Godina _XIJI. U Dubrovniku 13 Marta 1904. Broj 11: > Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu Soru na go- dinu Kruna 12. za Za sve ostale zemlje na godi * ranaka 15 u zlatu. dmi Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na p6 godine 1 na četvrt godine surazmjerno. — Pojedini broj lista 20 para I U D h Ni Pretplata i oglasi Saulju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankov.n« pisma ne mi- maju se Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. _— Ministar Burian i Bosna i Hercegovina. Dubrovnik, 10 marta. Za trajanja ovogodišnjih delegacija _mi- nistar Burijan uzeo je više Puta riječ, da prikaže delegatima svoje mnijenje o stanju Bosne i Hercegovine, koje nije stekao na licu mjesta već po svoj prilici iz izvještaji ze- maljske vlade u Sarajevu, iz proučavanja spisa, koji se nalaze u zajedničkom ministar stvu financija, i iz ispitivanja tužaba Srba pravoslavnijeh i muslimana. Mi smo govore ministra Burijana donijeli u opširnom izvodu, držeći se svoga obećanja, da ćemo o novom ministru suditi ne po ovom ili onom predu- bijegjenju, već po njegovijem riječima i dje- lima. Za sada imamo samo riječi, a djela iščekujemo. Treba priznati ministru Burijanu, da je u svojijem govorima bio obazriv i taktičan. On nije po primjeru svoga predšasnika, pok. Kalaja, bezobzirno sve nijekao i opoziciju na- padao, već je pružio na sve strane ruku po- mirnicu. Pored hvali i priznanja, koje je mi- nistar_Burijan odao genijalnosti Kalajevoj, ipak se izmegju redaka može čitati, da ge on. bilo iz oportunosti ili iz uvjerenja, ne slaže u svemu s načinom uprave i postupanja pok. viće-kralja okupiranijeh zemalja i da on ne misli nastaviti onaki bezobzirni način uprave i postupanja. Onolika pak hvala, koju je mi- nistar_Burijan izlio na uspomenu pok. Kalaja, nikako se ne slaže s uvodnijem riječima posljednjega govora njegova, gdje je kazao: >Kao najgorućije zadatke smatram obezbi- jegjenje financijalnoga položaja okupi- ranijeh zemalja, reformu poreznoga su- stava i uregjenje konfesionalnijeh od- nošaja.« Ove krupne riječi, pored svega doc- nijega uljepšavanja, kazuju, da se na tome polju od okupacije nije ništa uradilo. Komu Ilidže, par htela i novijeh zgrada nijesu u stanju da zaslijepe oči, taj mora priznati: Prvo, da su bosansko-hercegovačke fi- nancije ragtrojene, što sim ministar Burijau priznaje očitovanjem, da on ne zna, da li će se g. 1906. zemaljski prihodi toliko razvili, da pokriju sve izdatke. Osim toga je narod grdno osiromašio. Drugo, da Austro-Ugarska, kao kultur- na država, ne smije trpjeti, da se poslije dvadeset i pet godina okupacije održava p o- goršani turski porezni sistem, te da treba preduzeti reformu upravnijeh poreza, osobito desetine, protiv koje su se dizale i dižu se teške optužbe. Po riječima ministra, ta na- javljena reforma desetine sastojala bi u tome, da bi se uvelo naplaćivanje desetine po prosječ- .nom desetgodišnjem radu. Ova reforma, a- ko smo dobro shvatili ministrove riječi, u suštini ne će biti nikakva olakšica za narod, jer će se po dosadašnjoj desetgodišnjoj pro- ojeni usjeva odrediti osjekom plaćanje dese- tine. Narod se baš do sada žalio na te pro- cjene, kao nepravedne i netačne, tvrdeći, da se na temelju onakijeh procjena ne plaća de- getina, već petina, trećina i polovina. Ako se namjerava na temelju tijeh u mnogo i mnogo slučajeva nepravednijeh i netačnijeh procjena odrediti prosječni porez, tada ostajemo na istome, samo što se narod od tereta popisnine