Godina XIII.

na

U Dubrovniku 8 Maja 1904.

Broj 19.

Cijena lista.

Za AustroUgarsku, Bosnu :

Hercegovinu na godinu Kruna 1. zA
Za Srbiju i Crnu goru na go- 1

dinu Kruna 12. E
Za sve ostale zemlje na godinu E

rapska 15 u zlatu. |
Za Vubrovnik na godinu Kr. 10. s
Na .p6 godine i na četvrt godine

surazmjerno.
Pojedini broj lista 20 para. 2

NA

Pretplata i oglasi,

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para:
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne mi-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Kzlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Svečanost u Spiču.
Dubrovnik, 6 maja.

Pišu nam iz Kotora: Vlada sprema
svetkovinu u Spiču u spomen 25-godi-
šnjice prisajedinjenja Spiča Austriji.
Svečanost će biti u drugoj polovini
mjeseca Maja, ali dan nije još odre-
gjen. Na svečanost. doći će namjesnik
g poglavicama civilnih i vojničkih vla-
sti iz Zadra i s vojnom muzikom na
naročitom parobrodu. Biće naravno po-
zvata i sva predstavništva bokeljskih
općina sa zastupnicima na pokrajin-
skom saboru i carevinskom vijeću.

Ako je ova vijest istinita, nameće nam
se pitanje: zašto vlada hoće da priregjuje
svečanosti na ove gladne i nevoljne godine
u onim golim i gotovo pustim  vrletima.
Odgovor ne bi bio težak, ali mi ne mislimo
zalaziti u polja visoke balkanske politike. Ako
bude svečanosti, ona će se naravski prika-
zati kao spontana ili ti dobrovoljna, a ako
bude odaziva iz Boke Kotorske, kao plebiscit
svega onamošnjega naroda. Vjerujemo, da
Spičani imaju razloga, da se raduju 25-godi-
šnjici prisajedinjenja Austriji, jer su zamije-
nili tursku vladavinu s austrijskom. Valjda
je kroz ovo -25 godina vlada za Spičane
mnogo što uradila. Kao državljani austrijski
mi ne smijemo protiviti se pomenu. već izvr-
šenoga proširenja granica Austrije; na Ber-
linskom Kongresu Austrija bila je dobre sre-
će, te dobila definitivno _ Spič i upravu nad
Bosnom i Hercegovinom. Mi ne prosugjujemo
ovu stvar s državnoga gledišta, osim ako ne
bismo hijeli biti avanturiste, ali što se tiče
unutrašnje politike ili ti bolje stanja Srb na
. Primorju, bili bismo neiskreni, kad bismo
kazali, da će Srbi, ako uzmu učešća u ovoj
svečanosti, to dobrovoljno uraditi.

Stanje Srb na Primorju, osobito u Boki
Kotorskoj, nevoljno je da ne može biti ne-
voljnije, tomu je baš kriva velikim dijelom
unutrašnja politika u savezu s poljnom poli-
tikom. Eto su Srbi potisnuti s političkoga
polja, koliko je u opće bilo više moguće. Naš
svijet, osobito u Boki Kotorskoj, hrpimice
seli u strani svijet, da zasluži koru hljeba.
Jedna šetnja kroz čarobni kotorski zaljev
pruža tužnu sliku na pola opušćelih primor-
skih mjesta n. pr. Dobrota, Perast i t. d.
Kod ovakoga žalosnoga stanja, srca primor-

skih Srba ne mogu se oduševiti ni za kojč4

«svečanosti. Ko ostavlja svoj rodni kraj, da
og dalekom svijetu steče koru hljeba, tomu
Srce ne pjeva, tomu nije do veselja, niti da
uveličava veselje valjda sretnijih od sebe.
Mi cijenimo, da obzirom na gore reče-
no i na druge prilike, koje se tiču srpskoga
naroda, mogla je svečanost da bude skrom-
nija i da ostane isključivo lokalna, a da ne
izgubi ništa od svoje važnosti.

