Godina XIII.

U Dubrovniku 17 Januara 1904.

Broj 3.

Cijena listi.

28 Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna lu

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12. E

Za sve ostale zemlje na godinu
ranaka 15 u zlatu.

2% Vubrovnik na godinu Kr. 10

Na pd godine i na četvrt godine
surazmjerno. ž

Pojedini broj lista 20 para.

INI

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnik»

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovsna pisma ne wi.
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Izlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

€: Srpska Zora.  “
Dubrovnik, 15 januara.

U prošlom broju progovorili smo pri-
godom nove godine o političkom radu Srba
na Primorju i o potrebama koje u tome po-
gledu treba podmiriti, da djelovanje bude
uspješno. Ali je to samo jedna strana jav-
noga rada, koji dan današnji nema apsolutne
vrijednosti, ako nije u vezi s kulturnijem i
privrednijem radom, što više došlo se je do
uvjerenja, da u redovitijem prilikama ne mo-
že biti političkoga uspjeha bez privrednoga i
kulturnoga napretka.

Srbi na Primorju, s kojijem se postupa
kao s pastorčadi, uvidjeli su, da samo rad
na narodno-političkom polju ne vodi cilju,
da uspjeh u tome mnogo zavisi od faktor4,
koji obično nijesu u vlasti srpske narodne
stranke, osobito kod naroda koji je u veli-
koj većini u našoj pokrajini bez razlike stra-
naka u svakom pogledu zapušten. To uvje-
renje osvajalo je i osvaja malo po malo sve
to više zemljišta, i odatle osnivanje ,Srpske
Zore“ i pokret za radom na privrednom pO-
lju. Ali sve to nosi na sebi početnički biljeg,
nema još pravoga razumijevanja i potrebno-
ga pregalaštva. Što je stanje ovakovo, tomu
treba tražiti uzroke: prvo, što je u našoj
pokrajini veoma teško sprovesti ma koju or-
ganizaciju na centralističkom temelju s raz-
loga, koje smo naveli u prošlom broju na
ovom mjestu; drugo, i ako mnogi Srbi na
Primorju uvigjaju, da je kulturni i privredni
rad glavni uvjet za napredak, ipak u tome
pogledu veoma malo ili ništa ne rade; treće,
što Srpska Zora nema dovoljno sredstava,
da odgovori onomu što se od nje očekuje.

Veoma nam je milo, što nas je »Srp-
ski Glas“ pretekao u raspravljanju o ovome
veoma važnom pitanju. On veli:

Već se sada, sa utjehom, može da opazi,
da u nas raste interes i da jača razumijevanje
vrijednosti privrednog i kulturnog rada. Ali se

ne može da kaže, da se taj rad vrši smišljeno
sa sviješću o snazi, koju treba trošiti, o sred-
stvima, koja treba upotrebljavati, o redu, kog so
držati. I pored toga, što mi imamo ,Srpsku Zo-
ru,“ u koju polažemo svoje nade, naš rad nije
dovoljno centralizovan. I s toga su dosadanji
uspjesi više plodovi djelatnosti pojedinaca, a radi
toga je manja garancija, da će se njihova vrije-
dnost očuvati.

Centralizovati taj rad i uputiti ga sigurnim
pravcem, to je glavna potreba primorskog srp-
stva i posao, kome se mora da prigje bez okli-
jevanja. Tom ćemo poslu i mi posvetiti svu svo-
ju najbolju snagu, jer od njega očekujemo, da
će osigurati dosadanje uspjehe primorskog srp-
stva i dovesti ga do novih.

