Godina _XIJI. U Dubrovniku ' " Februara 1904. Broj 6. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru ns go- dinu Kruna 12. Za sve ostale. zemlje na godinu ranške 15 u zlatu: Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na pš godine i na četvrt godine: surazmjerno. Pojedini broj lista 20 psra. DUE Salju,se administraciji Dubrovnika ) . Dopisi se šiša uredništvu. Rakopisi se ne vraćaju. Za modni priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Noefrankovana pisma ne pi- maju se: <“ Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Magjari i more. Dubrovnik, 5 februara. »Oni (Magjari) nemaju ništa drugo na pameti, nego osigurati sebi preko Hrvatske more“, kazao je Dr. Bogoslav Mažuranić u hrvatskom-slavonskom saboru. Ovo je bio predmet kratkoga, jezgrovitoga govora nje- gova. Dalje je isti poslanik rekao, da su svi magjarski političari uvjereni, e je sva sila magjarskoga naroda samo zbog toga nastala, što su preko Hrvatske došli do mora, i da bi prije listom isginuli, nego se mora odrekli. : Magjari samo preko Hrvatske mogu do mora doći, i oni su već do njega došli iz- odvajanjem Senjske Rijeke od zemljišta kra- ljevin& Hrvatske i Slavonije, proglašivanjem iste zajedničkijem posjedom (condominium) Ugarske i Hrvatske i Slavonije i naziva- njem riječkoga guvernera i ,guvernerom u- garskoga-hrvatskoga primorja“, koje je u stvari samo hrvatsko. Iz ove postupnosti ma- gjarskoga prodiranja k moru, jasno se vidi i njihova težnja, da postanu gospodari hr- vatskoga primorja, a to mogu postati jedino tada, kada jače prikuče poda se Hrvatsku i Slavoniju, jer drugoga puta k moru nemaju. S toga, po našem mišljenju, u prodiranju Ma- gjata k moru leži vas problem odnos# izme- gju Ugarske s jedne strane i Hrvatske i Sla- vonije s druge strane. . Magjari su, što se mora tiče, već došli do zajedničkoga posjeda, i još više, oni su danas na Senjskoj Rijeci faktički gospodari * pored autonomne općine, koja je u italijan- skijem rukama. Oni pružaju ruku i na hr- vaisko primorje, što se najbolje vidi u na- slovu riječkoga guvernera, po kome nema više hrvatskoga već ugarsko-hrvatskoga primorja. Kada su stvari dovle doprle, one treba da se dalje razvijaju. U kome pravcu Magjari žele taj razvitak, nije od potrebe tu- mačiti. To vide i magjarski i hrvatski poli- tičari. Tu ne može biti zajedničkoga interesa, kao što je Bogoslav Mažuranić lijepo obra- zložio. On je kazao, da Magjari bez Hrvat- ske i bez mora nemaju otvorenijeh vrata u svijet, pa da ne mogu kao narod i država napredovati. Pošto Magjari hoće da postoje i napreduju kao narod i država, učiniće sve moguće žrtve da ostanu ne samo u današ- njem položaju već i da ga bolje utvrde, a to mogu postići samo onda, kada Hrvatsku i Slavoniju svedu na proste magjarske župa- nije. Ova je težnja u Magjar4 popularna, kao što s druge strane Hrvati teže da dobiju što širu autonomiju e da se jednom otresu neposrednoga . utjecaja Ugarske. Ove dvije suprotne težnje moraju jednom doći u sukob. Kod tako jako razvijene narodne svijesti s jedne i s druge strane, kod tako suprotni- jeh i nepomirljivijeh težnja, svaka nagoda i svaki srednji put samo je odlaganje odlučnoga sukoba. Preko Zagreba juri gvozdeni put iz Budimpešte na Rijeku i u hrvatsko primorje; drugoga puta nema, kao što Hrvatska i Sla- vonija drugoga primorja nemaju niti mogu imati. Svako odlaganje sukoba, svako naga- gjanje u ovakom slučaju je gubitak za sla- bijega a dobitak za jačega. Danas je Ugar- ska daleko jača od Hrvatske i Slavonije. I tako će na žalost i dalje ostati, jer su unu- trašnje promjene u Austro-Ugarskoj do da- nas nastajale