Bl / 4 4 . ternacionalizmom ; Godina XIII. = “U Dubrovniku 10 Aprila 1904. Broj 15. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- “ dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu granska 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na pć godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. — JUDROVNIK Pretplata i oglasi, Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne mi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Izlazi svake nedj elje. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dvije internacionale: Klerikalizam i socijalna demokracija. Dubrovnik, 8 aprila. Na kongresu socijalno-demokratske stran- 'ke u Hrvatskoj, koji se je držao u Zagrebu početkom ovoga mjeseca, izvjestitelj o poli- tičkom položaju pozabavio se je prilično kle- rikalizmom, nazvavši ga crnom internacio- nalom, i kazao je, da od nje prijeti neiz- mjerna pogibelj i na prosvjetnom i na na- rodnom polju. Mi se potpuno slažemo s ovom bližom oznakom klerikalizma, o čijoj smo u- lozi u našijem, srpskijem i hrvatskijem, stra- nama u prošlom broju progovorili. Ali naši ; socijalni demokrati zaboravljaju, da i oni ispovijedaju načela jedne internacionale, koja i ako nije pogibeljna po prosvjetni raz- vitak, jer propovijeda napredne misli, ipak je kao i klerikalizam pogubna za našu na- rodnu budućnost. .- Naši socijalni demokrati više ili manje odriču se narodnosti i domovine, za njih su to preživjele fraze, oni se oduševljavaju in- njima naša narodna i politička borba izgleda sićušna i malena pre- :ma zadacima, koje su oni sebi uvrtjeli u gla- yu za spas radnoga naroda bez obzira na jezik i domovinu, Doista ovo su lijepe fraze, protiv kojijeh se načelno nema što prigovo- riti. Ali svijet ne sastoji ni od jednoga na- roda, ni od jedne rase, već od raznovrsni- jeh rasa i naroda sa svojijem skroz i skroz "opriječnijem interesima, koji su dolazili, do- laze i dolaziće u sukob, bilo pod ovijem bilo pod onijem oblikom, pored svega propovije- " danja jednakosti i bratstva narod. Napredne misli istina otklanjaju i otklanjaće unaprijed mnoge sporove i nesuglasice, ali gdje dogje u pitanje čast i opstanak jednoga naroda, prestaju fraze o internacionalizmu. Tu skoro je izjavio Bebel, vogja njemačke socijalne de- mokracije, da će se i njemački socijalni de- mokrati boriti do posljednjega čovjeka za opstanak Njemačke; drugijem je riječima ka- .zao, da-i oni imaju svoju njemačku domo- vinu, koju ljube i za koju su spremni i svoj život žrtvovati. Ova izjava vogje njemačke socijalne de- mokracije značajna je, jer prekida tradiciju te stranke u pogledu internacionalizma. Tako je i moralo biti. Jedna tako ugledna i moćna stranka, koja se godinama bori za napredak radnoga naroda, nije mogla ostati u pitanju domovine i narodnosti na temelju negacije i utopije, kao što će u budućnosti i u pitanju kolektivizma prilagoditi se stvarnijim i pri- rodnijim pogledima. | . Kad bacimo pogled na razvitak socijalne demokracije u svijetu, vidimo, da se ona Vidno i snažno javlja kod zapadnijeh naroda, pošto su ti narodi izvojštili svoja narodno- politička prava. Socijalna demokracija cvjeta u ujedinjenoj Njemačkoj, jako se ističe u u- jedinjenoj Italiji, a rodila se je, može se reći, u slobodnoj Francuskoj. Kad su Nijemci i Italijanci dovršili svoju nacionalnu zgradu, tada su došla na red socijalna pitanja, tada su ona svom silom izbila na površinu. Ovi- \jem ne mislimo reći, da južni Slaveni, koji se sada u prvom redu bore za narodno-po- litička prava, treba