalan, bogat, misionar vjere i kulture,