Godina XIII. Broj 18. Cijena lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu raraka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. * U Dubrovniku 1 Maja 1904. ROTTI > Pretplata i oglasi. > Salju-ge administraciji Dubrovnik» Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para - od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne mi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Izlazi svake nedjelje. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. E. Loubet u Rimu. Dubrovnik, 29. aprila. Od posjete italijanskoga kraljevskoga pa- ra u Pariz nije moglo biti nikakve sumnje “da će predsjednik francuske republike od- vratiti posjetu u Rim. I zbilja predsjednik francuske republike bio je ovijeh dana veli- čanstveno i sjajno primljen u Rimu kao gost italijanskoga kraljevskoga para, Ova posjeta značajna je ne samo s isklju- čivoga političkoga stanovišta italijansko-fran- cuskoga već ima i dubljega značenja. Zdra- vice izmijenjene izmegju poglavica francu- skoga i italijanskoga naroda ukazuju na za- jedničko porijeklo obaju naroda iz latinskoga plemena; za vječni grad Rim vele, da je on zajednička majka i podstrekačica za duh i velika djela obaju naroda, da je iz Rima na- rodni duh obaju naroda mnogo poticaja er- pao i da se sada u tom vječnom gradu u- čvršćuje prijateljstvo izmegju Francuza i Ita- lijanaca. I ako je Italija član trojnoga saveza. ipak je očito, da sprema zemljište za buduće sa- veze. Već danas Viktor Emanuel i KH. Lou- bet ponosno spominju zajedničko porijeklo iz latinskoga plemena, koje bi imalo biti osno- vicom budućega grupisanja država, u kome bi savez latinskijeh naroda zauzimao vidno mjesto. Za islicanje te misli Rim, kao matica la- tinskijeh naroda, najzgodnije je mjesto. Rim je rodio i odnjegovao latinske narode. On ih je u starom vijeku kao glava države vodio, a u srednjem i novom vijeku kao glava ka- toličke orkve pratio, pomagao i smetao pre- ma interesima universalne orkve. Koji su Rim mislili kralj Viktor Emanuel i predsjed- nik &. Loubet? Da li onaj staroga ili onaj srednjega i novoga vijeka? Po smislu zdra- vieA i po nekijem dogagjajima reklo bi se, da su oni mislili na stari Rim, na Rim Ro- mula, Cesara, Avgusta i t. d. To je Rim ve- likijeh djela i velikoga duha barem za pred- sjednika francuske republike u vrijeme Com- bes-ova ministarstva. Kad kralj Viktor Ema- nuel govori, da je narodni duh obaju na- roda erpao iz Rima toliko pobuda, teško je pomisliti, da se to odnosi na papinski Rim, jer narodni duh, osobito italijanski, u papin- skom Rimu nalazio je najveću prepreku za svoje ujedinjenje. Tu su prepreku Italijanci otklonili osvojenjem Rima g. 1871. i progla- šenjem istoga za glavni grad ujedinjene Ita- lije. Tomu činu dao je svojijem dolaskom u Rim predsjednik francuske republike u ime Francuske potvrdu i priznanje, i to je glavni razlog, zašto H. Loubet nije bio kod pape. Po današnjem običaju pape ne primaju po- glavice katoličkijeh država, ako prije posjete italijanskoga kralja. Je li E. Loubet u opće tražio, da bude primljen od pape, ne zna se. Viktor Emanuel i E. Loubet zagrljeni u Rimu predstavljali su novi Rim u protivno- sti papinskomu Rimu; predstavljali su nove misli i nova vremena, koja su u opreci s va- tikanskom ukočenošću; izazvali su uspomene staroga Rima, kao majke latinskijeh naroda i kao simbola bratstva istijeh u sadašnjosti i budućnosti. Sa čisto političkoga gledišta posjeta pred- sjednika francuske republike u Rim dobit je za Italiju u svakom pogledu. Dvanaesgodišnje neprijateljstvo izmegju Italije i Francuske