samo pod utjecajem spoljnijeh dogagjaja. Kakav će obri uzeti spoljni do- . Hercegovina pripoje Hrvatskoj i gagjaji nije lako predvidjeli, ali ni najsmje- lije kombinacije ne bi ispale u prilog veliko- hrvatske politike, koja se ne zadovoljava sa- mo frontom protiv MagjarA već i protiv srpskijeh težnja u pogledu Bosne i Hercego- vine, što je hrvatski delegat Biankini u de- legacijama potvrdio, tražeći da se Bosna i Slavoniji, U kakvom se političkom i ekonomnom stanju nalaze danas Hrvatska i Slavonija, ne treba Hrvatima tumačiti, kao i to koliko bi se vre- mena htjelo, pri najpovoljnijim prilikama, da se pridignu, Kada će te povoljne prilike na- stati, teško je odrediti, jer su se Magjari po- starali i staraju se, da nikada ne nastupe, i to opet mora radi. Ovu činjenicu trebalo bi, da hrvatski po- litičari dobro utuve u glavu, te da ne zovu drugoga onamo, gdje ni njima samijem nije osiguran opstanak kao narodu i državi, ka- kva bi oni htjeli da je i da bude. Ovo naše pesimističko shvatanje političkoga položaja Hrvatske i Slavonije nije izlijev neprijatelj- skoga raspoloženja, ono je osnovano na či- njenicama i potkrijepljeno s hrvatske opozi- cione strane. D.r Bogoslav Mažuranić, apo- strofujući vladinu stranku, kazao je: »Ali, gospodo, niti čekanjem, niti popuštanjem 0- vakovomu konfliktu, gdje se kose interesi dvaju naroda, izbjeći se ne d&, pa ja držim, da je pametnije, kad već do konflikta doći mora, neka dogje čim prije. Neka dogje čim prije, dok je još razmjer naših sila i naše snage prema Magjarom,; po nas ipak još u- vijek bolji, nego što će biti, recimo, nakon deset godina, ako ovako uznapreduju Magjari, a mi ovako ostanemo na mjestu ili još bu- demo nazadovali, kao što smo žalibože i po- čeli, i zašto će se već Magjari sami u svo- jem interesu poskrbiti«. Ne može se od nas zahtijevati, da bude- mo veći hrvatski rodoljubi od hrvatskijeh opozicionalaca u zagrebačkom saboru, s toga dok se spomenuti konflikt ili ti sukob ne razbistri, dok se političko pitanje Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj ne raščisti, niko pametan ne smije srpskoj narodnoj stranci na Primorju zamjeriti, što je za sada i zbog toga protivna sjedinjenju Dalmacije, Dubrov- nika i Boke Kotorske Hrvatskoj i Slavoniji, jer zamijeniti zadarsko-njemačku guberniju magjarskom mamuzom nije nikakva dobit. Mi se nadamo, da će u nedalekoj buduć- nosti magjarska čežnja za morem i magjar- ski imperijalizam mnogo što razbistriti, samo ako logika, historija i slavenski osjećaj budu prevlagjivali. sai je Dubrovačka Parobrodarska Plovidba. Od nekoliko dana kola po Dubrovniku jedna štampana “anonimna izjava protiv Dubro- vačke Parobrodarske Plovidbe. Ta izjava glasi: P. N. Gospodine! Ima već nekoliko vremena te opažamo da neka huda sreća prati našu trgovačku Mornaricu u opće a osobito ,Dubrovačku Parobrodsku Plovidbu“ na pose, koja s dana na dan linja i propada, tako da neće dugo vremena proći, kad će joj zvani i nezvani morati kliknuti: Fuit Iilion. Mi imamo pred očima fakte, koji se pobiti ne daju, a to su, da je god. 1901. bio razdijeljen dividend godišnje dobiti od 3%, a god. 1902. bila je još gora, jer su kara- tisti primili samijeh 2%. Za god. 1908. nije još razdije- ljeno ni prebijene pare. Dakle kao što se vidi — na ža- lost -— ova naša domaća ustanova ne samo, da je krat- koga vijeka, ma nema nikakve nade da će joj se stanje poboljšati, zato potpisani pozivlju njezinu Upravu da ona što prije. sazove vanrednu glavnu skupštinu, te da: na njoj postavi za prvu tačku dnevnog reda: Raspust: dru- štva, jer nije ni lijepo ni pravedno da se ona sa tugjijem kapitalima igra, i da dopusti da propane i posljedni nov- čić, kojega su karatisti u parobrode uložili. Kao što je poznato megju karatistima ,D. P. P.