Godina XIII. U Dubrovniku 31 Januara 1904. Broj 5. Cijena-listt. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12, Za svo ostalo zemlje na godinu rapske 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr: 10. Na pš godine 1 na Četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. JUZ VAM Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dabrovnik#a Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano,izjavey javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Kzlazi svake nedj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Prigodom svečanosti sv. Vlaha. Dubrovnik, 30 januara. Još nas četiri dana dijele od svečanosti sv. Vlaha, dana sjećanja i pouke, toga jedi- noga dana u godini, kada, onomu koji našu povijest pozna, izlazi pred oči stari hi- storijski Dubrovnik. S toga je vrlo zgodno jedan naš sugragjanin u jednoj pjesmi ka- zao, da je od svega staroga u Dubrovniku ostao sam sv. Vlaho. I to je dosta. Jer i sv. Vlaha, kao pokrovitelja našega grada, u malo da nije u današnjemu Dubrovniku nestalo, što pokušaj zamjene sa sv. Silvanom (Dubravkom) pokazuje. Sam sv. Vlaho, kao dan sjećanja i pouke, dostatan je. Toga dana mnoge misli, koje izazivlje dubrovačka starina, suču se jedna za drugom. Ima ih divnijeh i velikijeh, pa čak savremenijeh. Rekli smo savreme- nijeh, jer se je u starom Dubrovniku poja- vilo misli, koje i danas pokreću cijelu evrop- sku. politiku. Take misli, koje su ne samo savremene .nego i veoma značajne, najpri- kladnije je ponoviti na dan sv. Vlaha, kao izraz mišljenja i želja staroga Dubrovnika, kojijem se ni današnji Dubrovčani ne bi smjeli iznevjeriti. Ed Nemanjiću da Stjepanu namjesnik si krune carske, čim pod tobom zemlje ostanu srpske, raške i bugarske... Skokni konja po Kosovu, gdi ubi Miloš cara opaka, a k bielomu Smeđerevu pošlji kitu tvieh junaka. Duh da odahne, i počine ukopanieh pepeo kosti Gjurgja despota i Jerine kieh zet Murat ožalosti. (»Osman“ Pjevanje X. st. 180-200) Na ovaj pothvat podstiče Vladislava, poljačkoga kraljevića, siva ptica, koja je glavom sam pjesnik ,Osmana“, Dživo Frana Gundulića. U gornjijem stihovima Gundulić pozivlje poljačkoga kraljevića Vladislava, pobjedioca turske vojske kod Hotima (g. 1621,): .da oslobodi srpske i bugarske zemlje na Bal- kanu; da bude nasljednikom srpske carske krune Stjepana Nemanjića (Dušana Silnoga) t. j. da obnovi srpsku carevinu, u koju bi stupile i bugarske zemlje; u jednu riječ da osveti Kosovo i uskrisi staru srpsku državu. Glavna misao, kojom je protkan , Osman“, jest oslobogjenje Južnoga Slovenstva na Bal- kanu. Na koji ju je način Gundulić mislio ostvariti, kazuju gornji stihovi. Poljska je tada bila najmoćnija