saru menonjepeme upema Pyenju. Hamu neupn- jarezu snajy, samro us ose murpure rpećajy, jep uuje remxo pasymjeru, weary oso nenopjepee BORN Baznauoko Caopene. Aam Kako ga ce pasymnje pax omax, koju ce osum umrframa nozajy, Te, bi- ma zanegenu, zuxy suzy na Pyonjy? Kozuno je OBA BUKA HCOCHOBAHA, HEGPOMNIIBEHA, HENOAHTHUKA, cag suge m onu, moju cy je gasazu, jep Hueruig- zanuo ocjeliajy mra je Pyomja, jana u cmana, c20- nenokum napoguma, xoju, czaću u pasjegaienu, y moj umajy cnojy uornopy m jemerso sa cpoje mu- repece m sa cnoj oneranax. Morao ce sjemraugumM uurpurama neupnjareza Caosenersa yeujeru onaje oongje, za ce y melycoćne ogaoce Pyenje u Cao- seuersa ynece nenosjepeme, ama ce nuje morao yeujeru, ga ce packuuy nese, koje ux mepasanojuo. nesyjy, za ce oczaću ocjehame cozugapnocra koja nx cnaja. To je najćome u najouurzegunje uoxasao yrucax, uponasegen kog csux CaoBema rzacom 0 oćjasu para pyeko-jananekor. Kozako rog ux uma u oma raje ce uazasnan, Bu ona Imusy Touze mo- zurae sa noćjeny pyegora opyzxja, jep y woj rze- gajy u noćjegy caosenege crsapu. Hagag ce ouu- raeguaje uuje mogasajo, KOJEERO Hua uersne y zepljemy, ga je y jauuua m cnaan_ Pyceuje sazora sa ouoranak m 6omy Gyaylimocr cBux CZoBeHegux napoga, a napouaro nac Cpća u Byrapa, jep u- sumo ua Bazkanekom Ilozyocrpsy, ma kojem ce yEepimrajy Tako muoru u pasnospesu uurepecu ja- Kux u molinux. He caMO Xyr 3aXBAJIHOCTH 38 yCIy- re, koje nam je Pyenja uanuza u uuu, Hero H con- ergenu uarepecu, koja cy passojem gamamiux /0- raljaja gosegenu y onacnocr za 6yay nospnjeljeuu, yuyliyjy nac ga ce, mozeliu ce Bory sa yenjex pyogora opyacja, qyBaMO NA&BEHBO OZ CBaREe He- upommmzenocra koja ća mam mora OoTrezkaru u nuaue Tema nozomaj.“ Domaće vijesti. Yurysa. — Ilamy na Opaxosna y Bonu Koropekoj: lana 14. 0. m. upemuuyaa je y Cau Ppauuucky Xapu,“«yupyra r. Mazoma TonueBatia pobena Baona. Iloxojuana nozasu og najogaauauje nopoguue. 'Igera my6as sgpyxkuza je r. Muzoma Tongesulia u Xapu Paomg. Ilokojuuna je 6uza Beoma nao6paxmena. Vqnza je cpucgu, za yamoxe onliaru * uepojiom kaz osamo zolje. Bjenuana ce je uo esojoj Bou y upasoczasnoj upgsu. Jby6uza je uexpeno 6azgancke napoge. Vupza je y noću og 81 rogune. Bjesuu joj nokoj! Akademik. — Srpska Kraljevska Akademija izabrala je našega zemljaka i književnika g. Sima Matavulja za redovnoga člana. Čestitamo. . Omladinski Glasnik“. — Izašao je prvi broj »Omladinskoga Glasnika“. List je dobro ure- gjivan, te ga preporučujemo. BaGana. — ]lo6porsopna 3axpyra Cpugua y 3Jagpy upupegaza je jyuep saćasy ma KOpHCT sazpyakuora oaza. Hrvatske izjave. — Dr. Ante Trumbić odgo- vorio je u Narodnom Listu“ dugom izjavom na izjavu D.ra J. Smodlake. Slovenski djaci u Beču za Rusiju. — Prošle nedjelje slavenski djaci, a osobito južni Slaveni, napravili su velikih ovacija pred ruskim i fran- cuskim poslanstvom, kličući Rusiji i pobjedi ruskoga oružja. : APYMTBO CPNEKHX KIBIIKEBHHKA, HOBHHApA