AIV. Cijena lista Za Austro “Ugar Hercegovin Su, Bosnu u na godinu Kruna 11 Za Srbiju i c dinu Kruna 19, i Fnu goru na ća 29 sve Ostale e . o ranska 15 u ha mlje na godinu Za Vubrovnik "a godinu Kr, 19, Na p8 godine i a urazmjerno, Šetvrt godine | Pojedini broj lista 20 para, Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić Dubrov Ministar-predsj postao Pavle, U Vrijeme, k; dornog prava iznešena u Ugar; me izb ii vezao svoju ,pobjedu dia Do u Austriji g U birokratskoj Austriji BANIŠKAr Vrlo rijetka Ptica. Promjeni mišljenja ne vidimo princip, nego Milu. »Ruski primjer“ je suviše očito ista- Kus i na skupštinama i pri uličkim demon. stracijama bečkih i ostalih austrijskih radnika. e Sbalo Je biti i suviše gluh, da se ti uzvici no LUJU. Sva zasluga ministra Gautseha i je u tome, što je te uzvike Čuo i razabrao “m značenje, što je dobro: shvatio muć su- gestije u psihologiji maga, . Koliko je vremena trebalo, dok je i do ove prisilne izmjene mišljenja došlo i koliko Je tek pogriješio Napoleon Prvi, kao da će kroz sto godina Evropa biti ko- Začka ili republikanska, kad se tek sada u Austriji, kojoj je i za vrijeme njegovo Spo- Tost bila osnovni Princip državničke mudro- sti, nalazi jedva jedan put jedan ministar, koji se usugjuje izgovoriti riječ jednakost, kad se tek sada opće, jednako izborno pravo traži u velikoj kozačkoj carevini, koja je njega upropastila, kad se tek sada održavaju skup- štine za ovo pravo u maloj aristokratskoj re- publici, koju je on upropastio ? Ali veliki je car bio car revolucije, a mi smo neznatna djeca evolucije, koja nijesu u stanju brzo misliti, ni brzo raditi kao on, kao. njegov narod.“Mi bismo bili zadovoljni, da je priznanje osnovnog političkog prava došlo makar i sada. Ali svi su izgledi, da će tre- bati dugo vremena, da priznanje postane za- kon. Ministar-predsjednik ima i suviše Ianogo moćnih neprijatelja, koji su u stanju njegov plan pomesti, koji su mu u stanju mjesto »pobjede“ pribaviti ,pad“. 'To se jasno vi- djelo prilikom debate u gospodskoj kući. : Demokratske stranke, koje su do sada uvijek bile u opoziciji prema svim austrijskim vladama, prisiljene su da lome koplja za sa- danje ministarstvo, koje je njihove zahtjeve istaklo na svoj barjak. ,One nemaju kada ispitivati razloge, zašto je to ministarstvo uči- nilo“, kako zgodno reče jedan poslanik iz naj opozicijonalnije stranke. Za njih je glavna stvar, da dobiju pravo, za kojim su toliko uzdisali, da obore privilegije, koje su toliko napadali. eo Borba možda ne će biti laka, ali mora biti uspješna, jer pravda leži na njihovoj strani. i Ki > Srbi s Primorja pridružuju se sa za- dovoljstvom ovom općem demokratskom po- kretu. Naš je zahtjev samo, da ova izmjena bude radikalna, a ne polutanska, kako je do sad uvijek bio običaj austrijskih vlada. U ri- ječima ministra-predsjednika, da će se uzeti obzir na kulturno i ekonomsko stanje poje. dinih zemalja, mi naziremo ovo polutanstvo, mi naziremo želju da se očuva njemačka prevlask, Naša Dalmacija bi onda morala biti oštećena, jer znamo, da u Beču nemaju najbolje mi- Šljenje ni o našoj kulturi, ni o našemu bla- Bostanju. Mi možemo slobodno reći, da u kulturi visoko nadmašujemo veliki broj osta lijeh austrijskih zemalja, a ako je pored svih slova ekonomsko stanje zemlje rgjavo tome š ti \ “ x y , i Mi g toga u ovoj kad je re- PP a diko a a is je demokratski I Broj 50. ' < Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik: Dopisi se šsju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvj> šća i slične objave: plaća se 20 par* od reixa (sitnijeh slova). Ako se viš puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovsna pisma ne