Godina XIII. :

Pos

U Dubrovniku 2 Aprila 1904.

' Broj 14.

oCijena-lista.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu |
Mtesfgovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za svo ostale zemlje na godinu
ranska 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10.

Na p6 godine 1 na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

Ni

NI

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovniku

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano. izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne vwi-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Izlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Uskršnje jaje.
Dubrovnik, 81 marta.

Dugo se je ragjalo. Bilo je predvigjeno
još prije okupacije Bosne i Hercegovine, u
vrijeme namjesnika Wagnera u Dalmaciji,
kad su hrvatske stranke bile zadobivene za
agresivnu austrijsku politiku na balkanskom
poluostrvu. Onda je sve to još bilo obavito
u maglovitoj tajanstvenosti a pod plaštem
slavenstva, jugoslavenstva i srbo-hrvatstva.
Ko bi bio sve te vještačke konce razmrsio i
otkrio one ruke. koje su njima rukovodile:
Beč i Rim. Uzrok i povod bio je čaki
opravdan, radilo se je.o tome da se skrši
magjarska prevlast privogjenjem u ,kulturno
ropstvo“  balkanskijeh zemalja. Ta je \,svi-
jetla“ ideja sinula u glavi bečke kamarile
odmah poslije poravnanja izmegju Austrije i
Ugarske (1867), koje je pak poravnanje bilo
posljedica dogagjaj& godine 1866,, biva isti-
snuća Austrije iz Njemačke i Italije. Trebalo
je tada naći jedno uporište i prema Bal-
kanu i protivu osobitijeh težnja magjarskoga
naroda. To. uporište moglo je biti samo
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija.

Od tada je projuhalo dosta godini, u
kojijem se je izvršila okupacija Bosne i Her-
cegovine i počelo se pripremati zemljište za
druge okupacije, Kakvu su ulogu u tome
velikomu poslu igrali hrvatski političari, ne
treba ponavljati. Oni su se svi bili založili za
u ,balkansku kulturnu. misiju“, iz koje su.
mislili“ da će se stvoriti Velika Hrvatska. Ta
je ideja slavila svoje “orgije na Trebevićevoj
slavi u Sarajevu, na katoličkom kongresu u
Zagrebu i u svojom kom pitanju. U po-
rište je bilo zadobiveno, ali su se na zgradi
počele kazivati pukotine. S jedne strane Srbi
osujetiše sveto-jeronimski coup i posljedice
Trebevićeve proslave, s druge strane napredni
Hrvati nijesu se htjeli upregnuti u kola za-
grebačkoga katoličkoga kongresa. Napredni
Hrvati, uvidješe, da, trčajući za fantomom
Velike. Hrvatske, gube i. malu. Hrvatsku.
Odatle prošlogodišnji nemiri u Hrvatskoj,
odatle novi kurs u hrvatskoj politici.

Od jednom upozorište dogje u veliku
pogibao. Njegova funkcija, kakvu su za-
mišljali-u- Beču, počela je-jenjati. U. Vatika-
nu k tomu oaustrijski veto postavi na Pe-
trovu “stolicu zgodnijega papu, koji će znati
bolje od Lava XIII-i kardinala Rampolle uz-
držati dragocjeno uporište. I zbilja pred
sim Uskrs javlja se u Zagrebu novi Me-
sija, u staroj Wagnerovoj odori, da prepo-
rodi hrvatski narod u Isusu. Osniva se ,ti-
skovno katoličko društvo“, koje će izdavati

listove, brošure i knjige, koje će s blagoslo- |:

vom svijeh hrvatskijeh biskupa utemeljiti ka-
toličku hrvatsku stranku. Na čelu toga ,,ti-
skovnoga“ poduzeća stoje Dr. Šandor pl
Bresztyenszky i. superior milosrdnijeh se-
strica na Balkanu Matija Seigerschmied. Ova
su dva zatucanca pobratimi, jer jei Dr. Šan-
dor Brestyenszky izdavao ,Balkan“ za uni-
jaćenje “pravoslavnijeh Srba i kazao je u za-

grebačkom saboru, da je Hrvatska most za

prodiranje zapada na balkansko poluostrvo,
Hrvatski episkopat, po intencijama Beča i
Rima, nije mogao naći dvije izrazitije ličnosti,

nije mogao bolje iskazati. svoje namjere i.

osnove. Srbi i napredni Hrvati mogu biti
samo zahvalni hrvatskomu episkopatu i bečkoj

kamarili, da su zbacili sa svojih osnova o-

naj list od smokve, koji je do sada mogao
da privuče u njihovo kolo koga neupućenoga
rodoljuba Hrvata.