da napuste socijalna pi- tanja, ni najmanje, ali ne treba dovoditi u o- preku narodno-političku borbu sa zahtjevima poboljšanja stanja radnoga naroda, ne treba ge jedno isticati nad drugijem, već nastojati u jednu falangu svrstati sve napredne borce oko jednoga pregrama, koji će obuhvatiti narodni, politički i ekonomni preporod našega naroda. Oblik, pod kojijem se javlja socijal- na demokracija u južnijeh Slavena, zabri- njuje mnoge rodoljube. Dok se njemačka socijalna demokracija u pitanju nacionaliz- ma preporagja i priznaje na usta svoga vogje, da i ona ima svoju njemačku domo- vinu, dotle naši od jučer socijalni demokrati kliču internacionalizmu; osobito se to ja- vlja u Dalmaciji i drugovdje u našijem stra- nama. To je ružna i pogibeljna pojava; ali kad ugjemo u trag koncima socijalističke propagande, vidimo, da oni vode a Beč i u Budimpeštu; odatle se upravlja sa socijalni- jem demokratima u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, odatle im se daje pravac. U upra- vi socijalističke stranke u Beču sjede Nijem- Gi i Jevreji, a u onoj Budimpešte Magjari i Jevreji Od Nijemaca, Magjar& i Jevreja, od Beča i Budimpešte, južni Slaveni nijesu primili nikakva dobra. Naš radni narod met- nuti pod komandu šarenoga socijalizma Be- ča i Budimpešte mi smatramo izdajstvom budućnosti južnoga Slavenstva. Radni narod sačinjava jezgru južnoga Slavenstva. Južni Slaveni su preko 90% poljodjelei, njihova je zemlja agrikulturna, industrije i kapitalizma ima negdje veoma malo a negdje ni malo. Kako rekosmo, vas naš narod je radni na- rod, privesti taj radni narod socijalističkomu vodstvu Beča i Budimpešte bila bi kapitula- Cija našega narodnoga života; to niti se smije dopustiti, niti će se dogoditi; jaka svi- jest srpskoga naroda za to jamči. Cao što vas zapad s nekijem predrasu- dama gleda na Slavenstvo i smatra ga in- feriornom rasom, sposobnom samo za eksplo- atisanje, tako i socijalni demokrate ne goje simpatija prema Slavenstvu. Za to imamo dva istorijska dokaza. Glavni urednik ,Za- stave“, Jaša Tomić, u svojijem mlagjijem godinama bio je socijalista. Sedamdesetijeh godina, kad se je srpski narod digao na 0- smanliju i krv potocima lijevao za slobodu, Jaša Tomić sa svojijem drugovima nastojali su zainteresovati njemačku socijalnu demo- kraciju za bijednu raju, pisali su članaka i dopisa za njemačke socijalističke listove, ali ni jedan nije bio štampan. Ovo je sada 0- bjelodanio Jaša Tomić u ,Zastavi“, Za pat- nje srpskoga naroda socijalna, demokracija nije imala srca. Zašto? Jer je Srbin Slave- nin. Sada u ratu rusko-japanskom simpatije su socijalne demokracije većinom za Japance a protiv Rusije. Socijaliste tobože vele, da oni nijesu protivnici ruskoga naroda već sa- mo carizma i apsolutizma. Ali pravica zah- tijeva, da se carizmu i apsolutizmu dade pravo, gdje ga ima, i da se prizna da ruski carizam nije navijestio rata već ,konstitucio- nalni“ Japan. Ko hoće pak, da u ovom pre- sudnom času dijeli ruski narod od ruske vlade, taj se igra sofizma, jer se ruski na- rod i ruska vlada mogu i ne slagati u pi- tanju unutrašnjijeh sloboda, ali borba, koja ge sada vodi na skrajnjem istoku, jest borba ruskoga naroda za kulturu i civilizaciju na skrajnjem istoku, jest borba bijele i žute ra- se, jest borba za osiguranje ruskijeh interesa za budućnost. Ova dva primjera dovoljno pokazuju, koliko ljubavi goji socijalna demokracija pre- ma Slavenstvu. Njoj je Slavenstvo tugje i nepogodno isto kao Nijemcima i Englezima. Slavenstvu se najviše