Godina XIII.

U Dubrovniku 27 Marta 1904.

Broj 13.

Cijena lista.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu |
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
ranska 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Ke. 10.

Na PO godine 1 na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista z0 para.

DU

nl

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 pars
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

NefrankoVan« pisma ue wi-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Y Sd e ..
Zagrebački dogagjaji.
(Naše izvješće),

ž Zagreb, 19 marta.

Srpska i slavenska povjesnica ima opet da
zabilježi dva erna i tužna dana, 17 i 18 marta.
Ma koliko se upinjali naša braća Hrvati, da
nam dokažu svoje bratstvo; ma koliko na tome
istinski i iskreno radili, kažimo, bolji elementi
i ozbiljniji njihovi političari i s ove strane V e-
lebita i tamo na Primorju, još uvijek nam je
ugrožen i život i imetak u ovijem stranama, a
osobito ovdje u Zagrebu. Ma koliko ovi ljudi
potejenjivali vrijednost sekte plaćene i podmi-
ćene_ da razore za dan ono što oni sagrade za
godinu, opet ona sekta krštenih i obrezanih
očistih“ vodi glavnu riječ u glavnome gradu

Hrvatske i Slavonije, i ona vlada na ulici. Do-
kaz nam je tome jučerašnji i prekjučerašnji do-
gagjaj, o kome sam vas telegrafično izvijestio.

Mi sada ne ćemo da zalazimo u dublje,
da tražimo uzroke ovoj ernoj pojavi, jer oni su,
po našemu mišljenju, na samoj površini, ili od-
mah ispod tanke kore, pa mogu da se lako i
bez mikroskopa uoče, a i bez podrobnije analize
mogu se saznati i odrediti. Teški septembarski
dani, koje su ovdješnji Srbi preživjeli, još su
svakome od nas živi u pameti i u sreu, i teško

odaćeih samo vrijeme bez značajnijih doga-
gjaja zbrisati. Ali opet svi. Srbi, a osobito mi
ovdje, nadali smo se, da se oni nikad više ne će
obnoviti, a. tome ssmo imali i jakih razloga. Hr-
“vatski pokret protivu nasilja i bezakonja lanj-
ske godine i držanje svijeh nas Srba u tome
pokretu, pa priznanje javno i svečano nekojih
hrvatskih političara, da su bili na krivome putu
i da je njihova politika protiv nas Srba bila
pogrešna, pa držanje većega i boljega dijela
njihove štampe, utvrgjivahu nas još bolje u
ovome našenju vjerovanju. Ali, na žalost, za
kratko vrijeme!

Prevarismo se. Bili smo i suviše optimiste.
»Neko“'iz ddljega i ša višega zlurado je gledao
ovo-naše, i ako platonsko i još u zametku,
zbliženje, i nije mirno spavao. Radio je i izra-
dio, da podvoji Hrvate i da one, koji bi radili
na ovome zbliženju, proglasi izdajicama otadž-
bine, a da ore, koji svijesno ili nesvijesno rade
da Hrvatskoj: iskopaju grob, podigne u očima
zavedene mase. Hoće li Hrvati svi jednoga da-
na uvidjeti, ko im je brat i prijatelj, a ko iskop-
nik i grobar? Nadajmo se! Najnoviji dogogjaji,
o kojima govorimo, utvrgjuju ovo naše nadanje,
jer je ovom prilikom izbilo, kako slavenska
svijest prodire, osobito kod hrvatske inteligen-
cije, a ono što je protuslavensko nije ni hrvat-
sko, nego je tugje i besvijesno.