Sada je situacija čista. Klerikalizam,
propovijedan iz Zagreba, Sarajeva i Ljublja-
ne, hoće da pod firmom katoličanstva sapne
u verige duhovnoga ropstva Hrvate i Slo-
vence, pa da s njima, pomoću poznate poli-
tike divide et impera (dijeli pa vladaj)
potčini i Srbe, te da tako uravna puteve po-
znatomu prodiranju na istok. Ovo nijesu naše
fantazije već riječi D.ra Šandora Bresztyenszko-
ga, koji je pak vjerni tumač Štadlera, Posilo-
vića i Jeglića. Premišljanja više nema: s je-
dne strane moraju se naći napredni Srbi,
Hrvati i Slovenci, a s druge strane zatucani
klerikalci. Mnogi se Hrvati od ove borbe
plaše, ali je ona neminovna. Što mora biti,
bolje je da se dogodi danas nego sutra. Jedno
su interesi Beča i Rima a drugo su interesi
Južnoga Slovenstva, Beč i Rim popustiće ga-
mo onda, kad mu se Južno Slovenstvo za-
konitom borbom nametne.

BLA

h4
»Jedinstvo“ i Sibenička Ludnica,
»Jedinstvo“ je u zadnje vrijeme naperilo
svoje topove na šibeničku ludnicu. U više na-
vrataka donijelo je njekijeh vijesti o tom zavo-
du, koje ne odgovaraju istini i koje se volens
nolens dodiraju moje ličnosti.

U broju 22. o. g. veli ,Jedinstvo“, da ši-
benička ludnica nije ludnica nego prosto za-
klonište najnesretnijega ljudstva, da se šibe-
nička ludnica opskrbi liječnikom  specijalistom
za umne bolesti, jer da imamo ludnicu a u njoj

da nemamo liječnika, pa napokon preporučuje
da se to pitanje što prije uredi radi materijalne
koristi same pokrajine, eda se bolesni uzmognu
liječiti i da se više njih i izliječi. U svojoj pri-
mjedbi pak koju je nadovezalo mojoj izjavi,
štampanoj u 24. br. 0. g., nastavlja veleć, da je
ludnica javni zavod i po tomu da podlij že
javnoj kritici.

Po svemu što je ,Jedinstvo“ pisalo o ši-
beničkoj ludnici, vidi se da o tom zavodu ne-
ma bistra pojma; s toga ću ja, kao prvenae ši-
beničke ludnice, iznijeti njekoliko nepobitnijeh
dokaza, po kojima će se ,Jedinstvo“ zanago u-
vjeriti, da o pomenutoj ludnici nije dobro oba-
viješteno.

Prije svega velju, da ,Jedinstvu“ niko ne
može braniti da se interesuje za šibeničku lud-
nicu kaonoti za javni zavod, a makar sreće da
se i prije interesovalo, ama to interesovanje
treba da bude osnovano ni istinitijem podacima
i u granicama potpune objektivnosti za stvari
koje su zavodu “zbilja potrebite,

Ne može se ni po što poreći, da je šibenička
ludnica bez nedostataka. [Gragjena je otragu
dvadesetak godina, unutrašnji joj je raspored
sasma loš, nada sve su lošo udešene klijeti za
osamljenje. Ali to je griješka dotičnoga gradite-
lja, koji u onaj zeman nije znao prikazati zgo-
dnijega nacrta, jer valja da se onda nijesu ni

gradile bolje ludnice, kako se grade dandanas.
I prostor njezin ne odgovara današnjoj potrebi;

gragjena je samo za 84 bolesnika, a danas ih je
u njoj smješteno preko 150. Još je jedna neda-
ća, zavod je na malaričnu položaju, izložen sva-
kom vjetru, i, što je najgore, nije dostatno
snabdjeven vodom. I zbilja, ne može se pojmiti
da bude ludnica bez vode, ta voda je, izim što

treba za čistotu i pranje bijednijeh bolesnika,
potrebita takogje i za terapeutske svrhe.

Da šibenička ludnica nije samo prosto za-
klonište, nego da donjekle treba da bude i za-
klonište, mora i ,Jedinstvo“ na to pristati, kad
ono uglavim, da u našoj pokrajini nema nigdje
jednog zakloništa za lugjake, zbog čega svi se

šalju u šibeničku ludnicu i, naravno, tim se po-

većava postepeno broj neizlječivijeh bolesnika.
Zbiva se dalje, da općine, kad im se šalju na-

trag bolesnici, koji inače nijesu opasni ni za se
ni za druge, ne će da ih prime, te ostaju vje-
čito u zavodu i zapremaju mjesta drugijem, o-
sobito onim kojima bi bila prijeka nužda da se
u zavodu liječe; šta više, njeki bolesnici, radi
oskudice mjesta, dolaze poslije duljeg vremena
u zavod i s toga teže izlječivi, ili dogju sasvim
kasno, kad prosto nijesu više izlječivi.

