Godina XIV. Cijena lita, U Dubrovniku 19. Novembra 1905. : DUĐROTNI Ezlazi svake nedjelje. Za Austro-Ugarsk u, Bo Hercegovinu na Pnu i godinu Kruna 1J, Zs Srbiju i Crnu dinu Kruna 12. BOru na g0 Z» sve ostale zemij ranaka 15 u sb Je ua godinu : Za Dubrovnik na godinu Kr, 10, Na p6 godine 1 n a četvrt ami, Vrt godine Pojedini broj lista 20 para. Pal (rima i izdavate] Dr. Mato Gracić. ore oo KASNO amuouuK CAGTAB.BEH z : šum ade ŽEeMABCKOL Or6opa D A1 HOBen6pa 1905. Hpueyrnu : a Xpaaroke Og DONE u Opneke Ha- PO,zne. Crpanie y ZUINATUNCICOg Ca6opy. KayGosu XpBareke Haponne Cry za craBe Ha Hapojia, Koja u3M€H y XpBar jecy 10 Cana Guma odpebena unu CY _y jaB- HOM >KMBOTY Guua NOBOLOM HeCuOpa3yMu- jepamwy u npenupasy. : OGa KlYOa croje ua CTAHOBHIITY, /A Gy Xpsaru u CpOu jean Hapog, za cy jejnam NpaMa ApyruMa pasuonpasnu m Zla, ocoGuro MAHaC, Ka Ce y cBnjery a noceOuue y onoj Monapxuju NOJABJBVjY Ha BUAMKY 3HaMeHuTu CYAGOHOCHII norabaju koju sacmjenajy pasuo HY IPHXOB6E oKMBOTH€ napone uuTepece, Tpe6a OKymbarTn CHATy M napojne pezone e za ux zorabaju ue sareky Henpunpasne. CG Tora XpBaru u Cp6u y /lammanuju Pazuke paMe ys pame Kao jeuuakonpaBna Opaka y Hapo/iHo MOJIMTIYKITM NMTAIBHMA, a noceGune Hacrojake coroskuumM CMJIAMA, /la Ce ITO npuje oxuBorBopu cje/aibee Jlajma- nuje c XpBarckoM u CoaraBoumjoM, Kao rasnu i npenysjer oGesGjeker»y 60.be um sajezuituke Hapojide GynyhHocTu. M a«xo će He MOory uaGpojuru esa nmu- Crpauke nm Cpueke PaHKe cacranome ce V. CBpxy a " CpGa uu- Tawba Ha Koja ce uma npumujenuTu nad4eJo PABHONPABHOCTU, MIIAK NOTNMCANI, A VKJLONE MorykHocT kacHuujera necaokuora cxnakama M THME NOBOL TPBEBY y Hapoy, uasenike HeKkoje npumjepe, ro kojuma be aru mare) KAKO Ce UMA NOJUMATI HaHeJ1O PABHONPAB- HOCTH. Illro ce THue_Hnasšnsa Hnapouiuora jesuka Kojim je XpBaruma u Cp6uma jegan Te Neru XpBaru u CpOn npoake ce HenoMuuHo 3a- KIbBVuKa zana 21. jyna 1883. naJIMaTIHeKODA caGopa, y kojem ce nan saje/punaku jesnk HAZNBJbC LPGATCKUM MJNI CPNCKCUM, M ZA KOju CY BAKJBY4AK, V OHO BPHjeME, CJOZKHO TJTA-. COBAJIM CBM ZACTVUHIIIM XPRATCKU HM CPUČKI. VCIBEJ TOFA ĆBE BAKOHCKE OCHOBE M CBM Ba- KI6YdrIH, KOju GyAY TJACOBAHU Y AaJMATHH- cKoM ca6opy, a y KojuM Oye CioMenyT HANI Haponuu jesuk, ucru he ce u y na- upujeg Hasunarm XpBaTCKUM MJ CPIICKUM. OGje crpauke nacrojake u nopajmie, ia 3a- KOHCKE OGHOBE M CBM BAKIBY4LIM, Koju GY,y TJIACOBAHU Y_HAPEBHHCKOM Bujeky, a y Ko- e3UK, juM Gy/e CITOMeHYT Hal Hapojinau jj Oyly HABMBAJIM BANI jesmk XpBATCKUM MJIM CPNOCKUM, KAO rako;ep a uceru HasuB jih BJIACTM M - ynorpeG;baBaTu_cBe IP>KABHE o u. V cum sajendnukuM M8BaHi Psa , Ke X TAPHUM mMaHupecraniwjaMa CTpaH p : M IGUXOBUX KIYGOBA, HAPO/IHI > KHM MJEH e yaujek XPBATCI jesuk uasupahe € a e mak, la y rmoce cpuckuM. HapaBno j 5š s He U Apyre CTpaHke: u ManudpecranwjaMa jenu £ 60Ba, cgroGo/iu0 je cBaKOoj crpa IBHXOBHX KJIV Mase E Na HA3MBIbE HapodHu a je jenuoMy A IC . “ BATCKH MJIH: CAMO CP apona. npupozavje. H MI 1 ApyroMy nujeny uap oni y MNE bi e rude jaBHMX II oIilro o nacrojari 1 nopaziru, HKe oće he cTpa uMeHy CprICKOMY ATCKOMY M Ai nocTojHo MjecTo, a Vy Ta KCTOBUMA OY /1E y3e a noBjecr Tako, nuju, la uMeHy xXpB Gyne onpebeno HOCHUM. NIKOJICKUM TO 2 =y oGsup sprini u cp a "NCTO_ Ona NuATAHba HNOJIHMTMUKO- : Broj 47. Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik+ Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, Izjave Javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 par» od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovana pisma ne mi. maju se. _ Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. Ma ydeuuuu ysMorHy uayauru norsasure norabaje ua jeme u Apyre nmopjecru, u za Ce ođa NmacMa, JaruHeko u HUPMJICKO GyAy TOJIUKO M TAKO Y4MTU, Ja yueuunu NOcraHy njemuvu jeguoMy 1 APYUOMY UHMCMY y uura- IbYy Hy rucatiby. Illro ce ruge sacrana XpBaTCKe u cpn- CKe, OGe_ crpane_nomroBake ux «ao oG6m- sbewja jezmora u npyrora Zujesa uapoa. IIpema TOMy oGe Crpane nacrojake u nopa- aube, za y ouum onkuuama ruije cy Xpnaru u Cp6u sacrynanu y onhuuckome Bujekvy, Oyay onkune uanjenaBaru ue caMo BACTABY BehiiHe, Hero u = sacrasy Maine Bujeka, AKO MCTA N8HOCH GapeM TpekuHy ykynuora Gpoja sujekinuka. OGsupoM nak ua NCXO/L 34 /16UX onkuuekux Koju uujecy Omiu cByrjije NpoBezeHu = cnopasyMHo, nak ao Ou ce To rjijevog, oGueruuuio uy Gy- NJHHOCTI, CNOMEHYTO HAHEJO UMA Ce upo- TETHYTH NM HA OHe Onkune y xojuma uma 3HaTaH Opoj nyuaHcTBa XpBaTekora Ini CpncKkora. : u30opa , lllro ce Tu4e yuorpeG,baBawa garuH- CKODA M KUPMJICKODA INICMA KO/I AYTOHOMHUX BJACTN y VKJBY4HBLIN, pašymuje 3ZemMaJ;peKu OnGop, 06e crpauke HacTo- jake u nopanuke, ga pujeniciba cBUX uojme- IHCMOM KOjUM CY uoKkpajunu, Ce, u caka Gyny NO/IHECIU CACTAB.BEHU. OGe erpane nacrojake um oBa nadega Gparcke core u paBHONpaBuocru N31aHa OHM uopanuke aa Haby Trpajue yuopaće m npumjeue ne caMo KOL HAPO/IHUX IIPEACTABHUIUTABA, HELO CBYr/Lje Y NapoiHOM AGIBOTY, jasuoj LITAMIIH. Onaj cuuc Gu CacTABJBEH y /BA UBBOPHA noceGđune y Upumjepka. K1y6 XpBareke OTpaRke : Ap. llepo Yunepuja €. p. — Zp. Aure Tpym- 6uh €. p. — ospo bopuwuh e. p. — Zip. laeapa Ipeuh €. p. — Zp. DP. Apnopu c. p. — Jupaj Ilapuh 6. p. — ]Ip. Meo Yumu epuja €. P. — ip. Aure Zymućuk c. p. — lip. H. Karuuk €, p. — /ip. lepo Knauh €. p. — ip. Ulean Mapoguh €. p. — Bunco Marac €. Pp. — Buuxo Mumk e. p. — Anryn Pazu c. p. — Maro Pazgumupu €. Pp. — Pućuuwuh €. 1 lip. Uiran6yk €. p. — /Dp. A. Tpecuk-Ilaeuuuk €. p. — Yuoguk ce. p. — ip. Bepona Agam c.-p. — lp. Buyreo HMaeueeuh cc. p. — ip. J 3afipon €. p. — J. Duanxunu €. p. K1y6 Cpneke Hapoje Crpake: Bypo Byroruk €. p. — /ip. Pagooznae Kao kuk CG. p: Ap. Auryu Ilyvešu e. p. — Bnrapgunup Cumuk cc. p. Joeu Ky- /lp. Zpoero KWogaueguh €. p. [e Dubrovnik, 18. novembra 1905. wuk C. po Duga i ustrajna srpsko-hrvatska borba u Dalmaciji prestala je. Nakon kratkog pri- mirja sklopljen je ugovor o nacijonalnom miru. Tako mislimo, da bi najzgodnije bilo nazvati zapisnik, koji saopćavamo na čelu lista prema ugovorima o vjerskom miru — si licet parva componere magnis — koje su Za vrijeme reformacije sklapali njemački ka- tolici i protestanti. Isto što su bili ovi ugo- vori za veliku, religioznu Njemačku XVI vi- jeka to znači ovaj zadarski ugovor narodnih poslanika za malu, nacijonalnu Dalmaciju XX. vijeka — Vain doso i slobodu uvje- renja. Oštra naša botkii skoro gragjanski rat, svršena je ovim kompromisom, koji nijednu stranu ne kompromitira. Mi smo jedno — to |» je osnovna formula njegova. Ravnopravnost Srba i Hrvata i zajednička težnja za sjedi- njenjem sa Hrvatskom i Slavonijom to su samo nužne konsekvencije ove formule. . Zašto to davno nije bilo? U ovom svečanom trenutku bolje je da ćutimo, dane odgovaramo