Godina XIII.

U Dubrovniku 24 Januara 1904.

Broj 4.

Cijena listi.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 1].

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
ranaka 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr. 10.

Na pč godine | na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

DUDA

i tik
LI
Pretplata i oglas
> Salju se administraciji Dubrovnik».
Dopisi se šalju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.
Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
(puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovsna pisma ne pi-
maju se. x

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Kzlazi svake nedjelje.

3

Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Srbija i Bugarska.
Dubrovnik, 22 januara.

Prošla sedmica u velike je razočarala
prijatelje saveza slavenskijeh balkanskijeh dr-
žava. ,Samouprava“, organ današnje vlade i
skupštinske većine u Srbiji, povodom pisma
profesora Lavrova o maćedonskom pitanju,
koje pismo mnogo što Bugarima predbacuje,
veli:

U ovim riječima prof. Lavrova kazano je
mnogo gorkih istina, koje bi Bugari mogli u
toliko lakše prihvatiti, što im je sa srpske
strane dovoljno jasno pokazana gotovost za spo-
razum kome bi bio zadatak: zajednički pora-
diti da se, u smislu čl. 23. Berlinskog ugovora,
stvore reforme, da se poboljša položaj njihovih
sunarodnika u Maćedoniji i St. Srbiji. Na tu
našu gotovost odgovoreno je s bugarske strane
izjavama, da se maćedonskom pitanju želi oču-
vati isključivo bugarski harakter i da s toga
Bugarska zajedničkoj akciji sa Srbijom pretpo-
stavlja — neposredno sporazumijevanje s 'Tur-
skom. Da li će Bugarska od ovakvoga spora-
zumijevanja vidjeti kakve koristi u Maćedoniji,
to je pod pitanjem, ali je gotovo očigledno, da
će slovenska stvar u Maćedoniji i St. Srbiji
pretrpjeti poraz svakojako uslijed toga, što se
u ovako ozbiljnim vremenima Srbija i Bugarska
nijesu mogle sporazumjeti, kad im se sporazum
naturao sam sobom kao jedini način da spasu
od povreda i svoje po sebi i opšte slovenske
interese. na. Balkanskom Poluostrvu. Nama će
biti slaba utjeha u uvjerenju, da mi za to ni-
jesmo krivi. f

Ovo saopštenje u listu, koji je u stanju
da bude dobro izviješćen, kazuje, da su se
izmegju srbijanske i bugarske vlade vodili
pregovori za sporazuman rad u maćedon-
skom pitanju, čiji je rezultat cinični odgovor
bugarske vlade. Ova, da očuva isključivo bu-
garski harakter maćedonskom pitanju, pret-
postavlja zajedničkoj akciji sa Srbijom  ne-
posredno sporazumijevanje s Turskom. Ovo
je u kratko vrijeme drugi put, da Bugarska
u teškijem prilikama po balkansko poluostrvo
otklanja sporazuman rad sa Srbijom i da se
voli sporazumijevati s Turskom. Godine 1897.,
za vrijeme grčko-turskoga rata, ondašnja bu-
garska vlada odala je turskoj vladi prego-
vore, koji su se vodili izmegju Srbije i Bu-
garske, a kao nagradu za to dobila je od
Turske tri ili četiri berata za bugarske
vladike u Maćedoniji. Da su se onda Srbija
i Bugarska sporazumjele i izrabile teški po-
ložaj Turske, valjda bi danas drukčije izgle-
dalo balkansko pitanje, valjda se ne bi ne-
pozvani toliko miješali. Dočekati, da za tri
ili četiri berata za bugarske vladike danas
drugi vode prvu riječ u maćedonskom pita-
nju, razumije se samo po sebi, da je pogre-
ška; ali tu pogrešku danas u dvančstom
času ne popraviti, već u istu upasti, to je
neoprostivo sa ma kakvoga se gledišta stvar
.prosugjivala. Mi ovake postupke bugarskijeh
vlada nazivljemo pogreškom, pače grijehom, no
ići, koji su sada na državnom
“ kormilu, to cijene diplomatskom vještinom, koja
bi isključivo bugarskoj stvari imala donijeti
koristi, Oni se ljuljuškaju u nadi, da će, spora-
. zumijevanjem s Turskom i potporom Engle-
ooske i još kojega protivnika Rusije, malo po
malo postati faktičkijem nasljednicima Turske
u Evropi. Ta je politika poznata pod imenom
Stambulovštine, čiji pristaše su danas, po
volji i zapovijedi kneza Ferdinanda, na vladi
u Bugarskoj. Ovaka misao, kad bi imala bla-
goslov velike Rusije, još ne znamo bi li bila