»Jedinstvu“ je kazano od rodbine njekijeh
bolesnika i napose je od njekijeh osoba pisme-
no obaviješteno, da šibenička ludnica nije lud-
nica nego zaklonište. Ja u svoje uši nijesam
doslije ni od koga čuo da se potužio na šibe-
ničku ludnicu, nego dapače ko god je u nju
zalazio, divio se čistoti i hvalio red koji u
zavodu postoji. Na temelju tijeh pretjeranijeh
obavijesti ,Jedinstvo“ omalovažuje i zavod i
liječničko osoblje, upire sve sile da u šibeničkoj
ludnici bude postavljen specjalista, koji će
se zanimati za one bijednike, koji će ih liječiti
a ne puštati ih da čame bez ikakve liječničke
pomoći.

Dalii koliko ozdravljenijeh i popravljeni-

jeh umobolnika izlazi iz šibeničke ludnice, po-
kazaću malo na dalje, a sada nek mi ,Jedin-

stvo“ dozvoli jedno pitanje, biva: što razumijeva
pod riječi specjalista? Zar bi to bio kakav
čudotvorni liječnik koji bi imao moć da sve lu-
gjake, koji su sada u šibeničkoj ludnici, jednim
mahom izliječi i zdrave svojim kućama opremi ?
Ili bi zar mogao biti specjalista jedan koji
mu drago liječnik, koji bi za dva tri mjeseca
proučavao psihijatriju pri kakvoj klinici? Ako

li ,Jedinstvo“ tako misli, tad se doduše ne sla-
žemo, jer je moje mišljenje o specjalisti druk-
čije. Ja barem mislim, da je specjalista — go-
voreći o liječnicima — jedan svršeni liječnik koji

odabire jednu samu struku medicine, pa se isklju-
čivo njom bavi. A psihijatrija nije ni okulistika
ni kirurgija, gdje treba tehničke spreme, koja
se ne može po sebi naučiti, dok se ne vidi od
vještijih liječnika ili od usposobljenijeh opera-
tora. Nastupila je jedanaesta godina kako sam
ja liječnik u šibeničkoj ludnici, prvijeh godina
kao liječnik pomoćnik a zatim kao prvenae.
Premda nijesam tašt niti smion da se nazivljem
specjalistom, držim da će mi ,Jedinstvo“ ipak
pokloniti svoje priznanje da i ja, koji se bavim
otrag šest godina jedino psihijatrijom i koji
svagdano pregledam oko 150 bolesnika, u toj
struci mogu nješto znati i koristiti bijednomu
bolesniku.

Nije mi do hvastanja, ali da i ja, barem
nješto, psihijatriju poznavam, slobodan sam ,Je-
dinstvu“ kazati, da je u šibeničkoj ludnici, od
kako sam ja prvenac, izragjeno oko trideset
sucko-liječničkijeh mnijenja glede duševnog na-
laza opaženika koji su poslani na opažanje od
raznijeh sudova u pokrajini, pa su sva ta mni-
jenja do ciglog uvažena, megju kojima njeka i
pohvaljena vrlo laskavijem izrazima od Vrhov-
nog Sudišta u Beču, a njeka čak i odobrena
od medicinske fakultati u Gracu i u Beču.

Nek ne bude ,Jedinstvu“ na odmet i ova
činjenica, naime, da sam iz velikijeh zavoda, u
kojima su na glasu specjalisti, primao bolesnika
iznurenijeh tijelom i vrlo oslabljelijeh umom, pa
ih poslije njekoliko vremena poslao svojim ku-
ćama u dobru zdravlju i tjelesnom i duševnom.
Bivalo je i drugijeh slučajeva, gdje su njeki
bolesnici iz šibeničke ludnice išli da traže veće
zavode, veće .specjaliste, pa su se opet u šibe-
ničku ludnicu vraćali u istom ili još u gorem
duševnom nalazu.