Mi smo progovorili iskreno i otvoreno.
Ako se Srbi na Primorju ne odazovu sveča-
nosti u Spiču, to denuncijanti ne smiju izra-
biti kao jednu protudržavnu demonstraciju,
već to treba uzeti kao prosvjed protiv unu-
“trašnje politike, koja je do sada sistematski
išla na suzbijanje srpskoga elementa u Dal-
maciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj.

ICA

Muslomani u Bosni i Hercegovini.

Pišu nam iz Mostara: ž

U ,Obzoru“ i ,Hrvatskom Pravu“ vodi se
polemika o našim stvarima odnosno islamske
autonomije. Pošto će to zanimati i čitaoce cije-
njenoga ,Dubrovnika“, koji je u obrani našili
prava uvijek bio na našoj strani, pisaću u krat-
ko, u čemu je stvar sada.

Poslije osude Šerifa Arnautovića, poslije
zatočenja najvigjenijih muslomana, poslije upo-
rabe one zloglasne naredbe o neovlaštenim ise-
ljenicama na poglavice našega pokreta, koji su
bili pošli u Carigrad, — naša stvar kao da je
bila zaspala, a tomu se nije bilo ni čuditi po-
slije onako strašni udaraca. Od jednom smo
se našli bez vogja i savjetniki.

Tu skoro sastali su se naši vigjeniji ljudi
na dogovor i zaključiše, da se pošalju u Beč
ministru Burijanu izaslanstvo s ovim zahtjevima:

Prvo, da se ukine zloglasna naredba o
neovlaštenim iseljenicima, kako bi se naši vo-
gje mogli iz Carigrada slobodno povratiti u
domovinu.

Drugo, da vlada izmoli pomilovanje za Še-
rifa Arnautovića.

Treće, da se ukine zatočenje
muslomana.

Kad, ove tri tačke budu izvršene, da će
onda narodni vogje stupiti u pregovore s vla-
dom o konačnom uregjenju islamske autonomije.

Na tome sastanku neki vladinovci bjehu
pokušali, da prodru sa svojim prijedlogom, da
se pregovaranje o islamskoj autonomiji ne učini
ovisnim o onim trima tačkama. Velika većina
je odbila taj prijedlog. Vladinovci su sada kra-
domice pokušali; da za svoj prijedlog, kao tobože
usvojen na sastanku, kupe potpise. Kad se je
taj marifetluk otkrio i osujetilo kupljenje pot-
pisa, cijela je stvar zakrkla i odaslanstvo nije
pošlo u Beč. Sada se opet nešto pokušava, da
se izvede u gornjem smislu, biva, da se prego-
varanje s vladom o islamskoj autonomiji učini
ovisnim o ispunjenju gore navedenih triju tačaka.

Po našem mišljenju one tri tačke nijesu
pretjerane, jer danas mnogi priznaju, da one
drakonske mjere, upotrijebljene protiv vogja i
prvaka islamskoga pokreta, nijesu ni pravedne
ni opravdane, pa da je dužnost vlade, da po-
pravi, što je uradila. Zatočenje i naredba o
neovlaštenim iseljenicima mjere su, kakve jedna
evropska uprava ne bi smjela da preduzimlje.
Što se tiče pomilovanja Šerifa Arnautovića, tu
se opet traži nešto, što ne dira u izrečenu sud-
benu presudu.

uglednih

Muslim.

Predsjednik francuske reprblike m Rim.

Organ današnje vlade u Srbiji ,Samoupra-
va“, povodom dolaska u Rim E. Loubeta, do-
nosi članak, koji je na sebe svratio pozornost,
i koji mi donosimo ispustivši prvi dio:

»Što je do toga zbliženja došlo, to je do-
nijela sobom sama logika dogagjaja, a što se
ono razvilo do ovako intimnog prijateljstva, ka-
kvo danas postoji izmegju Francuske i Italije,
za to, pored imperativnog diktata uzajamnih
bitnih interesa njihovih, neosporno najveća za-
sluga pripada francuskom ambasatoru u Rimu,
g. Bareru, koji je postignuti sporazum u po-
gledu francusko-italijanskih interesa u Sredo-
zemnome Moru uspio da proširi i na Balkan-
sko Poluostrvo i da time stvori nov snažan
osnov za održanje postojećega  teritorijalnoga