može nauditi, kad se u pojedincima ubija vjera u moć i budućnost Slavenstva, a to se postizava širenjem inter- nacionalizma i kosmopolitizma. Za to je naj- zgodnija socijalna demokracija i Jevreji. Ovi posljednji, kao zakleti neprijatelji Rusije, naj- revniji su propagatori (širitelji) kosmopoli- tizma, osobito u Rusiji, dok oni megju so- bom njeguju cionizam t, j. nacionalno Je- vrejstvo. Ovo širenje internacionalizma i kosmo- politizma megju Slavene upravo je gadna i nemoralna igra sa strane njemačke socijalne demokracije i Jevreji. Njemačka socijalna demokracija na usta svoga vogje u parla- mentu priznaje Njemačku za svoju domovi- nu, a po svojijem agitatorima u slavenskijem zemljama propovijeda internacionalizam. Je- vreji njeguju cionizam t. j. nacionalno Je- vrejstvo, a megju Slavene šire kosmopoli- tizam. Ova socijalističko-jevrejska propaganda bacila se na slavensku povodljivu dušu, da je otruje, da u njoj ubije klicu svijesti i sa- mopouzdanja. Ovaki rad nalazi potpore i po- hvale kod svijeh, kojijem je Slavenstvo trn u oku. Ova socijalističko-jevrejska internacio- nala pogubna je isto kao i klerikalizam, koji je takogjer jedna crna internacionala. Ova dva slavenska neprijatelja svaki sa svoje strane toči Slavenstvo, e da uravna puteve Zapadu preko plodnijeh slavenskijeh pre- djela. Seminar o maćedonskom pitanju. Beogradska Politika“ donosi : .Četiri profesora Velike Škole (Dr. Jovan Cvijić, Ljubomir Jovanović, Dr. Stanoje Stano- jević i Dr. Aleksandar Belić) držali su sa svo- jim učenicima zajednički seminar o maćedon- skom pitanju. Kako je učenika Velike Škole i ostale publike bilo vrlo mnogo, morali su pro- fesori sa svojim slušaocima otići u veliku salu gdje je seminar održan. , Pošto je g. Ljubomir Jovanović objasnio da je ovaj zajednički seminarski čas zakazan u namjeri da profesori svojim slušaocima dadu što više objašnjenja o prošlosti maćedonskog pita- nja i njegovom današnjem stanju, uzeo je riječ g. profesor Belić i govorio je o maćedonskim dijalektima i njihovom odnosu prema srpskom i bugarskom jeziku. »On je u glavnom rekao ovo: »Na krajnjem jugu Maćedonije još se upo- trebljava dijalekat koji se sačuvao u malome broju mjesta i koji postepeno izumire pod pri- tiskom centralnog maćedonskog govora. Taj se dijalekat zove južno-maćedonski; on je potomak staroslovenskoga jezika. Staroslovenski jezik i taj dijalekat najbliži su bugarskome jeziku, ali na Balkanskom Poluostrvu nijesu nikad bili identični s njim. Srednji maćedonski dijalekat ili centralni maćedonski, koji se pruža od Te- tova, Skoplja i Kočana do Sereza, okoline So- lunske, Bitolja, Presne, Ohrida i Debra, pred- stavlja jaku i mnogovjekovnu mješavinu srpskih govora istočne Stare Srbije (sjeverne Maćedo- donije) i južno-maćedonskoga jezika. U njemu su preovladale neke crte jedino srpskih govo- ra, i neke koje pripadaju opet jedino južno- maćedonskom jeziku. »Sličnost tih dijalekata bugarskome jeziku u izvjesnom praveu, isto onako kao i nekih či- sto srpskih govora u sjevernoj Maćeđdoniji i južnoj i istočnoj Srbiji, slučajna je. Gubljenje padeža, razvijanje člana i obrazovanje nekih drugih erta — rezultat je neposrednog kontakta slovenskih jezika južno i istočno od linije. Šar-planina, Karadag, Južna Morava i, donekle, Velika Morava sa neslovenskim jezicima: grč- kim, rumunskim i albanskim, u kojima se te crte takogje nahode i koji su ih i dali spome- nutim slovenskim jezicima. Ako je neki sloven- ski jezik i bio, možda, posrednik pri davanju tih crta