Godina XIII. na U Dubrovniku 8 Maja 1904. Broj 19. Cijena lista. Za AustroUgarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 1. zA Za Srbiju i Crnu goru na go- 1 dinu Kruna 12. E Za sve ostale zemlje na godinu E rapska 15 u zlatu. | Za Vubrovnik na godinu Kr. 10. s Na .p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. 2 NA Pretplata i oglasi, Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne mi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Svečanost u Spiču. Dubrovnik, 6 maja. Pišu nam iz Kotora: Vlada sprema svetkovinu u Spiču u spomen 25-godi- šnjice prisajedinjenja Spiča Austriji. Svečanost će biti u drugoj polovini mjeseca Maja, ali dan nije još odre- gjen. Na svečanost. doći će namjesnik g poglavicama civilnih i vojničkih vla- sti iz Zadra i s vojnom muzikom na naročitom parobrodu. Biće naravno po- zvata i sva predstavništva bokeljskih općina sa zastupnicima na pokrajin- skom saboru i carevinskom vijeću. Ako je ova vijest istinita, nameće nam se pitanje: zašto vlada hoće da priregjuje svečanosti na ove gladne i nevoljne godine u onim golim i gotovo pustim vrletima. Odgovor ne bi bio težak, ali mi ne mislimo zalaziti u polja visoke balkanske politike. Ako bude svečanosti, ona će se naravski prika- zati kao spontana ili ti dobrovoljna, a ako bude odaziva iz Boke Kotorske, kao plebiscit svega onamošnjega naroda. Vjerujemo, da Spičani imaju razloga, da se raduju 25-godi- šnjici prisajedinjenja Austriji, jer su zamije- nili tursku vladavinu s austrijskom. Valjda je kroz ovo -25 godina vlada za Spičane mnogo što uradila. Kao državljani austrijski mi ne smijemo protiviti se pomenu. već izvr- šenoga proširenja granica Austrije; na Ber- linskom Kongresu Austrija bila je dobre sre- će, te dobila definitivno _ Spič i upravu nad Bosnom i Hercegovinom. Mi ne prosugjujemo ovu stvar s državnoga gledišta, osim ako ne bismo hijeli biti avanturiste, ali što se tiče unutrašnje politike ili ti bolje stanja Srb na . Primorju, bili bismo neiskreni, kad bismo kazali, da će Srbi, ako uzmu učešća u ovoj svečanosti, to dobrovoljno uraditi. Stanje Srb na Primorju, osobito u Boki Kotorskoj, nevoljno je da ne može biti ne- voljnije, tomu je baš kriva velikim dijelom unutrašnja politika u savezu s poljnom poli- tikom. Eto su Srbi potisnuti s političkoga polja, koliko je u opće bilo više moguće. Naš svijet, osobito u Boki Kotorskoj, hrpimice seli u strani svijet, da zasluži koru hljeba. Jedna šetnja kroz čarobni kotorski zaljev pruža tužnu sliku na pola opušćelih primor- skih mjesta n. pr. Dobrota, Perast i t. d. Kod ovakoga žalosnoga stanja, srca primor- skih Srba ne mogu se oduševiti ni za kojč4 «svečanosti. Ko ostavlja svoj rodni kraj, da og dalekom svijetu steče koru hljeba, tomu Srce ne pjeva, tomu nije do veselja, niti da uveličava veselje valjda sretnijih od sebe. Mi cijenimo, da obzirom na gore reče- no i na druge prilike, koje se tiču srpskoga naroda, mogla je svečanost da bude skrom- nija i da ostane isključivo lokalna, a da ne izgubi ništa od svoje važnosti. Mi smo progovorili iskreno i otvoreno. Ako se Srbi na Primorju ne odazovu sveča- nosti u Spiču, to denuncijanti ne smiju izra- biti kao jednu protudržavnu demonstraciju, već to treba uzeti kao prosvjed protiv unu- “trašnje politike, koja je do sada sistematski išla na suzbijanje srpskoga elementa u Dal- maciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj. ICA Muslomani u Bosni i Hercegovini. Pišu nam iz Mostara: ž U ,Obzoru“ i ,Hrvatskom Pravu“ vodi se polemika o našim stvarima odnosno islamske autonomije. Pošto će to zanimati i čitaoce