pod ki \ U \ t j i = h stalnost rada, nijem mišljenjem i Godina XIV, U Dubrovniku 12. Novembra 1905. Broj 46. Cijena lit Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu dag Za Srbiju i Crnu goru na dinu Kruna 12. Ba š Z> Svo ostale zemlje na gov rapska 15 u zlatu Boa Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na p8"godine 1 ona četvrt godine urazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. i Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnike Dozgisi se šelu urodništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave Javne. zahvale, računska izvje šća i slično objave. plaća se 20 par? od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankovsna pisma ne pi- maju se. : Vlasnik i izdavatel D». Mato Gracić Dubrovnik, 11. novembra 1905. Riječka resolugija izgleda da jeu klubu Hrvatske stranke izazvala neku vrstu krize koja još nije konačno riješena, i ako gu m odnošaji u nekoliko izmijenili i okrenuli na bolje, ali i to tek valjada forme radi, a ne i radi same Stvari, koja traži bezobzirnijeh pogleda 1 realnog i brzog rada, želi li so doći odo ostvarenja Prostranijeh želja re- golucije. Već na dubrovačkom i opatijskom sa- stanku SVI poslanici Hrvatske stranke znali su u glavnome kako će se svršiti riječka kon- ferencija i kakve će zaključke donijeti. Bilo je dakle Vremena zn Promišljanje i za pri- pravljanje na vrlo pouzdani pretres raznijeh predloga, koji bi iskrgli pred forumom naro- dnijeh predstavnika, a to je tražio njihov položaj, ozbiljnost pitanja i u nekoliko samo- e da se zna što ge činii pre- duzimlje. U tome slučaju isključuje se svaka politička nestalnost, a resolucija, koja potpuno mijenja pravac hrvatske politike, morala je biti djelo uvjerenja svijeh onijeh koji je potpisaše; obratno pak kod onijeh, kojima se je taj korak činio vrlo porazan i sudbonosan po interese hrvatskog naroda. Zato smo odmah promislili, da kolebanje nekolicine poslanika, koji se žacaše potpisati svjedodžbu samostal- nog prosugjivanja, potiče iz pouzdanog osvje- dočenja, ili iz političkog Šarenila. Trećega nije bilo, Većina članova kluba Hrvatske stranke htjela je da raščisti situaciju, jer joj je bilo jasno, da se sa ljudima, koji se ne slažu sa nje- koji nastoje da priječe rad u duhu započete akcije, ne može upore- do niti ići niti radili. Time se da tumačili sjednica članova kluba, koja je ovo pitanje imala da riješi i kojoj je prisustvovao veliki broj poslanika, privrženika Hrvatske stranke Logično je bilo, da se riječka resolucija, kao takova, podnese na potpis članovima, a ne ofražiti neki modus vivendi i proglasivati je kao pitanje kluba, kome bi se morali svi članovi ili pokoriti ili iz_ kluba istupiti. Tu ima nekijeh razlika, koje već u tome od- skaču, što su resoluciji, kao klubskom pita- nju pristupili svi osim Korlaeta i Perića. Ova dva pošljednja nijesu htjeli ni za dlaku od- stupiti od svog tvrdokornog i za narod ne- korisnog stanovišta, te će, nema sumnje, mo- rati istupiti iz kluba. Hoće li ostati kao divljaci ili će odmah položiti svoje poslaničke man. date, ili će prije pristupiti pred svoje birače, pa tek onda izvući pošljedice svoga ponaša- nja, ne možemo znati. Svakako nas intere- suje kako će se sada podnijeti sami birači i "hoće li ovijem slugama bolesne politike po- ih je ipak zadržao u svom kazati slobodnu svoju volju i poći onijem pu- tem, koji je obilježila