m oyujeruuua. — ,3acrasa“ pomocu opaj nmasje- mraj: ,Ha Tpu Jepapxa no nogae 6uza je y Cp. Kapzosnuma gomeepenunja cpnckax EBEXeBHnEga u uosunapa, xojy je cassao 6uo ap. žKasko Muza- gaunopski. Ha goneepennuju yueergosame 21 oco6a, .Tamo ce noxa3a70, za go cag Hma yJ0xeno no pasnum GaBojima H HA pA3HO KIBBIKHINO upeko 8.000 gpyna 88: ApyINTBO. CpICKEX KEBHBOBEHKA im nosunapa, koje rpeća Tek ga C& CTBOpH. Can cy“ upueyrau. nsjasnan, KaKo je norpeća ga ce osako zpymrso oenyje, a ga le ra mapon upuxsaruru, gokasyje To, mro je upnžarano ma Ty crBAp He camo y Noozmejuse Bpujem& Hero Beli upuje BHIIe TO/IHHA. ; x Teže »IIpouuramo je muemo Kopnena JoBanoBulia, y kome majasmyje, ga he csojy xyliy y Kamenmiu >Bmsjepan« y BZACHNIJTBO NpegaTu TOME APJIITBJ, qum ce ocnyje. S IIposurau je-maupr, koju cagpxu y ce6u: raasna mageza, koja 6u Hmaja za nociyxe oenoB oome apymrsy, u.zaj je manpr upaxsahen. IIpuxpakieno je u T0, za ce y ApymTBo upame oem Kwuzkepuuga u onosunapa jom u ymjeruunu: c7E- kapu, mysnuspu u sajapu. lame je npuxsalieno, na ce npymrso sope >3maj«, y mouacT 3majeBy u y CIOMeH cegam/i IHINIEBHIJE. KHBOTA My. =. »Haa6pan je yau on6op, Kome je mosjepeno, na na ocuoBy upuxsalieHor Hanpra cacTaBu eraryre, Taj CTATyT ITAMIA H uOomube CBEMA OHHMA, KOju €y yuecrBoBazu y oBoj gomeepeninuju, a TaKo eTo H CBEMa cpnuckum HoBuuama. OBaj nocao ga ce go- BpiiH ga mjecen gama, Te za ce Ogmax msa Tora CAZOBE H FJABHA CKYNIITHHA pA/H KOHCTETYHĆAĐA. »Y ogćop ey ymau: gp. žKapgo Mnzanuuo- sili; Ilaja Mapkosnli |AgamoB, ypegaux »Bpamko- Bor Koza«; Cresa Ilonossli, upovecop; ap. JoBan Pagonnli, 6ućanorekap >»Marune Cpueke«; Taxomsp Oerojuli, up pu K Tau Bpansaposati: HOBEHAP.“ Srpske zemlje. Srbija. — U sabornoj crkvi u Beogradu. bilo je molepstvije za pobjedu ruskoga oružja. Služio je mitropolit. Prisustvovali su prijestolo- nasljednik, ministri, poslanici, oficiri i gragjani. Mitropolit je tomprigodom izrekao govor, pun toplote i osjećaja prema Rusiji. Za tim je beo- gradsko gragjanstvo poslalo caru ruskomu te- legrafski pozdrav.$I narodna skupština upravila je caru, telegram. Knez Arsen Karagjorgjević, brat kralja Petra, koji je već bio ruski oficir, odlučio je, čim je doznao za rat, da opet stupi u rusku vojsku i da ide na bojište. Kada je zato. por tražio dopust od kralja Petra, kao poglavice do- ma Karagjorgjevića, kralj mu je,jodgovorio:. Tvoja je namjera plemenita; neka-ti je sa Sre-, ćom.“ Ovo je najbolji dokaz srpskih -simpatija za Rusiju. — Pišu iz;Beograda, da se je izaslanik kralja Petra povratio sa Cetinja potpuno zado- voljan. : : — Odložene su početak svečanosti u po- men stogodišnjice srpskoga ustanka. R “Bosna i. Hercegovina. — Pred ugarskim de- legacijama ministar financija barun Stefan Bu- rian izrekao je o Bosni i Hercegovini ovaj goyar: - »Kao najgorućije zadatke smatram obezbi- jegjenje financijalnoga položaja okupovanih po- krajina, reformu poreznog