cije- njenoga ,Dubrovnika“, koji je u obrani našili prava uvijek bio na našoj strani, pisaću u krat- ko, u čemu je stvar sada. Poslije osude Šerifa Arnautovića, poslije zatočenja najvigjenijih muslomana, poslije upo- rabe one zloglasne naredbe o neovlaštenim ise- ljenicama na poglavice našega pokreta, koji su bili pošli u Carigrad, — naša stvar kao da je bila zaspala, a tomu se nije bilo ni čuditi po- slije onako strašni udaraca. Od jednom smo se našli bez vogja i savjetniki. Tu skoro sastali su se naši vigjeniji ljudi na dogovor i zaključiše, da se pošalju u Beč ministru Burijanu izaslanstvo s ovim zahtjevima: Prvo, da se ukine zloglasna naredba o neovlaštenim iseljenicima, kako bi se naši vo- gje mogli iz Carigrada slobodno povratiti u domovinu. Drugo, da vlada izmoli pomilovanje za Še- rifa Arnautovića. Treće, da se ukine zatočenje muslomana. Kad, ove tri tačke budu izvršene, da će onda narodni vogje stupiti u pregovore s vla- dom o konačnom uregjenju islamske autonomije. Na tome sastanku neki vladinovci bjehu pokušali, da prodru sa svojim prijedlogom, da se pregovaranje o islamskoj autonomiji ne učini ovisnim o onim trima tačkama. Velika većina je odbila taj prijedlog. Vladinovci su sada kra- domice pokušali; da za svoj prijedlog, kao tobože usvojen na sastanku, kupe potpise. Kad se je taj marifetluk otkrio i osujetilo kupljenje pot- pisa, cijela je stvar zakrkla i odaslanstvo nije pošlo u Beč. Sada se opet nešto pokušava, da se izvede u gornjem smislu, biva, da se prego- varanje s vladom o islamskoj autonomiji učini ovisnim o ispunjenju gore navedenih triju tačaka. Po našem mišljenju one tri tačke nijesu pretjerane, jer danas mnogi priznaju, da one drakonske mjere, upotrijebljene protiv vogja i prvaka islamskoga pokreta, nijesu ni pravedne ni opravdane, pa da je dužnost vlade, da po- pravi, što je uradila. Zatočenje i naredba o neovlaštenim iseljenicima mjere su, kakve jedna evropska uprava ne bi smjela da preduzimlje. Što se tiče pomilovanja Šerifa Arnautovića, tu se opet traži nešto, što ne dira u izrečenu sud- benu presudu. uglednih Muslim. Predsjednik francuske reprblike m Rim. Organ današnje vlade u Srbiji ,Samoupra- va“, povodom dolaska u Rim E. Loubeta, do- nosi članak, koji je na sebe svratio pozornost, i koji mi donosimo ispustivši prvi dio: »Što je do toga zbliženja došlo, to je do- nijela sobom sama logika dogagjaja, a što se ono razvilo do ovako intimnog prijateljstva, ka- kvo danas postoji izmegju Francuske i Italije, za to, pored imperativnog diktata uzajamnih bitnih interesa njihovih, neosporno najveća za- sluga pripada francuskom ambasatoru u Rimu, g. Bareru, koji je postignuti sporazum u po- gledu francusko-italijanskih interesa u Sredo- zemnome Moru uspio da proširi i na Balkan- sko Poluostrvo i da time stvori nov snažan osnov za održanje postojećega teritorijalnoga ' stanja na njemu, koji je pristupanjem Engleske dobio svoj potpuni značaj. Razumije se, da to novo razmještanje sila u balkanskoj politici, čije težnje teku paralelno sa duhom i pravcem poznatog rusko-austrijskog sporazuma u po- gledu Balkana, ima svoju naročitu važnost u doba kad je Rusija zapletena u krvav rat na dalekom istoku i kad se, po izvjesnim znacima, na više strana nametala bila zebnja, da će se druga ugovorna strana, koristeći se tom zauze- tošću Rusije, u isto vrijeme jednostrano kori- stiti i svojim sporazumom s njome za ostvare- nje svojih agresivnih namjera na Balkanskome Poluostrvu. Tako posmatrano, to razmještanje sila dobija u neku ruku vid sindikata, koji je svojevoljno stavio sebi u zadatak da bdi nad strogim