# “ Godina XIII. Broj 1. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i . Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na _go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godin ranka 15 u zlatu. K Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 Na po godine 1 na četvrt godino surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 3 Januara 1904. Pretplata i oglasi : Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase “priposlano. izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. “ :Nefrankovsna pisma ne pr maju se. Š Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. PERE PUTNO PLAČ U AVIATION TAO E 1 Uroš Frojanović. Dubrovnik, 1 januara. Baš kad smo namjeravali da progovo- rimo nekoliko riječi o našem listu i o s njim skopčanom radu Srba na Primorju, stiže nam tužna vijest, da je uvenuo jedan od najljep- šijeh evjetova u vijencu mlagjega srpskoga pokoljenja na Primorju, da je nestalo megju živijem jednoga mladoga borea. Taj ures srpske omladine, taj uzor srpskoga omla- dinea, taj miljenik vil4, ta uzdanica porodice i Srba na Primorju ugasi se danas tiho i nečujno na krilu svojijeh milijeh i dragijeh. To bješe simpatični, mili i tihi Uroš Troja- nović, pjesnik daleko poznate pjesme Bo- keška noć. Rekli smo, da smo danas, na početku nove godine, namjeravali progovoriti nešto o svome radu, pa kud će hudi udes već da baš danas izvrši jedan grozan čin, te da prikaže našu muku u pr&vom svijetlu, u go- loj istini, u. potresnom dogogjaju, koji je da- leko odjeknuo i potresao plemenita srca svo- jom tragikom. Prerana smrt bistroga i pa- metnoga Uroša Trojanovića mnogo kazuje. Srpski pokret «u: Dubrovniku, . veleizdaj- nička sfera, dubrovačke“tamnice, to sve kao da se je htjelo silom napraviti sinonimima. Tamnovanje i vlažne dubrovačke ta- mnice pospješiše za mnogo. godina smrt na- šemu suboreu i supatniku Urošu Trojanoviću. Ovijeh dana navršila se je godina od nje- gova oslobogjenja iz kazemat4 dubrovačkijeh tamnica, ali je već onda pronicavo oko mo- glo opaziti, da nema više one jedrine i bi- strine u pogledu mladoga patnika. EJ Pravica je pobijedila, kazao je dvor- ski savjetnik Niko Nardelli, odgovarajući u posljednjem zasjedanju dalmatinskoga sabora, na lijepi govor D.ra Krsta Kovačevića. Prerano se je jedan grob otvorio, nariču rodbina, prijatelji i poznanici. Pravica i grob! Strašan je resultat, i u isto vrijeme nepojmljiv, jer pravica bi trebalo da svršava životom a ne obratno. Gdje je pravice — a dubrovački je sud po- kazao, da je i u nas ima — ne treba stra- hovati, da za sobom povuče kosu smrti, dok pobijedi. U veleizdajničkoj aferi dugo se je čekalo, dok je pravica stigla, pa s toga jei došla u vezi s grobom. Čemu ovo isticanje ? mogao bi koji skep- tičar_ upitati. Ovo istinito ali žalosno isticanje neop- hodno je potrebito: prvo, da se dade oduška ojagjenomu sreu porodice za svojom uzda- nicom, omladine za svojijem miljenikom, Srb4 na Primorju za talentovanijem borcem ; drugo, da se još jednom žigoše onaj atentat na Srp- stvo na Primorju, e da opet komu nebi palo na pamet, da se stane za majdeše igrati: životima pojedinaca i pravima, garantovani- jem ustavom. Povodom ovoga tužnoga dogagjaja mnoge misli prelijeću nam po pameti, mnoge figure truhloga javnoga života prolaze nam pred 0- čima u svoj svojoj odvratnoj golotinji, ali nas najviše zbunjuje ta okolnost, da se. je smjelo podignuti optužbu za veleizdaju radi