Ova je kritika u glavnome tačna. Treba
priznati, da rad na privrednom polju nije
centralizovan, pored najbolje volje upravnoga
odbora ,Srpske Zore“, i da su pojedini us-
pjesi više plodovi pojedinaca, kojijem ,Srp-
ska Zora“ priskače u pomoć sa svojijem ne-
znatnijem sredstvima. Jedan je od glavnijeh
nedostataka u ovom pogledu, što mi imamo
veoma mali broj ljudi spremnijeh za pravi-
lan i smišljen rad na privrednom polju. I
što ih ima, razasuti su po raznijem mjestima
od Raba do Spiča. Pa i taj neznatan broj
ljudi nema one spreme, koju zahtijevaju mo-
derni pogledi na privredan rad. Naročito
pak Srpska Zora nema za privredan rad,
recimo, stručnoga referenta, koji bi se, po-

znavajući prilike naše pokrajine, vas tomu
posvetio. Zaludu je upravni odbor Srpske
Zore razdijelio svoj rad, prema nazivu sa-
.moga društva, na kulturan i privredan, pa
opet privredan rad podijelio na osnivanje ze-
mljoradničkijeh zadruga i novčanijeh zavoda,
kad za ovo dvoje posljednje nema čovjeka,
koji bi se sa znanjem predmeta i poznava-
njem prilika vas tomu posvetio, u jednu ri-
ječ, bio središte svega rada pod nadzorom i
upravom upravnoga odbora _ Srpske Zore.
Za kulturan rad možemo se pomoći. Tu svi
znamo, što nam treba raditi, a ne fali nam
ni spremnijeh ljudi. Po našem mišljenju za
kulturan rad za sada je najpotrebitije dvoje:
škole i narodne knjižnice. Ali za privredan
rad uzalud znamo što nam treba raditi, kad
se bez spremnoga stručnjaka ne ćemo ni pe-
dlja pomaknuti naprijed, pa govorili i pisali
koliko nam drago. A da se jedan taki struč-
njak dobavi, treba mu odrediti godišnju platu,
i to ne sasvijem malu. Prema dosadašnjemu
stanju blagajne. Srpske Zore, teško je tu
prijeku potrebu namiriti, a da se ne ukinu
n. pr. štipendije za školske potrebe. O ovom
ukidanju ne smije biti govora, jer se n. pr.
ču sjevernoj Dalmaciji zatvaraju škole, što
nema Siba učitelja, s toga je dužnost Srp-
ske Zore, da o svome trošku vaspita potre-
ban broj učitelja i t. d.

Bez novaca nema u opće rada, a smi-
šljenoga najmanje. Srbi na Primorju siro-
mašni su, to je istina, ali jednu krunu na
godinu nije teško priložiti. Ima mjesta, gdje
su Srbi u priličnom broju, a ,Srpska Zo-
ra“ ima jednoga ili nijednoga člana. Ima
imućnijeh Srba, koji se Srpske Zore nika-
da ne sjete, a daju priloga drugijem ustano-
vama, koje nijesu srpske. lima srpskijeh op-
ćina.... a što bismo dalje nabrajali. Kto

u koliko će se mjestA prirediti zabava u ko-
rist Srpske Zore i koliko će priloga tom
prilikom pasti. Treba se ugledati u Italijance
u Dalmaciji, koliko se oni žrtvuju za Lega
Nazionale. Treba se ugledati u Bosance i
Hercegovce, koliko su-oni uradili za društvo
Prosvjetu.

Iz svega ovoga mi ne ćemo da zaklju-
čimo, da su mnogi Srbi na Primorju neka
osobita vrst ljudi, već mi hoćemo da vjeru-
jemo, da je dosadašnje neodazivanje za Srp-
sku Zoru bila neka zaboravnost, koja treba
da jednom prestane. Pa kad mnogi i mnogi
Srbi na Primorju budu vršili svoje dužnosti,
tada će Srpska Zora potpuno odgovarati
Svomu pozivu. Osim tijeh mnogijeh i mno-
gijeh Srba, koji se Srpske Zore veoma
slabo ili nikako ne sjećaju, ni povjerenici, s
rijetkijem izuzecima, nijesu na visini svoga
položaja, a na njima je oslonjena materijalna
strana našega društva.

Ove naše primjedbe skupa s onijem iza-
šlijem u ,Srpskom Glasu“ prava su slika
stanja Srpske Zore i s njom skopčanoga
rada na kulturnom i privrednom polju, s to-
ga treba s novom godinom založiti se mno-
go i mnogo bolje, pa će uspjeh biti drukčiji.
Ovaj rad je kamen kušnje i svjedodžba zre-
losti Srba na Primorju.

Dakle, na rad svak: upravni odbor, op-
ćine, povjerenici i svi Srbi Primorju.

