= Će Se završiti i ova naši pretplatnici nij nI Za prošlu godin Hercegovinu na go Molimo kako dužnike lista one koji za oglase duguju, da duso do nove godine izmire, : svakom onom obustaviti list ko duguje za ovu godinu. Godina XIV, Gljena lista Za Austro-Ugarsku Bos Bi Li dinu Kruna “a : Ža Srbiju i Crn u dinu Kruna 19, Poba na go > sve ostale e$mij svaka 15 u zlatu. Je na godiny Ć. Za Vubrov * rovni k š kona godinu Kr; 10. Na p8 godine | , urazmjerno, Da četvrt godine Pojedini broj lista 20 para Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić Bi VC, . Pretplatn icima. Još je sama mjesece dana pa Sodina, a neki esu platili list u. Tako isto i mnogi dužnici za oglase ne šalju Novac po poslatim im računima. tako i jer ćemo Administracija. Dubrovnik, 2 decembra 1905. Sultan je do sada uvijek imao posla sa harmoničnim evropskim koncertom. Demon- straciju evropske flote, koja je odsjela u Mi- tileni i tamo daje predstave PO ustanovljenom programu ,U 8 sati pr. p. predaja pisma od & oficira, u 1 sat po P. zauzeće carinskog i telegrafskog ureda i podjela na 3 zone“. smatra on s pravom jednim neharmoničnim . Girkusom, u kom fali glavna ličnost — elown. Po telegramima, koje šalju iz Stambola, Spre- “ma se-sultat-za—doček OYog--modernog—-po- liičkog cirkusa sa duhanom i slatkarijama, što će ih poslati sa prijateljskim pozdravom floti, koja dolazi da: pred njegovom presto- . ničom čim demonstracije. — Ti tromi isto- = vaspitani, da — čekali pečena g0 učestvuje, moru. * dolazi kao eksekutivna vlast ova nih veličina protiv renitentno pored sve slabosti nije ga je valjda pozajmlo koji je smatrao Za ko moderne demonstracije čnjaci znaju biti koji put i duhoviti! Ali nije sam sultan koji tako misli i koji se tako smijo. Taho misli i tako se smije sva Evropa, a naročito impressariji ovih cirkuskih predstava. Mi barem ne mo- žemo zamisliti, da bi mogli biti tako ludi diplomate ovih u demostraciji zastupanih pet evropskih sila, da nisu u stanju uvidjeti stanje u svojim državama, koje niti daje prava, niti daje snage, svakom pojedincu, da u ime reda i kulture ustaje u obranu potlačenih naroda otomanskog carstva. Austro-Ugarska monarhija oslabljena je mnogostrukim unutarnjim bolestima, a GBoPiko magjarskom krizom, Rusija ima i suviše po- sla, da umiri, nezadovoljne elemente kod kuće,. Engleska stoji pred ministarskom krizom i pred vrlo važnom dilemom, dali da zadrži Cobde- novu ekonomsku polititiku otvorenih vrata, Francuska ima izbor predsjednika republike i privogjene u život zakona 0 rastavi orkve od države, a Italija je još slaba za upuštanje u balkanske avanture. A Njemačka — ona ne jer nema brodova u sredozemnom I ova mizerna i smiješna demonstracija ko oslablje- g. sultana, koji izgubio humora, što od cireuskog elowna, risno da prilikom ne- morni ,schiopero“. ———— A balkanski narodi? Oni i u ovoj Na ilj iju svog spasitelja. | a znaju jedino političk luba u usta. o kom se toliko govori raspravljanja ple- dstavi gledaju Oni su tako u mudrost > Balkanski savez, iše, predmet je Samo . ; VA nE flote priredi jedan ba kid ekv Ka Pored šaci AK IRE U Dubrovniku 3. Decembra 1905. Broj 49. IBROVNI << Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik» Dogisi se šaju urodništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje Šća i slične objave plaća sa 20 par* od reiza (sitnijeh slova). Ako se viš“ puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pi- maju 40. . , Kziazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun Zipfel, menitih idealista. Praktišni političari govore o njemu, ali ne misle o njemu. On im izgleda suviše neozbiljan, premda je jedino ovaj Savez sigurna osnova za njihov ozbiljan rad 1 uspjeh. ' Dok su u Srbiji bili Orenovići oni su bili kamen