izvediva, jer je Engleska tada ne bi potpo-
magala. Kad se pak znade, da je Rusija ne-
prijateljica Stambulovštine i prijateljica spo-
razuma  balkanskijeh, naročito slavenskijeh,
država, tada je misao, koja pokreće današnje
bugarske državnike, neizvediva: prvo, što bi
ona značila poraz ruske politike, a u to je
teško vjerovati; drugo, što u slučaju poraza
ruske politike pobjedonosni protivnici ne bi
dali Bugarskoj ono što ona danas sanja;
treće, što je držanje Bugarske direktan na-
padaj protiv jedinoga pravednoga riješenja
balkanskoga pitanja: Balkan bakanskijem
narodima, pa s toga i protiv pravednijeh
zahtjeva 'Bugar4.  Pretpostaviti, da će iz-
vjesne države za ljubav. Stambulovštine po-
stati krvni neprijatelji Rusije i potjerati Tur-
sku iz Evrope, teško je i promisliti. Naivna
je pak namjera bugarske vlade, da će ona
nadmudriti Tursku.

Dakle, čemu teži Stambulovština u Bu-
garskoj i komu za ljubav radi? Prijatelji
balkanskijdh naroda jasno vide, kamo vodi
taka politika. Ona, pod plaštem bugarske
megalomanije, radi protiv slobode balkan-
skijeh naroda i protiv Rusije. Koliko je Stam-
bulovština jaka u bugarskom narodu i inte-
ligenciji, ne bismo znali tačno kazati, ali da
su Bugari radi lakijeh uspjeha postali u po-
sljednje vrijeme nepristupačni, to je živa. isti-
na. Rusija je oslobodila i stvorila Bugarsku;
a kralj Milan dao je Bugarima prilike, da se
jevtino proslave. Ovo je uspallo maštu u Bu-
gar4, te ako u samom narodu ne nastane
kakav preokret, jedino kakva nedaća moći
će otrijezniti bugarske megalomane.

Poslije ovijeh propalijeh pokušaja, što
ostaje raditi Srbiji? Njezin je položaj doista
težak. Ona mora braniti interese srpskoga
naroda na Balkanu i za postignuće svojijeh
ciljeva tražiti drugijeh prijatelja. Srbiji se
nema što prigovoriti, ona je u dva sudbo-
nosna maha, kako smo naveli, tražila pri-
rodnoga prijatelja i saveznika u Bugarskoj,
jer su državnici u Srbiji uvjereni, da samo
sporazum izmegju srpskoga i bugarskoga na-
roda povoljno rješava balkansko pitanje.
Bugarska je oba puta odbila srpske prijedlo-
ge. Radi ovoga neuspjeha, koji je možebit i
potrebit bio za konstatovanje odnosa u Bu-
garskoj, ne smije se kriviti današnju vladu
u Srbiji, jer je njezin postupak bio korektan.
Mislimo, da bi taj korak bila učinila svaka
narodna vlada u Srbiji. Kad se s Bugarskom
nije mogao postići sporazum, Srbija zajedno
s Ornom Gorom i protiv Bugara treba da
brani svoje interese u Maćedoniji t. j. s one
strane rijeke Vardara sa Solunom.