E sra. 75

sada mesojegja (karnevala) pa ćemo vidjeti,

Kronika.

Ima već nekoliko vremena, da nema ove
rubrike u ,Dubrovniku“. Pojavi se kao me-
teor, pa je nestane. Take su novinarske pri-
like, osobito u nas, gdje sim urednik mora
da ispunja sve rubrike, u jednu riječ, da
bude enciklopedista ili kako bi se u vije-
ku elektriciteta i radija reklo omnibus.

Osim toga ima još jedan razlog, što
ova rubrika izostaje, a to je što sada nema
prepirke megju strankama i listovima kao
prije. Jedina ,Hrvatska Kruna“ drži još vi-
soko stari barjak. Zbog nje ne bi ovu ru-
briku pisali, jer onaki ispadi ne zaslužuju
ozbiljnoga odgovora. Na polju stvarne kriti-
ke i polemike naći će nas ,Hrvatska Kru-
na“ uvijek spremne, da povedemo riječ, ali
odgovarati na gluposti, kao što je ona, da
je Austrija stvorila Srbe na Primorju, pot-
Pisali bismo sami sebi svjedodžbu siroma-
štva. Ali i ako nema stranačke prepirke, i-
pak ima pojava, koje treba zabilježiti.

Mladi srpski naučenjak prof. Pavle Po-
pović, koji je već stekao lijep glas u srpskoj
književnosti, te je uslijed toga on jedini kandi-
dat za profesora te struke na Velikoj Školi
u Beogradu, prošle godine nije dobio dopust,
da proslijedi svoje studije u dubrovačkom

«arhivu.

Naše ministarstvo spoljnijeh posala od-
govorilo je srbijanskoj vladi u tome pogle-
du ovo:

In Beantwortung ete. betrefis der ge-
planten Arehivstudien des gymn. prof. Pavle
Popović ist das Ministerium des Aeusseren
auf Grund in kurzem Wege massgebender
Ortes eingezogener Auskiinfte zu seinem Be-
dauern nicht in der Lage bei der Fortdauer
der einsehliigigen besonderen Verhćiltnisse eine
Bewilligung dieser weiteren Studien in Aus-
sicht stellen zu kčnnen.

Poznato nam je pak, da će prof. Pavle
Popović teško ikada dobiti dozvole za studije
u arhivu, i ako bi se iz gornjega riješenja
moglo nagagjati, da je to bila samo privre-
mena zabrana,

U aktu ministarstva spoljnijeh posala
stoji, da je ta zabrana uslijedila na temelju
stiglijeh izvještaja s mjerodavnoga mjesta. Koje
je to mjerodavno mjesto? — Po svoj prilici
ministarstvo unutrašnjijeh posala u Beču, koje
pak prima izvještaje iz naše pokrajine od
namjesništva u Zadru, a ovo od kotarskoga
poglavarstva u Dubrovniku. Ovo je birokrat-
ski put; u ovom slučaju jedini. Prof. Pavle
Popović ima već četiri godine da dolazi u
Dubrovnik, te je za nas dubrovačko kotarsko
poglavarstvo ono mjerodavno mjesto, koje je
slalo take izvještaje o prof. Pavlu Popoviću,
te mu se više nije dozvolilo da proslijedi
studije u arhivu.

Što je dubrovačko kotarsko poglavar-
stvo moglo rgjavo izvijestiti o prof. Pavlu
Popoviću, za nas je velika zagonetka, kao što
će biti za sve one, koji su se s rečenijem
profesorom upoznali. Miran, ljubezan, ni naj-
manje političar, odan nauci, to je prof. Pa-
vle Popović. Da je Srbin, i to dobar Srbin,
o tome ne treba govoriti, pa ne mislimo, da
je to barem za jednoga Srbijanea smrtni
grijeh.

Po našem najdubljem uvjerenju i zna-
nju izvještaji stigli u Beč o prof. Pavlu Po-
poviću niti su tačni niti su istiniti, već ih je

po svoj priliči diktovala stranačka mržnja i
koterijska zavist, što se je jedan Srbin s o-
duševljenjem i s ljubavi odao izučavanju du-
brovačke književnosti. "To je nekomu smetalo,
to je trebalo zapriječiti. I svrha je postignuta.