riječka resolucija ili će se dati zavesti lijepijem riječima bečke kama- Tile, koja će im kroz usta njihovog predsta- vnika braniti trulo stanje žalosnog režima i dokazivati ,izdajnički“ postupak svjesnijeh Bi- nova hrvatskog naroda, dai usudili i arodnoga napreika. Pa ge ka m. u odi da se pitanje inriči- tog pristajanja na riječku: da in primijenilo na Ivčevića i Zafrona, kao i & to učinjeno sa Korlaetom 1 Perićem, a klu krilu. Nas ovo j mjeri, jer u kompaktnoj interesuje u veliko, tn cjelini Mpi garancija bratskom zagrljaju, Izlazi svake nedjelje. An ___.—— Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. a već u toj, na neki način privilegovanoj Popustjivosti prama Ivčeviću i Zafronu, na- ziremo po malo slabosti kod kluba Hrvatske stranke. Za Ivčevića bi se donekle moglo da nagje izlaza, ali ne znamo kakvi su ra- zlozi naveli klubske članove da Zafronu mjere jednijem, a Korlaetu i Periću drugijem mje- rilima. Ko se boji obilježiti svoje stanovište i potpisati eredo svog _ političkog mišljenja i djelovanja, taj ne dava nikakvijeh garancija, da ne će nekada izvrnuti kabanicu i poći sasvijem protivnijem putem. Ovo treba dobro upamliti, jer se može sasvijem lako izleći jedna afera slična Amruš-Potočnjak, šta više u tome naziremo neko nejasno, ali utvrgjeno šarenilo. Treba jednom da se uvede stroga Stranačka dišiplina, koja će važiti za sve pristaše u jednakoj mjeri, jer u politici ne smije da_ bude popustljivosti, koja bi mogla i izdaleka skrenuti najpravilniji smjer narod- ne lagje. i Kik ia Yorasnocr y lUpmoj Topu. »lIporsac uapony upuoropekom«, kojim je OGjaBibEH CA3BUB NpBe napojne sakono- NABHE CKYILUTHHE IVLACH : parnu Moju tipnoro pri“ Kaz je uopjek uuan npoenujekenora uo- BjedaucrBa, ou um cnoGojan rpajauuu mopa ZPK Krba3 u Vocnonap, koju ce y rum ocjekajuma pojuio, pacrao 1 HacraHyo. Illro je sarpujeBajo rpynu Mojujex u Bauuujex npenaka? IlIro je jenuoj manu rOp- niTaKa OMOLybuJOo, za jvuaukora crana ouyBa ć€Bojy sJaray cJo- GOLI M OTOJIeH BAJLAXHE YHAOKOJIO CEGE He- Kan noBesanoj Gpaku na BajikaHny cBoj ,yx uperayka u «penocr mane? — JbyGaB c.0- Goje u uumra ,pyro. Ona je cne nane Garo m nama oKUBOTBOpHa MOk; om ce UOHOCHMO, IbY 9KHBUMO; a KAJ Gu Ham je HECTaJIO, MH GUCMO GUJIM CBM MPTBU, GuJIU GUTA — TAKO BANI CTApnu Ha BUCOBUMA CBOTa 3a GueMo cBu nokojum. Je mu, jynanu moju? CgroGona, Ayx core um Gecnpumjepna nocJiyninocr naumujex benoBa cupaM Mojnjex, šaBprsa je oBy KPNIH Y HALI APKABHILY, npocaasuja je, re je nanac JbyOJeeHa m, Bory xXBaJa, yrsenna u ysakena oz jakux 1 cmidux. A pa Gu ce He caMo opa Ia OBoj BucuHu, Hero na ce u joni sume IlOnHeMO, TpeGa HaM VApyoKuTH CBy namuy MOpaJIuy m (pusuuHy cHary u Moki sa zoGpo u uanpena« /lomoBune. To og mac saxvuje- BA M /LJOKHOCT M /AVX NOTpPEGE CyBpeMEHOCTII. O unykem HuKo.6y He, a peko Ba- NIHX NOCJAHUKA, CJLOGO/(HO NBaGpaHux mo HauuHy, kojum ke sac Moja Baja yuosnaru, Cjerure ce okojo Mene, Moju BuTesoBi, za BAC HA TO YuyYTHM, /A Baje/iH0 BH/UMO, /La šajenuo cnabeMo usaGepeMo muvo je uajGo- Jbe Ba namy OranGuuy u ieu_ cloGojan pa3BuTak. ie HaGaBuo cam BaM y u306mby opyonja: caOa.ba, TONOBa u neGaHe, m y pyke Bam upenao, jep BujguM um snaM, na kere TujeM, KAO M AO Cala, NpeBacxonao ymjeru pyKo- BATH, 3ATPAKM JM TO gacr mo curypuocTr /loMoBuHe, Au iboj je rpeđajo u zpyrora opysnja, Te CAM Ce Y deTpnećer m mer roguua Mora CcuHoBa Kojuma Gux_ c