Ovdješnji Srbi htjedoše da se sakupe u
srpsko-pravoslavnoj crkvi na molepstvije za
sreću ruskoga oružja. Ovoj našoj odluci pridru-
žila se odmah i hrvatska napredna omladina.
Obaviještene su bile sve vlasti, i crkvena i po-
litička, i nije bilo ni s koje strane protivštine.
Kad od jednom, na dan prije molepstvija, stiže
ovdješnjemu pravoslavnomu parohu telegrafična
naredba od njegova vladike Mirona, da nikako
ne smije obdržavati molepstvija u crkvi. Kako
je i od koga ova naredba preko pravoslavnoga
vladike izdata, lako je pogoditi. Nu ona nije
našu omladinu ni ižnenadila ni omela, jer je
omladina ipak htjela na vidljiv način dati izra-
za svojim slavenskim i hrišćanskim . osjećajima
svečanim 'ophodom kroz gradske ulice, onako
korporativno, ali mirno i dostojanstveno. Za
ovu svečanu manifestaciju bio je zakazan sa-
stanak na universitati u 11 ura u jutro, odakle
su trebali krenuti zajednički i Srbi i Hrvati,
svaki pod svojim društvenim znakovima. Pla-
ćeni i zavedeni ,čisti“, a na čelu im Kalajeva
odojčad, da ometu ovu svečanu izjavu, koja je
trebala da manifestuje jedinstvo misli Hrvata i
Srba, misli slavenske, koja njima nije ano
može biti pristupačna, sakupiše se ranije na u-
niversitati i odmah na ,svečan“ način pokazaše
svoj odgoj, svoje junaštvo i svoje blagorodno
osjećanje, napadnuvši sjekirom na nevinu, golu,
bezoružanu i bez ikakove odbrane, onako ino-

izlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Stamparija A. Pasarića.

kosnu srpsku ploču*) i — oboriše je. Dok su
čisti na ovaj način pokazali svoj hrvatski pa-
triotizam, a i svoje junaštvo, prikupilo se na u-
niversitati i nekoliko naprednih Hrvata akademi-
čara, koji odmah protestovaše proti ovome ,či-
stome“ zulumu, a da dadu i neku zadovoljštinu
Srbima, sam predsjednik hrvatskoga potpornoga
društva, uz priznanje i odobravanje napredne
hrvatske omladine, skinuo je i ploču hrvatskoga
potpornoga društva i izjavio je, da je ne će
postaviti na mjesto, dokle god i srpska  plo-
ča na Svoje mjesto ne bude povraćena. Ovaj
svijetli momenat, u ovome crnome danu, od
velika je značaja, ali on nije mogao proći a
da ga ne pomuti ,čista čistoća“. Zbog ovoga
odmah digoše čisti silnu graju proti predsjedniku
Krizmanu i svojim naprednim kolegama, i tu je
došlo i do šaka, te je sim dekan Šilović morao
posredovati, da ne dogje do veće bruke. Me-
gjutim napredni Hrvati i Srbi bratimili se i
pjevali izmjenično hrvatske i srpske pjesme i
pjevajući krenuše se sa universitati u dugom
redu. Kad to ,čisti“ opaziše, nagrnuše za njima, i
mučke, japanski, u gomili napadoše na posljed-
nje redove hrvatske napredne i srpske omladine
štapima i kamenjem; i ovdje je nastradao jedan
naš prijatelj, koga je jedan radnik frankovace
nenadno udario štapom po glavi. Kad so čulo
i u prvim gjačkim redovima za ovaj mučki na-

pad, sva se omladina trže natrag, da se
sretne prsimice sa čistim Japancima, koji, kad
to vidješe, odmah uhvatiše maglu. Čim je ova

gužva nastala, našla se odmah tu policija, koja
stade vijati omladinu, a propusti čiste napadače
da strugnu. Kad je omladina razumjela šta po-
licija namjerava, počela je otvoreno demonstro-
vati proti Franku sa povicima: ,Božjakovina!
Plinara! Lepoglava! Pereat! Abzug Frank i t. d.
Čuli su se s više strana povici: ,Pred japanski
konsulat“! biva, pred Frankov stan, ali je poli-
cija na konjma i pješke već bila obezbijedila
svoga štićenika od svake napasti. I tako se uje-
dinjena omladina kličući vratila pred universitat,
gdje je obnovila i utvrdila slogu Hrvata i Srba.
Na večer se prikupilo nekoliko stotina Franko-

vijeh janjičara, sve sdm društveni talog —.