nanijelo je prvoj mnogo štete. To je nepri- jateljtvso danas sasvijem iščezlo i pretvorilo se je u tako prijateljstvo, da E. Loubet mo- že spokojuo napiti italijanskoj vojsci, iako je Italija zvanično u trojnom savezu, koji barem u svom počeiku nije bio sklon ni Francu- skoj ni Rusiji. Za boravka predsjednika francuske re- publike u Rimu, njemački car Wilhelm po- hagjao je radi zdrastvenijeh obzira, kako ve- le, italijanske primorske gradove. Je li to slu- čajno ili holice učinjeno, sve je isto. Ve- lika masa iz srednje Evrope, koja prijeti, da svojom težinom priduši Apenin i Balkan, i glavni predstavnik koje je car Wilhelm, u posjeti E. Loubeta u Rim nalazi jednu pre- preku više za ostvarenje snova o njemačkom rimskom carstvu srednjega vijeka. To je na itelijanskom zemljištu istodobno morao i Wil- helm II. osjetiti i ugodno mu nije moralo biti. Posjetu predsjednika francuske republike u Rim Slaveni mogu simpatično pozdraviti, jer ona oslobagja Italiju od germanskoga za- grljaja i upućuje papinsku politiku u prirodne granice duhovne vlasti. Germanstvo i pa- pinski Rim nijesu prijatelji Slavenstva. Kronika. U Dalmaciji s pravom se mnogo viče na vinsku klauzulu. Ali se pri tome zaboravlja, da cijela pokrajina ne živi samo o vinu, da ima krajeva, osobito u Dubrovniku i Boki Kotorskoj, gdje je maslina u tolikom raz- mjeru zastupana kao loza u Dalmaciji. Ve- lika vika na vinsku klauzulu učinila je svu- da misliti, kao da o vinu svi živimo. Tako krivo mišljenje potaklo je spljetsku trgo- vačku komoru, da preporuči ministarstvu, da za dokinuće vinske klauzole naknadi Ita- liji drugim olakšicama kao th. pr. na uvozu ulja. Spljet se u posljednje vrijeme ističe kuo predstavnik cijele Dalmacije, pa kad već hoće da taku ulogu igra, trebalo bi da bolje po- zna naše prilike, da ne pravi onake pogre- Ške, koje zaudaraju imalo i nedopuštenim e- goizmom. Dokinuće klauzole ulja za cijelu južnu Dalmaciju važnije je nego dokinuće klauzole vina. O istom predmetu pišu .Novomu Listu“: Od vajkada je u južnoj Dalmaciji masli- narstvo bilo glavno vrelo privrede za naš po- ljodjelski svijet i sve posjednike zemalja, i za to so je maslina ovamo najviše i uzgajala. U prvašnja se vremena to uzgajanje jako dobro isplaćivalo, jer je ulje bilo skupo. Tad se okolo maslina više radilo i nastojalo, pa je maslina bolje i podnosila. Sad ne samo što je ulje eje- nje, nego su i masline zapuštene, pa rijetko i ragjaju. Ali, kad bi se u treovačkim ugovo- rima naše države dokinula i klauzola ulja, po- rasla bi i cijena ovome, te bi se svijet opet on- da marljivo prihvatio i oko uzgajanja maslina, pa bi ove tad bolje ragjale. Ono, istina, dobar dio našeg ulja, kako ga se sad pravi, ne ide u trgovini za začinu ; ali kad bi se povisila uvo- zarina na inostrana ulja, to maslinova i pa- mučna, i ovo ovako kako je dobro bi se pro- davalo. Činilo bi se tad, jer bi se imalo od šta, kad bi bolje maslina podnijela, i više stotina funti ulja, koja se, kako je poznato, i sad do- bro plaćaju, — a tad bi se i još bolje plaćala. Bilo bi prav6 da se naša trgovačko-obrtnič- ka komora u Dubrovniku ugleda u spljetsku, te pošalje i ona spomenicu zastupnicima, ako ne za ništa, a ono radi dokinuća klauzole ulja, te da i sama to direktno od vlade zatraži i po- krene akciju da sve općine podupru tu njezinu "zatražbu. * % * Dr. V. Mihaljević u ,Narvdnom Listu“ ustao je u obranu preduzeća Ljubljanske Ban- ke za osnivanje jednoga parobrodarskoga društva proti prigovorima izašlim u ,Jedin- stvu“, koji kulminuju u prijedlogu, da se u- stanovi isključivo