sistema i uregjenje konfesionalnih odnošaja. Ne da financijalni 'po- ložaj zadava aktualnih briga, jer se budžet na- lazi u povoljnu razvitku, a pokrajine su mogle, na zdravoj osnovi i bez zapinjanja pa i bez novih nameta, pokriti tekuće administrativne potrebe, šta više bile su još moguće znatne in- vesticije; ipak je zemlja, i bez obzira na to što će njene kulturne potrebe i u buduće po- stavljati sve veće zahtjeve, zajmovima za željeznicu god. 1898. i 1902. preuzela na se- be osobito velike terete. Istina je, da će kama- te na taj dug tek počam od god. 1906, odnosno od 1909, opteretiti budžet potpunom težinom od 2.800.000 K., jer kamate na zajam ,od 25 mi- liona od godine 1898., ne plaćaju se od prihoda zemaljskih, već od onih 16 miliona kruna odvo- jenih iz\Zajedničkih aktiva, koje se primaju u godišnjim obrocima, tako da će do onda biti nosene u budžetu samo kamate na do tada pri- mljene' iznose od onih 16 miliona. Zajam od 75 miliona od godine 1902. bio je tako sklopljen, da se do dogragjenja željeznice, dakle do kraja 1905. pa čak i za prvo vrijeme rada, u kome će kako je sva prilika prihodi biti vrlo maleni, kamate isplaćuju iz onoga zajma, tako da će kamate na cijelu glavnicu opteretiti budžet tek 1906. Što se tiče pitanja, hoće li pokrajine mo- ći snositi taj teret, ne mogu pružiti nakakva drugoga jamstva osim nade, kojoj je moj pokojni pretliodnik dao izraza pred delegacijama 1902. godine, da će se na ime prihodi pokrajinski razviti“ u dovoljnoj mjeri. Razumije se, da ću ja svom silom poraditi, da se ta nada i ispuni. Ali uspjeh ne zavisi sasvim o meni, i ja danas ne bih ni mogao reći, hoće li biti uspjeha. Naj- veće nade možemo svezati za razvoj neuprav- nih poreza, monopola i. nameta na rudokope. S ovim u svezi stoji neodgodiva potreba reforme upravnih poreza, imenito što se tiče desetine, o kojoj je moj poštovani prethodnik na najosnov- niji način dokazao, da se reforma ove zastarjele dažbine, koja je u vezi sa od vijekova starim privrednim zemaljskim običajima, sa onamošnjim pojmovima o vlaštini i posjedu, pa i s povješću postanja posjeda, može pripraviti samo najo- snovanijom pomnjom. Već prvih godina okupa- cije uvelo se naplaćivanje desetine u gotovu, čim je bio učinjen prvi korak u reformi. Drugi korak ne može biti već plaćanje osjekom dese- tine po desetgodišnjem radu. To bi utvrdilo do- sadanji prihod, oslobodilo bi narod od tereta popisnine i priviklo bi ga na upravni jednaki porez, a tim bi se napravio prijelaz k općeni- tijoj i modernijoj reformi zemljarine. Takva prou- čavanja već su počela, ali ću ipak podnijeti do- tične prijedloge tek nakon zrela razmišljanja. Drugo pitanje, koje se istaklo, jest konfe- sionalno. Jedan od naših najodličnijih pravnih naslova za okupaciju osniva se na tome, što se imože kazati, da je samo monarhija, u kritički- jem prilikama koje su vladale prije okupacije, "mogla dati, ravnopravnost i zaštitu