Godina XIII. : Pos U Dubrovniku 2 Aprila 1904. ' Broj 14. oCijena-lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu | Mtesfgovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godinu ranska 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na p6 godine 1 na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. Ni NI Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovniku Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne vwi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Uskršnje jaje. Dubrovnik, 81 marta. Dugo se je ragjalo. Bilo je predvigjeno još prije okupacije Bosne i Hercegovine, u vrijeme namjesnika Wagnera u Dalmaciji, kad su hrvatske stranke bile zadobivene za agresivnu austrijsku politiku na balkanskom poluostrvu. Onda je sve to još bilo obavito u maglovitoj tajanstvenosti a pod plaštem slavenstva, jugoslavenstva i srbo-hrvatstva. Ko bi bio sve te vještačke konce razmrsio i otkrio one ruke. koje su njima rukovodile: Beč i Rim. Uzrok i povod bio je čaki opravdan, radilo se je.o tome da se skrši magjarska prevlast privogjenjem u ,kulturno ropstvo“ balkanskijeh zemalja. Ta je \,svi- jetla“ ideja sinula u glavi bečke kamarile odmah poslije poravnanja izmegju Austrije i Ugarske (1867), koje je pak poravnanje bilo posljedica dogagjaj& godine 1866,, biva isti- snuća Austrije iz Njemačke i Italije. Trebalo je tada naći jedno uporište i prema Bal- kanu i protivu osobitijeh težnja magjarskoga naroda. To. uporište moglo je biti samo Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Od tada je projuhalo dosta godini, u kojijem se je izvršila okupacija Bosne i Her- cegovine i počelo se pripremati zemljište za druge okupacije, Kakvu su ulogu u tome velikomu poslu igrali hrvatski političari, ne treba ponavljati. Oni su se svi bili založili za u ,balkansku kulturnu. misiju“, iz koje su. mislili“ da će se stvoriti Velika Hrvatska. Ta je ideja slavila svoje “orgije na Trebevićevoj slavi u Sarajevu, na katoličkom kongresu u Zagrebu i u svojom kom pitanju. U po- rište je bilo zadobiveno, ali su se na zgradi počele kazivati pukotine. S jedne strane Srbi osujetiše sveto-jeronimski coup i posljedice Trebevićeve proslave, s druge strane napredni Hrvati nijesu se htjeli upregnuti u kola za- grebačkoga katoličkoga kongresa. Napredni Hrvati, uvidješe, da, trčajući za fantomom Velike. Hrvatske, gube i. malu. Hrvatsku. Odatle prošlogodišnji nemiri u Hrvatskoj, odatle novi kurs u hrvatskoj politici. Od jednom upozorište dogje u veliku pogibao. Njegova funkcija, kakvu su za- mišljali-u- Beču, počela je-jenjati. U. Vatika- nu k tomu oaustrijski veto postavi na Pe- trovu “stolicu zgodnijega papu, koji će znati bolje od Lava XIII-i kardinala Rampolle uz- držati dragocjeno uporište. I zbilja pred sim Uskrs javlja se u Zagrebu novi Me- sija, u staroj Wagnerovoj odori, da prepo- rodi hrvatski narod u Isusu. Osniva se ,ti- skovno katoličko društvo“, koje će izdavati listove, brošure i knjige, koje će s blagoslo- |: vom svijeh hrvatskijeh biskupa utemeljiti ka- toličku hrvatsku stranku. Na čelu toga ,,ti- skovnoga“ poduzeća stoje Dr. Šandor pl Bresztyenszky i. superior milosrdnijeh se- strica na Balkanu Matija Seigerschmied. Ova su dva zatucanca pobratimi, jer jei Dr. Šan- dor Brestyenszky izdavao ,Balkan“ za uni- jaćenje “pravoslavnijeh Srba i kazao je u za- grebačkom saboru, da je Hrvatska most za prodiranje zapada na balkansko poluostrvo, Hrvatski episkopat, po intencijama Beča i Rima, nije mogao naći dvije izrazitije ličnosti, nije mogao bolje iskazati. svoje namjere i. osnove. Srbi i napredni Hrvati mogu biti samo zahvalni