dalmatinski konsorcij bez sudjelovanja tugjih elemenata i da iz toga posla treba isključiti Ljubljansku Banku i novčane zavode, koji joj uz bok stoje, a to su Živnostenska Banka i Prva Hrvatska Šte- dionica u Zagrebu. Dr. V. Mihaljević prilično dobro razloži. On veli, kad mi nijesmo umjeli kroz toliko vrijeme ništa uraditi, zašto da se sada opi- remo drugomu, koji hoće da pomogne i sebi i nama. Pa nastavlja, da je to opiranje bez ikakve koristi i bez nade u uspjeh, a mo- glo bi jedino prouzročiti da malo kasnije dopre do e'lja pothvat Ljubljanske Banke, koji je dobro upućen, te je već i prevalio dobar dio najmučnijega puta. Što se tiče su- djelovanja Dglmacije u tome preduzeću, go- vori Dr. Mihaljević, kad se stvar o fuziji i osnutku parobrodarskoga društva primakne riješenju, da će Ljubljanska Banka pozvati na sudjelovanje Dalmaciju, a naročito sve nje- zine novčane zavode. Napokon hvali Hribara, predsjednika Ljubljanske Banke, koji ge je rado i toplo latio posla, više nego da je ro- gjen Dalmatinac, da je on spravio sve po- trebito u tehničkom i financijalnom pogledu. Kad bi sve onako bilo, kako Dr. Miha- ljević govori, ipuk ne treba zaboraviti, da je u našoj pokrajini, pomorskoj per exeellentiam, voć bilo bačeno sjeme jednoga velikoga pa- robrodarskoga društva, da je u tome pogle- du Dubrovnik odvojio, i da se je u Dubrov- niku na to pomisljalo i sondiralo se zemlji- šte kod vlade. Ali naša vlada kao naša vla- da zazire od svakoga pothvata, koji iz Du- brovnika polazi, jer tu ima Srba, to je jednom bilo izušteno na ministarstvu; komu i kojom prilikom ne ćemo spominjati.“ Osim toga simpatije ostale Dalmacije prema Du- brovniku nijesu baš velike. Sto se nije mo- glo početi u Dubrovniku ili s Dubrovnikom, nije dobar razlog da se batali. Kad je g. Hribar došao do te misli, nije smio ni u pri- premnim radovima ignorovati našu pokrajinu. Nekako dira u ponos nas primoraca, da se nešto vanka sprema za nas a bez nas. G. Hribar bio bi mnogo bolje uradio, da se je u pogledu osnivanja parobrodarskoga dru- štva metnuo u dodir s našim ljudima, vje- štim u pomorstvu i financijskim stvarima. Kad bi bio g. Hribar u društvu takih ljudi stupio pred javnost, za cijelo ne bi se bio pojavio onaj članak u ,Jedinstvu“. A kad je stvar inače tekla, kad se je sve spremalo vanka, pa s gotovom činjenicom pristupilo nasim parobrodarskim društvima s prijedlo- gom pod moraš za fuziju, mi se ne čudimo pojavi članka u ,Jedinstvu“. Ono pod moraš potkrepljuje sim Dr. Mihaljević, kad veli, da je svaka misao o dalmatinskom konsorciju bez ikakve koristi i bez nade u uspjeh, jer je pothvat Ljubljan- ske Banke dobro upućen. Balkan. Srbija i Bugarska. Organ srpske vlade u Beogradu ,Samou- prava“ donosi ovo saopštenje: >U posljednje su doba počeli kroz stranu i našu štampu izbijati raznoliki glasovi kao od- jek nagagjanja o uzrocima bavljenja. g. Dim. Rizova u Beogradu. I ako se ovo bavljenje lako moglo objasniti faktom, da g. Rizov ima u na- šoj prijestonici mnogo prijatelja, koje je stekao u vrijeme kad je, kao emigrant, uživao srpsko gostoprimstvo, ipak su se ovoga puta za nj ve- zivala nagagjanja, kao da se g. Rizov u Beo- gradu zabavio radi pregovora o zaključenju spo- razuma izmegju Srbije i Bugarske. U dopunu 7 bilješke koju smo u prošlom broju donijeli (t, j. o trgovačkom ugovoru s Bugarskom), možemo na osnovu autentičnih obaviještenja, dodati, da je g. Rizov zbilja imao zadatak, da za vrijeme svoga bavljenja u Beogradu pomogne ovd. otpravniku poslova u bugarskoj diplomatskoj agenciji u pregovorima o zaključenju konvencija, o