AIV.

Cijena lista
Za Austro

“Ugar
Hercegovin Su, Bosnu

u na godinu Kruna 11
Za Srbiju i c
dinu Kruna 19,

i
Fnu goru na ća

29 sve Ostale

e .
o ranska 15 u ha mlje na godinu

Za Vubrovnik "a godinu Kr, 19,

Na p8 godine i a
urazmjerno,

Šetvrt godine

| Pojedini broj lista 20 para,

Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić

Dubrov
Ministar-predsj
postao Pavle, U Vrijeme, k;
dornog prava iznešena u Ugar;

me izb ii
vezao svoju ,pobjedu dia Do u Austriji
g U birokratskoj Austriji
BANIŠKAr Vrlo rijetka Ptica.
Promjeni mišljenja ne vidimo princip, nego
Milu. »Ruski primjer“ je suviše očito ista-
Kus i na skupštinama i pri uličkim demon.
stracijama bečkih i ostalih austrijskih radnika.
e Sbalo Je biti i suviše gluh, da se ti uzvici
no LUJU. Sva zasluga ministra Gautseha
i je u tome, što je te uzvike Čuo i razabrao
“m značenje, što je dobro: shvatio muć su-
gestije u psihologiji maga,
. Koliko je vremena trebalo, dok je i do
ove prisilne izmjene mišljenja došlo i koliko
Je tek pogriješio Napoleon Prvi,
kao da će kroz sto godina Evropa biti ko-
Začka ili republikanska, kad se tek sada
u Austriji, kojoj je i za vrijeme njegovo Spo-
Tost bila osnovni Princip državničke mudro-
sti, nalazi jedva jedan put jedan ministar,
koji se usugjuje izgovoriti riječ jednakost,
kad se tek sada opće, jednako izborno pravo
traži u velikoj kozačkoj carevini, koja je njega
upropastila, kad se tek sada održavaju skup-
štine za ovo pravo u maloj aristokratskoj re-
publici, koju je on upropastio ?
Ali veliki je car bio car revolucije, a
mi smo neznatna djeca evolucije, koja nijesu u
stanju brzo misliti, ni brzo raditi kao on,
kao. njegov narod.“Mi bismo bili zadovoljni, da
je priznanje osnovnog političkog prava došlo
makar i sada. Ali svi su izgledi, da će tre-
bati dugo vremena, da priznanje postane za-
kon. Ministar-predsjednik ima i suviše Ianogo
moćnih neprijatelja, koji su u stanju njegov
plan pomesti, koji su mu u stanju mjesto
»pobjede“ pribaviti ,pad“. 'To se jasno vi-
djelo prilikom debate u gospodskoj kući.
: Demokratske stranke, koje su do sada
uvijek bile u opoziciji prema svim austrijskim
vladama, prisiljene su da lome koplja za sa-
danje ministarstvo, koje je njihove zahtjeve
istaklo na svoj barjak. ,One nemaju kada
ispitivati razloge, zašto je to ministarstvo uči-
nilo“, kako zgodno reče jedan poslanik iz naj
opozicijonalnije stranke. Za njih je glavna
stvar, da dobiju pravo, za kojim su toliko
uzdisali, da obore privilegije, koje su toliko
napadali. eo
Borba možda ne će biti laka, ali mora
biti uspješna, jer pravda leži na njihovoj
strani. i Ki
> Srbi s Primorja pridružuju se sa za-
dovoljstvom ovom općem demokratskom po-
kretu. Naš je zahtjev samo, da ova izmjena
bude radikalna, a ne polutanska, kako je do
sad uvijek bio običaj austrijskih vlada. U ri-
ječima ministra-predsjednika, da će se uzeti
obzir na kulturno i ekonomsko stanje poje.
dinih zemalja, mi naziremo ovo polutanstvo, mi
naziremo želju da se očuva njemačka prevlask,
Naša Dalmacija bi onda morala biti oštećena,
jer znamo, da u Beču nemaju najbolje mi-
Šljenje ni o našoj kulturi, ni o našemu bla-
 Bostanju. Mi možemo slobodno reći, da u
kulturi visoko nadmašujemo veliki broj osta
lijeh austrijskih zemalja, a ako je pored svih
slova ekonomsko stanje zemlje rgjavo tome
š ti \ “ x y

,
i

Mi g toga u ovoj

kad je re-

PP a diko a a is

je demokratski I

Broj 50.

'

< Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnik:

Dopisi se šsju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvj>
šća i slične objave: plaća se 20 par*
od reixa (sitnijeh slova). Ako se viš
puta štampaju, po pogodbi.

Nofrankovsna pisma ne pri-
maju 36.

Izlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Antun Zipfel.

je krivo dosadanje zapostavljanje Dalmacije.

od strane svih vlada.

