ž đ o ozieije u Hrvatskoj i Sla | je mislio da može voditi hu > ne mogu izvinjavati, > ometa, jer je zaista Sa Pen mei MRI > Cijena lita, Za Austro-Ugarsku Hercegovinu na godiny Bosni | Ang U Krima li. > Za6Srbiju i Crnu : o dinu Kruna 12, adne go 2» sye ostale 2 Zemlje d > orazska 15 u zlatu "* ma godinu Za Dubrovnik Ba godinu Kr 10 Na pš godine. bnaoče urazmjerno, > Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić, aa) ić, Dubrovnik, 23 decembra 1905, . Proglas udružene SIpske i hrvatske 9po- VONIJI, koji smo do- ! sporazum, koji pobjede slobodoumnih koje služe kao osno- koje će doći do ostva- i demokratskih misli, via ovom proglasu i renja, ako koalirano; BE : Sobi većinu s. door rukom ZA se pojava udruživanja. Iza meke. venke, koja je u svim našim zemljama ne- ograničeno, despotski kroz čitave decenije vladala, nastupio je trezven rad Narod, koji Pon agresivnu politiku, došao je do spoznaje svoje snage i ograni- Čio se na defengivu, jer bi mu ofensiva mo- rala donijeti najgora razočaranja, jer bi mu ona umanjila i ona prava, koja su mu još obila. preostala... Potreba, obrane narodnog imanja izazvala je potrebu koncentracije na- rodne snage. Ovu radosnu pojavu pozdravila je S odu- ševljenjem skoro sva štampa svih naših stra- naka iz svih naših zemalja. Prirodno je, da i Srbija nije izostala. Možda su u njoj bili najjači uzvici oduševljenja. Ali i aplaus ima svoj eho. Neka, nam dopuste braća u Srbiji neskromnu ulogu, da mi budemo taj eho, da ih zapitamo: ,Zašto ivi isto ne činite?“ U sadanjim ozbiljnim prilikama u Kraljevini Srbiji, koje mogu po- stati sudbonosne po cijelo Srpstvo, mi misli- mo da imamo pravo na ovo pitanje. Srbija, koja je pod novom erom zauzela na se veliku ulogu, da bude kulturni centar Jugoslavije i koja od prirode ima sve uslove za to, mora u svakom času biti potpuno svjesna ove svoje velike dužnosti. Inače sav rad na periferiji može propasti. Srpski dr- ožavnici moraju radi.toga gledati i vidjeti i izvan uskih granica Kraljevine Srbije. Naša namjera nije, da srpskim političa- rima držimo predike o potrebi sloge, koja ,samo Srbina spasava“ jed borbu smatramo jednim od glavnih uslova svakog pa i politi- čkog života. Ali mi se smatramo obvesanim, da ih upozorimo: na osjećaje svih Srba izvan "Kraljevine, kojima ovakva stranačka borba u Srbiji u ovim ozbiljnim časovima, kad se sve koncentriše, kad se sve sprema, u najmanju izgleda. neozbiljna. X ža Nač južnjački iomperamenat, do ša sti razvijeno individualističko osjećanje : a obim države, u kojoj lakše narastu pohiokg strasti, bez sumnje su razlozi, ia aja bo borbu, ali je ne oprav Ana . a bi željeli vidjeti, da ovaj tem pera- menat, ove osjećaje zamijeni hladan sk Mi bi željeli vidjeti Srbiju, Koja. 20% . stvara. Dosta smo gledali Srbiju, ae dia: da ruši. Sposobnost rušenja je a nE a kada potrebna, ali je kat Pak “i se sad sobnost stvaranja. Srbijanski političa od S da im kruna sve planove da budućnost i napre- dak Srbije jedino u njihovim NEE i logo, Mi ne mislimo iznositi bete beziz- kako da ge nagje izlaz iz ove # M svoga lazne situacije, jer bi P rionona mnje na. : političari će ih bez sumnj A: srtjanne pi jeli. Treba samo da moći naći, ako budu od onaj dio, koji pred- u gvakoj stranci, zavlada 0 b Vor jo u: Br z t tvrt godine nE E Pojedini broj lista 80 para u m SVE U Dubrovniku 24. Deeembra 1905. Broj 52. aaa =. nOVNIK Pretplata i oglasi. Ssju se administraciji Dubrovnik» Dopisi se šsju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 par* od reixa (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovanas pisma ne pi- maju ge. = Izlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun Zipfel. stavlja