tobožnje alegorije u pjesmi Bokeška noć, dok za- kon za svaku krivicu, a naročito za veleiz- daju, traži da je jasna i nedvojbena. Dakle, radi tobožnje alegorije, koja se je ljudima na vladi pričinila, trebalo je toliko uzbune, toliko stradanja, toliko posljedica ! * Alegorija... veleizdaja... dubrova- čke tamnice... pravica... grob... ove su nam riječi neprestano dolazile na usne, kad smo gledali suznijem očima mrtvo tijelo Uroša Trojanovića, iščezlu nadu i rodbine i Srba na Primorju. PE Istina, ona nada, koju smo mi svi u nj .polagali, iščezla je, ali uspomena na pjesnika Bokeške noći trajaće dugo i ostaće plame- nijem prosvjedom protiv samovolje. he Proganjanje mčenika Srba na gimvaciju. Kotor, 18 decembra. Dosta se je pisalo u ovom listu o do- gogjajima na dubrovačkom gimnaziju, povo- “dom kojih su učenici Srbi na pravdi Boga mnogo pretrpjeli, i regbi, da su oni članci dosta pomogli, jer evo ima nekoliko, da se baš žalbe ne čuju. Pisalo se i žalilo takogjer u ne- koliko i na ovo naše gimnazije, ali sve pisa- nje i žaljenje ostade rnsto, jer starija. školska vlast malo se kad brinula, da uredi ono što je nužno. Ostalo je sve na staru, proganjanje Srba učenika u našem gimnaziju nije se poboljšalo, već naprotiv u ovo zadnje doba prešlo je svaku granicu, jer naš dobro poznati upravitelj gimna- zija sada kao u nekom bjesnilu na svaki način goni učenike Srbe. Broj Srba djaka svake se godine na ovom gimnaziju povećava, ali malo je onih, koji sre- tno dopru do ispita zrelosti, jer je nezadovolj- noj i nezasitljivoj duši srpskih neprijatelja. na- ravno vrlo teško to podnositi. Ali, i ako u ne- koliko podnosi, ipak na sve moguće načine na- gju lijeka u proganjanju Srba učenika, samo da ih što manje u zavodu ima. Na početku škol- ske godine jednoga ne primaju, drugoga go- ne na najraznovrsnije načine, ter“ Pri svr- šetku školske godine Srba učenika uvijek bu- de manje, jer su ili protjerani. ili progonjeni na takav način, da su prinugjeni sami od svoje dobre volje odalečiti se iz zavoda, da se uklone zlu, koje im prijeti. Ž . Da je u našem gimnaziju ukorijenjena mr- žnja na Srbe, najbolje nam dokazuje dogagjaj, koji se prošlih dana desio. Jedan jako vrijedan učenik, naravno Srbin, bio je odalečen iz gi- nazija bez ikakova razloga. Okrivili ga, kao da je Bog zna šta uradio, a tamo skoro ništa. Da su ga su nekoliko ura kaznili, Bogom prosto, ali ne, već izgonom. Krivica, na osnovni koje je taj učenik odalečen, leži u tome, što je preko predavanja profesora Čičina zapitao u svoga druga jednu knjigu i što je preko istoga preda- vanja prisiljen bio izaći izvan razreda potrebe radi. Profesoru je to bilo protivno i u ljutini zabilježio u dnevnik ime učenika. Ali gle vraga, poslije nekoliko ura profesor u istom dnev- niku našara učenika i tuži ga upravitelju. Ovaj odmah, a tamburro battente, izlazi pred učenika, koji nigda ove godine nije bio opomenut, a nekmoli kažnjen, i naregjuje mu imperativno, da se odaleči iz škole. Učenik, iznenagjen, drugo nije mogao no povoljiti gnjevu upraviteljevu. Ali pitamo mi starog upravitelja kao i neke profesore, je li taj učenik bio odalečen iz zavoda zbog toga, što je pitao drugu svome preko predavanja, da mu podade zapitanu knjigu ili što je preko istoga sahata prinugjen izašao vani? Znamo lijepo, da će gosp. upravitelj kao i neki profesori prikazati ovaj prekršaj na njihov na- čin, ali to prikazivanje vrijediće samo za njih, a ne za one ljude, koji