oslobagja. Narod ge ne žali toliko na teret koliko na rezultat popisnine, s toga ako re- forma poreznoga sustava ima glavni cilj, da osigura dosadašnji prihod od desetine a da Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. narod oslobodi samo od tereta popisnine, tada je ona samo spoljušne prirode, a suština 0- staje ista, Dosadašnji prihod od desetine, po uvjerenju kompetentnijeh poznavalaca prilika u Bosni i Hercegovini, mnogo nadilazi po- reznu snagu naroda, s toga bi trebalo taj Prihod dovesti u sklad s faktičnijem prilika- ma na temelju jedne pravedne i tačne pro- ojene. A i to bi se zvalo ostati na pogorša- nom turskom poreznom sustavu, jer prava reforma dosadašnjega poreznoga sustava ne d& se ni zamisliti bez riješenja agrarnoga pitanja, koje pitanje pok. ministar Andrassy u svoje vrijeme označio je glavnijem uzro- kom buna u Bosni i Hercegovini. Dvadeset i pet godina je proteklo od okupacije, a a- grarno pitanje ostaje neriješeno na štetu po- sjednikA i kmetova, a ministar Burijan o to- me ni riječi. Treće, da je sreće, o uregjenju konfe- sionalnijeh odnošaja ne bi trebalo danas, po- slije dvadeset i pet godina okupacije, ni go- voriti, tijem više što su pravoslavni Srbi, po priznanju samoga ministra, imali neku auto- nomiju i pod turskom vladom. Obzirvin na megjunarodni položaj Bosne i Hercegovine nepristranomu državniku nije imalo biti te- ško urediti konfesionalne odnošaje. Ali se za tijem nije išlo, već se je hotjelo jednostra- nom narodnom (hrvatskom) i vjerskom (ka- toličkom) propagandom savladati narodne (srpske) i vjerske (pravoslavne i musliman- ske) struje u zemlji. Ovo je bio pokušao mi- nistar Kulaj po skorašnjem priznanju ,Pe- ster Lloyda“, o čemu smo u prošlom broju progovorili. Kad se je opazio neuspjeh toga pokušaja i nezadovoljstvo ogromne većine naroda kao i štetan utjecaj toga za agresiv- nu politiku austro-ugarsku na Balkanu, po- čelo se je trubiti na uzmak. Odatle je na- stao preokret u pitanju orkveno-školske au- tonomije pravoslavnijeh Srba, odatle nada ministra Burijana, da će se skoro urediti i autonomija i ostalijeh konfesija, muslimanf i katolika, i odatle ispovijest ministrova da pravoslavni sačinjavaju relativnu većinu u okupiranijem zemljama. Sve se je to i prije znalo, ali se nije htjelo ni priznati ni izve- sti, s toga pok. ministar Kalaj ne zaslužuje nikakve hvale, jer je on doveo zemlju u ta- ko stanje, iz koga će je teško izvući ministar Burijan. Sve kad bi ministar Burijan imao i najbolje namjere, klerikalizam iz Beča, Lju- bljane i Zagreba osujetiće u tome pogledu svaki preokret. I sam ministar Burijan kao da se toga boji. Odgavarajući na pitanje dele- gata Toliengera' o ravnopravnosti vjer& re- kao je, da pravoslavlje i islam nijesu propa- gandističke vjere, a da katoličko svećen- stvo ima dužnost po pozivu svome da širi katoličko učenje i da zadobija za nj pristalica, t j. da pomaže primanje u katoličku crkvu. Ovaj veoma obazrivi odgovor _ministrov kazuje, odakle se treba bojati narušenju vjerskijeh odnosa, pa kad se još k tomu doda dosadašnja propaganda i raspoloženje 70“ činovnika, tada ona mno- go isticana ravnopravnost vjera, koju mini- star Burijan osobito pripisuje okupaciji, ne izgleda baš najbolje, a da izgleda dosta rgja- vo, priznao je i ,Pester Lloyd“, otkrivši-po- kušaj pok. Kalaja. Ovijem nijesmo sve iserpli što bi se moglo kazali u pogledu govor ministra Bu- rijana. On je još govorio o jezičnijem ili na- rodnosnijem težnjama vladinijem i o