slavenska država, koja je k tomu potukla tursku vojsku kod Hotima, pa s toga Gundulić pozivlje poljačkoga kra- ljevića Vladislava, da bude nasljednikom Gar- ske krune Dušana Silnoga. Prema tomu Gun- dulić toplo želi, da se uspostavi na Balkanu ono stanje, kakvo je bilo prije osmanlijske najezde, u vrijeme Nemanjića, Ovako riješenje balkanskoga pitanja za- mišljao je Gundulić u sedamnčstom vijeku. Na žalost ovo pitanje još ni danas nije ko- načno riješeno. Položaj je, istina, danas drugi: Poljsku je zamijenila Rusija; nazad stotinu godina prvi su se Srbi na Balkanu, pod vod- stvom Karagjorgja, digli na Osmanlije, te u dugoj mučnoj borbi udarili osnove današnjoj kraljevini Srbiji. Ali borba nije svršena. Ona se produžava, i kao da nije daleko od pre- sudnoga riješenja. Hoće li slavenska misao Gundulićeva pobijediti? Hoće li odahnuti duh i otpočinuti pepeo kosovskijeh junaka? Hoće li Srbi i Bugari na Balkanu biti svoji? — Ne treba očajavati. To jednom mora biti. Divinatorska duša Gundulićeva u gedamućstom vijeku za- mišljala je slavensku pobjedu i uskrs carske krune Dušanove, onda kada raja nije još da- vala jaka otpora, kada ne bijaše ni svesilne Rusije ni Srbije ni Bugarske. Što je Gundulić onda očekivao od Poljske, danas to balkan- ski Slaveni iščekuju od Rusije. Da su Srbi dostojni potomei Stjepana Nemanjića, kojijem se Gundulić ponosi, dokazuju Karagjorgje i ostali srpski junaci. Pa čemu onda očajavati danas, kad Gundulić pri daleko gorijem pri- likama nije očajavao skoro tri stotine godina nazad ? Istina, mjesto jednoga Osmanlije da- nas imamo dva: azijskoga Osmanliju u (Ca- rigradu i modernoga Osmanliju na Sprevi, koji se prikazuje u obliku ,Drang-a nach Osten“. Izmegju ta dva Osmanlije zapalo je Južno Slavenstvo. Onaj u OCarigradu je na umoru, a onaj na Sprevi ima u Rusiji ja- koga protivnika. Biće bolje. Ovo uvjerenje crpemo iz na- pretka Slavenstva i iz nepokolebive vjere na- šijeh starijeh, u koje spada i Gundulić, u pobjedu Slavenstva. Riješenje balkanskoga pitanja je naj- važnije pitanje u Evropi, o njemu odrvisi mnogo što šta krupno. Njegovijem riješenjem riješiće se mnoga druga pitanja. Na Balka- nu Slavenstvo bije veliki boj. Radi se o to- me: hoće li Balkan pripasti balkanskijem narodima ili postati domenom . modernoga Osmanlije. Kaa Slaveni i Srbi, iz čije je sre- dine nikao pjesnik ,Osmana“, ne treba ni časa da se kolebamo, na koju ćemo stranu. še Svetkovina sv. Vlaha je dan sjećanja i pouke. Izazivljući na sv. Vlaha prošlost ve- drijeh dana staroga Dubrovnika, možemo orpsti dosta pouke i za sadašnje držanje, kad se u našem susjedstvu, na Balkanu, odi- gravaju krupni dogagjaji. Stari Dubrovnik bio je