onamošnjim itrima; konfesijama; to je bilo alfa našega zadat- ika .pa i. sad je jedna od najtežih tačaka u programu. Istočni narodi nijesu gotovo ni znali za jedno stanje, u kome gospodstvo jedne kohfe- sije ne bi značilo potištenje druge. Smišljeno i dosljedno * postupanje moga prethodnika po- taklo je narod onamo da prihvati drugo mišljenje. Narod je primio vjersku ravnoprav- nost bez ikakvog oduševljenja, ali kao neuklo- nivu stvar. Ima dakako uzajamne surevnjivosti, i sve tri konfesije kontroluju vladu da nijedna ne dobije više od nje. Vladi bi za cijelo vrlo milo bilo, kad bi sve tri konfesije napredovale, po svojim sposobnostima i moralno i materijal- no; ona unapregjuje sve tri, a unapregjivaće ih i u buduće. Odgoj, koji je vlada primijenila na narod kroz evo ima dvadeset i pet godina, već je urodio nekim plodom, te se ovo dvade- set i pet godina rada Benjamina Kalaja_mogu smatrati kao dovršena epoha, na kojoj se može dalje graditi. On je izveo zemlju do takve visi- ne, da se može mirne duše pokušati, dati joj šire polje, da pojedine konfesije uzmognu zado- biti odlučan utjecaj na rješavanje svojih posala. Podlistak. Mater Dolorosa. — Iz dubrovačkih uspomena. — Živko. Prošlo je eto osamnaest godina, od one zgode u Busovini, i slavilo se u odabranu dru- štvu staro ljeto u gospara Stuli u gradu. Ovoga je puta pjesnik Hidža sjedao do krasne djevojčice, te je svakoga vešelila, a i ći- nika Androvića, koji je sada bio barem otrese- niji i razgovorniji. — Mila gospogjice, reče Hidža, nijesam ja zaludu čestitao Vašem ocu, a nijeste se još bili ni rodili, da mu želim dobru kćerku, drugu Cvijetu Cucorinu. j > >— Moj đobri gosparu, to su Vaša skla- dna usta, Vaša dobrota, toga ja ne zaslužu- jem, jer nijesam dostojna, a da me ni iz da- leka usporegjujete s čuvenom Cvijetom... Ona je milom i međenom besjedom začarala« i onaj je neumrli pjevao plemici iliričkoj, što je dostojno i pravedno... a ja? — Vi nam spominjete srećno doba naše mile domovine, jer, kad Vas slušamo, čini nam se, da živimo; Vi nam povraćate onu iskru, ko- ja se odavna ugasila — reče Andrović. — U toliko me veseli vaša besjeda, jer mislim na Dinka Ranjinu i na Dominka Zlata- i rića i vidim da ste vi dostojni potomci onijeh našijeh velikana : ' I »Pjesan tva, koje slas, i rike i more Utažit ima vlas i vjetre vrh gore...“ Pogleda na pjesnika, a Hidža će: | »Poginu sva dika od svita i ukras, Kad čini smrt prika zamuknut slatki glas.“ — Da, lijepa ti je ta Zlatarićeva u smrt Fiore Cueorić Pešoni i ne ću nigda za nigda zaboraviti one stihove: »O riči medene; o oči vesele, | Ovo su, jaoh, mene sve tuge zle spele, ad Ter cvilim svegj misleć: ki će moj život bit Neufav odi već gledat vas ni slišit.“ Ki Na to će Kersa: — Naša je Cvijeta zdrava i vesela kao dah pramaljeća, pa daleko od nas erne misli, + veselimo se ispred ruže, koja ištom Pupči: »U prvi evit moje mladosti ukr. Gizdave gospoje svu nad o Prado Srce mi posvoji i u zlat vez stavi, ij A_dušu opoji nebeskom ljubavi...