vršenjem rusko -austrijske pogodbe i ono svakako baca interesantnu svjetlost i na putovanje njemačkoga cara po Sredozemnom Moru i na njegov sastanak s italijanskim kra- ljem u Napulju, kao i ia sastanak italijanskog ministra spoljnih poslova Tittonija sa grofom Goluhovskim u Abaciji Ako trojni savez, o- svijetljen tom svjetlošću, ne pokazuje znake duga života, to bi moglo dati samo nova do- kaza o tome, da savezi, sračunati na jednostranu korist pojedinih saveznika, već pri svome za- ključku nose u sebi klicu svoga raspadanja baš u trenutku, kada bi trebalo da ispune očekivanja koja su na njh polagana. Ako je Njemačka odista mislila naći u Italiji. saveznika protiv Francuske, ona se u tome isto tako razočarala, kao, eventualno, i Austrija u svojoj nadi, da za svoje zasebne smjerove na Balkanu ne će naići ni na kakav otpor od njihne strane. . »Stjecaj takvih prilika prirodno je morao donijeti sobom da se danas i u političkim sfe- rama sa svim suprotnih težnja od nužde po- činje graditi vrlina. Da bi se održao trojni savez, makar samo pro forma, energični mo- narh njemačke carevine izložio se bio štrapacima putovanja po Sredozemnome Moru, kako bi se mogla, ma samo i u zdravicama, manifestovati nepokolebana čvrstina trojnoga saveza na onom istom mjestu, sa kojeg će koliko sutra pred- sjednik francuske regublike, g. Loubet, s mla- dim italijanskim kraljem posmatrati u jednom zagrljaju francusku i italijansku mrnaricu. U toj istoj cijelji prethodio je sastanku predsjed- nika Loubeta s kraljem Viktorom Emanuelom i sastanak ministara spoljnih poslova Austro- Ugarske i Italije u Abaciji, i ako je danas za cio svijet izvan svake sumnje jasno, da je na tome sastanku utvrgjen sporazum, da se na Balkanskom Poluostrvu održi teritorijalni status quo, i ma da nije bilo nikakve potrebe da se takva obaveza od Italije traži. »To su fakta koja samo uvećavaju poli- tički značaj sastanka predsjednika Loubeta s kraljem Viktorom Emanuelom i koja čine da se u njemu s pravom može gledati konsekra- cija politike novog grupovanja sila u pogledu Balkanskoga Poluostrva, kojoj je cijelj održanje postojećega teritorijalnoga stanja na njemu. Mi, balkanski Sloveni, razumije se, imamo puno razloga da time budemo potpuno zadovoljni i da od srea pozdravimo taj sastanak poglavara dva velika srodna naroda, kojima specijalno mi Srbi dugujemo zahvalnost za mnogu prijateljsku potporu u nedavnoj prošlosti.“ Tipuspoza u Ilpocsjera. Ms BZagpyeaperea yu Boyu. — Uuraonuma je »/]1y6poBuuka“ no3HaT NocTynag Blacru —upema »Cpuegoj KpegaTuoj 3anpysa y XepnuermoBome“ us uzauka crpyuwaka K. Bpaćena, mro je 6go uaneceH y 6p.17,oBor zuera. Aa, narjeja, za Hu 0386u2Ha KPHTHKA, NPRSBHATHX AyETOPATETA HE NOMAXKE, HA- uporaB, ersap je noeraja jom sanzerennjom. Ilpen HEKOJIHKO NaHa TproBaukn je cyg mapezuo yupaBu Cpnexe KpegurTne 3agpyre y XepnernoBome, za £po3 8 gama nog upnjeriom oBpxe njaTa sa 06- Hapogosawe peraerposawa y ,Objavitelju Dal- matinskom“ gp. 1418 a sa uero y , Wiener Zeitung“ xp. 61:32, anu sanpyra jom auje goćuja ZAKbyuKa O perucTpanaju nu oparamajiiux npaBnja, Ilo osome nosnajemo zocauje 3 u swe mje- ceyu, na je sagpyra perHeTpoBana. Aza uemy nema jom 34K/ByuKa H OPETHHAJEEX IpaBuJra ? : Pog og 8 nama, ogpeljeu ga ce nogaeey mpu- jenucu npaBuja nmojuTnukoj BzacrTu, upomao je re 6u ey mopao rnoćaTa yupaBy, mro je To uponyceTu= Ja — KPHBHIOM Camor eyna. Na sugamo, xolie zu nolig Ta rzoća! Ć Can nacraje npyro narawe. OTEyz Cyg 10- nasu zo Tora, ga narosapa Tpomak og 61:32 gp. sagpysn sa mucepar y , Wiener Zeitung“, kaz je NO BAKOHy ZOBOJBHO OGuapojoBame