pri- maju 36. Izlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun Zipfel. je krivo dosadanje zapostavljanje Dalmacije. od strane svih vlada. Ponovno zapostavljenje donijelo bi na- šoj zemlji ponovni ekonomski nazadak, A mi to ne možemo dopustiti, S toga tražimo opće i jednako pravo za sve gragjane i za sve zemlje. e : š : Vox populi vox Dei! Mirni i apatični Dubrovnik puštaše u mi- nulo vrijeme da kroza 1 promahuju kojekakve nepogode i neprilike, a da i no daje od sebe daha, ni trene_ okom. Zato neki strani posma- trači zaglaviše da je naš grad svojim _mdkom Pritisni barometar, koji Uitire malo po malo ne- Prikladnost i naherenost, No ove godine Jula mjeseca Dubrovnik nije mučao, nego listom se digao, zagrajao i za- Vikao, te tako \izbacio što mu je na duši. Star i mlad, bogat i siromah, vlastelin i pučanin, se- lak i građanin, žensko i muško, skoro svi jedno- dušno ustadoše i odušiše iz grla usklicima: » Nepravda, nadvor, pereat“ i ost. A zašto sve to? Ispiti zdrelosti bjehu u jeku. Mali Jelić, komu nije nigda opomena za neučene stigla ro- ditelima, koji nigda nije imao potrebe od pri- Vatna učitelaponavlača, koji se svagda dobro vladao za dugih osam gimnazijskih godina, koji je za ispit zdrelosti bio oprošten od pet predmeta, koga su dobro poznali nastavnici, ža kogavsu se fiegovi drugovi saučenici; najbole sudije svoje okoline, a i neki nastavnici nadali kako u ruci, a i zalagali da će proći na ispitu; ne, on naprotiv pade na godinu dana (umicum u historiji ispita zdrelosti), i to, razumije se, iz sviju predmeta, koje sve do jednoga treba da ponovi. Pa za to Dubrovnik čini demostracije? To je za čudo i ako je slučaj rijedak, jer Dubro- vnik je mučao, kad se i gore događalo, pa i onda kad su mu nametali u sredfe škole ko- jekakve glavare, od kojih se nije mogao nadat dobru u nikakvom smislu po one zavode, nego je naprotiv slutio zlo, kako se i obistinilo. — Dakle u ovomu slučaju Jelićeva je nedaća kapla, kojom je prekipjelo u loncu; slamka, ko- jom je preteglo na* mjorilima, pa je tad Dubro- vnik_ vrisnuo promijenivši taktiku, i sišao na ulicu da biuči. Razgledajmo časom to demonstracije. Ko je prvi u ima? Ponajviše akademičari, bivši pi- tomci ove gimnazije. Ko je na tuženičkoj stoliei pred sudom na 30. Novembra 0. g.? Opet po- najviše isti akademičari, a s nima je i trgovae lvo Jolić, pa i on tu sjedi, jer je negovo djelo- vane u svezi s gimnazijom. Dakle po psiholo- škom shvatanu to znači, da ima neko zlo u toj gimnaziji; inače ne bi pitomci tog istog zavoda nasrtali na 1i, jer obično abiturijenti ostaju na- kloni i harni nastavnicima i zavodu, gdje su se odgojili. Mi mislimo da ćemo odriješiti uzao, ako to zlo potražimo u kamenu temelcu, na kome se zida pravi vaspitni odgoj. Zavodi, koji se ne vladaju po načelu da u školi treba odgajati značajne i poštene gradane bez obzira ni na što drugo; školstvo, u koje se uvlače neki za starje- šine pomoću natražnaštva i gingilinizma, ti za- vodii tako školstvo na truhloj su osnovi. To svijet dobro razabira, pa i'u Dubrovniku, tekom de- monstracija, puk sastučen iz sviju slojeva ra- spoznaje i uspoređuje nastavnike, noseći na ra- menima prof. Vučetića, istisnuta iz službe kao nevalalu gvozđušinu* a današtem ispitnom. po- vjerenstvu viče pereat; pače zaveden |ubi u za- nesenosti ruku Jelićevu, koja je udarila Pose- dela. Je li moguće i promislit jasnije javne osude današnem sistemu? A Posedel se na ra- spravi žali i čudi, kako mu se moglo to dogo- diti u Dubrovniku poslije dugotrajne poštene službe! Gle naivnosti! No stupimo dale. Zabezeknuto ispitno povjerenstvo nastavla ispite sutra dan iza demonstracija, pa ih produ- Ž žuje dalo i