“ ; Nastavi Hidža: »Taj čas, ki obratih k nje li j Pritvoren drugi bih i Abas sliaik a a Tu je bio i mladi kapetan Ivan M... zapovjednik carskoga broda Dijane. On je . prestano gledao u krasnu Radicu, Pa uzdaho;i poblijedio na riječi: <a »Sree mi posvoji ., ,“ a Gospogji j bia sa pogjica će oduševljeno prama Andro- »O ljepa, o draga, o slatka šlobodo, j Dar u kom sva blaga Yišnji nam Bog je d6/\« Iza ovoga započne Hidža: »Od pastira družbe naše Do najmanjih pastirica, Vjerenik se Grdan zvaše, A_ Dubravka vjerenica, I redovnik bješe tima U Lerovu erkvu uljez, Da bi od vjere megju njima Vjekovječni vez zavezd .,.“ — Ovo je akademija vapijućijeh, reče An- i vapiti dokle nas nestane, a naši potomci, oslobodi Bože, sinovi na drugi će način misliti i i hulili, oni će možda biti samo uspomene Tročs... raditi; što smo mi obožavati, a ovo će za njih nečije prošlosti... Fuimug I zamisli se, a Kersa će ga prenuti: — Ta ti je razlika, moj nestalo Ilija, fuit Ilion, a o nam, za višu našu satiru naše groblje ida sva- *ur il ne bili... — >a5 su za to oko zidina osadili B : adil - kuda bršljan — Prihvati Stuli — a sa ota nu rake pau kite bršljanom a — Ti tugjinci ni za lijeka nit sadili stručak lovorik domini Pristojalo i. gospogjica, U to zazv da žali i narič Do tada Androviću, da je d Dubrovnika će esu nam u- Oni ponoća tanko e nad prošlosti. , . Se na dugo Vazgovarao liječnik i žalobno, kao Ova go težnja možda naj jače ukazala kod pa. voslavnijeh, jer su s jedne strane dni i do sadi imali neku autonomiju, a' s druge strane čin, | 161 učanstva. Može biti da ni s druge strane; 1p mai A osti 1 ovdje je srećom odeš 2 g Vlada je smatrala svojim zadat Bi a igi-g ta želje i tužbe pravoslavnijeh 1 rani osig vi sumnje, da treba da se prilagode Za! tjevima općeg interesa te da mogu zahtijevati samo kvu crkvenu organizaciju, koja ne bi povrijedil pravnu sveru državne vlasti. Dugi progona početi još pod mojim prethodnikom omogu 1 su sada, pomoću dobrohotne namjere “lokalne. vlade, da se izmegju visokoga klera i vogja svje- 3 tovnog elementa sklopi jedna pogodba, koja odii govara potrebama pravoslavne crkve, i koja se i sa strane vlade želi. Ta se pogodba sastavila | u obliku statuta, na čijoj osnovi već danas po- stoji potpuno sporazumljenje izmegju klera i | naroda, i ako nije još postala formalnim zakonom. Baš sada se radi na definitivnom sastavku, da se predloži patrijarhu radi pregleda s kanon- skoga gledišta, odnosno sa gledišta kanonskog | osveštenja, pa će se onda iznijeti na potvrdu pred Nj. Veličanstvo. Bilo bi dakle prerano i nijeti potpun tekst, ali ipak mogu priopćiti os- novna načela. Ima tri stepena autonomnih vla-. sti u erkvenim i školskim pitanjima, biva:: er- | kvene općine, eparhijske skupštine i jedna cen- E tralna najviša crkvena i školska vlast. Nadalje prihvaća se načelo autonomnog