izda- vanju krivaca, kao i o izvršivanju sudskih pre- suda, o uklanjanju nezgoda i smetnja koje ote- žavaju pogranični saobraćaj kao i o ukidanju pasoša. Ovim bi se konvencijama postavila os- nova za druge njima slične, kojima bi se, kao što smo to u prošlom broju naglasili, pravilno regulisali megjusobni nam odnosi izmegju dvije susjedne zemlje, ojačale veze kakve treba da Postoje izmegju država koje su, i zbog plemen- skih veza i zbog megjusobnih interesa i zbog istih opasnosti, upućene da se naslanjaju jedna na drugu. U toku pregovori pojavile su se, i- stina, izvjesne teškoće, ali su one, kako smo čuli, takve prirode, da ih ne će biti teško uklo- niti. I mi se, oduševljeni krajnjom svrhom, koja se ovim konvecijama želi postići, nadamo, da će se s obje strane imati dosta dobre volje i poli- tičke uvigjavnosti, da se ove teškoće otklone. Kad su Francuska i Engleska, vijekovima raz- jedinjavane uzajamnim suparništvom, surevnji- vošću i nepovjerenjem, umjele megjusobnim koncesijama naći način da svoje mnogo krup- nije interese dovedu šporazumom u sklad, zar da Srbija i Bugarska ne pogju za njihovim pri- mjerom, danas kad ih sve na to upućuje ?< Na to ,Trgovinski Glasnik“ primjećuje : »Vladin organ obradovao “nas je ovih dana sa- opštenjem, da se izmegju Srbije i Bugarske vo- de pregovori o trgovinsklm, susjedničkim i po- graničnim megjusobnim olakšicama. 'To je vrlo utješan glas. Svi nas zajednički ekonomski, po- litički, nacionalni i susjednički interesi na to upućuju. Mi smo od vajkada isticali potrebu i zajedničku korist od što više ugovornih veza izmegju Srbije i Bugarske u svima ekonomskim, kulturnim i saobraćajnim odnosima, o kojima se možemo lakše sporazumjeti, a koji bi nas što više zbližili i stvorili zemljište za postignu- će sporazuma i što tješnje zajednice i u onim odnosima i pitanjima, čija su rješavanja do sada otežavale kratkovide osjetljivosti, zablude, pre- dubijegjenja i tugjinska podbadanja.« Tanac za Amepure. lloGnau emo — uume ,Bacrasa“ — limemo, Koje ue hemo za gorjepyjemo, seli ra Bjepuo ua- ueceMo, za Bujju csaku mira ume onaj, koju oa- nocno upolje y Amepunu: (Zlomue ua Amepnke, oy Baer uperazaruuka hoge Dannopa ua Crapax lllona). DPoenoguu ypea- uuue! Mozum Bac ga ose penoBe mramuare y ,3a- oTaBu“ neću ce jeguom uapog nam mano uy TO0- Baba y ganeky Amepuxy u ga ce sume neynpo- nambyje. Ja Toka DanuoB, gomao cam npomae rogune. 26, mapra cam ce negpnao ma amepuuKo 3em.bnimTe. 28. mapra operno erarnem u y Bapće- Tod. Paza Bory muiom, goćno cam noco 2. anpa« da, koju cam Mopao kyuaru sa namux 5 eopanTu. Ty cam paguo camo 30 gana, u sume uajecam xrao Naru onome, Koju me je y nocao upumuo. A u wa- puka je Bp1O yGurauua no sxpasse uosjeuuje. M TaKO HauyeTam. Mernna mopam npnsnara, ga cam HoerTa sapaguo y aeroj rsopuunu Ilocaje cam npo- uyeTio 14 gama 6e3 ugakBa nocna m sapage. Ha epeliy gole jenaa uosjeg, no umeny Jona Mazan ua Jlaanlia, y Bap6eron eBojum nocnom m om gao uopjek rupama ce, ga me posege ma 0oBo mjeero, raje cam m ganae, Osuje cam no6ao uoco 6anaBa H panaju emo 663 ngakBor upekujama ese zo 24, nenem6pa u Ty cam gocra sapaguo. Ho zo je opelia HekoJanuue ya, koju Tako upoljy gao ja. Osuje je eBujeT m32oskeH eBakoj nemorogu u any. Tosopa He3Ha, NOC/IOBA OBHX ne pa3aymuje, ocoćaTo kako je y rsoxljanum TBopaunama, raje ce Juje esago- Bpeno rBoxlje. Y raxum paama pujerku cy gana, Kag Koju CBojy mamenauy cmpr ne nalje. Ja moju cam Beli rogusy nama oB/je, gocra cam mekyeno u Bu/IMO, KaKO OBlje nam cBnjer upozasu, Ma osnje nonnoyjemo caka cBome m rpaxumo nocza. Ilpo-