Ponovno zapostavljenje donijelo bi na-
šoj zemlji ponovni ekonomski nazadak, A mi
to ne možemo dopustiti, S toga tražimo opće
i jednako pravo za sve gragjane i za sve

zemlje.
e
: š :
Vox populi vox Dei!

Mirni i apatični Dubrovnik puštaše u mi-
nulo vrijeme da kroza 1 promahuju kojekakve
nepogode i neprilike, a da i no daje od sebe
daha, ni trene_ okom. Zato neki strani posma-
trači zaglaviše da je naš grad svojim _mdkom
Pritisni barometar, koji Uitire malo po malo ne-
Prikladnost i naherenost,

No ove godine Jula mjeseca Dubrovnik
nije mučao, nego listom se digao, zagrajao i za-
Vikao, te tako \izbacio što mu je na duši. Star
i mlad, bogat i siromah, vlastelin i pučanin, se-
lak i građanin, žensko i muško, skoro svi jedno-
dušno ustadoše i odušiše iz grla usklicima:
» Nepravda, nadvor, pereat“ i ost.

A zašto sve to?

Ispiti zdrelosti bjehu u jeku. Mali Jelić,
komu nije nigda opomena za neučene stigla ro-
ditelima, koji nigda nije imao potrebe od pri-
Vatna učitelaponavlača, koji se svagda dobro

vladao za dugih osam gimnazijskih godina,
koji je za ispit zdrelosti bio oprošten od pet

predmeta, koga su dobro poznali nastavnici,
ža kogavsu se fiegovi drugovi saučenici; najbole
sudije svoje okoline, a i neki nastavnici nadali
kako u ruci, a i zalagali da će proći na ispitu;
ne, on naprotiv pade na godinu dana (umicum
u historiji ispita zdrelosti), i to, razumije se, iz
sviju predmeta, koje sve do jednoga treba da
ponovi.

Pa za to Dubrovnik čini demostracije? To
je za čudo i ako je slučaj rijedak, jer Dubro-
vnik je mučao, kad se i gore događalo, pa i
onda kad su mu nametali u sredfe škole ko-
jekakve glavare, od kojih se nije mogao nadat
dobru u nikakvom smislu po one zavode, nego
je naprotiv slutio zlo, kako se i obistinilo. —

Dakle u ovomu slučaju Jelićeva je nedaća
kapla, kojom je prekipjelo u loncu; slamka, ko-
jom je preteglo na* mjorilima, pa je tad Dubro-
vnik_ vrisnuo promijenivši taktiku, i sišao na
ulicu da biuči.

Razgledajmo časom to demonstracije. Ko
je prvi u ima? Ponajviše akademičari, bivši pi-
tomci ove gimnazije. Ko je na tuženičkoj stoliei
pred sudom na 30. Novembra 0. g.? Opet po-
najviše isti akademičari, a s nima je i trgovae
lvo Jolić, pa i on tu sjedi, jer je negovo djelo-
vane u svezi s gimnazijom. Dakle po psiholo-
škom shvatanu to znači, da ima neko zlo u toj
gimnaziji; inače ne bi pitomci tog istog zavoda
nasrtali na 1i, jer obično abiturijenti ostaju na-
kloni i harni nastavnicima i zavodu, gdje su se
odgojili.

Mi mislimo da ćemo odriješiti uzao, ako
to zlo potražimo u kamenu temelcu, na kome se
zida pravi vaspitni odgoj. Zavodi, koji se ne
vladaju po načelu da u školi treba odgajati
značajne i poštene gradane bez obzira ni na što
drugo; školstvo, u koje se uvlače neki za starje-
šine pomoću natražnaštva i gingilinizma, ti za-
vodii tako školstvo na truhloj su osnovi. To svijet
dobro razabira, pa i'u Dubrovniku, tekom de-
monstracija, puk sastučen iz sviju slojeva ra-
spoznaje i uspoređuje nastavnike, noseći na ra-
menima prof. Vučetića, istisnuta iz službe kao
nevalalu gvozđušinu* a današtem ispitnom. po-
vjerenstvu viče pereat; pače zaveden |ubi u za-
nesenosti ruku Jelićevu, koja je udarila Pose-
dela. Je li moguće i promislit jasnije javne
osude današnem sistemu? A Posedel se na ra-
spravi žali i čudi, kako mu se moglo to dogo-
diti u Dubrovniku poslije dugotrajne poštene
službe! Gle naivnosti!

No stupimo dale.

Zabezeknuto ispitno povjerenstvo nastavla
ispite sutra dan iza demonstracija, pa ih produ-

Ž

žuje dalo i iza ferija. No kako postupa? Daje
povoda glasu da je učinio tad drugu nepravdu
i to od predana i duševne klonulosti, propušta-
juć da prođu na ispitu i oni kandidati, o koji-
ma je riječ da nijesu imali proći. Error pelor
priore!