poznaju iz bližega o- voga učenika. Mi ćemo u kratko dokazati, da nije ni zbog jednoga ni drugoga slučaja ovaj učenik bio odalečen, već zbog toga, što je vrije- dan djak i dobar Srbin. Ovu našu tvrdnju pot- Izlazi svak; nedjelje. g & krepljuju prekršaji, i to teški, nezaboravljeni prekršaji, koji su učenici Hrvati počinili i koji nijesu bili protjerani, već samo kažnjeni s ne- koliko ura zatvora. Te učenike Hrvate znao je upravitelj i neki profesori sačuvati, znao je stari gazda pomoću svoje vještine stvar zabašuriti. G. upravitelju i gg. profesori, pitamo vas, hoćete li jednom prestati proganjanjem Srbi djaka; hoćete li jednom prestati voditi razliku izmegju učenika Srba i Hrvata? Na ovo treba da jednom odgovori starija školska vlast umi- rovljenjem klerikalca i veliko-hrvata Dobrilovića i Siljanjem na njegovo mjesto nepristrana upra- vitelja, inače bićemo prinugjeni pozvati roditelje, da ne šalju svoju djecu u kotorsko gimnazije, u gimnazije, u kome stradaju i propadaju naša djeca. : > Ovo je samo na brzu ruku naveden sko- rašnji dogagjaj, a drugom prilikom ispraznićemo sve što u punim vrećama imademo. Do vigjenja stari učo! ie Vs Boone m Xepnerosume. . Kamenko. liperxorna oGjaBa. Cpucku Hapojiau upsanu y < Bocuu u XepueroBunu Foueopuje M. Jegiranoeuk y Capajesy, Bojue.naa 'B. fi y Mocrapy, foora Po Kyjynuuk v Jlujepay u .Zaso Jo- sanoeuh y ll. Tyssu, uamjepaBajy OocHoBaTu »Opueky znounuky HIraunapnjy y Ca- pajeBy“', kojoj ke sanaka Guru, a npe/y- 34Ma pasHe ITaMnapeke, N3/aB4aqK€, KIbN- IKAPCKO, HOBUHAPCKE M APyre CJINdHEe NO- CJIOBE, KOjuMA Ce INupu Hapojina upocBjera U NpMNOMAKe NPUBPO/HO,, HMOBHO M CBAKO HANPe/AOBAIbE. ZeM/B€ U HAPOJA, M NOGMJIM CY 3a OBO npenyseke Bek npornmucaHy mperxo/iHy NOBBOJILY BEMAJBCKE BJAJLE. OcHOBHA PJIABHMNA APVNITBA — UBHOCU 100.000 kpyua u pas/ujeseno je ua 2000 nuouuua no 50 kpyna, Koje. ke rgacuqTu Ha ume. Ipu ynucy uMa ce #a c841y,zuonuuy umjaTutu 12 zpyua 50 norypa, a nocauje o- APoKaHe CKYIINTIHe 34 YCTAHOBIBEIE IPY- INTBA y POKy O, Mjecen zada gaJ6ux 20 repyna, a ocrarak og 17 xpyua_50 norypa Baba NJATUTU Haja/Be: 34 Ba Mjecena o oGja- BIBEHOT' YHOIICIbA APYIUTBEHE ČUPME Y TP- TOBAHKH peruerap. e: Tope umMeHoBaHu OocHOBAuH = OsHadmnu ey _y cBojoj goMoBuuu Hapouure nmoBjepenu- KE, KOju ke oGaBuru nperxojiHe mpuupeMne NOCJIOBe, HAPOYHTO VIUC. aKLIMjA, IPUMABE yrurare_upBux 12 kpyua 50 norypa nno cBaky ZMOHMIY M USAABATH NPHBPEMEHE NIPNZHAHMIE. OsuM mak nmyreM gaje ce Ha 3Haie u umupoj jasuocru oBo upenyseke, u cBak, Ko Ce cake m ogoGpaBa npaBan jasuora pana TOPIBHX YTEeMOJBAHA, MOKE CE KOJI HCTUX, KO KOjer o; noBjepeHuka MJ KOJI“ 1pu- BPeMeHOrA EUXOBA Gurarajauka age ITynuka y Capajeey oGparuru pau ymica akrmuja u Omer usBjermika. so “luM npuupeMuu NocJoBu Gy,y roroBu, uanake ce 3BanumuaH nNnosuB Ha ye akija, casBake će rJaBua OCHHBAHKA CKYIIITHHA M ornoueke ce mocao. A KaKO CBE OBO TpeGa TITO Gpoke na be Gy/le, TO Ce OBUM YIOBOpVjY CBM CpNCKI PO-_ Ao.by6u za noxurajy, ako xoke na Gyay y- UeCHMIM Y OBOM HAPOJIHOM NOTXBATV M a NOHNp UHECY IBETOBY OCTBAPEIY. OrBopeHo macmo. IipeeBujernom roenoguuy X; Mexueg TeseaE eo. Asaćaratiy, peney7-yzema sa Bocuy u Xepne- TOBBHy, BHCOKO-Glaropojioj roenogu: X. :Hesup ee. IIkau, capajeBekom rpanomageonuky, X. Hypy- nuH ee. XapnsoBnliy a X. Xaous Xacan eo. ad eeeuzguhy, BPXOBHAM wepajarekum oynajama, Xa- ea Cynejmau eo Illapny, NupekTOpy mepujareke Cynauke moze, Mexmey Xynyea nama, myeeramy