na ovo pitanje, jer bi se izgubili u megjusobnim rekrimina- cijama. Istoriju našeg spora najbolje je da sada prekrijemo koprenom zaborava. Spome- nula se, ne povratila se! Obrana naše nacijonalne individualnosti i ekonomske nezavisnosti zahtijevala je kon- centraciju narodnih sila i diktovala ovaj patriotski zapisnik, u kom su viši, narodni obziri pobijedili sitne, lokalne. Mi se možemo samo radovati, da se to jednom dogodilo i ako se trebalo davno dogoditi, Simpatije srpskog naroda za vrijeme hr- vatskih nemira, naperenih protiv nasilja Khue- nove vladavine i ,novi kurs“ hrvatske poli- tike, koji je već odavna stari kurs srpske politike, dali su povoda da se zbližimo, da se poznamo. A poznanje je prvi uslov mirnog riješenja stvari. Silom ni jedni, ni drugi ni- jesmo mogli ništa poslići, jer nije uzalud naš narodni heroj onaj, što bi se samo za inad poturčio. Osnovica za naš budući zajednički rad stvorena je. Mi sada imamo tačno odregjen put, kojim ćemo ići. Mi trebamo čvrsto i is- kr&no da ga se držimo. Sporazumom je stvo- ren red, a sada treba da dogje rad, zajed- nički rad. To je naročito radi toga potrebno, jer s glavnom vojskom nije jednake misli jedna četica, koja jedino u produženiu rata vidi pravo na svoj opstanak. Ovu četicu treba učiniti nemogućom. Mržnju, koja se našom zajedničkom krivicom uvriježila u narod treba sada iskorjeniti, jer će je inače ova četica raspiriti i upotrebiti u svoju i tugjinsku korist. Mjesto svestrane mržnje treba da do- gje svestrana ljubav. I sabornice i kancelarije; škole i crkve; novine i skupštine treba da dopvinesu svoj dar na oltar ove ljubavi. Mi- sao jedinstva treba učiniti popularnom i je- dinospasavajućom, ako želimo da ideje pot- pisnika sporazuma budu ostvarene. To je dužnost sviju i svakoga, to je kategorički imperativ ove naše lijepe, zapu- štene otadžbine. e \ Oe Dubrovnik i os'ali gradovi dalmatnski 1 ausaongarskoj krizi. IV U prošlome članku vidjeli smo da je prva ugarska zaštita nad Dubrovnikom trajala od 1358. do 1526. godine i da su u to doba Dubrovčani bili zaštićeni i od drugijeh vladara. U toliko za ugarske zaštite dogodi se brzo da Ugarska počne gubitkom ostale Dalmacije ostajati daleko od Dubrovnika a Turci se približavahu Dubrovniku. Razumijući Du- brovčani koja se sila s Turcima izdaleka primiče zapadnijem obalama balkanskoga poluostrva i da je za Dubrovnik životno pitale da može slobodno trgovati po zemlama turskijem i po onijem koje bi lako mogle postati turskijem, pobrinuše se na vri- jeme za tursku zaštitu i počeše je želeti, kada Turci bjehu još daleko od Dubrovnika, a držahu da je to X jer ugarska zaštita donekle ne isklučivaše i drugu zaštitu. I uprav premda su Dubrovčani 1358. godine “ustanovili državni ugovor s Ljudevitom I. Velikijem, već godinu dana kasnije, 1359., sklopiše s Orkanom Pili ako se hoće sigurnije kazati, 1365. godine s ca- rem Muratom ugovor za trgovačku slobodu: pak 1399. godine ustanoviše trgovački ugovor s Baja- zitom. Ali kad se tuska sila bješe već razmahala po Balkanu početkom XV. vijeka, Dubrovčani sklo- piše Prvi pravi turski zaštitni ugovor s Muratom već 1430. godine i obnoviše ga i raširiše S istijem Muratom 14492. godine. Murat im ovijem ugovorom!) zajamči fiihovu političku slobodu, to jest kako on srpski kazaše, pristane, ,da fihov grad stoji u svo- jijem zakonima i slobodama“; zajamči im i fiihovu nepovrjedivost govoreći da ,ko god učini kvara Dubrovčanima, ima dati naknadu i primiti iegov gliev“, ostavi im da slobodno opće s drugijem dr- žavama i dade im još mnoge povlastice za trgo- vale po svijem turskijem zemlama, Zato su imali Dubrovčani plaćati godišli dar od 1000 zlatnijeh dukata. U kasnijijem povelama turski se carevi o- bavezuju na zaštitu uz plaćale danka od nekoliko hilada zlatnijeh dukata sa strane Dubrovčana. 