njezin razum, mjesto onoga, koji predstavlja samo osjećaje, treba da zavladaju principi mjesto da vladaju tičnosti. To su misli, koje nam se u ovim ozbilj- vrlo ozbiljnim trenutcima i nehotice nameću, Mi smo smatrali za svoju patriotsku dužnost, da ih iskreno i bez zavijanja izne- semo. ile Jedna presuda i jedna odluka. : Ovijeh dana dogodio se čudan i težak slu- čaj u tijesnoj svezi sa julskijem demonstracijama. d Na osnovi Bahove Patente (N. 20 Aprila 1854) €. k. kot. Poglavarstvo u Dubrovniku, odlukom 5 Jula o. g. Br. 15050, kaznilo je šesnaest građanA zatvorom od 1 do 8 dani, za svijeh osim dva (među kojijem poslednijem i ja) globom zamjenlivijem. Tu je kazan Ćć. k. kot. Poglavarstvo udarilo na pomenutu gospodu s motivacijom, da je svaki od nih >prouzroko- vao javnu sablazan aranžovanem odnosno su- djelovanem demonstracijama«, koje su dne 7iS8 Jula o. g. buknule u Dubrovniku proti pokr. šk. nadzorniku, g. M. Zavadlalu i proti _upra- vitelu mjesnoga gimnasija, g. D.ru J. Posedelu. Sve šesnaest kažnenijeh upraviše utok na ć. k. Dalmatinsko Namjesništvo proti odluci ć. k. kot. Poglavarstva. Međutijem se je i ć. k. Državno Odvjetništvo u Dubrovniku pozabavilo tijem dogođajima, pa namislilo progoniti 19 gra- đana — među kojijem 15 od ono 16 kažfenijeh pomenutom poglavarstvenom odlukom — radi zločina javnog bunena, biva er S 300 k. z., te bješe već predalo stvar u ruke ć. k. suca istra- žitela, da ispituje. Kad ovaj dokonča svoju daću i povrati spise ć. k. Državnom Odvjetništvu, ovo — pošto razgleda sve — odustane od na- mjere. Zamoleno pak od pokr. šk. nadzornika, od upravitela mjesnoga gimnasija i od komisije ispita zdrelosti, ć. k. Državno Odvjetništvo tu- žilo je Sudu jur pomenutu devetnaestoricu er $$ 491, 496 k. z., a u sudbenoj raspravi, koja se je držala dne 30 Novembra i dne 1 Dekem- bra, zastupalo je privatne tužitele. Tijek i uspjeh to rasprave bio je već opisan u ,Dalmati“ od 90. m.ijoš na šire u prilogu ,Dubrovnika“ od 17 0. m. Vrhu 18 od 19 tuženika sudae je izrekao svoju presudu; devetnaesti bio je izočan u Americi. Tijekom je rasprave ć. k. Državno Odvjetništvo i samo odustalo od tužbe proti dvanaestorici tuženika, na što je odma nihovo riješene bilo proglašeno, dok je na koncu g. sudae riješio jošter tri tuženika, a samo trojicu osudio na zatvor zamjenliv globom. Ova trojica odma su prijavila utok na sud druge molbe i prema tome fihova presuda jošter visi. G. sudac je dakle proglasio te presude dne 1 Dekembra o. g. taman na podne. Dne 18 ist. mj. stiže meni i drugijem 12 građana nim, poglavarstvena odluka IS/X1I 0. g., kojom nam se daje na znane da je »ć. k. Namjesništvo o: dlukom 11 prosinca 1905 br. 87476 obnašlo da s prvomolbenih razloga potvrdi pobijanu pogla- varstvenu osudu 15 srpha t. g. br. 15050 sake i da ne uvaži molbu zbog nestašice razloga f J : : vrijednih obzira.« — Kako sam doznao, ta je namjesništvena odluka (datovana 10 dand po- slije sučeve presude) sastavlena i prne od e. školskoga referenta u izočju g. namjesništve- naš upravitela i E dvorskog savjetnika po- glavitog gospodina Nikole Nardelli, koji u rije- šefu našijeh utoka bješe sebe izuzeo, pošto se među utočnicima nalazio i jedan gimnasijalae, nemu s: tako je stvar zapala u ruke g. šk. referenta, koji je odbio utoke svjema, osini tri- ma gimnasijaleima, i potvrdio en Ke i ad lit- teram kazan udarenu od ć. k. kot. E oglavarstva, Zdrav razum me uči, e šćaše taktičnije biti, da je i g. šk. referenat nasledovao penje svoga starešine, koji se je smatrao interesova- nom strankom. Jer koga su šibale julske de- monstracije? GG. pokr. šk. nadzornika i g. upra vitela mjesnoga gimnasija (direktne mladešine g. šk. refenta), a