y ,Objavitelju Dalmatinskom“? Kako nam je jasmeno, To je y- "HIBEHO H CA 3 BEeMIBOpPAJHHYKHM Sa,pyraMA, IITO ey y nmocwezie Bpnj Guze perueTp . Kan ce yame y 063up, za 60 gp. moxe ga 6yge uuras KAIHTAJI TAKOBEX 3a/pyra eKyibem y jenmoj ro- muau, molin he ce jom 6ome pasymjeru mrera, koja NOJAH OZ THX HEBAKOHHTHX TPOIIKOBA. Hanamo ce, ga cy eBe Te sagpyre noganjene YTOK HpOTAB TOr H8JHIIHOP HameTAWA TpOIIKA, jep HHaYe, He camo mro 6 umperpnjeze saruy mrery, Beli 64 ce Tam CTBOPHJA BEJIHKA IpONOHA OCHHBA- IbY SAApyra KOJ HAC. Ha sname nagne gajemo: za 3agpyre mo sa- Kody uujeey nyaue nmgaharu mueepare y , Wiener Zeitung“ koje eygosu napege u mek Y TaKOBEM cayuajesuma nNogaeey yToK. O yeujecuma sazpyeaperea y Zlauckoj. — ,,Be« MZBOPAJEHYKA JaApyrTa“, Oprau r;aBuora caBesa CpNeKBX 8eM/BOPANAH4KEX sagpyra y Cp6uju, a Kojy ypeljyje uyBemu u 3sac1y2kau CeKperap Tora caBe3a rocu, Maxauno Aspamosnli, goHocu uzamak pa &P. Illevepa o Romrpozinum sagpyrama y Naš- egoj. Hazasmmo 3a noćpo, za oarje upemecemo y- BOJ, Koju rzacen: »Y noebegisum genemnjama sagpyraperso je UpOgBpaJO y CBE IMHpy MACY JEMBOpAJHAKA, OHO ce je yenjemno jasnzo y najpasnauanjum o6naeTu- ma u oGamnuma. 3agpyra gaje morylimocTa upu- Bpenno ezaćnjemy, za ce kopneryje mamauekam pa- Hom y csom npenxyseliy; naGapia my jesrau xpe- ABT; y3HMA EeTOBE IponaBoje, Koje sarum rena na upoga ma rpxumry no najnosowasjuam uujena- ma; HaćaB;a my mro je morpećaTo sa pag HT. 1. Oryn je oupaBnano, kaza uurejaremnujy am cuo- c06HocrT seMOpagHHuKe pyge y nekoj semxu uu- jedumo no cragy sanpyraperBa y oj. Hajseliy 3eMIBOpAAHHYKy UpOH3BOJI&Y NOKašyjy OHe šemme, y gojama je sagpyrapeTBo meljy semopazianuma najpamupennje. laneka je ussesza y 1900 roguuu maca sa 133,280.000 gunapa (og Tora je camo y Earnecky oramzo 111 muauoHa); ezamuue m np- myra 34 54'/, mazaona gašapa, a jaja sa 20,160.000 munapa. — Aza y ]lamekoj je man ga ne opaku “eTBprH gomaliuu ulam m;ekapeke sazpyre. »ila Ga uma CJIHEy O CTAIy BaApyrApeTBA y Hanekoj, eBo mekozako 6pojesa: Tog. 1897. 6uzo je y lanekoj 8 ,KpeguTaux yapysewma semopaji- Haka“ u 2187 peliux u mawux JEMIBODPA/HRYUEHX sagpyra. »Iog. 1896. 6uzo je: šanpyre 3a rajee koma ca 6 capesa u 10,621 sapyrapa; šanpyra 3a rajeme croge u 14 caBesa; MJBEKADCEHX 34/PyrA; 24 sagpyane knanune ca 56.243 sagpyrapa; 1 saxpyxna va6puka sa mspagy meliepa og pene; 2 3eM/BOpA/EHYKOE NOTpPOIMIAYKO Zaupyre; jupyaxeme sa mapos macna (ca 120 myekap- CKHX 8š4/pyra Kao u7maHoBa); yapyxewa sa uaćasky sBjemraukor ljy6pera, ca 2560 sazpyrapa: yapyaee sa usso3 jaja ca 18.000 sagpyrapa, H OH/A TOJHKO APyTHX sazpyra sa pasne npu- Bpenie rpane. To je uzo upen 8 rogana! 1900. rog. 6azo je 1025 meRapckux sagpyra ca 126.000 saxpyrapa » OBO emo usnjeJiH, za BEZ6 HANIH HETAONU, IITO ce zage nocralin jecuam. moc j H CJOK- Ham panom, jep /lamexa, kako je nosnaro, muje Behia og Cp6aje.“ Jybunej upse semzopaguuuwe sazpyee y Opu- CT6y. — 29 mapra 1894 ocnosana je y Cp6aju y ceny BpanoBy kog OmezepeBa, upa sem;BOpajunuga sa- apyra y Cpnersy. Og raza je uporekzo 10 rogu« Ha, To je 6ao noverak sa kojam cy poma apyra yonjeca. ]lanac y Cp6nja uma go 410 BEMIBODAJI- HBYKHX 3aApyra, H TpeĆa NpnsnaTn, ga ce Ha rom NOZBy BPZO HBO H GC yenjexom pagu. He camo Ha TO OJy%KH HA YACT JBEMIBOpajuHuKe pyKe y Op- Guju u Bpnjeguum nokperauuma u Boljama Tora uo- Epera, Beli u iipokaBu, koja 8HATHHM CpeeTBAMA /O- masu mm y nomoli a napouuro goupuuocuma sa Tpo- mag opramnsanaje u gpexur sagpyra. Osoj nomolia mazo ću ce mro npamujeruru ca reopnjeor umo- | raena o6enpom Ha nauelo ,uomaxu ce cam“, goje 143 Lo =