ZEMAJBCKOTA BAKYeCKOTA paBHATEBETBA, AXMEJ Co. lesnapy u X. Myan6 eo. KOpEyTy, uzamoBama ylema meliuca, Š y CapajeBy. Eso le ce cKopo HaBpimura rojuna Nana, oz KaKO je IAA X«DTBOM HeCHOCHE RATOJHUKE upoua- ranje Cana Caspuja ua Komunugora KOTapa ca eBoje nBoje mazozgoćne njene. Oso nuje npBu ozyuaj, rnje je jegua esuma myczamaneka Lyiua. ca cB0- jom jom nepuuujom njenom maza y oupujemo ve, no mac Myenamane, Bp/io onacue garojmuke upo- narasjje. — Jom ne 6jexy Myenpmann saćopanja Hu ozyuaja Pare OmanoBuli, koju je 6uo Hosonom BEJHKOT H oyaGomocnora nogpera sa Bjepeko-upo- eBjeray ayTomomnjy Myezumana y Bocua u Xep- NeroBHHH, a peBuu Hae nan6nekya IlIragnep oner nogejeru, ga je myezmmwaneka sjepa y Boenu a Xep- NeroBuaa y onaenveru. Ta Bac je OKOJBOcT Baja H NOTAKJA, Za Ce MAJO NOMakneTe ca cBojax 3a- upameHux musjepa m ga kao kog 606. xepi. se- MabeEe Blaze najmokianja Myezumana nogysmere enepruume Kopake uporu Toj onacnocTa, koja je m Bama xao u ospu Mjozamamana sanpujerma. €z CTAJOCTE C6 H HAKOH NyTA PACIpABIBAĐA OJWIYuH- cTe, na saTpaokuTe og 6ocaHoeKo-xepijeroBaske -ae- MAJBCKG BJAJE, Za Ce NOoBpaTu Caza Cuspuja ca eBojom njenom u ga ce kog Care nposeny sapenće o majemawy Bjepe, za ce njena upega;iy_eBom ekp6- HHEy H Za y Gynylie 6yne sakonom o6BesaH up- IKABHH O/BJETHAK DPONOHHTH OBAKOBA ĆeBaKoHuTA upomaranjuna megjeja m szouune upeg penoBarum KasHemum cygom. OgiyuneTe yjeguo m sangagočre jeguu npyrama pujeu, ga Here, ako ne no6ujere Epo3 mjecen gana noBogeuo pujemewe og sema CK6 BJAJO, CBH JIHCTUM KpemyTE y Beu u npury- ourTH Ce KOZ sajegumukora muuucrpa ounaniijuja panu Tux 37ouuna, na ako Bam m od me YNOBOJBH xeama, na lere ca epojam mozGama cryuaru pez upejacua upujeeTo; ako mak Hu Ty ne naljere no- moli ua samrare, ga lere epu NeMOHCTPATHBHO NaTu ocraBke Ha cBojum wacruma. Kpos kparko spujeme naljena je Caza Caspnja na jegnom umarwy manćuckyua Illranepa, m To je sana jeguuu yc- ujex, mro ra je naseo Taj Bam cjasnu nokper — Baja jegumu go gama. — lana cy u. mjecenu upozasnju, a uujegan ce og Bac, najBamax my- CJIEMAHCEHX gocTOjaneTBeHuKA, ne cjeru eBoje sa- Nade pujeuu, upemja ce mazogoćna njena Caznna jom yBujek najase y KaKOBOM KATOJIBUKOM CamO- CTAHY, OJAK/E CE BAJA HE lie Hukaga Hu NOBpa- TaTu ako Ba 6ynere TOJIuKO apokazu go esoje sa- Nare pujeum, Kao mrTo ocragome u muore ,pyre MyCJHMAHCKO XKPTBE y KApHjeJly KATOJEYKO Npo- Naran/e. 1 Bjepyjre nam, na Bam ose pnjeuu namemo G BEJHKOM TyrOM y nyllu, jep nac samera ma cp- uy 607a, mro mu, koju 6u mopanu Bame casjere ezymara, mopamo Bac nogojeliaru ua Bama sagara aga nemcuyiena 06eliaa. Cpamora je TO m Be- JHKA XKAJOCT Ba MyeJuMaHeRH Hapog y Boemu m XepueroBddH, ga eroBu HajBuiia gocrojanerse- Hulu Hamra ue npxe go.eBoje pnjeua. V BeJERoj Gojasuu m erpaxy mpeg nasazama omaene Karo- Jnuke uponarenje, koja je y erawy na uerpujeću B gazueu rpar Megama y Boemu a Xepuerosunn, ak0 ra Bu Gynere Tako u gaze Gpaunjiu, mMoJumMo Bac m sak7mniemo, “ga maerasure sauouero njezo m onaenre ceće m oeraze Myesumane, na here Taxo m eBnjery nokasaru, ga Bam je eramo go enaca Menama u go eBoje sanane pujeuu. /lo6po muje ua- Kaja Kacno! A ze ' “ Hagamo ce, ga lie Bac y osom uzemenurom ujeny nogyupujeru u 1pyrH HCZAMCKH BCJHKOJOGTO- JaHeIBeHBI|H, K40 MJOIHJU NO OKpyojuma, gJAHOBE ylema merruca, myzepnen mepsjareke cygauke NIROJE H OCTAJH NOGBARH HCZAMCKH GAETODH. V Beuy, upeg Bajpam 1321. r. HelanoKa aKaAONGKA OMJAARKHA,