'Ta- kijeh povela ima u drugoj polovici XV. i početkom XVI. vijeka. Jedna je od poslednijeh ona od 1517. godine, sedam godina prije, no što je Dubrovnik prekinuo ugarsku zaštitu. A svi ovi ugovori zajamče Dubroštanigih veliku slobodu trgovafa po cijelome turskome carstvu u Evropi i Aziji. Ovakijem ugovorima s Turskom Dubrovčani stupiše u zaštitnu svezu s Turcima, koji su okru- žavali zemlište dubrovačke republike, u svezu mnogo povolniju, no što su bile veze s Turcima sa strane drugijeh većijeh država podložnijeh turskomu danku. Onda je Ugarska za Dubrovnik bila predaleka i preslaba a Turska mu je bila pogibelna susjeda. Onda je na početku XVI. vijeka sama Ugarska bila u velikoj nevoli poradi turskijeh navala, te Du- brovnik prekine zaštitnu vezu s Ugarskom 1596. godine. Kako su mogli Dubrovčani ufati što od u- garske zaštite, kad je Sulejman II. šest puta ogromnijem četama navalivao na Ugarsku i pustošio harao i plijenio ugarske, hrvatske i austrijske zemle, podsijedao Beč 1529. godine, te 1540. godine osvojio srce ugarske i tu utemelio svoj pašaluk u jednoj trećini Ugarske, dok drugu ostavi Ferdinandu a treću Ivanu Sigismundu Zapolcu, ali uz uvjet da mu obadvojica plaćaju danak ? Ovako nevolno stale Ugarske i Hrvatske tra- jaše sve do 1683. godine, do drugoga podsijedara Beča, kad Ivan Sobjeski potuče Turke. Ovi iza po- raza bjehu tjerani po Ugarskoj iz jednoga kraja u drugi i istjerani iz Nie prije Karlovačkoga mira 1699. godine. U sve ovo doba od prije 1526. godine do 1683., bjehu Dubrovčani slobodni i uživahu mirno tursku zaštitu, okrom što im kadgod, kao iza velike trešte od 1667. godine, zaprijeti opasnost od 'Tu- raka u nekijem momentima, ali državnička mudrost dubrovačka i jubav za dubrovačkom slobodom slav- nijeh Bunića i Kaboga i drugova povrati Dubrov- niku mir i pokoj, a du nije imao ni oružja, ni voj- ničkijeh četa. Za sve ovo doba o vezi s Ugarskom ne bješe ni sjene. Ali iza poraza turskoga kod Beča 1883. godine Dubrovčani uvide, da je stigao trenutak da mogu obnoviti stari zaštitni ugovor s Ugarskom i oni ga obnove s Leopoldom I., kao kralem ugar- skijem. Taj trenutak bješe stigao, jer Ugarska sa ostalijem zemlama Leopoldovijem bješe se pojavila jačom od Turske i mogaše obraniti Dubrovnik od kakva kobna preduzeća sa strane Turaka protiv ovoga grada. Ovi novi ugarski zaštitni bi ugovor skloplen pod još povolnijim uvjetima, no što su bili oni u ugovoru od 1358. godine s Ludevitom I. Istina da Leopoldo I, pošto su pogubleni Pe- tar Zrinski i Krsto Frankopan u Wiener-Neustadtu 30. aprila 1671., ukine ugarski ustav. Ali kad iza bitke kod Haršara, blizu Mohača 1687. godine bjehu poraženi Turci, te najveći dio Ugarske i či- tava Slavonija dođe opet u ruke ugarskoga krala, Leopoldo I. pozove iste 1687. godine sabor u Po- žunu, gdje bi opet uspostavlen ugarski ustav. Za- ') Ovi su ugovori sadržani u carskijem poveljama,