Ovaki postupak Bugarske dao je potpu-
no pravo ernogorskomu ministru spoljnih
posala, kad je u razgovoru s našijem ured-
nikom kazao, da ne može biti govora ni o
kakvoj solidarnosti s Bugarskom, dok ova
ne priznaje Srba u Maćedoniji, Bugarska ne
će da to prizna pred Evropom, jer valjda
cijeni, da bi tijem dala sankciju podjeli sverA
u smislu pogleda iznesenijeh u knjizi češkoga

profesora Niderla i u pismu petrogradskoga

prof. Lavrova o maćedonskom pitanju. I to
je jedno uobraženje, jer sama Bugarska o
tome ne će odlučivati. Ona će samo uskoriti,
da maćedonsko pitanje sasvijem uzmu u ruke
velike sile, ... a srpski narod nije baš sirak
bez igdje ikoga.

E sa.

»

JlucT ZA HAPOR.

MH y nac Cpća na Ilpumopjy rogumama ce
ocjeliaza m ocjeha norpeća sa Taku jucer. HMoernna,
nokpaj neajy mozmrauenjex zueroBa, jegmora Kim-
2K6BHOr H Kibira Cpueke /ly6poBauke Bu6znoreke,
He moske ce am pelin, ga emo eupomaniuu y epi-
eKoj nogpajanekoj kivuxeBuocra. A7u TH ey ymau
UpOoH3BOJH CKyueHu Ha Beoma orpamnuem 6poj uu-
TAJANA, HA TAKO 8BAHH CPOJEH CTAJEK. ČpPICKA BX
TOXKAK He uura, jep unmjecy npuerynauuu eroBy
yxy a sa & cy ojBeli ekynu. JajaH Teskak upe-
nyimreH je cam ce6u. H og ono mazo nmuemeHoeTn,
IITO CTege y OHO HEKOJHKO HaMIHJEX OGHOBAHjeX
NIKOJIA, y OGEyZunu zo6pe zegTupe, 10. Bojanije,
saćopasu ua m czoBa! oKazoeno, aJu meraanro!
Haupeganja uapogu gaBđo cy yoqu)a Ty upasuuny,
na je e Tora y bux 6oraTa Te;KauKa KIBH2KeBHOCT,
A CeOGKe Cy KIBHAHANE pacupocrTpamene Hy Haj-
saĆuranjum cenuma. Ma Cpća na Ilpamopjy u y
Tom norjeny crojamo Bplo zome. Y 25 roguna,
organ ce je mojaBmja Cplcka Hapojua cTpanka,
Hije na TOM NOBy HaimTA ygugeHo. Iloueno ce,
BABA NO NyXy Bpemena, nozarakom; rpaljena je
Kylia Og NeMeHd, a He € TeMEBA T. j. OZ BajimH-
pujex napoganjex czojeBa. ]la ce je, kojom epehiom,
Hat jaBun pag Bune oezaeao a Te ozojeBe, ca
6uemo mu 6u1a ca cBnjy rjezuiiTa, oco6uTo 6 ma-
TEPH,AJIHOF H HANHOHAJIHOV, HA ApyEuujeM CTylIEY.

Uag emo naceraja u msa eBoje 6pale Xp-
BaTa, koja y oBoj nokpajuna umajy cBoj TexaukH
JHOT, Hadajy NONyJapđe KIBHKBILE M OCHHB4Ajy CeO-
eke 6ućnnoreke, 6 NOxBaJHOM Hamjepom, na ce m3-
jeguaue e kynrypanjem esnjerom.

f-uama cpueka 6palia npeko Beze6nra m y
Yrapekoj npomapuja ey eBoj pogomyćusa pag y
upvera napog. Haljema ey ycujemua cpegersa sa
Nambe Hapoguo o6pasoBae H BaCIHTae: y KEH-
2keuama sa mapog ,Marmue Cpueke“ u nBama Te-
okaukujem JueroBuma, ,IIpuBpezaugy“ u, Cpnekom
Kony“. V wama cy uranija, nyHa 3,pase noyke u
no6pujex caBjera o sagpyrapeTBy M nameTHom ra3-
NAHCTBY, 47H HBjeecy HU&K BTOJHH 34 mame Te-
sauke upnjake. Uzasnu ey Beliuuom 1yru H 1H-
canu jesukom, gojer amMomniwu Texa c7a60 pasy-
mije. Kymao cam ca jegumjem og TBjex JHCTOBA,
aza 360r Tujex y3apoka noskipeo cam Heyenjex. 3a
OHAMOIIIGe TeKAKe TH he JHCTOBH H T& KIBHKHIJE
Guru napete, jep ey y bux moje nsogaBanjer
BpemeHa, ua ce uapog o6ukao KkibuokeBuom jesuky.
Ana Hamu ey Tekanu jom y NUpuMBRTHBHOM CTAĐy,
a eBu nujeey Bjemra uu lapnjekujem G1oBama. 3a
EbHX Cy 34 Cal, HCTO KaO 34 1jeNy, BPJO EPATKH
NoyuHa uzasnu, nuucauu nupocrajem upoBsnnajajaaH-
jem jesukom, H NO koja srojda cuka.