' stanja na njemu, koji je pristupanjem Engleske

dobio svoj potpuni značaj. Razumije se, da to
novo razmještanje sila u balkanskoj politici,
čije težnje teku paralelno sa duhom i pravcem
poznatog rusko-austrijskog sporazuma u po-
gledu Balkana, ima svoju naročitu važnost u
doba kad je Rusija zapletena u krvav rat na
dalekom istoku i kad se, po izvjesnim znacima,
na više strana nametala bila zebnja, da će se
druga ugovorna strana, koristeći se tom zauze-
tošću Rusije, u isto vrijeme jednostrano kori-
stiti i svojim sporazumom s njome za ostvare-

nje svojih agresivnih namjera na Balkanskome
Poluostrvu. Tako posmatrano, to razmještanje
sila dobija u neku ruku vid sindikata, koji je
svojevoljno stavio sebi u zadatak da bdi nad
strogim vršenjem rusko -austrijske pogodbe i
ono svakako baca interesantnu svjetlost i na
putovanje njemačkoga cara po Sredozemnom
Moru i na njegov sastanak s italijanskim kra-
ljem u Napulju, kao i ia sastanak italijanskog
ministra spoljnih poslova Tittonija sa grofom
Goluhovskim u Abaciji Ako trojni savez, o-
svijetljen tom svjetlošću, ne pokazuje znake
duga života, to bi moglo dati samo nova do-
kaza o tome, da savezi, sračunati na jednostranu
korist pojedinih saveznika, već pri svome za-
ključku nose u sebi klicu svoga raspadanja baš
u trenutku, kada bi trebalo da ispune očekivanja
koja su na njh polagana. Ako je Njemačka
odista mislila naći u Italiji. saveznika protiv
Francuske, ona se u tome isto tako razočarala,
kao, eventualno, i Austrija u svojoj nadi, da za
svoje zasebne smjerove na Balkanu ne će naići
ni na kakav otpor od njihne strane.

. »Stjecaj takvih prilika prirodno je morao
donijeti sobom da se danas i u političkim sfe-
rama sa svim suprotnih težnja od nužde po-
činje graditi vrlina. Da bi se održao trojni
savez, makar samo pro forma, energični mo-
narh njemačke carevine izložio se bio štrapacima
putovanja po Sredozemnome Moru, kako bi se
mogla, ma samo i u zdravicama, manifestovati
nepokolebana čvrstina trojnoga saveza na onom
istom mjestu, sa kojeg će koliko sutra pred-
sjednik francuske regublike, g. Loubet, s mla-
dim italijanskim kraljem posmatrati u jednom
zagrljaju francusku i italijansku mrnaricu. U
toj istoj cijelji prethodio je sastanku predsjed-
nika Loubeta s kraljem Viktorom Emanuelom
i sastanak ministara spoljnih poslova Austro-
Ugarske i Italije u Abaciji, i ako je danas za
cio svijet izvan svake sumnje jasno, da je na
tome sastanku utvrgjen sporazum, da se na
Balkanskom Poluostrvu održi teritorijalni status
quo, i ma da nije bilo nikakve potrebe da se
takva obaveza od Italije traži.

»To su fakta koja samo uvećavaju poli-
tički značaj sastanka predsjednika Loubeta s
kraljem Viktorom Emanuelom i koja čine da
se u njemu s pravom može gledati konsekra-
cija politike novog grupovanja sila u pogledu
Balkanskoga Poluostrva, kojoj je cijelj održanje
postojećega teritorijalnoga stanja na njemu. Mi,
balkanski Sloveni, razumije se, imamo puno
razloga da time budemo potpuno zadovoljni i
da od srea pozdravimo taj sastanak poglavara
dva velika srodna naroda, kojima specijalno mi
Srbi dugujemo zahvalnost za mnogu prijateljsku
potporu u nedavnoj prošlosti.“

Tipuspoza u Ilpocsjera.