drugom kom slovenskom jeziku, to ne znači, da su one po porijeklu svome njegove i da je taj drugi jezik za to dijalekat njegov. Kad se govori o srodstvu južno-slovenskih je- zika, one se u opšte ne mogu ni uzimati u obzir. »Neki učenici na poziv g. profesora Jova- novića tražili su od profesora Belića objašnje- nja o nekim dijalektološkim pitanjima. Poslije toga neki učenici tražili su da se prekine de- bata o naučnoj strani maćedonskog pitanja, ne- go da se pregje odmah na raspravljanje današ- njih političkih prilika u Maćedoniji i da gg. profesori obilježe svoja stanovišta o radu srp- sko-bugarske omladine. Pošto im je odgovoreno da će se o toj praktičnoj strani maćedonskog Pitanja govoriti docnije, a da prvo treba rasvi- jetliti maćedonsko pitanje sa čisto naučnog gle- dišta, govorio je g. profesor Cvijić o nazivu Stara Srbija i Maćedonija. »On je istakao, da Stara Srbija hvata ze- mlje daleko više na jug no što se obično uzi- ma i da kod geografa 16. i 17. vijeka naziv Srbija obuhvata veliki kompleks zemalja sve do iza. Velesa. Poslije g. Cvijića govorio je g. profesor Stanojević o načinu kako je naseljena Maćedonija. »On je dokazivao da su Sloveni sa donjega Dunava naselili sve krajeve na istok i na jug od prilike od Timoka, Suve Planine i Šar-Pla- nine, a Sloveni iz današnje južne Ugarske sve ostale. zemlje Balkanskoga Poluostrva. Sva ta plemena imala su zajednički naziv Sloveni. Kad su Turanski Bugari došli na Balkansko Polu- ostrvo oni su zauzeli zemlje izmegju Iskre i Crnoga Mora i izmegju Dunava i Balkana. Na toj teritoriji postao je bugarski narod; sve ze- mlje van te teritorije stojale su samo pod pri- vremenim državno-političkim utjecajem bugarske države; etnički i jezički oni su i dalje ostali Sloveni. U Maćedoniji je bugarskim osvajanjem osvojio terena samo bugarski državni naziv, ali su se maćedonski Sloveni etnički i dalje samo- stalno razvijali, sa svim nezavisno od procesa stvaranja novoga bugarskog naroda s one stra- ne Balkana. Oni su doenije sve jače dolazili pod politički i kulturni utjecaj srpskoga naroda. Na pitanje jednog učenika kako prema ovoj teoriji stoji Samuilova maćedonska država, g. Stanojević je odgovorio, da je ta država nosila naziv bugarski, ali da ona etnički te nije bila. »GG. Jovanović i Stanojević još jednom su objasnili učenicima zadatak ovog zajedničkog seminara pa je onda idući seminarski čas za- kazan. Tom prilikom biće rekapitulirano ono što je govoreno na posljednjem času i raspra- vljaće se o političkoj strani maćedonskoga pi- tanja. Seminar će biti javan i držaće se u sali Velike Škole.“ Pisma iz Trsta. 29 Marta 1904. Danas hoćemo da se pozabavimo jednijem pitanjem, koje se uprav naše kože tiče, a odi- grava se baš na ovome zemljištu iz koga vam pišemo. Već se znade, kako je prva iskra vrenula u dalmatinskom saboru za slogu slavensko-ta- lijansku, da se suzbije tiha ali jaka tevtonska bujica, koja prijeti da poplavi i mnoge latinske i slavenske zemlje i narode. Svaki misaoni čo- vjek Latinin i Slovenin pozdravio je taj pokret s oduševljenjem, koji će izvjesno — uspije li — udariti jednu eru u ljudskom pokoljenju, koja će voditi boljoj budućnosti i latinske i slaven- ske narode. Bečki djaci obaju naroda prigrlili su srdačno tu spasonosnu zamisao i razvili osno- vu, na kojoj ljudi od politike mogu da vezu potku, da se otka zdrava tkanina: latinsko-sla- venska. Nego, kao što ima svugdje i svagda onih koji ili svijesno ili nesvijesno mute i br- kaju velike i zamašne ideje, tako i ovoga puta