preko nih školski sistemat u Dalmaciji, kako je to i na sudbenoj raspravi i po novinama opetovno bilo izjavleno. G. šk. referenat pak — kako i sam .fegov naslov kaže — u neku je ruku čeonik nad našijem školama, ergo u tome pitanu interesovana stranka. Od one trinaestorice, kojijem je g. šk. re- ferenat namjesništvenom odlukom 11/XII o. g. Br. 37476 odbio utoke proti poglavarstvenoj odluci 15 Jula o. g. Br. 15050, deset ih je bilo riješeno od zakonitog suca na javnoj ras- pravi, a tri su bila osugjena na tamnicu 1 zamjenijivu globom i već se proti ovoj osudi prizvali. Za ovu trojicu dakle vrijedi riječ: adhuc sub judice lis est, dok je za ono deset sučeva presuda postala čvrsta i nepobitna. Među tu riješenu desetoricu padam i ja. G. su- dae čuo je moje razloge i moje tvrđe, kojijem sam bistro isporavlao svoje nesudjelovafe pri julskijem demonstracijama, dok sam svjedočan- stvima poštapio, da se je moje nazočje u masi demonstranata dne 8 Jula imalo pripisati mo- joj novinarskoj dužnosti, kako eno ti što bi- jah na se uzeo zadaču da izvijestim ,Dubrov- nik“ o tijem u našemu gradu dojako neviđe- nijem faktima. To je sve gosp. sudac čuo, procijenio i razvidio, pa je u presudi istaknuo okolnost, da sam ja u demonstracijama bio »kao novinar“. Moju obranu, moje tvrđe, moja razjaštena nije g. sudac smatrao ,nestašicom razloga vrijednih obzira“, dok je g. šk. refere- nat moj utok na Namjesništvo tom frasom o- krstio. GG. sudac, kako eno ti razborit i uzgojen čoek, znao je dobro da u svijem uglađenijem i konstitueijonalnijem državama novinari imaju pravo svukuda hoditi i svugdje se naći: i na mjestima gdje se zbiva neznatni f/uit divers i na mjestima teškog nedjela, i na mjestima gdje je bozazloga domoustravija i na rmujvstima gdjo jo to ška buna, i na polu znojem težaka okvašenome i na polu krvlu vojnika omaštenome, i u tru- hlijem kolibama prepuklog siromaha i u sjaj- nijem dvorovima okrufenijeh glava, pa nije niti će zajsto.ni sudbenoj ni vojničkoj ni policaj- skoj vlasti pasti na um, da upiše u grijeh no- vinaru vršefie zvanične dužnosti ili ćak da ga za to kazni. Sudac me riješava, a školski veferenat za isti fakat ne ću reći ,osuđuje“ “me, jer ne- govoj odluci taj glagol ne pripada, nego reci- mo: — diktuje ani zatvor od 5 dand, i to ne- zamjenliv globom. Stvar je zajsto interesna vrlo. Sad n. p. imam pred sobom dva spisa, jed- nu presudu i jednu odluku, jednu od g. suca, drugu od g. šk. referenta, jednu u opreci s dru- gom. Kojoj imam vjerovati? Oh! nije možda da ja tu oklijevam ili da sam u dvoumici. Ali je ipak — u apstraktnoj teoriji — stvar, ako ništa, formalno neprilična, priznaćete mi. Taj čuđan slučaj, koji je toliko anomalan e skoro nije vjerojatan, potiče ovo nekoliko pi- tana: 1.) Može li, uopće, odluka jedne admini- strativne vlasti biti u odrešitoj opreci sa suda- čkom presudom, tako n. p. da jedna riješava, a druga osuđuje jednog te istog građanina optu- žena radi jednog te istog fakta? 2.) Iako je Bahova Patenta — jedina svo- je vrsti u sve što je konstitucijonalnijeh država i negacija svakog ZHabeat corpus acta — kod nas jošter u kreposti, prkos tome što ima izu- zetačku anomaliju, protivnu elementima pravice, da biva jedan te ish građanin može s jednog te istog fakta biti od dvije vlasti dvostruko kažten (N. 20 aprila 1954, $ 11), i ako je sve to tako, nastaje pitafie, imali — zasebno — ta Bahova Patenta još i pravo apsolutne oprečno- sti sa jednom sudačkom presudom ? 