Ms BZagpyeaperea yu Boyu. — Uuraonuma je
»/]1y6poBuuka“  no3HaT  NocTynag  Blacru —upema
»Cpuegoj KpegaTuoj 3anpysa y XepnuermoBome“ us
uzauka crpyuwaka K. Bpaćena, mro je 6go uaneceH
y 6p.17,oBor zuera. Aa, narjeja, za Hu 0386u2Ha
KPHTHKA, NPRSBHATHX AyETOPATETA HE NOMAXKE, HA-
uporaB, ersap je noeraja jom sanzerennjom. Ilpen
HEKOJIHKO NaHa TproBaukn je cyg mapezuo yupaBu
Cpnexe KpegurTne 3agpyre y XepnernoBome, za
£po3 8 gama nog upnjeriom oBpxe njaTa sa 06-
Hapogosawe peraerposawa y ,Objavitelju Dal-
matinskom“ gp. 1418 a sa uero y , Wiener
Zeitung“ xp. 61:32, anu sanpyra jom auje goćuja
ZAKbyuKa O perucTpanaju nu oparamajiiux npaBnja,

Ilo osome nosnajemo zocauje 3 u swe mje-
ceyu, na je sagpyra perHeTpoBana.

Aza uemy nema jom 34K/ByuKa H OPETHHAJEEX
IpaBuJra ? :

Pog og 8 nama, ogpeljeu ga ce nogaeey mpu-
jenucu npaBuja nmojuTnukoj BzacrTu, upomao je re
6u ey mopao rnoćaTa yupaBy, mro je To uponyceTu=
Ja — KPHBHIOM Camor eyna. Na sugamo, xolie zu
nolig Ta rzoća! Ć

Can nacraje npyro narawe. OTEyz Cyg 10-
nasu zo Tora, ga narosapa Tpomak og 61:32 gp.
sagpysn sa mucepar y , Wiener Zeitung“, kaz je

NO BAKOHy ZOBOJBHO OGuapojoBame y ,Objavitelju
Dalmatinskom“? Kako nam je jasmeno, To je y-
"HIBEHO H CA 3 BEeMIBOpPAJHHYKHM Sa,pyraMA, IITO
ey y nmocwezie Bpnj Guze perueTp . Kan
ce yame y 063up, za 60 gp. moxe ga 6yge uuras
KAIHTAJI TAKOBEX 3a/pyra eKyibem y jenmoj ro-
muau, molin he ce jom 6ome pasymjeru mrera, koja
NOJAH OZ THX HEBAKOHHTHX TPOIIKOBA.

Hanamo ce, ga cy eBe Te sagpyre noganjene
YTOK HpOTAB TOr H8JHIIHOP HameTAWA TpOIIKA, jep
HHaYe, He camo mro 6 umperpnjeze saruy mrery,
Beli 64 ce Tam CTBOPHJA BEJIHKA IpONOHA OCHHBA-
IbY SAApyra KOJ HAC.

Ha sname nagne gajemo: za 3agpyre mo sa-
Kody uujeey nyaue nmgaharu mueepare y , Wiener
Zeitung“ koje eygosu napege u mek Y TaKOBEM
cayuajesuma nNogaeey yToK.

O yeujecuma sazpyeaperea y Zlauckoj. — ,,Be«
MZBOPAJEHYKA  JaApyrTa“, Oprau  r;aBuora caBesa
CpNeKBX  8eM/BOPANAH4KEX sagpyra y Cp6uju, a
Kojy ypeljyje uyBemu u  3sac1y2kau CeKperap Tora
caBe3a rocu, Maxauno Aspamosnli, goHocu uzamak
pa &P. Illevepa o Romrpozinum sagpyrama y Naš-
egoj. Hazasmmo 3a noćpo, za oarje upemecemo y-
BOJ, Koju rzacen:

»Y noebegisum genemnjama sagpyraperso je
UpOgBpaJO y CBE IMHpy MACY JEMBOpAJHAKA, OHO
ce je yenjemno jasnzo y najpasnauanjum o6naeTu-
ma u oGamnuma. 3agpyra gaje morylimocTa upu-
Bpenno ezaćnjemy, za ce kopneryje mamauekam pa-
Hom y csom npenxyseliy; naGapia my jesrau xpe-
ABT; y3HMA EeTOBE IponaBoje, Koje sarum rena
na upoga ma rpxumry no najnosowasjuam uujena-
ma; HaćaB;a my mro je morpećaTo sa pag HT. 1.
Oryn je oupaBnano, kaza uurejaremnujy am cuo-
c06HocrT seMOpagHHuKe pyge y nekoj semxu uu-
jedumo no cragy sanpyraperBa y oj. Hajseliy
3eMIBOpAAHHYKy  UpOH3BOJI&Y NOKašyjy OHe šemme,
y gojama je sagpyrapeTBo meljy semopazianuma
najpamupennje. laneka je ussesza y 1900 roguuu
maca sa 133,280.000 gunapa (og Tora je camo y
Earnecky oramzo 111 muauoHa); ezamuue m np-
myra 34 54'/, mazaona gašapa, a jaja sa 20,160.000
munapa. — Aza y ]lamekoj je man ga ne opaku
“eTBprH gomaliuu ulam m;ekapeke sazpyre.

»ila Ga uma CJIHEy O CTAIy BaApyrApeTBA y
Hanekoj, eBo mekozako 6pojesa: Tog. 1897. 6uzo
je y lanekoj 8 ,KpeguTaux yapysewma semopaji-
Haka“ u 2187 peliux u mawux JEMIBODPA/HRYUEHX
sagpyra.

»Iog. 1896. 6uzo je:
šanpyre 3a rajee koma ca 6 capesa u 10,621
sapyrapa;
šanpyra 3a rajeme croge u 14 caBesa;
MJBEKADCEHX 34/PyrA;
24 sagpyane knanune ca 56.243 sagpyrapa;

1 saxpyxna va6puka sa mspagy meliepa og pene;
2 3eM/BOpA/EHYKOE NOTpPOIMIAYKO Zaupyre;
jupyaxeme sa mapos macna (ca 120 myekap-
CKHX 8š4/pyra Kao u7maHoBa);
yapyxewa sa uaćasky sBjemraukor ljy6pera,
ca 2560 sazpyrapa:
yapyaee sa usso3 jaja ca 18.000 sagpyrapa,
H OH/A TOJHKO APyTHX sazpyra sa pasne npu-
Bpenie rpane.

To je uzo upen 8 rogana!

1900. rog. 6azo je 1025 meRapckux sagpyra ca

126.000 saxpyrapa

» OBO emo usnjeJiH, za BEZ6 HANIH HETAONU, IITO
ce zage nocralin jecuam. moc j H CJOK-
Ham panom, jep /lamexa, kako je nosnaro, muje
Behia og Cp6aje.“

Jybunej upse semzopaguuuwe sazpyee y Opu-
CT6y. — 29 mapra 1894 ocnosana je y Cp6aju y ceny
BpanoBy kog OmezepeBa, upa sem;BOpajunuga sa-
apyra y Cpnersy. Og raza je uporekzo 10 rogu«
Ha, To je 6ao noverak sa kojam cy poma apyra
yonjeca. ]lanac y Cp6nja uma go 410 BEMIBODAJI-
HBYKHX 3aApyra, H TpeĆa NpnsnaTn, ga ce Ha rom
NOZBy BPZO HBO H GC yenjexom pagu. He camo
Ha TO OJy%KH HA YACT JBEMIBOpajuHuKe pyKe y Op-
Guju u Bpnjeguum nokperauuma u Boljama Tora uo-
Epera, Beli u iipokaBu, koja 8HATHHM CpeeTBAMA /O-
masu mm y nomoli a napouuro goupuuocuma sa Tpo-
mag opramnsanaje u gpexur sagpyra. Osoj nomolia
mazo ću ce mro npamujeruru ca reopnjeor umo- |
raena o6enpom Ha nauelo ,uomaxu ce cam“, goje

143

Lo

=