koloni- zaciji. Rekao je da vlada niti ponjemčuje ni- ti pomagjaruje i da je administrativni jezik narodni. Što razumije ministar pod imenom administrativni jezik, teško je pojmiti, kad se zna, da je uredovni jezik u Bosni i Her- Gegovini njemački, i da se preko uredi njemački jezik po varošima i selima jako širi. Njemački je jezik danas rašireniji i po- znatiji u Bosni i Hercegovini nego u Dalma- ciji. Što ministar svodi cijelu kolonizaciju na 10.093 čeljadi, to još nije dokaz vladina »nemara“ već prije neuspjeh kolonizacije, kad se uzmu u obzir pripomoći i olakšice, koje koloniste :dobijaju. Ali i to deset tisuća nije malen broj, a_ kad njemu dodamo one tisuće importiranijeh činovnika, žandara, fi- nanaea, zakupnika, posrednika, trgovaca, rad- nika. koji svi uživaju privilegovani položaj, tada se stoprvo može razumjeti prirast kato- ličkoga i jevrejskoga žiteljstva u okupirani- jem zemljama. Postotak od ukupnoga žitelj- stva g. 1895. bio je ovaj: muslimani 34:99%, pravoslavni 42:94%%, katolici 21*31%, jevreji 0:52"; a g. 1879. postotak od ukupnoga žiteljstva_ bio je ovaj: muslimani 38:73%, pravoslavni 42:88%, katolici 18:08%, jevre- ji 0:29%. Ovi brojevi, koje vadimo iz služ- bene statistike, najbolje ilustruju pravne bo- sanske vlade. Ministar Burijan u svojijem govorima naročito je izbjegavao, da spomene ime i naziv jezika i naroda okupiranijeh zemalja. Srbin i srpski nije nigdje spomenuo. To se je pok. Kalaju ljuto osvetilo, pa mislimo, da ne će ni mihistru Burijanu pomoći. Ime naroda; Srbin. i naziv jezika: srpski od storine domaće je u Bosni i Hercegovini, i ono treba da zauzme svoje mjesto. Svako nastojanje u protivnom praveu podržavaće trzavice i borbe u zemlji. Srpsko ime, srpski jezik i Ćirilovica moraju zauzeti prvo mjesto, a “njemačkomu i magjarskomu jeziku nema mjesta u Bosni i Hercegovini. U početku članka kazali smo, da je mi- nistar. Burijan u svojijem govorima bio oba- zviv i taktičan i da je na sve strane pružio ruku pomirnicu. Je li on to uradio iz časo- vite oportunosti ili potpunoga uvjerenja, ne ćemo sada istraživati, jer to stoprvo imaju da pokažu djela, koja iščekujemo i prema kojijem ćemo zauzeti svoje stanovište. ne Pojave klerikalizma. .Novi Srbobran“ donosi ovaj članak: Od uvijek je klerikalizam bio vrlo moćan faktor u javnom, političkom životu kod Hrvata. Klerikalni elementi bili su uvijek dosta mnogo- brojni i neobično jaki, a često su postajali go- tovo isključivi gospodari političke situacije. Liberalniji elementi, koliko ih je bilo, sta- vljali su se takogjer često puta u otvorenu služ- bu klerikalnoj struji iz političkih računa, nada- jući so da će Rim pomoći ostvarenju njihovih nacionalno-političkih fantoma. Tako smo vidjeli, gdje su i vogje stranke A. Starčevića, koji je pored Srba i Austrije najviše mrzio katoličke popove, pod stare dane počeli kulučiti klerika- lizmu, postali su njegove vjerne sluge. Sjetimo se samo nesretnog fantaste Frana Folnegovića. Istu pojavu vidimo danas i s Frankovom ,či- stom“ strankom prava, koju Frank iz čistoga čivutskog ,kšefta“ vodi pod okrilje skrajnjih ultramontanaca. Dobro poznati katolički kongres u Zagre- bu bio je pravi trijumf klerikalizma. Tu smo bili svjedoci, kako su se ljudi, koji bi i po svo- joj kulturi i po svojim tradicijama imali biti li- beralni, zaklinjali čak na — papinsku državu! Boreći se za svoje narodne ideale oni su zašli tako daleko stramputicom, da su se stavili u službu jednoj mračnoj, srednjevjekovnoj ideji, kojoj je svrha