NOY3/AHeM Morao nopjepuru m To npyro opywxje sa uanpenak Muše Mu Ilpue Tore. . Bpujeme je NOIJIO, CHHOBN Moju, za Bac u € TuM yuosnam U HaopykaM y pa3- MJepy npmuka, OKOJHOCIH M KyJuTypuora Pa3BUTKA HaNIerA. llobure, gaKJe, OKOJIO Mene ua Huxob /aH, ga Bac cacraBuM € MojoM nanoM, ga ce y cpekuomM gocnyxy C IOM u nupeza MuomM pasroBopnre, u cna- bemo cenu sajenuo, iro je najGosbe sa npa- BI U 3ApaBu pa3sBuvak OranGune. Mu keMo ce 3a 10 nocIryokuTH npumje- puma upocsujekeuux u or sac nanpenanjux HAPO/LA, M INTO LOZI CE GY/IE TAMO MCKYVCTBOM hokasaJo, za je GOJbe y IBEHXOBOM IOJIUTMY- KOM 9KMBOTV, HEFO JNI Y OBOM HaIIeM NA- TpujapxaJIiHOM POKUHY, MI HEeMO TO mOJA- rano upumjeiuBaru ua nami osupor. Tnjem mpepanocran, a onojeH Ba3/a11oM KApKOM J6yOanu uacupaM Bac u npoxkase Mu, Ja xohiy, us caBpiieHo c4roGo/iue Mu pyxke, za BaM gapyjem mamjecma mpasa sa Baume ey- AJeTOBAIBE Y HAPOALHMM NOCJIOBAMA H ynpa- Bu, ocraBibajyiu HariujeM HAIBE/MINUMA, la uxX Basa y 1yxy BpeMeHa u 1oGpo cxBa- bemoj uapojnioj uorpeGu ycaspuaBajy u pa- uiupyjy. Ve. 3 DBM. JEDBM NT PASZAIIHOcT Moja Hehe Guru BeoMa BENKA, AJIM HH Maia OI Hammera eBjecnor ouekuBawa. Jep cBu, ysje- PeH. CAM, MIICJINTE KAO U Ja, da y CJHOGO/I- HOj 3eM.B4 = coGOzHujeM. rpajanekujeM sku- BOTOM OKMBUMO, a Na HAM HANI 3,paBu u jvuasku crau TpeGa najGpuknnje cauyBaru OJ HENPOMIIJBEHUX CKOKOBA M = 3Zapa3HNX nojMoBa, na beMo Tex onza Guru jeupu u CHWKHIU. »Jaje 3/4paBo noGuje CIOMJbEHO.« Onaj BaM nporaac nsnajeM u yuyhyjemM naHac, Ha dJlyauu nad, au NpecTaBJIBeia CBerora Ilerpa, caaBuora Tocnonapa Ipno- ropckora, Moleku My ce, za 3aKpuim Hani 3zaka3annu cacranak u y bora uenpocu Bu- tu IberoB GjarocnoB ma name po/i0/6y- GuBe o/uiyke Tora u cBakojer zana sa cpehy, Haupe/nak u caBy upuoropeKky ilano y Hamoj npujecronuuu Ileruwy, OkKTOOpa ocaMuaecTor, rojune ong Pokena XpucToBa XM.BA/IY EBET CTOTIHA TETE, A Hamer Baazaiba ueTp/receT miecrTe. HuKola, c. p. Mu u kao Cp6u u Kao cycjezu e oiy- IGBJBEIBEM NOBAPABIBAMO OBaj |lquH crapor Vocnonapa Hose, nmogmaajene Ilpue Tope, jep emo TBpnor yBjepewa, za je je/miuo HNOTITYHA CJOGOLA M = yCTaBHOCT OCHOBMLIA MOJLEPHE upkaBe. IIpucropnu — CABPINeHN jVHALM ZACIVKMJII CY CaBpINEHY CIOGOY. GC Tora ce najiaMO, na kne3 Hu- KOJA, quje ymMne CNOCOGHOCTI BUCOKO IM- jeHuMo, Heke yuorpeGuTu 1noJoBHe mjepe, KOJUMA Ce CJIJKE CAMO NOJIYTAHM, KAMEH TEME.BALIĆ UPHOFOpCKE CJIOGOJLe TPEGA JA GV/Ie TBD/J KAO M KaMee WuxoBe orauGune. Ilo- JYTAHCTBO y BadeTKy Kacunje Gu Moro zaru HOBO/IA \HETOTPeGHUM TPZABULAMA. OHO_ ce MOKe ONpaBaaru oGuuHoM (ppa30M o Hesšpe- JIOCTU Hapola 3a nojuruuke c1oGoze, jep CY IOTNYHO HCTUHUTE BOJIHKE pujedu Kpasa Ilerpa: »Hapojn ce caMo y cJoGđo0/u Baci TABA 34 CJIOGOJLY «. YajepeHu cMo, na crapor BRTEImIKOV KHe- 3a u Focnojapa,. Koji 18 CaBpuieHo CJo- TPyAHOra BJajaa crapao, za joj ysrojuM \ CHLYpHa + ConHe pyke gaje Hapony npasa ma cyaje-. JIOBAIbBE. Y_HAPOJIHHM NOCIIOBIMA BOJE MCTE | MuCJIH M C TOra Hamioj upuoropekoj Gpaku “ecruraMO OoBaj nosu ycnjex, koju je Beku O/I- HajBeke parue nodjene. Dubrovnik i ostali građovi | dalmatnski m austrougarskoj krizi. I ik Godine 1358 Mlečići u Zadru ugovore mir s Ludevitom I. Velikijem, kralem Ugarskijem, s koji- jem su nekoliko godina ratovali i ustupe mu Dal- maciju. Ali već deset i više godina prije počnu Du- brovčani ugovarati š nim zaštitu, i to za I. rata Mlečića s kralem 