smutnje, oni nijesu dopustili, ostva- renje svog saveza. Oni su igrali glavnu ulo- gu, a bugarski knez Ferdinand statistu. Sad je On preuzeo glavnu intrigantsku ulogu, koju Je spojio sa ulogom političkog ,commis VOya- Seur-“a na račun firme »Drang nach Osten“. Ali ima načina, da se i njegovom in- trigiranju stane na put. To je sporazum na- roda srpskog i bugarskog a ne vlade srp- ske i bugarske, jer su vlade u Bugarskoj vrlo prolazne i prevriljive. Za to se istina hoće vremena i trada ali jedino se taj trud može isplatiti. . . . Rk Dubrovnik i ostali gradovi dalmatinski u austrongarskoj krizi. V. Ako se osvrnemo na Boku Kotorsku, naći će- mo Kotor i kojijeh naša je namjera da to drugijeh gradova, opstanak bješe sličan Dubrovniku i dokažemo najviše historijom grada Kotora. Poznato je da je Boka krasan morski zaliv, koji se za trinaest mila uvlači u suho. Ime joj je od Kotora grada, a ovaj se nalazi u najskrovitijem zakutku zaliva. Visoka ga i strma brda opkoluju i stvaraju od zaliva čudovište bezbjednosti zv bro- dove a fegov je prostor toliki, da može u fiemu stati najveće brodovle. Sa strmijeh brda u kišno doba teku strašni potoci, koji osiromašuju zemlu i postaju opasni za same stanovnike. Okrom toga pro- strani su krajevi lišeni kroz dobar .dio godine sun- čanijeh zraka, te pored sve krasote Boka ne može ni iz daleka, kao ni Dubrovnik, da svojijem godi- šnijem polskijem prihodom pokrije domaće potrebe i samo pole u Tivtu, Krtolama i Grblu bjehu plo- dne zemle kotorske općine. Već u davnini unutraštne obale zaliva i valisko primorje bilo je posijano gradovima. Neki su u da- vnini porušeni a neki noviji podignuti. U doba Ilira bješe /čhizon, sjedište boga Medaura, sada Zisan, Epidaur na Prevlaci, zapadno od Uštroga Rta, jedan grad u Stoli kod Kombura, drugi u ?Bobo- vištu kod Tivta, drugi u Posama, u Donoj Lastvi, Prčan, Dobrota (u staro doba IDulcidia ili Bona), Perast, Aserivium, sada Kotor, Dračevica a od 1382. godine Zlerceg- Novi, Budva (u st d Butva) i Sušćepan u Paštrovićima, najmatii grad u Austriji. Bokeli nijesu dakle imali nego more i pro- strani tuđi svijet pred sobom da kao i Dubrovčani zarađuju sebi koru hleba pomorstvom i trgovinom. I oni su se kroz vjekove koristili svojijem smješta- jem; jer prije Isusa u rimsko doba bilo je na glasu Ilirsko brodarstvo, koje je imalo svoje sjedište u Risnu: u kasnije doba postane glasovita velika po- zadruga pomoraca pod imenom Marinerezza (mor- narica, u Kotoru, koja do dana današtega još živo- tari, te se fiihova trgovina prostirala po Balkanskom poluostrvu, Falmaciji, Bosni, Arbaniji, po obalama Egejskoga i Mramorskoga i Crnoga mora, po Taliji i po Maloj Aziji i tako bokeški gradovi mogoše u razna doba nagomilavati veliko bogastvo. A to im bješe moguće samo, jer su uživali gradsku slobodu. Budva, fenička naseobina, Risan, prestonica ilirske kraliće Teute i Aserivium (Kotor) postadoše rimski gradovi i dobiše rimsku municipalnu slobodu. U o- vijem gradovima vladao je ordo decurionum sa dva duumvira, kao dva konsula u Rimu, koja su obnašali vlast za godinu dana. Risan i Aserivium bje- hu bogati i imađahu suca, judex ev] Ma zeko M liku gradsku slobodu i široku avtonomiju, te'su sva tri bila vezana cestom, koja se iz Aquileje_prote- zala do Drača kroz Cavtat i gradove u Boki. Risani Aserivium bili su po svoj prilici prosti komenta u Naroni (Vid); dakle fihova gradska sloboda bješe rimskoga porijetla, kao ona u Dubrovniku. | Kotor sredilega vijeka bješe aristokratska re- publika, koja je imala vladu sličnu onoj u I ubro- vniku. Bio je knez koji se do 1398. birao za go- dinu dana, a tada svakoga mjeseca, kao u Dubro- vniku. Bilo je veliko vijeće od 40 plemića, vijeće umolenika od 15 senatora, malo vijeće sa 6 vijećnika