pod
ki

\

U

\

t

j

i

=

h

stalnost rada,

nijem mišljenjem i

Godina XIV,

U Dubrovniku 12.

Novembra 1905.

Broj 46.

Cijena lit

Za Austro-Ugarsku,

Bosnu :
Hercegovinu na godinu dag
Za Srbiju i Crnu goru na

dinu Kruna 12. Ba š
Z> Svo ostale

zemlje na gov
rapska 15 u zlatu Boa

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na p8"godine 1 ona četvrt godine
urazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

i

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnike

Dozgisi se šelu urodništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
Javne. zahvale, računska izvje
šća i slično objave. plaća se 20 par?

od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankovsna pisma ne pi-
maju se.

:
Vlasnik i izdavatel D». Mato Gracić

Dubrovnik, 11. novembra 1905.

Riječka resolugija izgleda da jeu klubu
Hrvatske stranke izazvala neku vrstu krize
koja još nije konačno riješena, i ako gu m
odnošaji u nekoliko izmijenili i okrenuli na

bolje, ali i to tek valjada forme radi, a ne
i radi same Stvari,

koja traži bezobzirnijeh
pogleda 1 realnog i brzog rada, želi li so
doći odo ostvarenja Prostranijeh želja re-
golucije.

Već na dubrovačkom i opatijskom sa-
stanku SVI poslanici Hrvatske stranke znali
su u glavnome kako će se svršiti riječka kon-
ferencija i kakve će zaključke donijeti. Bilo
je dakle Vremena zn Promišljanje i za pri-
pravljanje na vrlo pouzdani pretres raznijeh
predloga, koji bi iskrgli pred forumom naro-
dnijeh predstavnika, a to je tražio njihov
položaj, ozbiljnost pitanja i u nekoliko samo-
e da se zna što ge činii pre-
duzimlje. U tome slučaju isključuje se svaka
politička nestalnost, a resolucija, koja potpuno
mijenja pravac hrvatske politike, morala je
biti djelo uvjerenja  svijeh onijeh koji je
potpisaše; obratno pak kod onijeh, kojima se
je taj korak činio vrlo porazan i sudbonosan po
interese hrvatskog naroda. Zato smo odmah
promislili, da kolebanje nekolicine poslanika,
koji se žacaše potpisati svjedodžbu samostal-
nog prosugjivanja, potiče iz pouzdanog osvje-
dočenja, ili iz političkog Šarenila. Trećega
nije bilo,

Većina članova kluba Hrvatske stranke
htjela je da raščisti situaciju, jer joj je bilo
jasno, da se sa ljudima, koji se ne slažu sa nje-
koji nastoje da priječe
rad u duhu započete akcije, ne može upore-
do niti ići niti radili. Time se da tumačili
sjednica članova kluba, koja je ovo pitanje
imala da riješi i kojoj je prisustvovao veliki
broj poslanika, privrženika Hrvatske stranke
Logično je bilo, da se riječka resolucija, kao
takova, podnese na potpis članovima, a ne

ofražiti neki modus vivendi i proglasivati je
kao pitanje kluba, kome bi se morali svi

članovi ili pokoriti ili iz_ kluba istupiti. Tu

ima nekijeh razlika, koje već u tome od-

skaču, što su resoluciji, kao klubskom pita-
nju pristupili svi osim Korlaeta i Perića. Ova
dva pošljednja nijesu htjeli ni za dlaku od-
stupiti od svog tvrdokornog i za narod ne-
korisnog stanovišta, te će, nema sumnje, mo-
rati istupiti iz kluba. Hoće li ostati kao divljaci
ili će odmah položiti svoje poslaničke man.
date, ili će prije pristupiti pred svoje birače,

pa tek onda izvući pošljedice svoga ponaša-

nja, ne možemo znati. Svakako nas intere-
suje kako će se sada podnijeti sami birači i