hrvatskomu episkopatu i bečkoj kamarili, da su zbacili sa svojih osnova o- naj list od smokve, koji je do sada mogao da privuče u njihovo kolo koga neupućenoga rodoljuba Hrvata. Sada je situacija čista. Klerikalizam, propovijedan iz Zagreba, Sarajeva i Ljublja- ne, hoće da pod firmom katoličanstva sapne u verige duhovnoga ropstva Hrvate i Slo- vence, pa da s njima, pomoću poznate poli- tike divide et impera (dijeli pa vladaj) potčini i Srbe, te da tako uravna puteve po- znatomu prodiranju na istok. Ovo nijesu naše fantazije već riječi D.ra Šandora Bresztyenszko- ga, koji je pak vjerni tumač Štadlera, Posilo- vića i Jeglića. Premišljanja više nema: s je- dne strane moraju se naći napredni Srbi, Hrvati i Slovenci, a s druge strane zatucani klerikalci. Mnogi se Hrvati od ove borbe plaše, ali je ona neminovna. Što mora biti, bolje je da se dogodi danas nego sutra. Jedno su interesi Beča i Rima a drugo su interesi Južnoga Slovenstva, Beč i Rim popustiće ga- mo onda, kad mu se Južno Slovenstvo za- konitom borbom nametne. BLA h4 »Jedinstvo“ i Sibenička Ludnica, »Jedinstvo“ je u zadnje vrijeme naperilo svoje topove na šibeničku ludnicu. U više na- vrataka donijelo je njekijeh vijesti o tom zavo- du, koje ne odgovaraju istini i koje se volens nolens dodiraju moje ličnosti. U broju 22. o. g. veli ,Jedinstvo“, da ši- benička ludnica nije ludnica nego prosto za- klonište najnesretnijega ljudstva, da se šibe- nička ludnica opskrbi liječnikom specijalistom za umne bolesti, jer da imamo ludnicu a u njoj da nemamo liječnika, pa napokon preporučuje da se to pitanje što prije uredi radi materijalne koristi same pokrajine, eda se bolesni uzmognu liječiti i da se više njih i izliječi. U svojoj pri- mjedbi pak koju je nadovezalo mojoj izjavi, štampanoj u 24. br. 0. g., nastavlja veleć, da je ludnica javni zavod i po tomu da podlij že javnoj kritici. Po svemu što je ,Jedinstvo“ pisalo o ši- beničkoj ludnici, vidi se da o tom zavodu ne- ma bistra pojma; s toga ću ja, kao prvenae ši- beničke ludnice, iznijeti njekoliko nepobitnijeh dokaza, po kojima će se ,Jedinstvo“ zanago u- vjeriti, da o pomenutoj ludnici nije dobro oba- viješteno. Prije svega velju, da ,Jedinstvu“ niko ne može braniti da se interesuje za šibeničku lud- nicu kaonoti za javni zavod, a makar sreće da se i prije interesovalo, ama to interesovanje treba da bude osnovano ni istinitijem podacima i u granicama potpune objektivnosti za stvari koje su zavodu “zbilja potrebite, Ne može se ni po što poreći, da je šibenička ludnica bez nedostataka. [Gragjena je otragu dvadesetak godina, unutrašnji joj je raspored sasma loš, nada sve su lošo udešene klijeti za osamljenje. Ali to je griješka dotičnoga gradite- lja, koji u onaj zeman nije znao prikazati zgo- dnijega nacrta, jer valja da se onda nijesu ni gradile bolje ludnice, kako se grade dandanas. I prostor njezin ne odgovara današnjoj potrebi; gragjena je samo za 84 bolesnika, a danas ih je u njoj smješteno preko 150. Još je jedna neda- ća, zavod je na malaričnu položaju, izložen sva- kom vjetru, i, što je najgore, nije dostatno snabdjeven vodom. I zbilja, ne može se pojmiti da bude ludnica bez vode, ta voda je, izim što treba za čistotu i pranje bijednijeh bolesnika, potrebita takogje i za terapeutske svrhe. Da šibenička ludnica nije samo prosto za- klonište, nego da donjekle treba da bude i za- klonište, mora i ,Jedinstvo“ na to pristati, kad ono uglavim, da u našoj pokrajini nema nigdje jednog zakloništa za lugjake, zbog čega svi se šalju u šibeničku ludnicu i, naravno, tim se po- većava postepeno broj neizlječivijeh bolesnika. Zbiva se dalje, da