iza ferija. No kako postupa? Daje povoda glasu da je učinio tad drugu nepravdu i to od predana i duševne klonulosti, propušta- juć da prođu na ispitu i oni kandidati, o koji- ma je riječ da nijesu imali proći. Error pelor priore! Tako, po ukupnom rezultatu na kraju ispita, svi su kandidati prošli, a bilo ih je mno- go (kažu četrdeset); samo Jelić, jedan od najbo- lih đaka, nije prošao. Pa barem da se na tomu minulo i da su bile mučke prihvaćene posledice neugodnih dogo- đaja po lukavom primjeru Nadzornika Zavadlala, glavara ovog školskog sistema, stvar bi dajbudi zadrijemala, ako i ne zaspala. Ali to ne bi tako, nego naprotiv bi pre- data tužba sudu. Vrijedilo bi _uprav obaznati, koja je to mudra glava začela misao da se postupa proti načelu quieta non movere? Što je pobudilo tu glavu da ogan potakne u mirnoj dubrovačkoj javnosti? Jer na raspravu slegla se naloga svijeta, duh na duhu, pa je lako bilo i predvidjeti da će Stvar odjeknuti i u novinama, koje, hoćeš li ne ćeš li, motaju javnim mišlenem, pače ga i stvaraju. Gdje su bile zadarske vlasti? Zašto nijesu nastojale, da se stvar poduši, pa da se napokon i uvrjedama oprosti, tek da se ubjegne torturi što je žle i gore izdržalo gotovo sve ispitno po- vjerenstvo na javnoj raspravi, a najskoli upra- Vite] Posedel i katihet Fabris, na kojima dvo- Jići uprav počivaju stožeri zavoda. Osim toga, da nije bilo rasprave, poštedila bi se i nova razdraženost, druga po redu, dubrovačkome op- ćinstvu, inače skladnu i mirnu. Mjesto naputaka iz Zadra starješina Za- vadlal miiči i zapušta tužbu, te tako ostavla na oseci cijelo ispitno povjerenstvo, koje jadno samo on izlaže kao metalku ozorčene javne svijesti da ono bez nega odgovara javnosti kao okriv- leno, A naprotiv za regovo ponašane pri ovom ispitu i demonstracijama spoznalo je općinstvo i prigovorilo mu je da mu nodostaje takta i pedagoško-didaktične vještine. Kad pak promislimo, da nas čeka nova rasprava kao posledica utoka presudenikaA, da- kle treća uzrujanost i nemir u mirnomu gradu Dubrovniku, koji svojim postupanem eto vidi se da stvar Jelićevu uzimle kao svoju, na ino nam se ne može a da iz duše ne uskliknemo: Ne uvedi nas u napast! Pa baš, ako je stvar i morala pred sud doći, bješe zgodan čas na raspravi (kad je ono Jelić priznao svoju pogrešku i kazao da mu je žao što se ono dogodilo), da uvrjeđenik, uhva- tivši ga u riječi, iskaže da to'on prima kao za- dovolštinu i da oprašta uvrjedu. Tužitelu bio bi tim poskočio ugled, pizma izdušila a tužba pala. Tad ne bi bilo ni pobjeđenih ni pobjeditela. — Ali ni ta se prilika nije ulučila bilo s duševne nespremnosti, bilo s umne tromosti. No svako gore za bole, pa oportet ut sćan- dala fiant, eda se što prije neprilici doskoči, ako htjedne ko može da na vrijeme zlo zaskoči. Po svemu onomu što smo dosle kazali, vidi se očito, da neugodne ove dogodaje i za nima sablažnivu javnu raspravu izazvala je ili netaktičnost ili lakoumnost; a što je na raspravi bio propušten zgodan tren, koji bi bio iseijelio neke rane, pripisat je oskudici domišljatosti i gotovosti duha. Svi nabrojeni poroci i nedostaci prijekorni su i grdni, te vapiju za našu gimnaziju neodlo- žni lijek i oporavku. ž Ovako govoreći uvjereni smo da govorimo iz glave sviju Dubrovčana, koji ovaj put ne Svrću oči s Gimnazije kličući ćinički: Quem Deus perdere vult dementat, nego su preegli sad da se zauzmu za ovaj zavod, jer počinu zepsti za svoj podmladak, a to su moralno i dužni kao roditeli. Kao građani pak za zauzimamo imaju historijskoga prava sa svakog pogleda i s materijalnoga. : Ne ćemo zaglavit s običnom frazom videant consules i ost., kao da je opasnost u daleku, ne- go