3.) Napokon: kakav je položaj novinara pred Bahovom Patentom ? Bistrije zboreći: Ima- ju li novinari pravo da vrše svoje zvale bez pogibli lišena slobode — pravo priznato im u svijem uglađenijem državama — ili to pravo postaje iluzorno pred silom Bahove Patente ? Dne 18 Dekembra 0. g. bila mi je uru- čena poglavarstvena odluka, koja mi javlaše kazan potvrđenu od ć. k. Namjesništva. Istoga dara ja sam upravio-na Ministarstvo Unutrfi- jeh Djela ovaj telegram : Ministarstvo Unutrfijeh Djela Beč Kotarsko Poglavarstvo u Dubrovniku udari kazan zatvora šesnaestorici građani, među ko- Jijem je i potpisani, na osnovi Bahove Patente a radi demonstracija od 7 i 8 Jula proti našem gimnasijskom sistematu; u isto doba pomenuti bješe sudbeno progoneni od pokr.šk. nadzorni- ka i gimnasijskijeh nastavnika, ali dne 1 De- kembra svi optuženici bjehu od suca riješeni. Trojica su sama bila osuđena, koja su već i utok prijavila; dok je potpisani bio oslobođen. Na 11 Dekembra Namjesništvo, viđelicet škol- ski referenat — judex in causa propria — po- tvrdi poglavarstvenu odluku svjema, osim tro- jici, tako da je potpisani — i ako je bio sud- beno riješen — administrativno bio kažfien. Prizivlem se na Ministarstvo proti nelogičnom ponašanu Namjesništva, koje bi na taj račin htjelo zabraniti novinarima da su nazočni de- monstracijama u svrhu izvješćivala, i ako je Nihovo nesudjelovaie sudbeno ustanovleno bilo. Molim obustaviti vršehe kazni, dok ne uzbude riješen utok na Ministarstvo, a međutijem pri- jazno me oznaniti. Antun Krespi pravnik i novinar. Odgovor, koji će Ministarstvo na taj br- zojav dati, riješiće u isto doba i ona postavlena tri pitana. AE. m mi Crnogorska narodna skupština. U utorak na pravoslavnog sv. Nikolu o- tvorena je crnogorska narodna skupština. Na- rod ratnika, koji su navikli slušati zapovjesti vojskovođe, postao je slobodnim narodom, koji će kritikovati svoju upravu, koji će stvarati svoje zakone. I sve je to bilo bez velike borbe, koja je obično prethodila sličnim događajima u drugim državama. Ova nestašica borbe, osim ostalih socioloških uzroka, može se u glavnom svesti na taktičnost mlađih Judi, koji su narod- na prava zahtijevali, i na predusretlivost i mu- drost starijih, koji su shvatili duh vremena. Prestona besjeda, kojom je stari Gospodar otvorio ovu skupštinu, jasan je izraz toga. Ona je zaista ne samo odličnim stilom napisano obrazložene potrebe ovog novog djela starog Gospodara, nego i istorija spojena s opravdaliem dosadaneg ,samodržavja“. »Zajedno, dakle, naprijed, danas obileže- nom stazom. Zajedno u rad i trud. Zajedno i živo s Ustavom u ruci k ostvarenu našijeh na- rodnijeh ideala i k našem istorijskom pozivu“ to je nezin završetak, a to će sigurno biti i program mlade crnogorske generacije, kojoj mi želimo onoliko pobjeda na ovom polu rada, koliko su ih mihovi stariji izvojevali na boj- nom polu. * Sam svečani čin otvarafa skupštine obav- len je u najlepšem redu. Knaz je položio za- kletvu sna ustav. Stari ministri dali su ostavku i stavleni su na raspoložene i imenovani su novi ministri: za ministra predsjednika i min. inostr. djela Lazar Mijušković, za vojnog mini- stra Janko Vukotić, za finansije i građevinu Andrija Radović, za unutr. djela i nar. privredu Labud Gojnić, za pravdu i prosvjetu Milo Dožić. TAOCA Bocancko-XopieroBa “Ke orpanke. (Cspiuwerax). — la zu uocraje pacnjeu Meky CpGuma npanocaaB. y norneny iwuxonor jannor stora? Hema sume jemuucrsa y napognoj 6op6u CpGa npaBoca. y Bocnu m Xepnerosuuu, Ibera je jasuo necrazo, Kar je ngonemeu nam nosu NpKB. AYTOHOMHM IWUTATYT, jep je Ou orkpmo Be- JuKOM Aujegy merora napona, ga Gu Guao ayno 3a zbyGaB Hekor upuBuanor, popManior jenunerBa m _CaOre HApOjHe M abe = ČBOjy CHAary Tpomuru y GopGu, KOja mje OBUM AOCAJIIGHM NpABNOM m KOjy Boje yu, Koju cy enojy necnocoGnocT Gam OBHM INTATyTOM Haj jacuuje oumroBau , ivan a davanju. . <