“ ima ljudi, koji su sav svoj. imetak uložili u parobrode spomenutoga društva. P.N. Gospodine! Uljudno Vas molimo, da se i Vi Za ovu stvar zauzmete te da na idućoj sjednici glasujete za raspust društva, jer naša poslovica kaže: Bolje ranjeno, nego ubijeno. U Dubrovniku, o Sv. Vlahu 1904. Nekoliko Karatista Raspadajućeg Društva Dubrovačke Parobrodske Plovidbe. Netom smo ovu izjavu pročitali, potrudili smo se, da o Dubrovačkoj Parobrodarskoj Plovidbi dobijemo tačne obavijesti, te da javno oo tome progovorimo, jer je to jedna domaća ustanova, u koju su uložene mnoge uštede na- šijeh sugragjana i zemljaka. Gornja je izjava ili ti poziv na karatiste s jedne strane nespretan i oskudan u dokazima, s druge strane je veoma tendenciozan, jer pod- meće insinuacija, o kojijem prije nego se puste u javnost treba dobro razmisliti, a kad se neko na to odluči, treba da dokazima uvjeri javnost, na koju apeluje. Istina je, da je Dubrovačka Parobro- darska Plovidba za godine 1901. i 1902. dala neznatan dividenad (dobit), ali se iz toga još ne može zaključiti, da je ,ova naša domaća ustanova ne samo kratkoga vijeka, ma nema nikakve nade da će joj se stanje pobolj- šati“. Ništa na ovom svijetu nije trajno i vje- kovito, pa s toga ni Dubrovačka Parobro- darska Plovidba ne će trajati do sudnjega dana; nestalo je i daleko moćnijih parobrodar- skijeh društava, pa ako se to jednom dogodi i s ovom našom domaćom ustanovom, biće sa- svijem prirodan proces, po onoj: da starije mla- gji zamjenjuju. U Dubrovniku biće uvijek če- žnje za pomorstvom i za pomorskijem preduze- ćima, jer je to bio, jest i biće jedan od izvora za dpstanak i napredak. Ako je dividenad g. 1901. i 1902. bio ne- znatan, ne slijedi iz toga da to mora biti i go- dine 1908., pače doznajemo iz pouzdana izvora, da se je Dubrovačka Parobrodarska Plo- vidba kroz godinu 1908. mnogo oporavila i da se nalazi u daleko boljim prilikama prema prošlijem godinama, jer osim čed- noga dividenda povisiće i reservni fond, dok je njezin materijal (parobrodi) u naj- boljem stanju i bolji je od ikojega drugo- ga maloga parobrodarskoga društva u Dalmaciji. Ova sama činjenica pobija zloguki nago- vještaj gornjega poziva o ,raspadajućem dru- štvu“. Sastavljač one izjave ne će da zna ni za sv. Pismo, koje nas uči, da poslije plodnijeh godina nastupe neplodne, a da za to ipak svi- jet ne propada. Ne treba po dvjema neplodni- jem godinama stvarati ,raspadajuće“ zaključke, već treba uzeti u obzir sve prilike i neprilike, od kojijeh ćemo neke ovdje natuknuti. Dubrovačka Parobrodarska Plovid- ba u prvo vrijeme nije imala tako jake utak- mice kao u posljednjijem godinama. Dandana- šnji ova domaća ustanova mora da izdrži jaku utakmicu s drugijem društvima bogato subven- cionovanijem od vlada t. j. s Austrijskijem Lloydom na prugama Trst-Kotor-Italija (Pu- glia), s Ugarsko-Hrvatskijem društvom po Dalmaciji i s italijanskijem društvom Puglia na prugama u Dalmaciji, Italiji (Puglia) i Ska- dru. Italijansko društvo Puglia samo za plo- vidbu u Skadar ima 120.000 franaka subvenci- je od italijanske vlade. Dok naša vlada Du- brovačkoj Parobrodarskoj Plovidbi daje za prugu u Skadar 27.000 kr., za onu Trst- Dalmacija-Italija (Puglia) ne daje nikakve sub- vencije, a za brzu prugu Trst-Kotor 36.000 kr. Ovo posljednje ne može se u stvari nazvati subvencijom već naknadom za postu i za pre- veliki broj poštanskijeh paketa, koje prevozi sa ne malijem troškom prijenosa iz poštanskijeh ureda u