Ma oBora, mTO cam zocag pekao, eBagkome lie
Gara jaemo, ga je u nama norpećur, Kao macyuan
x2e6, jena cpucka nogpajaneku TexaqgH  JHCT.
Bame 6a om KOpHCTHO NpocTOM CPUCKOM HApOAY,
Hero CBH pocazamivi zueroBa. Paga mamasjex npa-
Juga mopano 6a y wemy ĆaTa uwzaHaka. nneaHu-
jex fupulcgnjem H zaTuucgujem CJOBHMA ; IA KAKO
ce uma TexuTu 60emy a npocrajemy. sa JaTuueka
enoBa: gj, dž, lj, nj, nmaza 64 ce ysecru oma
akagemeka. IIporpaM 6a my mopao 6ura Hero Kao
H ,Cpuekor Kona“ m ,fIpaBpenuaka“, aza o6pana
UJIAHAKA  yzemena npema samnjem  zokazanjem
upujnkama. Opneka cBemreHniu, yuuTeu, znjeu-
HHIH H Apyra Hapoja rocnoja Tpeća ga my 6yny
rJABHH Capagunnu u pacrypauu, jep omu najćome
nosajy upocru jesu u norpeće cBora Hapoja.
IlpasaTaom mannujaraBom, paga rpngaunjex sa-

 npnjeka. nemoryle je y mac nogpenyTu Taj zuer.

He oeraje npyro, nero, umajylia y suiy pnjeuu
jenor epuekor Be;uKkaHa: ,mapojge, cuaro moja !“.
na Taj zguor 6yze cBojana najezor epnegor uapozga
Ha lIpamopjy. C Tora ja unpekzawem ynupaBua og6op
HAIIe CTpPAHKE, NA Ce IKHBO  Bay3aMe, JA CE INTO
nupuje Taj JImeT nokpene u za my ce 6ya na koja
maguu oćesćnjegu okuBor. IIpnamajem, ga cy name
eKOHOMCKO IpiHJRKe Bp7O TeImIKe. He 64 zu nak
yupaBua og6op morao mogymaru, ga Taj Texauka
zmer usnaje guomnuapeko ApymTBo nonyT ,Cpnekor
Koza? He Bjepyjem, na ce m y nac me 64 morlo
nalia pogozsyća u zgo6porBopa, koju 6a noTnomorju
Taj Hapoguu 1oTxBaT.

Ja ne 6yne HHKAEBO UOMETIBE y NOJMOBAMA,

TO;KAYKH JIHCT HEKA Ce HO 30BE, KAKO CE HEr/A
mue7n7o, ,Cpueka Bopa“, nero kojujem npyrujem
srogusjem mmenom u. np. ,Cpueku Texak“, ,OCpn-
egu Texaugu Taeuuk“, ,Cpneku Texauwgu JImer“
ur. Ilujega 64 my mopaza 6uru Bpno uneka, jep
MY4HO HANI TEXKAK nperopa 3a nymeBuy xpaHy kojy
Behiy cBoTy, cBe ako je m umyhian.

Msgno cam ose micu jeguuo y mamjepa, na
ce nomoxe namem jaguom u 3anyimTenom epuekoM
TOEXKAKy H ga ce y nac Cpća na IIpumopjy uouue
HCJITO pagura ua pajenaauey Cpuickora 6 Eyz-
Typuujem Hapogama 3KaBum y Hapoiy m BBgum
KAgBa ra 6ujeza u ueBoa Guje, a uugxo ne he za
my. nomose. Bvoxe zaj, ga osa moja skema ne 6yze
upa3sna pnjeu Hero osuo njeno a za ra epelino
naBege nami yuvasnu on6op, koja 6a m Tujem eTe-
Kao upusnawe kog Cp64 ma Ilpamopjy.

i AB.
E sas.