»smeće naroda“ — kako bi rekao njihov pro-

rok — te izazivahu i napadahu pojedine mirne

i Srbe i napredne Hrvate, dok ne završiše ju-
rišem na redakciju ,Obzora“ i polupaše neko-
liko stakala.

Ovo se sve dogodilo u četvrtak, a juče se
nastavilo. Napredna hrvatska i srpska omladi-
na nije mogla da miruje, htjela je da osveti
napad na redakciju ,Obzora“, jurišući na ,Ja-
panski konsulat“. U tri sahata iza podne sakupi-
la se u priličnom broju pred Frankovom kućom,
te uz poznate poklike polupala mu nekoliko
stakala i omastila mu zidove na kući crnim
mastilom. U tren oka bila je tu i policija, te
se je omladina morala razići. Od ovoga časa
policija. nije ni jedan sami čas napuštala stan
svoga odabranika. Čak ni zaposlenomu čovjeku
nije bilo slobodno proći ovim sokakom u sred

bijeloga dana! Zaista slavna parada! — Ovo
djelo napredne hrvatske omladine — napad
na Frankovu kuću — Frank je eksploatovao u

svoju korist, jer on to umije kao malo ko. I-
mao je vremena do večeri da obavijesti po fa-
brikama radnike, kalfe i šegrte, i da ih aran-
žuje za demonstraciju protiv Srba. I zaista, kad
se na večer splilo sve smeće iz fabrika, štamparije
Frankove i mnogih dućana pred Frankovim
stanom, da ga pozdravi kao pravoga čistoga o-
tadžbenika i spasitelja Hrvatske, mi smo se di-
vili hitrini ovoga čovjeka i političkoj naivnosti
njegovih protivnika u isto vrijeme.
Posmatrajući onako iz bližega ovu čudnu
masu, razumjeli smo odmah, da je ovo sve a-
ranžovano, da se napadne na srpsku imovinu i
život, te smo strepili za srpsku banku, znajući
iz iskustva, da je uvijek bila prvi i glavni ni-
šan ovakih ispada. A zna se i za što. Nijesmo
se prevarili. Nije prošlo ni deset minuta, a ma-
*) Ploča odregjena za oglase srpskoga potpornoga
društva na universitati,

sa krenu kao već naručena po komandi i kao
jedan sam čovjek iz ulice Marije Valerije preko
Jelačićeva trga niz Ilicu i pravee udari na srp-
Sku crkvenu kuću, u kojoj je i srpska banka,
napadajući uz put svakoga pojedinca, za koga je
znala da nije ,čisti“. Dok je ova masa od više
hiljada ljudi, zajnižega reda, kretala se da na-
padne tugju imaovinu i da je razara, slavna
policija ostala je ukočena na svojijem konjma
da čuva od noćne vlage kuću najvećeg radikala
D.ra Franka! A kad već nije bilo ni jednoga
stakla na srpskoj kući, ni jedne svjetiljke pred
dućanima Nikolića i Jovičića, i kad je bilo već
Povezano nekoliko glava, ni krivih ni dužnih,
t&k onda je ,okonjena“ policija ostavila svoj
glavni logor i pošla, bajagi, u potjeru za onim
evropskim vandalima. Ovo i ovako vladanje
policije vrlo je harakteristično, ali i vrlo jasno,
a i poučno za svakoga koji iz dogagjaja hoće
da nešto nauči i koji ima zdrave oči da vidi.
— Saznali smo sa pouzdane strane, da se na-
šlo kod nekih šegrta, koje policija: bijaše pri-
vremeno uhapsila, finoga duhana i cigari, sve
od iste vrste, i po neki iznos novaca, za
koje oni nijesu hijeli da kažu, otkuda im je.
Nama i ne treba tražiti vrelo ovoj koruptivnoj
materiji, mi ga dobro znamo, jer smo već osje-
tili njegov užasni utjecaj na svojemu imetku,
pa i na svojoj koži, a znadu ga i svi Zagreb-
čani. Slušali smo svojim ušima jednoga radnika,
kako prijeti nekijem djacima pred srpskom ku-
bu se povratili rujanski dani i mi
bumo zbili Vlahe«. Ovome ne treba komen-
tara. Ovim je sve protumačeno: Vladina na-
redba_Mironu, njegova zabrana molepstvija, vla-
danje policije i napad Frankovaca na srpsku
ploču, pa sve što je došlo iza toga, kao prirod-
na posljedica! A spremni smo i na mnogo što
gore i teže.