srodnik i prija- telj srpskoga naroda, što je Gundulić u ,,0s- manu“ nepobitno posvjedočio. Njegov zanos, njegova želja za oslobogjenjem srpskoga na- roda na Balkanu, njegov pijelet prema ko- sovskijem junacima — treba da nam budu vodičem, e da se današnji Dubrovčani ne posrame prolazeći mimo Gundulićev spome- nik, koji bi trebalo svake godine na sv. Vlaha lovor-vijencima kititi, re ga ,Cpnmogy gopy“, > par, 22. jasyapa Ilomr. roem. ypeganae! Bam uzanak o ,Opu- ekoj Jopa“ emzm me, za Bam namumem 0Bo nap penaka y upuzor ugeje, kojy y bemy saerymare. V nae je THIH4HHM 8HAKOM IOyUHHX HJIAHAKA O Nogusamy Hammera Hapoja NOocTazo mokasuBawe Ha Har/lH H BOJHEH pA3BHTAK uelMKOF HApOJA. Ilpu TOM Ce OGHJIHO MHCJIH H O Cpenersuma, gojuma je Taj MAJIH HAPOJ, Ha OBAKO OIACHOM NOZOMAJY, IAR MOrao za ce oxpxu u npenopoja msa onako erpa- muora ynarka, au Bajenoj Topu. Aru Ty ce moga- 3yje ueeTo camo 'Ha Be7ake om y nayna u jake Ha nepy (a m mu eMO THX HMAJH H HMAMO XBAJA Bory), a saćopaBsajy ce omu mam npagrnunu Hecn, koja ey sa ode ngeje panuau. IlIra 6u 6uzo OJ CBE Te HApOJHe KIBHTO, KAJA He ĆA uMAJH GBOjy Marmny Ill«omeky, sa Kojy ce y omum majum Ka- cnnama ekyna rogamse 200.000 sop? /lusan Bam je TO mpusop y cBakoj rocrHomninu, kaja ce KakaB CTAPAL H AHEBHH FOCT IOJHIHe H OZ CBAKOTA TpA- %u Hapojuu ganak. C Takom os6uiom cBedaBorni- liy nocu je y pyrama, a cBu gajy kao na npese- HH Ta€. V noBuje goća 6rBOpnJiH €y H H8MHOJIHJIH HO- BO Bpe/o upuxoga sa mapojae cBpxe. To je T. 3B. »Narodni Kolek“ — napogan (6yn) 6umer, xoju Jjede Ha cBo yzasunne na saćaBe, urpanke, 1o- 3HBBHI[, "AK HA IpujaTezeka na m 7pyĆasna naoma. Toraljazo ce uecro, ga mraza Yemguwa ne lie za upama uaemo 6e3 Tora 6uzera. Tax 6yza uma on pasae nujeme oz 1-10 nosu. Capomamnaja. yno- Tpe6maBajy jesrannje, a Ćoraru egyupe. 3a caza CB6 Te IPHXOJe OApenuau ey sa rpagiey uemgor nosopumra y Bpay. Ja mucnam, ga 6u ce ya MAZO BOBO H y nac malo oso yseera. Ma Opću emrypuo ue 6a 6nza nenapexuusnju og 6pale “Uexa. Camo rpeća erso- pura y namera esujera munipee, ga je ,umoBuali“ BeJIHE. Hama yna, xsaza Bory, uecTo m nocjene y UpnjaTe;BeKoM pasroBopy ya uamany, na u saća- BIBAMO C6& zocra — m 6am Ty 6u 6azo norpe6ao NOKA3ATH, ZA HH y3 uaMy H Hrpy He saćopaBiamo »Cpuegy 30py“. Jom jenaa ,drobna krice“ (emrau paz) ue- mia. V nac ce Beli noogaBuo pagu Ha Tom, za y onlie neracuemo Bujenne upa norpećy; gouekie ce KOg eBujecaajax yga u yenjeno. Am umna gocra nx je, koja ne mory ćes Tora —ygca za ueupare mprBana. To je a kog Uexa 6uzo, a u zganac je! Podlistak. ToBOP onapoxa Case Bap6uha HpHrogom 25-rogumwune oz empru no6poTsopa BOKA BONIKOBHNA. Caasa Tu, Boxo Bomgosuliy, . u sjeunaja