općine, kad im se šalju na- trag bolesnici, koji inače nijesu opasni ni za se ni za druge, ne će da ih prime, te ostaju vje- čito u zavodu i zapremaju mjesta drugijem, o- sobito onim kojima bi bila prijeka nužda da se u zavodu liječe; šta više, njeki bolesnici, radi oskudice mjesta, dolaze poslije duljeg vremena u zavod i s toga teže izlječivi, ili dogju sasvim kasno, kad prosto nijesu više izlječivi. »Jedinstvu“ je kazano od rodbine njekijeh bolesnika i napose je od njekijeh osoba pisme- no obaviješteno, da šibenička ludnica nije lud- nica nego zaklonište. Ja u svoje uši nijesam doslije ni od koga čuo da se potužio na šibe- ničku ludnicu, nego dapače ko god je u nju zalazio, divio se čistoti i hvalio red koji u zavodu postoji. Na temelju tijeh pretjeranijeh obavijesti ,Jedinstvo“ omalovažuje i zavod i liječničko osoblje, upire sve sile da u šibeničkoj ludnici bude postavljen specjalista, koji će se zanimati za one bijednike, koji će ih liječiti a ne puštati ih da čame bez ikakve liječničke pomoći. Dalii koliko ozdravljenijeh i popravljeni- jeh umobolnika izlazi iz šibeničke ludnice, po- kazaću malo na dalje, a sada nek mi ,Jedin- stvo“ dozvoli jedno pitanje, biva: što razumijeva pod riječi specjalista? Zar bi to bio kakav čudotvorni liječnik koji bi imao moć da sve lu- gjake, koji su sada u šibeničkoj ludnici, jednim mahom izliječi i zdrave svojim kućama opremi ? Ili bi zar mogao biti specjalista jedan koji mu drago liječnik, koji bi za dva tri mjeseca proučavao psihijatriju pri kakvoj klinici? Ako li ,Jedinstvo“ tako misli, tad se doduše ne sla- žemo, jer je moje mišljenje o specjalisti druk- čije. Ja barem mislim, da je specjalista — go- voreći o liječnicima — jedan svršeni liječnik koji odabire jednu samu struku medicine, pa se isklju- čivo njom bavi. A psihijatrija nije ni okulistika ni kirurgija, gdje treba tehničke spreme, koja se ne može po sebi naučiti, dok se ne vidi od vještijih liječnika ili od usposobljenijeh opera- tora. Nastupila je jedanaesta godina kako sam ja liječnik u šibeničkoj ludnici, prvijeh godina kao liječnik pomoćnik a zatim kao prvenae. Premda nijesam tašt niti smion da se nazivljem specjalistom, držim da će mi ,Jedinstvo“ ipak pokloniti svoje priznanje da i ja, koji se bavim otrag šest godina jedino psihijatrijom i koji svagdano pregledam oko 150 bolesnika, u toj struci mogu nješto znati i koristiti bijednomu bolesniku. Nije mi do hvastanja, ali da i ja, barem nješto, psihijatriju poznavam, slobodan sam ,Je- dinstvu“ kazati, da je u šibeničkoj ludnici, od kako sam ja prvenac, izragjeno oko trideset sucko-liječničkijeh mnijenja glede duševnog na- laza opaženika koji su poslani na opažanje od raznijeh sudova u pokrajini, pa su sva ta mni- jenja do ciglog uvažena, megju kojima njeka i pohvaljena vrlo laskavijem izrazima od Vrhov- nog Sudišta u Beču, a njeka čak i odobrena od medicinske fakultati u Gracu i u Beču. Nek ne bude ,Jedinstvu“ na odmet i ova činjenica, naime, da sam iz velikijeh zavoda, u kojima su na glasu specjalisti, primao bolesnika iznurenijeh tijelom i vrlo oslabljelijeh umom, pa ih poslije njekoliko vremena poslao svojim ku- ćama u dobru zdravlju i tjelesnom i duševnom. Bivalo je i drugijeh slučajeva, gdje su njeki bolesnici iz šibeničke ludnice išli da traže veće zavode, veće .specjaliste, pa su se opet u šibe- ničku ludnicu vraćali u istom ili još u gorem duševnom nalazu. Evo me na pošljetku da kažem dali i ko- liko ozdravljenijeh i popravljenijeh umobolnika izlazi iz šibeničke ludnice. Po riječima ,Jedin- stva“ regbi da šibenička ludnica, osim što ne- ma svoga: speejaliste, tiema ni