Godina _XIJI.

U Dubrovniku 13 Marta 1904.

Broj 11:

> Cijena listu.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu Soru na go-
dinu Kruna 12. za

Za sve ostale zemlje na godi
* ranaka 15 u zlatu. dmi

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10.

Na p6 godine 1 na četvrt godine
surazmjerno.

—

Pojedini broj lista 20 para I U D h

Ni

Pretplata i oglasi

Saulju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankov.n« pisma ne mi-
maju se

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

_—

Ministar Burian i Bosna i Hercegovina.
Dubrovnik, 10 marta.

Za trajanja ovogodišnjih delegacija _mi-
nistar Burijan uzeo je više Puta riječ, da
prikaže delegatima svoje mnijenje o stanju
Bosne i Hercegovine, koje nije stekao na licu
mjesta već po svoj prilici iz izvještaji ze-
maljske vlade u Sarajevu, iz proučavanja
spisa, koji se nalaze u zajedničkom ministar
stvu financija, i iz ispitivanja tužaba Srba
pravoslavnijeh i muslimana. Mi smo govore
ministra Burijana donijeli u opširnom izvodu,
držeći se svoga obećanja, da ćemo o novom
ministru suditi ne po ovom ili onom predu-
bijegjenju, već po njegovijem riječima i dje-
lima. Za sada imamo samo riječi, a djela
iščekujemo.

Treba priznati ministru Burijanu, da je
u svojijem govorima bio obazriv i taktičan.
On nije po primjeru svoga predšasnika, pok.
Kalaja, bezobzirno sve nijekao i opoziciju na-
padao, već je pružio na sve strane ruku po-
mirnicu. Pored hvali i priznanja, koje je mi-
nistar_Burijan odao genijalnosti Kalajevoj,
ipak se izmegju redaka može čitati, da ge on.
bilo iz oportunosti ili iz uvjerenja, ne slaže
u svemu s načinom uprave i postupanja pok.
viće-kralja okupiranijeh zemalja i da on ne
misli nastaviti onaki bezobzirni način uprave
i postupanja. Onolika pak hvala, koju je mi-
nistar_Burijan izlio na uspomenu pok. Kalaja,
nikako se ne slaže s uvodnijem riječima
posljednjega govora njegova, gdje je kazao:
>Kao najgorućije zadatke smatram obezbi-
jegjenje financijalnoga položaja okupi-
ranijeh zemalja, reformu poreznoga su-
stava i uregjenje konfesionalnijeh od-
nošaja.« Ove krupne riječi, pored svega doc-
nijega uljepšavanja, kazuju, da se na tome
polju od okupacije nije ništa uradilo. Komu
Ilidže, par htela i novijeh zgrada nijesu u
stanju da zaslijepe oči, taj mora priznati:

Prvo, da su bosansko-hercegovačke fi-
nancije ragtrojene, što sim ministar Burijau
priznaje očitovanjem, da on ne zna, da li će
se g. 1906. zemaljski prihodi toliko razvili,
da pokriju sve izdatke. Osim toga je narod
grdno osiromašio.

Drugo, da Austro-Ugarska, kao kultur-
na država, ne smije trpjeti, da se poslije
dvadeset i pet godina okupacije održava p o-
goršani turski porezni sistem, te da treba
preduzeti reformu upravnijeh poreza, osobito
desetine, protiv koje su se dizale i dižu se
teške optužbe. Po riječima ministra, ta na-
javljena reforma desetine sastojala bi u tome,
da bi se uvelo naplaćivanje desetine po prosječ-
.nom  desetgodišnjem radu. Ova reforma, a-
ko smo dobro shvatili ministrove riječi, u
suštini ne će biti nikakva olakšica za narod,
jer će se po dosadašnjoj desetgodišnjoj pro-
ojeni usjeva odrediti osjekom plaćanje dese-
tine. Narod se baš do sada žalio na te pro-
cjene, kao nepravedne i netačne, tvrdeći, da
se na temelju onakijeh procjena ne plaća de-
getina, već petina, trećina i polovina. Ako se
namjerava na temelju tijeh u mnogo i mnogo
slučajeva nepravednijeh i netačnijeh procjena
odrediti prosječni porez, tada ostajemo na
istome, samo što se narod od tereta popisnine
oslobagja. Narod ge ne žali toliko na teret
koliko na rezultat popisnine, s toga ako re-
forma poreznoga sustava ima glavni cilj, da
osigura dosadašnji prihod od desetine a da

Izlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

narod oslobodi samo od tereta popisnine, tada
je ona samo spoljušne prirode, a suština 0-
staje ista, Dosadašnji prihod od desetine, po
uvjerenju kompetentnijeh poznavalaca prilika
u Bosni i Hercegovini, mnogo nadilazi po-
reznu snagu naroda, s toga bi trebalo taj
Prihod dovesti u sklad s faktičnijem prilika-
ma na temelju jedne pravedne i tačne pro-
ojene. A i to bi se zvalo ostati na pogorša-
nom turskom poreznom sustavu, jer prava
reforma dosadašnjega poreznoga sustava ne
d& se ni zamisliti bez riješenja agrarnoga
pitanja, koje pitanje pok. ministar Andrassy
u svoje vrijeme označio je glavnijem uzro-
kom buna u Bosni i Hercegovini. Dvadeset
i pet godina je proteklo od okupacije, a a-
grarno pitanje ostaje neriješeno na štetu po-
sjednikA i kmetova, a ministar Burijan o to-
me ni riječi.

Treće, da je sreće, o uregjenju konfe-
sionalnijeh odnošaja ne bi trebalo danas, po-
slije dvadeset i pet godina okupacije, ni go-
voriti, tijem više što su pravoslavni Srbi, po
priznanju samoga ministra, imali neku auto-
nomiju i pod turskom vladom. Obzirvin na
megjunarodni položaj Bosne i Hercegovine
nepristranomu državniku nije imalo biti te-
ško urediti konfesionalne odnošaje. Ali se za
tijem nije išlo, već se je hotjelo jednostra-
nom narodnom (hrvatskom) i vjerskom (ka-
toličkom) propagandom savladati narodne
(srpske) i vjerske (pravoslavne i musliman-
ske) struje u zemlji. Ovo je bio pokušao mi-
nistar Kulaj po skorašnjem priznanju ,Pe-
ster Lloyda“, o čemu smo u prošlom broju
progovorili. Kad se je opazio neuspjeh toga
pokušaja i nezadovoljstvo ogromne većine
naroda kao i štetan utjecaj toga za agresiv-
nu politiku austro-ugarsku na Balkanu, po-
čelo se je trubiti na uzmak. Odatle je na-
stao preokret u pitanju orkveno-školske au-
tonomije pravoslavnijeh Srba, odatle nada
ministra Burijana, da će se skoro urediti i
autonomija i ostalijeh konfesija, muslimanf i
katolika, i odatle ispovijest ministrova da
pravoslavni sačinjavaju relativnu većinu u
okupiranijem zemljama. Sve se je to i prije
znalo, ali se nije htjelo ni priznati ni izve-
sti, s toga pok. ministar Kalaj ne zaslužuje
nikakve hvale, jer je on doveo zemlju u ta-
ko stanje, iz koga će je teško izvući ministar
Burijan. Sve kad bi ministar Burijan imao i
najbolje namjere, klerikalizam iz Beča, Lju-
bljane i Zagreba osujetiće u tome pogledu
svaki preokret. I sam ministar Burijan kao da
se toga boji. Odgavarajući na pitanje dele-
gata Toliengera' o ravnopravnosti vjer& re-
kao je, da pravoslavlje i islam nijesu propa-
gandističke vjere, a da katoličko svećen-
stvo ima dužnost po pozivu svome da
širi katoličko učenje i da zadobija za
nj pristalica, t j. da pomaže primanje
u katoličku crkvu. Ovaj veoma obazrivi
odgovor _ministrov kazuje, odakle se treba
bojati narušenju vjerskijeh odnosa, pa kad se
još k tomu doda dosadašnja propaganda i
raspoloženje 70“ činovnika, tada ona mno-
go isticana ravnopravnost vjera, koju mini-
star Burijan osobito pripisuje okupaciji, ne
izgleda baš najbolje, a da izgleda dosta rgja-
vo, priznao je i ,Pester Lloyd“, otkrivši-po-
kušaj pok. Kalaja.