"hoće li ovijem slugama bolesne politike po-

ih je ipak zadržao u svom

kazati slobodnu svoju volju i poći onijem pu-
tem, koji je obilježila riječka resolucija ili će
se dati zavesti lijepijem riječima bečke kama-
Tile, koja će im kroz usta njihovog predsta-
vnika braniti trulo stanje žalosnog režima i
dokazivati ,izdajnički“ postupak svjesnijeh Bi-
nova hrvatskog naroda, dai usudili
i arodnoga napreika. Pa
ge ka m. u odi da se pitanje inriči-
tog pristajanja na riječku: da in
primijenilo na Ivčevića i Zafrona, kao i &
to učinjeno sa Korlaetom 1 Perićem, a klu
krilu. Nas ovo

j mjeri, jer u kompaktnoj

interesuje u veliko, tn
cjelini Mpi garancija bratskom zagrljaju,

Izlazi svake nedjelje.

An ___.——

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

a već u toj, na neki način privilegovanoj
Popustjivosti prama Ivčeviću i Zafronu, na-
ziremo po malo slabosti kod kluba Hrvatske
stranke. Za Ivčevića bi se donekle moglo
da nagje izlaza, ali ne znamo kakvi su ra-
zlozi naveli klubske članove da Zafronu mjere
jednijem, a Korlaetu i Periću drugijem mje-
rilima.

Ko se boji obilježiti svoje stanovište i
potpisati eredo svog _ političkog mišljenja i
djelovanja, taj ne dava nikakvijeh garancija,
da ne će nekada izvrnuti kabanicu i poći
sasvijem protivnijem putem. Ovo treba dobro
upamliti, jer se može sasvijem lako izleći
jedna afera slična Amruš-Potočnjak, šta više
u tome naziremo neko nejasno, ali utvrgjeno
šarenilo. Treba jednom da se uvede stroga
Stranačka dišiplina, koja će važiti za sve
pristaše u jednakoj mjeri, jer u politici ne
smije da_ bude popustljivosti, koja bi mogla
i izdaleka skrenuti najpravilniji smjer narod-
ne lagje. i

Kik ia
Yorasnocr y lUpmoj Topu.

»lIporsac uapony upuoropekom«, kojim
je OGjaBibEH CA3BUB NpBe napojne sakono-
NABHE CKYILUTHHE IVLACH :

parnu Moju tipnoro pri“

Kaz je uopjek uuan npoenujekenora uo-
BjedaucrBa, ou um cnoGojan rpajauuu mopa
ZPK Krba3 u
Vocnonap, koju ce y rum ocjekajuma pojuio,
pacrao 1 HacraHyo.

Illro je sarpujeBajo rpynu Mojujex u
Bauuujex npenaka? IlIro je jenuoj manu rOp-
niTaKa OMOLybuJOo, za
jvuaukora crana ouyBa ć€Bojy sJaray cJo-
GOLI M OTOJIeH BAJLAXHE YHAOKOJIO CEGE He-
Kan noBesanoj Gpaku na BajikaHny cBoj ,yx
uperayka u «penocr mane? — JbyGaB c.0-
Goje u uumra ,pyro. Ona je cne nane
Garo m nama oKUBOTBOpHa MOk; om ce
UOHOCHMO, IbY 9KHBUMO; a KAJ Gu Ham
je HECTaJIO, MH GUCMO GUJIM CBM MPTBU, GuJIU

GUTA — TAKO BANI CTApnu

Ha BUCOBUMA CBOTa

3a

GueMo cBu nokojum. Je mu, jynanu moju?

CgroGona, Ayx core um Gecnpumjepna
nocJiyninocr naumujex benoBa cupaM Mojnjex,
šaBprsa je oBy KPNIH Y HALI APKABHILY,
npocaasuja je, re je nanac JbyOJeeHa m,
Bory xXBaJa, yrsenna u ysakena oz jakux
1 cmidux. A pa Gu ce He caMo opa
Ia OBoj BucuHu, Hero na ce u joni sume
IlOnHeMO, TpeGa HaM  VApyoKuTH CBy namuy
MOpaJIuy m (pusuuHy cHary u Moki sa zoGpo
u uanpena« /lomoBune. To og mac saxvuje-
BA M /LJOKHOCT M /AVX NOTpPEGE CyBpeMEHOCTII.