statističnije | podataka o pomaku bolesnika, ili ih valja da imađe, ama ih ne objelodanjuje s mršava uspje- h ha, pa prema tomu ,Jedinstvo“ iziskuje“ da se izagje na polje s izvještajem statističnijeh po- dataka. Zaista mi je do čuda da ',Jedinstvo“ to iziskuje od Uprave šibeničke ludnice, znajući | da Uprava nije dužna nikomu nikakova izvje- štaja davati bez naloga svoje pretpostavljene vlasti. Ali da sa ,Jedinstvom“ budem i u tom“ Feldhof bei Graz. Deutsche Vereins-Druckerei. Graz; 1900. poslu na čistu, da mu baš ispunim želju, biću mu ja na usluzi, donoseći mu pred oči statistične. podatke šibeničke ludnice od zadnje četiri go- dine. Da vidimo: Podaci godine 1900. muški šnske me Ostalo umobolnika koncem a BOW 1099... SURA 87 | 481135 Ušlo kroz god. 1900. ...| 4 91.58 Izišlo_ozdravljenijeh . . . . 11 Y.4. 19 k o Zhao ika 16 3 | 19 Umrlo BaćE va “osjete 15 21| 17 Podaci godine 1901. Ostalo koncem minule godine | 89 | 45 | 184 Ušlo kroz god. 1901. +... 54 | 18 T2 Izišlo ozdravljenijeh * + . . 14 Te » > popravljenijeh + .. | 12 2, 14 Umirisa:. oi s BEI 15 8: 1.:28 Podaci godine 1902. Ostalo koncem minule godine 102 | 46 | 148 Ušlo kroz god. 19092 . . 48! 20| 68 Izišlo_ ozdravljenijeh < + . . | 16 8 | 24 popravljenijeh + + . 22 (ja ke Durica a e i oo 15 3 | 18 Podaci godine 1903. Ostalo koneem minule godine | 97| 481145 Ušlo kroz god. 1908 . . . . 56 | 10 | 66 Izišlo ozdravljenijeh * . . . ) Dead x“ dudi arh 19 2| 21 Umrlo +... . 16 4| 20 Ostalo koncem god. 1908 . 107 | 501157 Ovi su podaci crpeni iz izvještaja što ši- benička ludnica izragjuje izmakom svake godine i šalje u naročitijem i opširnijem formularima »Berieht iiber Irrenanstalten“ lizvještaj o ludnicama| slovo D preko ć. k. Dalmatinskog Namjesništva ć. k. Središnjem Statističnom Po- vjerenstvu u Beč. Mogu još jednu ,Jedinstvu“ kazati, biva, da je slučajno popriječni postotak ozdravljeni- je« i popravljenijeh u šibeničkoj ludnici mnogo bolji od popriječnog postotka velike ludnice u Feldhofu kraj Graca, kao što se ,Jedinstvo“ može lako uvjeriti, ako uzme u ruke izvještaj onoga zavoda i ako isporedi brojke one ludnice sa brojkama naše. Na primjer u izvještaju za godinu 1899%), koji imamo pri ruci, u Feldhofu je postotak ozdravljenja ukupnog broja bolesni- ka 44%, dočim kod nas godine 1900 iznosi 95%, 1901 godine 10%, 1902 godine TI, 1908 godine 5:2%, kao što primije po sprijeda navedenijem podacima. Unatoč poteškoćama u zavodu s raznijeh nedostataka i nagomilovanja neizlječivijeh bo- lesnika, od kojih je u ludnici dobar dio još od prvije1 godina; unatoč vrlo slabijem terapeut- skijem srestvima kojima psihijatrija danas ras- “polaže, ipak se eklatantno uvigja, da se: u šibe- ničkoj ludnici postizava dobar uspjeh, uslijed kojeg sam preko izma zadovoljan i radostan, a držim da će i ,Jedinstvo“ bez sumnje, kad pro- čita ova moja razjašnjenja, dijeliti samnom ra- dost i zadovoljstvo. ! Šibenik, na Cvijeti 1904. sisi Dr. Božo Kurajica Prčenac pokraj. ludnice. Nastašici dia na grma dubrovačkom. (Od jednoga stričnjaka. - uy Opći je glas da je riba u Dubrovniku van- | redno skupa i da je. gotovo, nikako li nema,. 0- , sim pone ki put kad su lijepa remena, u “kojim. k ribari mogu ribati izyan luka 1 zatona; ta ne- »stašica se. pripisuje u opće načinu, . na koji se riba. u ovome > kraju. služeći še vrlo inim, : nirežama: traktama. i šabakama. . I Veći dio ribe davala. 9% Rijeka, koja s sama po sebe može, zvati, ribnjakom i k koja da vjednom slala obilno ribe u grad, a sada, ne da- va ni dvadeseti, dio, jer je vrlo zapuštena. i ne, (*) Berićht der“ "Niides-Trenhish- und Pflegenahstalt