Ovijem nijesmo sve iserpli što bi se
moglo kazali u pogledu govor ministra Bu-
rijana. On je još govorio o jezičnijem ili na-

rodnosnijem težnjama vladinijem i o koloni-
zaciji. Rekao je da vlada niti ponjemčuje ni-
ti pomagjaruje i da je administrativni jezik
narodni. Što razumije ministar pod imenom
administrativni jezik, teško je pojmiti, kad
se zna, da je uredovni jezik u Bosni i Her-
Gegovini njemački, i da se preko uredi
njemački jezik po varošima i selima jako
širi. Njemački je jezik danas rašireniji i po-
znatiji u Bosni i Hercegovini nego u Dalma-
ciji. Što ministar svodi cijelu kolonizaciju na
10.093  čeljadi, to još nije dokaz vladina
»nemara“ već prije neuspjeh kolonizacije,
kad se uzmu u obzir pripomoći i olakšice,
koje koloniste :dobijaju. Ali i to deset tisuća
nije malen broj, a_ kad njemu dodamo one
tisuće importiranijeh činovnika, žandara, fi-
nanaea, zakupnika, posrednika, trgovaca, rad-
nika. koji svi uživaju privilegovani položaj,
tada se stoprvo može razumjeti prirast kato-
ličkoga i jevrejskoga žiteljstva u okupirani-
jem zemljama. Postotak od ukupnoga žitelj-
stva g. 1895. bio je ovaj: muslimani 34:99%,
pravoslavni 42:94%%, katolici 21*31%, jevreji
0:52"; a g. 1879. postotak od ukupnoga
žiteljstva_ bio je ovaj: muslimani 38:73%,
pravoslavni 42:88%, katolici 18:08%, jevre-
ji 0:29%. Ovi brojevi, koje vadimo iz  služ-
bene statistike, najbolje ilustruju pravne bo-
sanske vlade.

Ministar Burijan u svojijem govorima
naročito je izbjegavao, da spomene ime i
naziv jezika i naroda okupiranijeh zemalja.
Srbin i srpski nije nigdje spomenuo. To
se je pok. Kalaju ljuto osvetilo, pa mislimo,
da ne će ni mihistru Burijanu pomoći. Ime
naroda; Srbin. i naziv jezika: srpski od
storine domaće je u Bosni i Hercegovini, i
ono treba da zauzme svoje mjesto. Svako
nastojanje u protivnom  praveu podržavaće
trzavice i borbe u zemlji. Srpsko ime, srpski
jezik i Ćirilovica moraju zauzeti prvo mjesto,
a “njemačkomu i magjarskomu jeziku nema
mjesta u Bosni i Hercegovini.

U početku članka kazali smo, da je mi-
nistar. Burijan u svojijem govorima bio oba-
zviv i taktičan i da je na sve strane pružio
ruku pomirnicu. Je li on to uradio iz časo-
vite oportunosti ili potpunoga uvjerenja, ne
ćemo sada istraživati, jer to stoprvo imaju
da pokažu djela, koja iščekujemo i prema
kojijem ćemo zauzeti svoje stanovište.

ne
Pojave klerikalizma.

.Novi Srbobran“ donosi ovaj članak:

Od uvijek je klerikalizam bio vrlo moćan
faktor u javnom, političkom životu kod Hrvata.
Klerikalni elementi bili su uvijek dosta mnogo-
brojni i neobično jaki, a često su postajali go-
tovo isključivi gospodari političke situacije.

Liberalniji elementi, koliko ih je bilo, sta-
vljali su se takogjer često puta u otvorenu služ-
bu klerikalnoj struji iz političkih računa, nada-
jući so da će Rim pomoći ostvarenju njihovih
nacionalno-političkih fantoma. Tako smo vidjeli,
gdje su i vogje stranke A. Starčevića, koji je
pored Srba i Austrije najviše mrzio katoličke
popove, pod stare dane počeli kulučiti klerika-
lizmu, postali su njegove vjerne sluge. Sjetimo
se samo nesretnog fantaste Frana Folnegovića.
Istu pojavu vidimo danas i s Frankovom ,či-
stom“ strankom prava, koju Frank iz čistoga
čivutskog ,kšefta“ vodi pod okrilje skrajnjih
ultramontanaca.

Dobro poznati katolički kongres u Zagre-
bu bio je pravi trijumf klerikalizma. Tu smo
bili svjedoci, kako su se ljudi, koji bi i po svo-

joj kulturi i po svojim tradicijama imali biti li-
beralni, zaklinjali čak na — papinsku državu!
Boreći se za svoje narodne ideale oni su zašli
tako daleko stramputicom, da su se stavili u
službu jednoj mračnoj, srednjevjekovnoj ideji,
kojoj je svrha da obori jedinstvo talijanskog
naroda. A onda je pod tim znakom stajala či-
tava hrvatska opozicija, njoj je na čelo udaren
žig reakcionarstva.