kličemo Hannibal ante portas, jer je pogi- bao nastupila. To mi naglasujemo visoko, i od Dubrovčana ne bojimo se pogovora, jer nima moglo bi'bit i ravnodušno, hoće li se fihova djeca odgojit u srpskom ili. hrvatskom duhu, kad ne bi bilo pogibli da uz koju od tih struja prione rda beznačajnosti i nepoštena. Dini et cet. * Primjed. Uredništva. — Donoseći ovaj članak iz pera jednog uglednog građanina, sma- tramo za potrebno, da i mi napomenemo fieko- liko riječi. > 3 »Dubrovnik“ se uvijek borio protiv sada. neg sistema školske nastave. U svoje vrijeme podmetalo mu se, da on to čini iz razloga, jer profesori pripadaju drugoj političkoj stranci. Mi smo uvijek odbijali od sebe ova neosnovana podmetana. Premda među osuđenim demonstran- tima nema naših političkih jednomišlenika, mi ipak i sada u ime pravde i slobode dižemo svoj glas proti jednom sistemu, koji ubija duh naše omladine, koji od naše uzdanice hoće da stvori birokratske kreature i štrebere. Mi i u buduće ne ćemo nikada propustiti prilike, da protiv o- vog pogubnog sistema dižemo svoj glas bez obzira na političko ubijedene progonitela i pro- gonenih, jer je naš ideal škola slobodna od kle- rikalnog i birokratskog upliva. To smatramo da smo dužni ovom gradu Slobode i nadamo se, da će i u buduće u slič- nim slučajevima, kao i ovom prilikom, biti čitav slobodni Dubrovnik uz svoj ,Dubrovnik“. Poros Iz života Antuna Fabrisa. Fabris umrije, kako kazasmo, u petak u jutro 14. oktobra 1904. Kućna kapela u Buso- vini na Pilama obraćena je odmah u mrtvicu, te je srpska omladina u Dubrovniku nakiti evi- jećem, svijećama i ernijem sagovima. Tu je Fabris ležao mrtav izložen do pogreba. Mnoštvo prijatela i štovatelja iz Dubrovnika i s dvora, a između nih i gospođa, htjedoše ga posledni put da vide — mrtva! Mnogi se od rega za uvijek rastadoše plačući grozne suze. Vijencima od živa i mrtva evijeća napuni se kapela, * Tužna vijest, da se Fabris prestavio, stig- ne munevnom žicom na sve strane. Odasvuda gdje god živi Srbin, stigoše telegrafske sažalnice od sviju staleža prostrane nam domovine ne samo od Srba nego i od Hrvata. Narodni po- slanici, između nih i Hrvati, prvaci, omladina, učiteli, profesori, načelnici, neki. hrvatske stran- ke, gospođe, liječnici, naučnaci, akademičari, pisci, slikari, učenici, maturandi, pravnici, od- vjetnici, pjevači, gimnastičari, plemići, vojvode, općine, uredništva političkijeh, kniževnijeh i .drugijeh listova, radnici, katolici, pravoslav- ne erkovne općine, muhamedanci, društva, či- taoniće i zadruge natjecahu se, da iskažu svoje najiskrenije žalovane. "Take sažalnice stigoše iz Dalmacije: iz Kotora, Hercegnovoga, Kastela- stve, Budve, Krtola, Risna, Morina, Perasta, Orahovca, Cavtata, Babinopola na Mljetu, iz Korčule, iz Hvara, Metkovića, Imotskoga, Ka- štel-Staroga, Kaštel-Lukšića, Sina, Knina, Dr- niša, Vrlike, Šibenika, Skradina, Deverske, O- brovca, Kistana i Zadra; iz Bosne i Hercego- vine: iz Sarajeva, Mostara, Bileka, Gackoga, Lubina, Stoca, Trebina i Baialuke; iz Hrvatske, Slavonije i Ugarske: iz Zagreba, Novog Sada, Karlovca, Karlovaca, Pančeva, Velike Kikinde, Vinkovaca, Vukovara i Kološvara:; iz ostalijeh zemala monarhije: Boča, Graca, Innsbrucka; iz Crnegore; Cetifia, Podgorice i Bara; iz Srbije: Biograda, Aleksinca, Požarevca, Jagodine, Kra- leva, Užice i iz mnogijeh drugijeh mjesta; na- pokon i sa strane kao iz Mletaka i Ženeve. * Kažu da je Dubrovnik, mali grad od osam hilada stanovnika, umio i da više uskrsnuti ne će. Ako je on umio, jer ima velik broj ko- pališta i mnogo više tisuću mrtvaca nego živi- jeh, imadu pravo, jer od sv. Jakoba na Pločama do sv. Mihajla u Lapadu ima mnoštvo mani- | 1 (