Tako, po ukupnom rezultatu na kraju
ispita, svi su kandidati prošli, a bilo ih je mno-
go (kažu četrdeset); samo Jelić, jedan od najbo-
lih đaka, nije prošao.

Pa barem da se na tomu minulo i da su
bile mučke prihvaćene posledice neugodnih dogo-
đaja po lukavom primjeru Nadzornika Zavadlala,
glavara ovog školskog sistema, stvar bi dajbudi
zadrijemala, ako i ne zaspala.

Ali to ne bi tako, nego naprotiv bi pre-
data tužba sudu.

Vrijedilo bi _uprav obaznati, koja je to
mudra glava začela misao da se postupa proti
načelu quieta non movere? Što je pobudilo tu
glavu da ogan potakne u mirnoj dubrovačkoj
javnosti? Jer na raspravu slegla se naloga svijeta,
duh na duhu, pa je lako bilo i predvidjeti da će
Stvar odjeknuti i u novinama, koje, hoćeš li
ne ćeš li, motaju javnim mišlenem, pače ga i
stvaraju.

Gdje su bile zadarske vlasti? Zašto nijesu
nastojale, da se stvar poduši, pa da se napokon
i uvrjedama oprosti, tek da se ubjegne torturi
što je žle i gore izdržalo gotovo sve ispitno po-
vjerenstvo na javnoj raspravi, a najskoli upra-
Vite] Posedel i katihet Fabris, na kojima dvo-
Jići uprav počivaju stožeri zavoda. Osim toga,
da nije bilo rasprave, poštedila bi se i nova
razdraženost, druga po redu, dubrovačkome op-
ćinstvu, inače skladnu i mirnu.

Mjesto naputaka iz Zadra starješina Za-
vadlal miiči i zapušta tužbu, te tako ostavla
na oseci cijelo ispitno povjerenstvo, koje jadno
samo on izlaže kao metalku ozorčene javne svijesti
da ono bez nega odgovara javnosti kao okriv-
leno, A naprotiv za regovo ponašane pri ovom
ispitu i demonstracijama spoznalo je općinstvo
i prigovorilo mu je da mu nodostaje takta i
pedagoško-didaktične vještine.

Kad pak promislimo, da nas čeka nova
rasprava kao posledica utoka presudenikaA, da-
kle treća uzrujanost i nemir u mirnomu gradu
Dubrovniku, koji svojim postupanem eto vidi
se da stvar Jelićevu uzimle kao svoju, na ino
nam se ne može a da iz duše ne uskliknemo:
Ne uvedi nas u napast!

Pa baš, ako je stvar i morala pred sud
doći, bješe zgodan čas na raspravi (kad je ono
Jelić priznao svoju pogrešku i kazao da mu je
žao što se ono dogodilo), da uvrjeđenik, uhva-
tivši ga u riječi, iskaže da to'on prima kao za-
dovolštinu i da oprašta uvrjedu. Tužitelu bio bi
tim poskočio ugled, pizma izdušila a tužba pala.
Tad ne bi bilo ni pobjeđenih ni pobjeditela. —
Ali ni ta se prilika nije ulučila bilo s duševne
nespremnosti, bilo s umne tromosti.

No svako gore za bole, pa oportet ut sćan-
dala fiant, eda se što prije neprilici doskoči,
ako htjedne ko može da na vrijeme zlo zaskoči.

Po svemu onomu što smo dosle kazali,
vidi se očito, da neugodne ove dogodaje i za
nima sablažnivu javnu raspravu izazvala je ili
netaktičnost ili lakoumnost; a što je na raspravi
bio propušten zgodan tren, koji bi bio iseijelio
neke rane, pripisat je oskudici domišljatosti i
gotovosti duha.

Svi nabrojeni poroci i nedostaci prijekorni
su i grdni, te vapiju za našu gimnaziju neodlo-
žni lijek i oporavku. ž

Ovako govoreći uvjereni smo da govorimo
iz glave sviju Dubrovčana, koji ovaj put ne
Svrću oči s Gimnazije kličući ćinički: Quem
Deus perdere vult dementat, nego su preegli sad
da se zauzmu za ovaj zavod, jer počinu zepsti
za svoj podmladak, a to su moralno i dužni
kao roditeli. Kao građani pak za zauzimamo
imaju historijskoga prava sa svakog pogleda i
s materijalnoga. :

Ne ćemo zaglavit s običnom frazom videant
consules i ost., kao da je opasnost u daleku, ne-
go kličemo Hannibal ante portas, jer je pogi-

bao nastupila. To mi naglasujemo visoko, i od
Dubrovčana ne bojimo se pogovora, jer nima
moglo bi'bit i ravnodušno, hoće li se fihova
djeca odgojit u srpskom ili. hrvatskom duhu,
kad ne bi bilo pogibli da uz koju od tih struja
prione rda beznačajnosti i nepoštena.