O unykem HuKo.6y He, a peko Ba-
NIHX  NOCJAHUKA, CJLOGO/(HO  NBaGpaHux mo
HauuHy, kojum ke sac Moja Baja yuosnaru,
Cjerure ce okojo Mene, Moju BuTesoBi, za
BAC HA TO YuyYTHM, /A Baje/iH0 BH/UMO, /La
šajenuo cnabeMo usaGepeMo muvo je uajGo-
Jbe Ba namy OranGuuy u ieu_ cloGojan
pa3BuTak. ie

HaGaBuo cam BaM y u306mby opyonja:
caOa.ba, TONOBa u neGaHe, m y pyke Bam
upenao, jep BujguM um snaM, na kere TujeM,
KAO M AO Cala, NpeBacxonao ymjeru pyKo-
BATH, 3ATPAKM JM TO gacr mo curypuocTr
/loMoBuHe,
Au iboj je rpeđajo u zpyrora opysnja,
Te CAM Ce Y deTpnećer m mer roguua Mora

CcuHoBa Kojuma Gux_ c NOY3/AHeM Morao
nopjepuru m To npyro opywxje sa uanpenak
Muše Mu Ilpue Tore.

. Bpujeme je NOIJIO, CHHOBN Moju, za
Bac u € TuM yuosnam U HaopykaM y pa3-
MJepy npmuka, OKOJHOCIH M KyJuTypuora
Pa3BUTKA  HaNIerA. llobure, gaKJe, OKOJIO
Mene ua Huxob /aH, ga Bac cacraBuM €
MojoM nanoM, ga ce y cpekuomM  gocnyxy
C IOM u nupeza MuomM pasroBopnre, u cna-
bemo cenu sajenuo, iro je najGosbe sa npa-
BI U 3ApaBu pa3sBuvak OranGune.

Mu keMo ce 3a 10 nocIryokuTH npumje-

puma upocsujekeuux u or sac nanpenanjux
HAPO/LA, M INTO LOZI CE GY/IE TAMO MCKYVCTBOM
hokasaJo, za je GOJbe y IBEHXOBOM IOJIUTMY-
KOM 9KMBOTV, HEFO JNI Y OBOM HaIIeM NA-
TpujapxaJIiHOM POKUHY, MI HEeMO TO mOJA-
rano upumjeiuBaru ua nami osupor. Tnjem
mpepanocran, a onojeH Ba3/a11oM KApKOM
J6yOanu  uacupaM Bac u npoxkase Mu, Ja
xohiy, us caBpiieHo c4roGo/iue Mu pyxke, za
BaM gapyjem mamjecma mpasa sa Baume ey-
AJeTOBAIBE Y HAPOALHMM NOCJIOBAMA H ynpa-
Bu, ocraBibajyiu  HariujeM HAIBE/MINUMA,
la uxX Basa y 1yxy BpeMeHa u 1oGpo cxBa-
bemoj uapojnioj uorpeGu ycaspuaBajy u pa-
uiupyjy.
Ve. 3 DBM. JEDBM NT PASZAIIHOcT Moja
Hehe Guru BeoMa BENKA, AJIM HH Maia OI
Hammera eBjecnor ouekuBawa. Jep cBu, ysje-
PeH. CAM, MIICJINTE KAO U Ja, da y CJHOGO/I-
HOj 3eM.B4 = coGOzHujeM. rpajanekujeM sku-
BOTOM OKMBUMO, a Na HAM HANI 3,paBu u
jvuasku crau TpeGa najGpuknnje cauyBaru
OJ HENPOMIIJBEHUX CKOKOBA M = 3Zapa3HNX
nojMoBa, na beMo Tex onza Guru jeupu u
CHWKHIU.