namjar! Moxe zu 6ara zenimera u no6oxunjera yje- NEEea og rlaca Ho Hapogaor mokzasa: ,CzaBa Boxy Bomgopuliy“ m omora werose mapogue up- EBe: ,Bjeunaja mamjar“? .Jep Bjeuuaja mamjar csoje mapojue npkBe y pelin H BA/0BOZBCIBY CBOTA HApOJA, H CJABA CBOrA mapoga y Bjeunoj mamjaru omoje mapogue npgse, «TO 0y BA QBHjeTJ/a, BHJHA CIOMEHEKA HA rpo6y .Boxa Bomkosuha, oja he sjeuuro ejara y osome CPICEO-UpaBOCJABHOME ONMTECIBy H KOju ne ke mara na ce ume Boxa BomkoBulia maka; sa60paBn, NOEJe FOX yBaXHBH OBO OlIITECTBO, y Kojemy je OH HeZOM HA BEM/BY IAO, KABHO H HeyMOpHO 84 onmrTy erBap panao, u ruje je ezasuo ympo. Buzo nac je, upara 6paho u rocnozo, Tagu- o jexX, Ka0 IITO HAC H pamac ma, Te Kao iro he Hac Basza Guru, koja 6uerpo a ma 6zmsa youyje- MO; Ka0 m omujex, koja ca cBHM JAJOKO, KDO3 MA- Ty, Nposupemo, H/H MOKJA H BHJHMO TAKBE eBjeTeke goraljaje m Npužuke, ca kojuma ce okpe-. le oko nac oyn6a upkse u mapoga mamera. Boxo BomkoBuli ca cBojom Borom gamom my uponinasomliy, Te ca cregenum sHamem m meky- CTBOM IpHGJHxHO Ce 6uo xony ragsnjex eBjerekn- jex noraljaja, upa 6uerpuHom eBora yma m upomu- nasomliy nyxa suzuo je m youmo, Te go6po ozwmje- puo u nponujemno, Kaka moe za 6yne cyn6a Be- ToBoj mapoguoj upkBu 6es moje, mim moju 6es Npkse. liposxman npegaimem a o6awajuma cBora na- poza, oćoralien gyxom m Kwurom eBerarema (CaBe, HAOpysKAH CBEM BpluHaMA opna H agyme, Bosko Bomkosnli je ma mopazuo u marepnjazno ysanpe- heme oBora omumreerBa ese go eBoje eupru ney- MOpHO pano. Borar mo mmay, a jom 6oraruja no spnu- Hama koje cy my H nyimy 4 epne gpacnze, om je mHoroj u mnoroj eupoTu cyay y6pucao, io onoj ga My HG 8HA JBEBHIJA IITO ZABA ZeCHHNA, MHOrOL CH- poror mzagalia ma mikoJama m y sanaTuma ynyTno, MHOTO CHpoue HA mMOpe Onpemao H Epyx my y pyge zao. Kako 6u cBojy nmjememury ngymy u e omy crTpaHy rpoća y OBome IpaBny 3270B0Ho u mjeera joj y pajy samo6no, ou OocTaB;pa 8smaray eBory mje- eHoj onlinna, za ce ua Tora &onja cuposag rpaja Ny6poBuaka y samaruma ycaBpimaBa u ma mope orupema. Hnje ua cupore sa6opaBno; om ce a wux ojeTHo, OCTABHBINH QOHA Za HX CE HpH pasuum CBETKOBHHAMA TyTOpCTBO ojeT, a muore je u gpo- BOM B3AIITHTHO. Iloamajylia go6po snauaj napose esoje nmp- EBE H _eHy y20ry, Bas37a je uesuyo ga onmrecrBy OBOMO NO/HIHC IIKOJY, H TO XMEHCKY IIKOJJ, H3 koje ie 6ynylie epueke majke u gomaliane us/asn- TH nanojeme CBeTOCABCKHM AyXOM, Te €BO “Bel !/, BHjeKA, HA CPIICKA >KOHCKA IIKOJIA, TO EETOBO ME- 3umue, Bpiulu 6arorsopnu eBoj pag y nmaromome mu yeyljemome /ly6poBanky. A mra za peuem 0 OBOME BCJIeBOIHOME Xpa- My? — Oso je yupaB CIIOMEeHHK EerOBA BeJHKOTA NOTXBATA H pHjeTkora NperaJanmTBa. 