Evo me na pošljetku da kažem dali i ko-
liko ozdravljenijeh i popravljenijeh umobolnika
izlazi iz šibeničke ludnice. Po riječima ,Jedin-
stva“ regbi da šibenička ludnica, osim što ne-
ma svoga: speejaliste, tiema ni statističnije |
podataka o pomaku bolesnika, ili ih valja da
imađe, ama ih ne objelodanjuje s mršava uspje- h
ha, pa prema tomu ,Jedinstvo“ iziskuje“ da se
izagje na polje s izvještajem statističnijeh po-
dataka. Zaista mi je do čuda da ',Jedinstvo“ to

iziskuje od Uprave šibeničke ludnice, znajući |

da Uprava nije dužna nikomu nikakova izvje-
štaja davati bez naloga svoje pretpostavljene

vlasti. Ali da sa ,Jedinstvom“ budem i u tom“

Feldhof bei Graz. Deutsche Vereins-Druckerei. Graz; 1900.

poslu na čistu, da mu baš ispunim želju, biću
mu ja na usluzi, donoseći mu pred oči statistične.
podatke šibeničke ludnice od zadnje četiri go-
dine. Da vidimo:

Podaci godine 1900. muški šnske me
Ostalo umobolnika koncem a
BOW 1099... SURA 87 | 481135
Ušlo kroz god. 1900. ...| 4 91.58
Izišlo_ozdravljenijeh . . . . 11 Y.4. 19
k o Zhao ika 16 3 | 19
Umrlo BaćE va “osjete 15 21| 17

Podaci godine 1901.

Ostalo koncem minule godine | 89 | 45 | 184

Ušlo kroz god. 1901. +... 54 | 18 T2
Izišlo ozdravljenijeh * + . . 14 Te
» > popravljenijeh + .. | 12 2, 14
Umirisa:. oi s BEI 15 8: 1.:28
Podaci godine 1902.
Ostalo koncem minule godine 102 | 46 | 148
Ušlo kroz god. 19092 . . 48! 20| 68
Izišlo_ ozdravljenijeh < + . . | 16 8 | 24
popravljenijeh + + . 22 (ja ke
Durica a e i oo 15 3 | 18
Podaci godine 1903.
Ostalo koneem minule godine | 97| 481145
Ušlo kroz god. 1908 . . . . 56 | 10 | 66
Izišlo ozdravljenijeh * . . . ) Dead
x“ dudi arh 19 2| 21
Umrlo +... . 16 4| 20
Ostalo koncem god. 1908 . 107 | 501157

Ovi su podaci crpeni iz izvještaja što ši-
benička ludnica izragjuje izmakom svake godine
i šalje u naročitijem i opširnijem formularima
»Berieht iiber Irrenanstalten“ lizvještaj o
ludnicama| slovo D preko ć. k. Dalmatinskog
Namjesništva ć. k. Središnjem Statističnom Po-
vjerenstvu u Beč.

Mogu još jednu ,Jedinstvu“ kazati, biva,
da je slučajno popriječni postotak ozdravljeni-
je« i popravljenijeh u šibeničkoj ludnici mnogo
bolji od popriječnog postotka velike ludnice u
Feldhofu kraj Graca, kao što se ,Jedinstvo“
može lako uvjeriti, ako uzme u ruke izvještaj
onoga zavoda i ako isporedi brojke one ludnice
sa brojkama naše. Na primjer u izvještaju za
godinu 1899%), koji imamo pri ruci, u Feldhofu
je postotak ozdravljenja ukupnog broja bolesni-
ka 44%, dočim kod nas godine 1900 iznosi
95%, 1901 godine 10%, 1902 godine TI,
1908 godine 5:2%, kao što primije po sprijeda
navedenijem podacima.

Unatoč poteškoćama u zavodu s raznijeh
nedostataka i nagomilovanja neizlječivijeh bo-
lesnika, od kojih je u ludnici dobar dio još od
prvije1 godina; unatoč vrlo slabijem terapeut-
skijem srestvima kojima psihijatrija danas ras-
“polaže, ipak se eklatantno uvigja, da se: u šibe-
ničkoj ludnici postizava dobar uspjeh, uslijed
kojeg sam preko izma zadovoljan i radostan, a
držim da će i ,Jedinstvo“ bez sumnje, kad pro-
čita ova moja razjašnjenja, dijeliti samnom ra-
dost i zadovoljstvo.

! Šibenik, na Cvijeti 1904.
sisi Dr. Božo Kurajica
Prčenac pokraj. ludnice.

Nastašici dia na grma dubrovačkom.

(Od jednoga stričnjaka.

- uy

Opći je glas da je riba u Dubrovniku van- |
redno skupa i da je. gotovo, nikako li nema,. 0- ,
sim pone ki put kad su lijepa remena, u “kojim. k
ribari mogu ribati izyan luka 1 zatona; ta ne-
»stašica se. pripisuje u opće načinu, . na koji se
riba. u ovome > kraju. služeći še vrlo inim, :
nirežama: traktama. i šabakama. .

I Veći dio ribe davala. 9% Rijeka, koja s
sama po sebe može, zvati, ribnjakom i k koja da
vjednom slala obilno ribe u grad, a sada, ne da-
va ni dvadeseti, dio, jer je vrlo zapuštena. i ne,

(*) Berićht der“ "Niides-Trenhish- und  Pflegenahstalt