1346-8., jer su već onda htjeli za- mijeniti mletačku s ugarskom zaštitom preko svoga poslanika nadbiskupa dubrovačkoga Ilije Sarake. Sada prigodom zadarskoga mira 1358. pošalu isto- ga mitropolitu s drugijem poslanicima u krala Iju- devita, da ugovore novu zaštitu. Ugovor bi ustano- vlen i Dubrovčani odahnu, jer su uvjeti ugarske zaštite bili povolniji za Dubrovčane, nego što je bila mletačka zaštita. Oni su sada mogli imati kne- za i nadbiskupa iz Dubrovnika i ostanu još slobod- niji nego prije glede svojijeh prijatela, jer mogli su biti prijateli Mlečićima i Srbima, kad je kra] s ovijem bio u ratu, što za mletačkoga doba nije bilo. To je najboli dokaz, da su za ugarske zaštite bile zajamčene one dvije čilenice za opstanak Du- brovnika, to jest gradska sloboda i fiegova zama- šnost kao osobita, znatna i slobodna pomorskotr- ZKovačka tačka. Istina Dubrovčani su se obavezali, da će pla- ćati kralu godišli novčani danak i davati službu po moru za rata; ali to bješe Ssto i za mletačke zaštite. Zato je ugarski kral rima zajamčio one dvije čilenice za opstanak grada i to ovako: 1. Obećao da će do potrebe braniti Dubrovnik od Bosne i od Srbije, jedinijeh država koje su on- da bile u susjedstvu Dubrovnika. 2. Da će štovati fihove statute, običaje i vladu i zemlište koje im i potvrdi. 3. Pri zadjevicama izmegju Ugara i Dubrovčana privoli da bude pristojan sud okrivlenika. Ovu očuvanu slobodu dokazuje čifenica, da su Dubrovčani sticali zemala bez ikakva uticafa Ugarske. I tako su Dubrovčani za ove Ugarske za- štite dobili posledne zemle, kojijem su zaoblili pro- stor_ svoje republike, t. j. Konavle i nastojahu da svoju imovinu rašire gradom Omišem, i drugijem krajevima što im bez uticala krala ugarskoga ne pode za rukom. Istina Dubrovčani su obilovali i previše ne- prestanijem izjavama svoje poniznosti, pošte i oda- nosti prama ugarskijem kralevima kao i prama dru- gijem vladarima. Ali ko bi se na te skladne riječi obazvio, mogao bi se prevariti, kad ne bi znao da su ono bili, više no ino, izrazi udvornosti u duhu vremena. Ali te izjave rima vlasteli s posve ne- znatnom državnom snagom bile su diplomatsko, sredstvo da molbama postignu ono, što nije bilo moguće dobiti bezobzirnosti. Dubrovnik pako nije imao vojničke sile da bi se mogao sam obraniti od silna protivnika; ali je za to imao veliko bogat- stvo i obile uma i kulture. Leger kaže da se za Leopolda I, u Dubrovniku gojila opća kniževnost koliko nigdje drugovdje; ako mu je dakle trebala oružana pomoć od velikijeh država, mogao im je zato davati u zamjenu svoje umne i ekonomne sile. A da je Dubrovnik bio daleko odvojio u državnoj umjetnosti dokaz je da se i dan danas u francu- skoj: diplomatskoj školi dubrovačka diplomacija uči kao uzor i da je austrijska vlada pri zapremi Bos. i Here. našla mnogo pouke u spisima ove diplomacije. Tako su Dubrovčani znali i pametno provesti, da neki uvjeti zaštitnijeh ugovora postanu prije ili po- slije mrtvo slovo na korist Dubrovnika, kao n. pr. da kral ugarski postavla svoje podanike kao kne- zoye po knežijama dubrovačke okolice, ne Dubrov- nika, koje kral nije nigda postavio, kao n. pr, da uvjetno plaćaju kralu ugarskome, osim ugarskoga danka, i one godište danke, što su plaćali kralu srpskomu i bosanskomu, kao n. p. da primaju za mletačke zaštite nadbiskupe iz Mletaka, kad u pr- voj polovici XIV. vijeka sve do 1358, kad svrši