3majylia no6po za je napog 6e3 upxkse, mro| H orago 6es maerupa, Bojeka 6es Bolje, Tpyu 6es ruaBe, Basga je uesmyo 34 THEM za OHy Maly H He- smaTHy 6oromoJpuuy y saćarom kKpajy BaH rpaza samnjenu ennmom, Bagaujom, upuerojanjom u jex- nora /ly6posuuga nocrojanjom 6oromomom, Te ca esojum nperajamrsom u yerpajamm pazgom, a ya nomoli eBoje 6pakie, gouega ga y oBome ujenmome Xpamy oma omaBy Bory. — PBnuzo je spujeme, Kaz je jasno manjee y ][y6poBauky roBopno, e ce OBaj xpam muay me lie zoBpiura. H s6ama, ona- Ka samamna ocHoBa, kao mro je 6uza rpagwa oBe H OBaK€ IpKBOe Ipama OBOMe MAJEHOME ONIITEGCTBY, 6uza je Tako peliz_omnona. AJH 88 OHAKAB 1x, Kao mro je 6uo nyx Boxa Bomkosnlia, eTBap 0- NeT M3Be)puBa. Jep eroBo Heymopmo naerojae, Na He GIomuwem H orpome marepnjajiHe 2KpTBE, IerOBO pajeTko yoTaJamiTB0, eroBo mupoko y GBHjeTy ILOSHAHCTBO yamunime, za ce, mopex eBujex H CBaKAKBHjeX Ipenoma H HETDHTa, erOBA IIIeME- Hura samucao cpelimo oerBapa. YecTo 6a 1myrTa, gok ce jom upgsa rpaguja, nokojauk pekao: ,/la ma je jeguom BHljeTu OGBeIMITaHy HOBY IPKBY, He 6ux mapao ympujeru, mapuo 6ax y rpo6 zero“. Ose u opake punjeuu morao je ga mayern me jemam oanarnuap, 6paio nm rocnogo moja, jep je Nok. Boo BomkoBnli 6uo nosnar kao wosjek JIH- Gepazunjexnorjega, Te je Ka0 TAKAB y&HB40 Io- IITOBAĐE H CHMIATRjY KOJ CBAKOTA y OBOME rpa- Ny, Hero cy To pujeuu jegme Bezuke m njemenare epueke nyume, nanojeme cBeTocasekum 1yxom, GuBa Koja ny6oko exBara miro je cpnekome Hapony e- TOBA HAapOlEA HDEBA. , Ma muje os, 6paio u roenogo moja, TaKaB Guo camo upa osam norxsaruma. Oa ce y onlie 3HA0 3A CBAKOTA 34yaeTu, 3a KOTA 6H rO/ Zo3HAO Had gouyo ga my nomolia rpeća, uza ga ra ynyra J KaAKaB IIOCAO HJIH Za My CTBOpH paza H sapaje. A xamo ny6posasko uomoperBo? Eberosa pazumocr H CTAJAINTBO, EOTOBO 34Y34MAOE H CBALJIAĐH TDY/A OKO upenopoga ny6poBauke njoBsiće u Tprosune, CTBOPHIJE My BOJIHK FJA6 HA oTpann, a y /ly6pon- HHEy NOIMITOBAĐEe H yrzeguo mjecero, rnje je eBe zo eBoje GMpTH TO IOMITOBAE jenuako yxuBao m 06- Hamao ogimuue rpaljaeke uacTa. KakBo je momrosage u yrzeg y /(y6posuuky cTekao H y esam cgojesama ApyIRTBeHBM y2QHB40, To ce najćoe Moro ga Baja upu ieroBy cmpo- BOly, KakBnux je go Tana /ly6poBaHg mano 8a- NAMTHO. : : Ila m ako mac og empra nog. Boxa Bomko- Bulia pacraBiba '/, Bujeka, oner nam je esuma we- TOBA yenomena cBjexa m GBera, Te ce y Ty cBpxy u ca6pacmo oBzje, ga my Gzarogapuu 06uoBsumo yenomeny. — — — H ysjepasamo Te, o Bezagu Iloxojunge nam, ga ie Ta ommrecTBo 080, koje eu Ta TaKO KAPKO 7By6HO, Ba3la XApHO OCTATH H XapHocT oBa upezasnlie 6 Kopena Ha KObeHO, 10- KJe rog Tpaje OBO CPIlCKO-IpABOCIIABHO ONIMTECTBO, Kanuylia Ta: CzaBa u Bjeunaja Ilamjar! — Amun. Z š