okrom kneza i tri suca i drugijeh mafijeh i višijeh službenika. Spadalo je na kneza, razna vijeća, suce i druge službenike odlučivalie o miru i ratu, o ugo- vorima s ostalijem državama i dopisivale s fiima, odpošilale | oslanika, stvarale i proglašivaie zakona i nadgledane nad višeliem istijeh, uređivale općin- skijeh prihoda i rashoda, kovale novaca, birale općinskijeh službenika, suđere u građanskijem i kri- vičnijem stvarima i svi drugi građanski, vojnički i stranom i crkveni posli. Pučanstvo se dijelilo, nešto slično kao u Du- brovniku, u vlastelu, pučane, plebejce, posadnike (kmete) i robove ili sluge. Ovolikom gradskom slobodom mogla se razvi- jati trgovina s pomorstvom i tako uz slobodu stu- paše bogatstvo, a bogatstvom kultura. Iza naselefa Srba u Kotoru i ostalijem gradovima starije pučan- stvo stopi se mane ili više s novijem, te navrtkom zapadne prosvjete Bokeli se dignu na veliki stepen kulture, ako ne u onolikoj mjeri kao u Dubrovniku, Od pisaca proizvoda u samom latinskom i tali- janskom jeziku, kojijem se sjevernaci češće klanaju, istaknućemo samo mali dio za sam Kotor. Dese- toga vijeka latinska biografija u stihovima 0 sv. Tripunu; Bernardo Pima ovjenčani pjesnik XIV. vijeka, Nikola Kijerlo (Chierlo), gramatičar; braća Buća, glasoviti teolozi i pisci XIV. vijeka, Tripo Bisanti, profesor latinske i grčke filologije i pisac u Bologni, Ivan Alberto Duimio, profesor u Rimu XVI talijanski vijeka, Lodovik Pasquali, pjesnik latinski i XVL vijeka, Ivo tinski pjesnik, svjedoče duševnu kulturu Kotorana. Evropi XV, vijeka bjjehu Simo, pak Andrija Poltešić Jukobov, Bona de Boliris, la- Između najstarijeh štampara u jednom u društvu s Boninom Roninison. U graditelstvu proslavi se između ostalijeh franevac Vid; fegovo je djelo krasna bazilika u Dečanima, koju je on sagradio po nalogu srpskoga krala Uroša Dečanskoga 1327. Između slikara je onaj koji je prije X. vijeka naslikao Sv. Tripuna na svečevoj rici, Katharinus XII. v. i Vicko Katene XV, prvi se takmi s (Giot- tom a drugi je Giorgionovoga sloga. Glasovit je rezbar XV v. sin Andrije sv. Lu- ke. Zlatar žičar je Tripo koji u Moskvi izradi dra- gocjene sudove i drugo za vojvodu Ivana u Moskvi. Vajar je Abrado (Obrad) Desislavov, koji za krala srpskoga Uroša iskucća u srebru oltar sv. Nikole u žariu u Puli. Vojvode bjehu XIV i XV vw. dva Bisantia, i Mustafa paša u Kajiri, svak cara Sulejmana II. Po- slanici: malobraćanin Marin, poslanik papin u Per- siji XV v., Nikola. Drago kod Tvrtka bosanskoga, Lampred Menčetić i fegov drug, poslanici cara Du- šana u Dubrovniku. Mnogi biskupi i teolozi u Italiji i drugovdje kao tri Bisantia i drugi. Sve ovo svjedoči visoki stepen kulture Koto- rana, a odulili bismo da iznesemo i slave ostalijeh gradova u Boki. Ta je kultura došla od bogatstva, a ovo od trgovine i pomorstva, a jedno i drugo iz gradske slobode, koju je Kotor uživao kao slobod- na republika do 1420 a poslije kao grad. mletački sa osobitijem sloboštinama sve do pada mletačke republike. Kotor je bila tako. slobodna republika, da je mijeftala, kad je hoćela, zaštitu valiskijeh država, jer joj je trebala, isto kako i Dubrovnik, ali samo do 1420; a pri tomu sklapala saveze i trgovačke ugo- vore s drugijem državama, opet isto kao i Dubrov- nik, ili za opstanak svoje slobode ili za obezbjeđe- de svoje trgovine. Od godine 395. po I. Aserivium, od žapadnijem rimskijem carstvom,+ostane poslije pod Istočnijem Gotima, dok Justinian pridruži Bo- ku grčkomu carstvu i sagradi tvrđu Kotor. Ovaj iza seobe Srba ostane po svoj prilici pod zaštitom Grčkom. Kad Srbi 1043 pobjediše Grke, Kotor prođe pod srpsku zaštitu, ali sačuva svoju slobodu, vladu i zakone i oprost od svakoga danka i rega- lije i od tada ostade ponajviše i ponovno