parobrode i iz ovijeh u poštanske ure- de; k tomu ,ireba nadodati, prvo, odgovornost i naknade, ako što nestane ili se ošteti; drugo, držanje jednoga časnika; koji je na brodu za taj posao; treće, besplatno putovanje poštanski- jem činovnicima, kad putuju u službene svrhe, Dakle, za sve pruge*) Đubrovačka Parobro- darska Plovidba prima od naše vlade u ime subvencije kr. 63:000, dok svak zna bogatu pripomoć, koju Austrijski Lloyd, Ugarsko- Hrvatsko Društvo i Društvo Puglia uživaju od svojijeh vlada; te pripomoći iznose na stoti- ne tisuća kruna. S ovijem društvima mora se boriti Dubrovačka Parobrodarska Plovid- ba svojijem vlastitijem sredstvima, i ipak se drži, dajući. dividende karatistima prema prili- kama. Izvovoga je jasno, da se uprava ne ,igra tugjijem kapitalima“ već besplatnijem radom energično uzdrži ovu domaću pomorsku usta- novu u kritičkijem časovima za sva pomorska društva. Ovo su faktične prilike, te prema njima treba suditi i raditi. Treba priznati, da je težak položaj Dubrovačke Parobrodarske Plo- vidbe i da treba ozbiljna i smišljena rada, da se preturi današnja kriza, ali od toga do raspu- sta društva odveć je velik skok. Kad društvo i za g. 1908. ne bi dalo većega dividenda nego godina 1901. i 1902., tada bi bilo “opravdano očajavanje. Pošto je pak posao krenuo na bolje, treba, ispitivanjem svijeh povoda i uzroka, na- stojati oko napretka ove domaće ustanove, a ne odmah prijeći u. skrajnosu. Poznato nam je, da je po: društvenom u- stavu svakomu karatisti slobodno pregledati ra- čune i tražiti objašnjenja i. da sena prijedlog četvrtine karatist može sazvati izvanredna skupština, obrazložeći povod. Kad tako ustav propisuje, zašto se sastavljač onoga poziva krije i zašto nije inače postupao ? Iz toga treba za- ključiti, da onaj. poziv nijesu sastavili karatisti, već koja zlobna duša, koja-bi htjela, da nestane ove domaće ustanove. Brzo će biti godišnja glavna skupština, pa eto polja poštenoj kritici. Željeli bismo, da ta kritika bude. stručna i svestrana. *) Dalmacija-Trst, Dalmacija-Trst-Italija, 'Trst-Skadar. CRI Kronika. Onomadne je. bečka AJ Pres- se“ donijela simptomatičan članak/ o dogagja- jima, koji će nastati u proljeću na: Balkanu, Ona po običaju vidi sve crno. Govori o Bu- garskoj, Turskoj i Srbiji, kao i o njihovijem ulogama, kad bi se po poljanama Maćedonije i Stare Srbije zaigralo vrzino kolo. Rat, iz- megju Bugarske i Turske gotovo joj je ne- izbježan, a za Srbiju veli, da će, se neminov- no umiješati oružanom rukom da zaštiti svoje interese. Napokon 'se je dotakla i Au- stro-Ugarske, te krokodilske suze lije, što se politici naše monarhije pripisuju osvajačke težnje, najviše je pak boli, što tako misli Javno mnijenje u Rusiji i na Balkanu. Pa završuje taj svoj članak po prilici ovako: ako je kadgod koji diplomata ili gjenero_sa- njao o osvajanju Maćedonije i Soluna, to je bio san, koji se je već dosanjao. Prije ovoga članka u , Neue Freie Presg- se“ izašao je u ,St. Peterburskija Vjedomo- sti“ razgovor Dra L. Sokolovskoga s jednim uglednim bečkim diplomatom. Drugi dio toga razgovora glasi: Počesmo o Maćedoniji: — Jeste, reforme idu veoma polako, go- tovo korakom žabe kornjače. Mi gradimo, a Sultan i dvorska kamarila razgragjuju! Treba mnogo strvljenja a da se vjera ne izgubi. Kad želite znati moje mišljenje, evo ga: ja ne vjerujem da će: diplomacija posla ika- kvoga resultata. — Šta će onda biti? — Onda ćemo ratovati s Turskom. Začudio me ovakav kategorički odgovor inače vrlo opreznoga u razgovoru diplomate. Dakle, Austrijanci ne kriju svoje namjere! | — Zar vi mislite, da će vam takvu misiju Soria Praješi