Danas je napredna hrvatska i srpska o-
mladina postavila obadvije snimljene ploče na
universitati i time je donekle zadovoljeno pravdi.
Velimo donekle, jer mi ne ćemo i ne možemo
biti zadovoljni, dok god nas se u ovoj zemlji
smatra za bespravnu raju. Mi hoćemo sva svoja
gragjanska prava u punoj mjeri da uživamo;
mi hoćemo i zahtijevamo od vlade bana Peja-
čevića zaštitu svojega života i imetka, jer i naše
trpljenje ima svoje granice. Srbin može da sno-
si i trpi, ali kad prekipi, kad mjera prevrši,
onda — teško onome na koga se on okomi!

Ovo neka upamte oni, koji vrlo neoprezno
i neobazrivo zloupotrebljavaju našu pitomost,
jer inače mogli bi da grdno ispaštaju svoju po-
litičku i upravničku nezrelost i lakomislenost
»Obaviješten-u pola spašen“!

+
. Kad je hrvatska napredna i srpska omla-
dina uspostavila hrvatsku i srpsku ploču na
universitati i kadje jednoglasno usvojila resolu-
ciju, koju niže donosimo, uputila se put Jelačiće-
va spomenika. O tome prizoru ,Obzor“ donosi
ovaj izvještaj:

» Napredno i srpsko djaštvo se sastavilo u
četveroredove i u dugom nizu pošlo Gunduli-
ćevom ulicom i Ilicom pred Jelačićev spomenik.
Ni jedan povik nije se čuo u povorci, koja je
koracala tiho i dostojanstveno, kako se dolikuje
djaštvu. Kao što je hrvatsko i srpsko djaštvo
prošle godine, kad je Khuenova policija povri-
jedila akademsku slobodu pred Jelačićevim spo-
menikom, sklopilo trajno pobratimstvo, tako je
sada u oči vandalizma plaćenih izmećara htjelo
svoj narodni zavjet ponoviti. Stalo je u gustim
redovima oko spomenika, a stari pravaš, dal-
matinski Hrvat Ilija Carić, pozvao je djaštvo,
da zapjeva narodne himne. Djaštvo je skinulo
šešire i zapjevalo ,Liepu našu“. Dostojanstveno
orili su se akordi narodne himne Jelačićevim
trgom i zvali sjene hrvatskih i srpskih junaka
iz godine 48., ali u to doleti iz Frankova stana
i iz uredništva ,Hrv. Prava“ rulja derišćadi i
plaćenih individua, i počne sipati kamenje na
otkrivene glave pjevajućeg djaštva.

»Djaštvo je ostalo pjevajući otkrivenih gla-
va, premda je kamenje na njih padalo, a kad za-
pjevaše zadnje stihove ,Liepe naše“, uz burno

ćom:

klieanje ,ura“, uzdignutijem batinama polete
na plaćeničku četu, koja je počela sipati pravu
kišu kamenja. Piljarice i mali trgovci razbjego-
še se, ostavivši svoju robu na trgu, kad su vi-
djeli divljačku navalu čistih Japanaca. Djaštvo
u brzo dohvati nešto kamenja i uzvrati. Uzdig-
nutih batina navali na rulju, koja je počela
uzmicati. Za čas razbjegnu se Frankovi plaće-
nici na sve strane. Ogorčeno djaštvo počne ba-
cati kamenje, koje su čisti u izobilju posuli po
Jelačićevu trgu, a neki se oboružaše komadima
drva, koje je ležalo uz prodavače. Prvi kamen
je bacio Frankov sin, famozni Ivo Frank, ali je
i prvi počeo bježati. Kamenje je porazbijalo ne-
koje ulične svjetiljke. Djaštvo se u potjeri
razdijelilo u dvije čete i, uz žive poklike proti
Franku, jedna poleti pred uredništvo ,Hrv.
Prava“, a druga pred Frankov stan: Počelo je
kamenje sipati; ko nije imao kamenja, bacao je
svoju batinu, i za čas nije bilo na _Frankovu
stanu i na redakciji Hrvatskoga Prava“ ni
jedno staklo čitavo. Urnebesni poklici i prasak
stakala orili su se doljnjim dijelom Jelačićeva
trga i Marije Valerije ulicom.