Da je prof. Pavle Popović istaknuta po-
litička ličnost, da se u Srbiji bavi politikom,
da se je u Dubrovniku bavio politikom mje-
sto naukom, još bi se taj korak u policajnoj
državi, kakva je Austrija, mogao pojmiti, ali
kad svega toga nema, uprav je neoprostiv
grijeh zatvoriti vrata dubrovačkoga arhiva
čovjeku voljnomu rada. I ako je dubrovački
arhiv silom prilik dospio u svojinu austrij-
ske vlade, ona je samo njegov materijalni a
ne moralni vlasnik. Pošto je nestalo dubro-
vačke republike, dubrovački arhiv imao bi
biti, da se tako izrazimo, svojinom cijeloga
naučnoga svijeta, imao bi biti pristupačan
svijem ljudima od nauke, a osobito južnijem
Slavenima, koji s najvećijem pijetetom pri-
stupaju tomu ostatku ostataka dubrovačke
veličine.

Postupak austrijskijeh vlasti u ovom slu-
čaju je velika nepravda prema prof. Pavlu
Popoviću i neoprostiv grijeh prema nauci,
s toga protiv toga  najenergičnije prosvje-
dujemo.

BO
ško

Prigodom smrti Uroša Trojanovića, žr-
tve dubrovačkijeh tamnica, svi srpski listovi
oplakali su taj tužan dogagjaj, pa i neki hr-
vatski. Izmegju raznijeh listova  ,Jediustvo“
u Spljetu dotaklo se je veleizdajničke afere
iz daljega t. g. od početka njezina. ,Jedin-
stvo“ veli:

Iz Zadra nijesu bili umiješani prsti u sve
što se onda dogagjalo. Pače bilo je napereno
Sve proti svemu, pod namjesnikom Davidom.
Od godina se rabotalo. Pred oči Beča iznosila
se fantazma revolucionarnih struja, umjetno
izmišljena, da se napapri pred gospodom Beč-
kom gospodi u Zadru. Berlin i berlinska štampa
bijahu odabrani kao — središte ovoga klupka,
a hrvatstvo moralo poslužiti kao orugje.

»Jedinstvo“ je odmah onda razumjelo i u-
vidjelo za čim se cijelja. Svijesno časti i po-
nosa svoje stranke, ne samo da klupku nije po-
služilo, pače je ustalo proti njemu. Narod i na-
rodna zastava nijesu za to, da ikome drugome
posluže već narodnoj stvari, a najmanje kojemu
dijelu birokracije. Radi onog našeg držanja, ko-
liko onda napadaja, da smo šumadinci, crno-
gorci i svačesa! Nijesmo htjeli da poslužimo
ikome, vjerni uvijek i jedino u službi narodne
nam hrvatske misli, a njoj ne trebuju ni ,Ber-
liner Tagblati“ ni uloge stražara proti braći
rogjenoj.

Pa, jer je bilo sve udešavano proti bivše-
mu namjesniku Davidu, bančili se neki proti
nama, da smo tobože za vladu zadarsku, ali su
nješto krili, da su oni za kliku bečku A on-
dašnja vlada zadarska bila je kriva u tome sa-
mo, što mi i danas priznajemo, da nije htjela
intrigovati, da nije htjela priznati izmišljotinu
o revolucijama, i nije dozvoljavala da se iko
proganja i ganja, uvjerena, da nema krivaca,
ali da ima laži. =

Namj. David bio je pošten vojnik, a za
savjetnike imao je ljude, pod čijim monturama
je ljudske savjosti. ;

Ipak rabota izvjesnih proti njemu došla je
do ovog vrhunca, da oduši....

Ono što se odmah poslije njegove ostavke
i odlaska dogodilo u Dubrovniku, onaj proces
radi Bokeške Noći, bilo je ono i za ono, kako
svi razumijemo — i nije upalilo:- Klupko se
raznosilo, intrige su pale, pa je u saboru mo-
gao g. savj. Nardelli u ime vlade reći sa puno
i ličnog zadovoljstva, da je ,pravica pobijedila“,