pod srp- skom zaštitom za dule od tri vijeka. Kotorani su K u to doba primili više puta zemala na dar od srp skijeh vladara, kao i Dubrovčani. Tako dobiše od Đorđa, sina Bodinova, Prevlaku, Lušticu, Krtole i Paziglav do Grbla. Kotor poslije uze za svoga kneza Radoslava, kad ga je poćerao Deša, uteme- lilac. Nemafiine dinastije. Iza saveza s Grcima Ko- torani uzeše opet zaštitu srpsku god. 1184 pod Ne- maliom. Ali Nemafia_ zato zajamči fiima gradsku slobodu, sagradi sebi dvor u Kotoru i drzaše u o- vom gradu svoga diplomatskoga zastupnika satni- cus. Poslije smrti Nemajie_ Kotor prizna zaštitu tra- vujiskoga gospodara. Vuka. Kad Stjepan Prvovjenčani uspostavi jedinstvo srpske države, Kotor prizna opet srpsku zaštitu uz uvjet slobode. Srpski kral Uroš 1115 potvrdi granice Ko- torskoj općini, koja dobi poslije i Grbalsku Župu. Kotorani uživahu srpsku zaštitu i u naprijeda za Uroša II. i za Stjepana Dečanskoga i dale a car Dušan Silni (1336-1356) potvrdi Kotoranima op- Ćinsko imate i daruje im još Bijelu, Kruševicu, Le- denice i Zalaze. Tako je sada Kotorska općina imala najviši svoj opseg od Gorazde do uklučno Do- brotske obale, do Zalaza i Ledenica i zauzimala je poluostrvo Vrmac i Lušticu i pole Krtolsko i Gr- balsko do Jaza. Naslednik Dušanov, Uroš V. nastavi srpsku zaštitu nad Kotorom, ali mu i on potvrdi slobode i kral srpski 1369 posredovafiem pape i Mlečića prisili Balšiće da odustanu od podsijedafia Kotora, Kad zasjedne na srpsko prijestole Vukašin Kotorani prijeđu pod ugarsku zaštitu godine 1370. I tako može se kazati da je Kotor sa nekoliko pre- kida bio pod srpskom zaštitom. od 1043 do 1370 više od tri vijeka. U ovo doba oni su godine 1167 Nikolom Omi- Grcima na koncu XII. vijeka, s Du- trgovački ugovor s fiima 1257 Mlečićima sklopili trgovački ugovor s knezom škijem, savez s brovčanima 12086, 1 1279 i savez, i trgovačke 1335 i 1345. ugovore s Ugarska žastita, koja započne 1370. godine, to jest dvanaest godina kasnije nego u Dubrovniku, ne trajaše dugo, jer Mlečići nastojahu da dobiju Dalmaciju, koju su bili Kotor. Ali u Kotoru pučani poćeraše vlastelu i po- prime opet ugarsku zaštitu pod uvjet gradske slo- bode: pak se u Turinu uspostavi 1381. mir a Tvr- izgubili 1358 i opsjedoše tko bosanski sagradi Herceg-Novi a u Kotoru iz- mire se pučani s vlastelom. Kad umre Ludevit, Kotorani 1385. pristajafiem Ugarske poprime Tyrtkovu zaštitu, ali 1392., iza smiti, ne htjedoše više nikakve Tek 1403. prime zaštitu Ladislava Napulskoga, od koje do skoro ne bi ništa. Kotorani napokon nakon raznijeh zgoda, i pošto Negove zaštite. su bili zaželeli više puta predaju, ugovore je s Mle- čićima 1420. godine uz uvjet da im se zajamče neke slobode. Predaja bi učišena pod slijedećim pogodbama: 1. Imadu se očuvati statuti i naredbe Kotorske; 2. Mlečići imadu vratiti gospodarima krajeve ne pravedno osvojene; 3. Plaćaie činovnika i podmirivađe drugijeh po- treba ima se činiti iz kotorskijeh prihoda. 4. Iz pretička imadu se isplatiti u deset godina dugovi kotorski; 5. Vlada gradska ima ostati u rukama vlastele: 6. Vlastela imadu uživati povlastice dobivene od srpske države; s 7. Kotor ima kovati novac. Predaja grada bi učiftena Petru Loredanu. Perast je imao također široku općinsku slobodu. Na čelu vlade bio je kijefalija, poslije: kapetan, vijeće starješina i opće vijeće. I Budva i Paštrovići bile su avtonomne op- ćine. Budva imala je svoj statut. Na čelu vlade bio je knez, poslije načelnik za mletačke vlade, plemičko vijeće sa najmarte 30 plemića i malo vijeće. Paštrovići su sa Sustjepanom i Lastvom imali svoje stare povlastice i sačuvaju neke, nadasve tr- govačke, kad se predadu Mlečićima. Sve ove općine imale su onu slobodu koja je trebala za razvitak trgovine i pomorstva. ZSE o >