»Ogorčeno djaštvo demoliralo je stakleni
ulaz u upravu ,Hrvatskoga Prava“ i rukama
raskomadalo sye što je bilo deveno, Kad se
već više ništa nije dalo razbiti ni na japanskom
konsulatu, ni na kući židovskog zvonara, pošlo
je djaštvo u Nikolićevu ulicu uz silnu viku, a
uzdignutih batina, spremno da odbije svaki na-
padaj. Čista družba se posakrila. U Nikolićevoj
ulici srelo je djaštvo jednog Frankovog sina, i
nekoji su ga htjeli lupati, \ali ga je obranio
pravnik Omčikus, isti onaj, komu su čisti iz
busije razbili glavu. Djaštvo je na to pošlo pred
čistu čitaonicu u Preradovićevoj ulici, odakle
se organizuju razbojnički napadaji na pojedine
djake naprednjake i Srbe. Nije bilo kamenja;
odjednom se nagje na ulici ogroman komad u-
glijena, koji je djaštvo razdrobilo i za čas po-
lomilo sve prozore na ovoj aranžerskoj špilji, uz
veliko odobravanje općinstva. Djaštvo je pošlo
dalje uz neprestano klieanje proti Franku Ma-
rovskom ulicom prema sveučilištu. Pred našim
uredništvom zapjevalo je ,Oj Slaveni“ i klicalo.
Pred sveučilištem razišlo se je djaštvo uz kli-
canje slozi Hrvata i Srbi.“

Pm

Frankova vojska, podijeljena u četice, po
noći razbojnički je napadala na pojedine: Hrvate
naprednjake i Srbe. Ovaki način terora u glav-
nom gradu Hrvatske upravo je nečuven, s to-
ga se svi bolji elementi gnušaju onakoga na-
čina borbe.

Hrvatski djaci iz Dalmacije, koji su do
sada sastavljali Frankovu vojsku, izjavili su,
njih dvadeset na broju, da osugjuju demon-
stracije ,čistih“. Pravnik Ivan Fattori, koga
ste u Dubrovniku imali čast dugo trpjeti, pred-
vodio je Frankovu sveučilišnu vojsku, njih 54
na broju, a megju njima je dobar dio Kalaje-
vih pitomaca iz Bosne i Hercegovine. Ova či-
njenica najbolje dokazuje, kakovim duhom na-
pajaju učenike srednji zavodi u Bosni i Her-
cegovini.

Mnogo je djaka hrvatske napredne i srp-
ske omladine ozlegjeno kamenjem i štapovima.
Većina je tih ozleda mučki, japanski, izvedena.
I novinara hrvatskoga Otona Krausa izlemala
je Frankova rulja. Ovaj je tužio D.ra Franka
sudu, kao provodiča napadaja. Sim Dr. Frank
priznaje, da je ukorio pred ruljom svojom no-
vinara Krausa.

Akademski senat strogo je ukorio ,staru
kuću“ pravnika Fattori radi razbijanja srpske
ploče na universitati.

Akademski senat zagrebačke universitati
objelodanio je proglas, u kome pozivlje djake,
da se klone demonstracija. Proglas najoštrije ži-
goše vandalizam počinjen razbijanjem srpske
ploče, te ga nazivlje sablažnjivim činom i s ogor-
čenjem odbija sramotu, što je time počinjena
zagrebačkoj universitati.

Zagrebačka policija podnijela je državno-
mu odvjetništvu prijavu protiv uredniku .Hr-
vatskoga Prava“ Zočeku, saradniku Peršiću,