U to vrijeme počela se već pribirati i u
javni život utjecati mlagja, napredna struja hr-
vatske omladine, koja se dotle razvijala i obra-
zovala pod utjecajem češke kulture i napredne
češke politike. Malo za tim stupili su glavni
predstavnici te mlagje strije u život i zauzeli
dosta vidno mjesto u različitim ustanovama i na
nekim političkim pozicijama. Njihov se utjecaj
u brzo osjetio, a, kako su dogagjaji prošle go-
dine pokazali, ne bez koristi za hrvatski poli-
tički život. :

Ali ova mlagja struja nije klerikalna, i to
joj je najveći grijeh u očima nosilaca klerika-
lizma. I za to je protiv nje pokrenuta živa ak-
cija. Klerikalizam se boji da će izgubiti zemlji-
šte ispod nogu, pa se sprema i oruža za borbu,
u kojoj će ga izdašno pomagati svi oni ele-
menti, kojima je protivan politički rad mlade,
napredne struje. Otuda koketovanje s grofom
Pejačevićem s jedne i s Frankom s druge stra-
ne, otuda i misao o pokretanju katoličkog
dnevnog lista i osnivanju katoličkog kasina u
Zagrebu.

Naročitu pažnju zaslužuje pojava, da ova
klerikalna struja hoće da potisne i ukloni mla-
gje, napredne clementne iz hrvatske poljodjelske
banke. Tu su oni razvili vrlo živ rad, a kleri-
kalizmu nije po volji, da oni dogju ovim pu-
tem u direktan dodir s najširim, seljačkim slo-
jevima narodnim. I zato je izdata parola, da hr-
vatska poljodjelska banka treba da bojkotuje
mlagju struju.

Mi nemamo prava utjecati u unutarnje,
intimne odnose pojedinih hrvatskih stranaka i
struja, pa to i ne mislimo činiti. Ali nema sum-
nje, da se ova pojava tiče indirektno i nas
Srba, kao što nas se tiču i sve druge pojave,
koje odregjuju pravac političkom razvoju naše
otadžbine. Katolički je klerikalizam zakleti ne-
prijatelj srpskog naroda i pravoslavne erkve, i
mi ne možemo nikako biti ravnodušni prema
njegovu jačanju. A treba znati, da su klerikal-
ni elementi protivni mlagjoj struji ne samo zbog
načelnih, općih naprednijih misli, nego i zbog
toga što ona ni prema Srbima ne stoji na onom
zaslijepljenom šovinističkom stanovištu, koje je
u klerikalizmu uvijek nalazilo naj jačeg zaštit-
nika. I za to ovo forsiranje klerikalizma, koje
se u ovaj mah najvidnije ispoljava u bojkoto-
vanju mlagje struje iz hrvatske poljodjelske
banke, nije za nas ništa drugo nego signal, ko-
ji nam javlja, da se neprijatelj opet kreće, pa
treba prikupiti snagu i spremiti se za odlučnu
borbu. b.

BIR

Mporjisenavne gemogerpanuje 1 par.
Hpar, 6. mapra,

Jyuepamibu nau y IIpary Guo je pau eero-
Kura  UpoTecTa  uHTaBOFA  YUGIIKOFA CTAHUBHHIITBA
UpOTHB UpoTexKupanora 2KUBIbA IbeEMAYKOTFA. Jyuep
je ONeT uao oduT goka3. ga uapojidocuo uuTawe y
Ayerpuju cuaga meljy najakryanunja UuTaiba Ipena.
M ako ce nasogu Kao umaj6numu yspok HEMOHETPA-
Nuja Bevmu curaH NoBog: o6ojeme u mapene Kanu-
Ne IbemauKux 6ypuegu n Tum nacroja goerojaneruo
Came mani Geeranuje uueTora NaTpuoTuama  ymatbn -
Tu uuan cama vopma uporecra, koja je 6uza seo
Ma yby/lHa u TakTN4HA, roBopn y Upuzor oupase-
Haiba delmKkora rieBa.

llo ossx gem nespanuja, koje ey jyuep une
ysene Tako BeJuKe gumenenje, ga sa ogpxame pe-
ga moga uysawe oxomux 6ypmesa nmnje 6uza xo-
Bona nosunuja, 6pojem 500 myau (mro njemaka
u Kobann&a), nero ga je jom sa samTaTy upasu-
JEeroBanuX Upuuagauga ,,bemauge Hapoguoeru“ mo-
pao goliu Garazon Bojeke (Hajemnqa na Xe6a) nu
eegagpou Vrana, — gomo je HeXOTHIe H Hunu-