»Jaje 3/4paBo noGuje CIOMJbEHO.«

Onaj BaM nporaac nsnajeM u yuyhyjemM
naHac, Ha dJlyauu nad, au NpecTaBJIBeia
CBerora Ilerpa, caaBuora Tocnonapa Ipno-
ropckora, Moleku My ce, za 3aKpuim Hani
3zaka3annu cacranak u y bora uenpocu Bu-
tu IberoB GjarocnoB ma name po/i0/6y-
GuBe o/uiyke Tora u cBakojer zana sa cpehy,
Haupe/nak u caBy upuoropeKky

ilano y Hamoj npujecronuuu Ileruwy,
OkKTOOpa ocaMuaecTor, rojune ong Pokena
XpucToBa  XM.BA/IY  EBET CTOTIHA TETE, A
Hamer Baazaiba ueTp/receT miecrTe.

HuKola, c. p.

Mu u kao Cp6u u Kao cycjezu e oiy-
IGBJBEIBEM  NOBAPABIBAMO  OBaj |lquH crapor
Vocnonapa Hose, nmogmaajene Ilpue Tope,
jep emo TBpnor  yBjepewa, za je je/miuo
HNOTITYHA CJOGOLA M = yCTaBHOCT
OCHOBMLIA MOJLEPHE upkaBe. IIpucropnu —
CABPINeHN jVHALM ZACIVKMJII CY CaBpINEHY
CIOGOY. GC Tora ce najiaMO, na kne3 Hu-
KOJA, quje ymMne  CNOCOGHOCTI BUCOKO IM-
jeHuMo, Heke  yuorpeGuTu  1noJoBHe mjepe,
KOJUMA Ce CJIJKE CAMO NOJIYTAHM, KAMEH
TEME.BALIĆ UPHOFOpCKE CJIOGOJLe TPEGA JA GV/Ie
TBD/J KAO M KaMee WuxoBe orauGune. Ilo-
JYTAHCTBO y BadeTKy Kacunje Gu Moro zaru
HOBO/IA \HETOTPeGHUM TPZABULAMA. OHO_ ce
MOKe ONpaBaaru oGuuHoM (ppa30M o Hesšpe-
JIOCTU Hapola 3a nojuruuke c1oGoze, jep
CY IOTNYHO HCTUHUTE BOJIHKE pujedu Kpasa
Ilerpa: »Hapojn ce caMo y cJoGđo0/u Baci
TABA 34 CJIOGOJLY «.

YajepeHu cMo, na crapor BRTEImIKOV KHe-
3a u Focnojapa,. Koji 18 CaBpuieHo  CJo-

TPyAHOra BJajaa crapao, za joj ysrojuM

\

CHLYpHa +

ConHe pyke gaje Hapony npasa ma cyaje-.

JIOBAIbBE. Y_HAPOJIHHM NOCIIOBIMA BOJE MCTE |
MuCJIH M C TOra Hamioj upuoropekoj Gpaku
“ecruraMO OoBaj nosu ycnjex, koju je Beku
O/I- HajBeke parue nodjene.