razrezivanja | poreza. Crkvene općine pokrivaće svoje izdatke | porezima nametnutim vjernicima, od čega će se. takogje plaćati svećenici, odnosno davati potpora dušobrižnicima. Tim je počelo i opće riješenje pitanja o kongrui (svećeničkoj plati), jer će bez | sumnje ovaj način biti najzgodniji i za ostale konfesije. Statut se pobrinuo, da povlastice te. j su u njemu sadržane ostanu strogo u granica- ma zemlje; krug rada klera i svjetovnjaka tač- | no je odregjen; dalje uregjeno je imenovanje KI biskupa i izbor paroh. Mi se nadamo, da će | ova autonomija, ako se ostvari, imati utjecaja i na ostale konfesije, a mi smo namjerni dai _ njima udijelimo istu blagodat, Samo će od njih zavisiti, hoće li nam htjeti formulovati svoje E želje, jer mi ne ćemo da im namećemo nika- | kve ustanove. Prošlijeh. godina..bile su:se.isplele, | neke niti i sa Muhamedan cima, pa su se do- > enije pretrgle, ali se nadamo da će se što prije | opet prihvatiti. Ex Što se tiče razvitka drugih ustanova, tu naprotiv nema nikakvih. poteškoća, i ja se | već brinem, da se i općinska autonomija, či- | je prvi stepen i do sada postojao te je narod | donekle vaspitao, dalje izgradi. U nekim većim | općinama pokazalo se za to živa interesa, kome: | je vlada s velikom predusretljivošću izašla u | susret. S ovim poslom imaćemo mi dugo vre- | mena da se bavimo, te s toga ne ćemo da pa obziremo za daljim preduzećima u tome pravcu, | ali možemo uvjeriti časni odbor, da mi nemat namjere zadržavati narod u njegovu razvitku ni Ki kakvom Pravcu, već ga vaspitati za to, da se u buduće sve to više uzmogne baviti svojim poslin Bto se pak tiče Primjedaba, da Ugarska i ugarski interesi nijesu dovoljno zaštićeni u okupovanim pokrajinama, mogu reći, da ge pohana brinem Za ugarske interese i da ću st uvijek Za njih brinuti. Ja ne ću dopustiti, da me ko Radić. s onijem časni će j mu pružiti ča de da, ika: Be. I na mlado se ljeto po gradu eto šaputal ki e «Radica vjerila za bogatoga pomor = Ovo je bilo po starom dubrovačkom obi- | ju, gdje u mlagjega Prigovora nema. <“ E Svi su čestitali doturu, da će dobro udo“ miti kćerku, te je dostojno i pristojno, da por | gje S jaka pametna i dobra djevojčica: : družina sk soo ibo živ čestitao, a Hidža ik Olt i “pijučijeh žalili su, da će izgubiti ljetu, te će kao Prava Dubrovkinja postati mater dolorosa , ,, _ ida, + O brže se vjenča jednj ij je : I Posljednja Cvijeta za bo- ga i. ma a Andrović sleže ramenima: Sa matrimonio di e i ij Poe od pristojnosti), MIMEA? e. Pipe uljegla u osamnaestu gođinu i baš | tu, o V Psi vod mislila samo 'o Pindemon | Tomova, Por, 4 osobi kana, “pa > Citala Je sama pisma tijeh veli mogla pij Sto S njima živjela u duhu i nij o"o8'a nikako da ih zaboravi . . Bila je mlada kao će jednom vrlome Hidži ss ho acćolga il kaplja na listu, a ipak 12 Petrarke: , mio spirito ultimo 17 | paee.“ (Da bi že a geeka i [Bog] primio moj posljednji de : +(Svršiće go)