da obori jedinstvo talijanskog naroda. A onda je pod tim znakom stajala či- tava hrvatska opozicija, njoj je na čelo udaren žig reakcionarstva. U to vrijeme počela se već pribirati i u javni život utjecati mlagja, napredna struja hr- vatske omladine, koja se dotle razvijala i obra- zovala pod utjecajem češke kulture i napredne češke politike. Malo za tim stupili su glavni predstavnici te mlagje strije u život i zauzeli dosta vidno mjesto u različitim ustanovama i na nekim političkim pozicijama. Njihov se utjecaj u brzo osjetio, a, kako su dogagjaji prošle go- dine pokazali, ne bez koristi za hrvatski poli- tički život. : Ali ova mlagja struja nije klerikalna, i to joj je najveći grijeh u očima nosilaca klerika- lizma. I za to je protiv nje pokrenuta živa ak- cija. Klerikalizam se boji da će izgubiti zemlji- šte ispod nogu, pa se sprema i oruža za borbu, u kojoj će ga izdašno pomagati svi oni ele- menti, kojima je protivan politički rad mlade, napredne struje. Otuda koketovanje s grofom Pejačevićem s jedne i s Frankom s druge stra- ne, otuda i misao o pokretanju katoličkog dnevnog lista i osnivanju katoličkog kasina u Zagrebu. Naročitu pažnju zaslužuje pojava, da ova klerikalna struja hoće da potisne i ukloni mla- gje, napredne clementne iz hrvatske poljodjelske banke. Tu su oni razvili vrlo živ rad, a kleri- kalizmu nije po volji, da oni dogju ovim pu- tem u direktan dodir s najširim, seljačkim slo- jevima narodnim. I zato je izdata parola, da hr- vatska poljodjelska banka treba da bojkotuje mlagju struju. Mi nemamo prava utjecati u unutarnje, intimne odnose pojedinih hrvatskih stranaka i struja, pa to i ne mislimo činiti. Ali nema sum- nje, da se ova pojava tiče indirektno i nas Srba, kao što nas se tiču i sve druge pojave, koje odregjuju pravac političkom razvoju naše otadžbine. Katolički je klerikalizam zakleti ne- prijatelj srpskog naroda i pravoslavne erkve, i mi ne možemo nikako biti ravnodušni prema njegovu jačanju. A treba znati, da su klerikal- ni elementi protivni mlagjoj struji ne samo zbog načelnih, općih naprednijih misli, nego i zbog toga što ona ni prema Srbima ne stoji na onom zaslijepljenom šovinističkom stanovištu, koje je u klerikalizmu uvijek nalazilo naj jačeg zaštit- nika. I za to ovo forsiranje klerikalizma, koje se u ovaj mah najvidnije ispoljava u bojkoto- vanju mlagje struje iz hrvatske poljodjelske banke, nije za nas ništa drugo nego signal, ko- ji nam javlja, da se neprijatelj opet kreće, pa treba prikupiti snagu i spremiti se za odlučnu borbu. b. BIR Mporjisenavne gemogerpanuje 1 par. Hpar, 6. mapra, Jyuepamibu nau y IIpary Guo je pau eero- Kura UpoTecTa uHTaBOFA YUGIIKOFA CTAHUBHHIITBA UpOTHB UpoTexKupanora 2KUBIbA IbeEMAYKOTFA. Jyuep je ONeT uao oduT goka3. ga uapojidocuo uuTawe y Ayerpuju cuaga meljy najakryanunja UuTaiba Ipena. M ako ce nasogu Kao umaj6numu yspok HEMOHETPA- Nuja Bevmu curaH NoBog: o6ojeme u mapene Kanu- Ne IbemauKux 6ypuegu n Tum nacroja goerojaneruo Came mani Geeranuje uueTora NaTpuoTuama ymatbn - Tu uuan cama vopma uporecra, koja je 6uza seo Ma yby/lHa u TakTN4HA, roBopn y Upuzor oupase- Haiba delmKkora rieBa. llo ossx gem nespanuja, koje ey jyuep une ysene Tako BeJuKe gumenenje, ga sa ogpxame pe- ga moga uysawe oxomux 6ypmesa nmnje 6uza xo- Bona nosunuja, 6pojem 500 myau (mro njemaka u Kobann&a), nero ga je jom sa samTaTy upasu- JEeroBanuX Upuuagauga ,,bemauge Hapoguoeru“ mo- pao goliu Garazon Bojeke (Hajemnqa na Xe6a) nu eegagpou Vrana, — gomo je HeXOTHIe H Hunu-