Dubrovnik i ostali građovi |
dalmatnski m austrougarskoj krizi.
I

ik

Godine 1358 Mlečići u Zadru ugovore mir s
Ludevitom I. Velikijem, kralem Ugarskijem, s koji-
jem su nekoliko godina ratovali i ustupe mu Dal-
maciju. Ali već deset i više godina prije počnu Du-
brovčani ugovarati š nim zaštitu, i to za I. rata
Mlečića s kralem 1346-8., jer su već onda htjeli za-
mijeniti mletačku s ugarskom zaštitom preko svoga
poslanika nadbiskupa dubrovačkoga Ilije Sarake.
Sada prigodom zadarskoga mira 1358. pošalu isto-
ga mitropolitu s drugijem poslanicima u krala Iju-
devita, da ugovore novu zaštitu. Ugovor bi ustano-
vlen i Dubrovčani odahnu, jer su uvjeti ugarske
zaštite bili povolniji za Dubrovčane, nego što je
bila mletačka zaštita. Oni su sada mogli imati kne-
za i nadbiskupa iz Dubrovnika i ostanu još slobod-
niji nego prije glede svojijeh prijatela, jer mogli
su biti prijateli Mlečićima i Srbima, kad je kra]
s ovijem bio u ratu, što za mletačkoga doba nije
bilo. To je najboli dokaz, da su za ugarske zaštite
bile zajamčene one dvije čilenice za opstanak Du-
brovnika, to jest gradska sloboda i fiegova zama-
šnost kao osobita, znatna i slobodna pomorskotr-
ZKovačka tačka.

Istina Dubrovčani su se obavezali, da će pla-
ćati kralu godišli novčani danak i davati službu
po moru za rata; ali to bješe Ssto i za mletačke
zaštite. Zato je ugarski kral rima zajamčio one
dvije čilenice za opstanak grada i to ovako:

1. Obećao da će do potrebe braniti Dubrovnik
od Bosne i od Srbije, jedinijeh država koje su on-
da bile u susjedstvu Dubrovnika.

2. Da će štovati fihove statute, običaje i vladu
i zemlište koje im i potvrdi.

3. Pri zadjevicama izmegju Ugara i Dubrovčana
privoli da bude pristojan sud okrivlenika.

Ovu očuvanu slobodu dokazuje čifenica, da
su Dubrovčani sticali zemala bez ikakva uticafa
Ugarske. I tako su Dubrovčani za ove Ugarske za-
štite dobili posledne zemle, kojijem su zaoblili pro-
stor_ svoje republike, t. j. Konavle i nastojahu da
svoju imovinu rašire gradom Omišem, i drugijem
krajevima što im bez uticala krala ugarskoga ne
pode za rukom.

Istina Dubrovčani su obilovali i previše ne-
prestanijem izjavama svoje poniznosti, pošte i oda-
nosti prama ugarskijem kralevima kao i prama dru-
gijem vladarima. Ali ko bi se na te skladne riječi
obazvio, mogao bi se prevariti, kad ne bi znao da
su ono bili, više no ino, izrazi udvornosti u duhu
vremena. Ali te izjave rima vlasteli s posve ne-
znatnom državnom snagom bile su diplomatsko,
sredstvo da molbama postignu ono, što nije bilo
moguće dobiti bezobzirnosti. Dubrovnik pako nije
imao vojničke sile da bi se mogao sam obraniti od
silna protivnika; ali je za to imao veliko bogat-
stvo i obile uma i kulture. Leger kaže da se za
Leopolda I, u Dubrovniku gojila opća kniževnost
koliko nigdje drugovdje; ako mu je dakle trebala
oružana pomoć od velikijeh država, mogao im je
zato davati u zamjenu svoje umne i ekonomne sile.
A da je Dubrovnik bio daleko odvojio u državnoj
umjetnosti dokaz je da se i dan danas u francu-
skoj: diplomatskoj školi dubrovačka diplomacija uči
kao uzor i da je austrijska vlada pri zapremi Bos. i
Here. našla mnogo pouke u spisima ove diplomacije.
Tako su Dubrovčani znali i pametno provesti, da
neki uvjeti zaštitnijeh ugovora postanu prije ili po-
slije mrtvo slovo na korist Dubrovnika, kao n. pr.
da kral ugarski postavla svoje podanike kao kne-
zoye po knežijama dubrovačke okolice, ne Dubrov-
nika, koje kral nije nigda postavio, kao n. pr, da
uvjetno plaćaju kralu ugarskome, osim ugarskoga
danka, i one godište danke, što su plaćali kralu
srpskomu i bosanskomu, kao n. p. da primaju za
mletačke zaštite nadbiskupe iz Mletaka, kad u pr-
voj polovici XIV. vijeka sve do 1358, kad svrši