Kotorska gimnazija.

Dopustite, gosp. uredniče, da pokucam i
na Vaša vrata, pošto mi moji ne dadoše pri-
stupa. Istina. mora vani, a zašto žrtvovati to-
liko dobra, samo da se prikrije pusta lijenost
jednoga čovjeka?

Radi se o kotorskoj gimnaziji i onim. ja-
dnim učenicima, koji su usugjeni, da u njoj
Bogu i domovini ukradu 8 godina.

Nije ni po drugim gimnazijama, koje nam je
sustav darovao, mnogo bolje, ali drugovdje sami
gradovi pružaju učenicima onoliko kulture, što u
gimnaziji ni za lijek.

Kotorsku gimnaziju poznam pobolje, pa
ću Vam 0 njoj koješta pričati, ne bi li moje

pričanje sjetilo one lijenčine, e bi se i sami uče-

nici sjetili, da im nije baš pravo.

Oholost učitelja, osobito mlagjih  prekora-
čuje svaku mjeru. Jednoga ste lane ošinuli —
ali kome Bog otac... Samo čujte ovu: Taj pro-
fesor, Hrvat, našao se bio u kafani Dojmi pri
jednom koncertu hrvatske glazbe, a na tom
koncertu prisustvovao i jedan maturanad, Hrvat,
sin visoko položene osobe. Pa znate kako je ta
»bezobraznost“ djelovala na toga profesora? Po-
zvao je učenika na stranu, pa mu veli: ,Čuj
ti, meni se ne pristoji biti ovdje, gdje je i jedan
učenik ; ili ja ili ti vanka!!!“ Jupiter immense!

Imalo je biti bure, ali se to brzo razve-
drilo, jer se moralo razvedriti.

Imade i drugih prizorića, a ti svi nam do-
kazuju, da tog deliju ne vodi stančarstvo, nego
egoizam, oholost. A to je baš najpogubnije, jer
ne mogu pojmiti napretka, gdje nema ljubavi.

Drugi Vam je neki F. K. Istina je, da su
šijence nervozne, ali od onakve nervoznosti oču-
vaj nas Bože. Od 12 sahati na mjesec njemačkoga
jezika, jedva jedvice 1, otpada. na ozbiljnu
nauku. Što se radi s onim jadnim Štr. to .zna-
du i profesori, koji su jednom bili njegovim u-
čenicima, pa se od srca smiju, gledajući kako
su učenici uvijek učenici.

Ovo pak nabrajam za to, da še vidi zašto
je kotorska gimnazija možda najtruhlija u će-
sarevini. Ali zapt je glasovit: tri učenika ne
smiju skupa šetati, u kazalište uz pratnju od
oca ili majke, i to treba: prije pitati dopust, a
sjutradan dobiće za stalno peticu u čemu onaj,
koji je bio u kazalištu. ai

Ne marim pitati zašto gosp. upravitelj
brani učenicima strogo poučne zabave, kojih i

tako imade sasma rijetko u Kotoru, pitaću ga

samo, zašto ih on sam ne priregjuje, kako mu
gimnazijski program dopušta?

Imade 8 godina, što su gimnastične spra-
ve kotorske gimnazije isključivo za miševe i
sina gosp. upravitelja. Risanja nije nikada ni
bilo, a pjevanja — očuvaj nas Bože.

Ipak bi se dalo sve to izvesti, pa još na
vrijeme uliti. učeniku u sree nešto smisla za
ljepotu. Gimnazija ne smije biti samostan ni uče-
nici monasima,

Još nešto. — Svake se godine utjeruje od
učenika stanovita svota za »školske igre«. I ja
sam tu svotu plaćao 8 godina, a školskih igara
nikada ni vidio. Stoji doduše u programu: uče-

onici su i ove godine imali prilike, da se vježba-

o