Dini et cet.

*

Primjed. Uredništva. —  Donoseći ovaj
članak iz pera jednog uglednog građanina, sma-
tramo za potrebno, da i mi napomenemo fieko-
liko riječi. > 3

»Dubrovnik“ se uvijek borio protiv sada.
neg sistema školske nastave. U svoje vrijeme
podmetalo mu se, da on to čini iz razloga, jer
profesori pripadaju drugoj političkoj stranci. Mi
smo uvijek odbijali od sebe ova neosnovana
podmetana. Premda među osuđenim demonstran-
tima nema naših političkih jednomišlenika, mi
ipak i sada u ime pravde i slobode dižemo svoj
glas proti jednom sistemu, koji ubija duh naše
omladine, koji od naše uzdanice hoće da stvori
birokratske kreature i štrebere. Mi i u buduće
ne ćemo nikada propustiti prilike, da protiv o-
vog pogubnog sistema dižemo svoj glas bez
obzira na političko ubijedene progonitela i pro-
gonenih, jer je naš ideal škola slobodna od kle-
rikalnog i birokratskog upliva.

To smatramo da smo dužni ovom gradu
Slobode i nadamo se, da će i u buduće u slič-
nim slučajevima, kao i ovom prilikom, biti čitav
slobodni Dubrovnik uz svoj ,Dubrovnik“.

Poros
Iz života Antuna Fabrisa.

Fabris umrije, kako kazasmo, u petak u
jutro 14. oktobra 1904. Kućna kapela u Buso-
vini na Pilama obraćena je odmah u mrtvicu,
te je srpska omladina u Dubrovniku nakiti evi-
jećem, svijećama i ernijem sagovima. Tu je
Fabris ležao mrtav izložen do pogreba. Mnoštvo
prijatela i štovatelja iz Dubrovnika i s dvora,
a između nih i gospođa, htjedoše ga posledni
put da vide — mrtva! Mnogi se od rega za
uvijek rastadoše plačući grozne suze. Vijencima
od živa i mrtva evijeća napuni se kapela,

*

Tužna vijest, da se Fabris prestavio, stig-
ne munevnom žicom na sve strane. Odasvuda
gdje god živi Srbin, stigoše telegrafske sažalnice
od sviju staleža prostrane nam domovine ne
samo od Srba nego i od Hrvata. Narodni po-
slanici, između nih i Hrvati, prvaci, omladina,
učiteli, profesori, načelnici, neki. hrvatske stran-
ke, gospođe, liječnici, naučnaci, akademičari,
pisci, slikari, učenici, maturandi, pravnici, od-
vjetnici, pjevači, gimnastičari, plemići, vojvode,
općine, uredništva političkijeh, kniževnijeh i

.drugijeh listova, radnici, katolici, pravoslav-

ne erkovne općine, muhamedanci, društva, či-
taoniće i zadruge natjecahu se, da iskažu svoje
najiskrenije žalovane. "Take sažalnice stigoše iz
Dalmacije: iz Kotora, Hercegnovoga, Kastela-
stve, Budve, Krtola, Risna, Morina, Perasta,
Orahovca, Cavtata, Babinopola na Mljetu, iz
Korčule, iz Hvara, Metkovića, Imotskoga, Ka-
štel-Staroga, Kaštel-Lukšića, Sina, Knina, Dr-
niša, Vrlike, Šibenika, Skradina, Deverske, O-
brovca, Kistana i Zadra; iz Bosne i Hercego-
vine: iz Sarajeva, Mostara, Bileka, Gackoga,
Lubina, Stoca, Trebina i Baialuke; iz Hrvatske,
Slavonije i Ugarske: iz Zagreba, Novog Sada,
Karlovca, Karlovaca, Pančeva, Velike Kikinde,
Vinkovaca, Vukovara i Kološvara:; iz ostalijeh
zemala monarhije: Boča, Graca, Innsbrucka; iz
Crnegore; Cetifia, Podgorice i Bara; iz Srbije:
Biograda, Aleksinca, Požarevca, Jagodine, Kra-
leva, Užice i iz mnogijeh drugijeh mjesta; na-
pokon i sa strane kao iz Mletaka i Ženeve.
*

Kažu da je Dubrovnik, mali grad od osam
hilada stanovnika, umio i da više uskrsnuti
ne će. Ako je on umio, jer ima velik broj ko-
pališta i mnogo više tisuću mrtvaca nego živi-
jeh, imadu pravo, jer od sv. Jakoba na Pločama

do sv. Mihajla u Lapadu ima mnoštvo mani- |
1 (