Godina XTII, U Dubrovniku 15 Maja.1904. Broj 20. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna mL Za Srbiju i Crnu Soru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu rapska 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr. 10. Na pč godine 1 na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. JUBROVNIK Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika» Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vrsćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća,se 20 para: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovana pisma ne mi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Kzlazi svake nedj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Cspahamo nakiy namux un- Tajana a napouuro upujare.pa » Cpneke 30ope“ m wesuuux 3aga- TAKA HA 4JAHKC M Gu.BEeIIKE, IITO HX 04 HEKO.JIHKO BPeMEeHA 1OHOCH- MO NOA CTAZHOM Py6GpukOM »LIpuBpena u =— == IIpocBjera“. O norpe6u u Kopueru Tora He TpeGa pacnpaBvbaTu. ŽaTo eBa- KOTA MO.JIHMO, ZA HAM y TOME NO- MOrHe CBOj4M paroBuma, Muim.pe- uma miu 6u.pemkama, koje kemo pao m e ocoGurom 3axBaInocTu Npumarn. YponuumTso ,,ly6posunra“, Ministar Barian u Bosni i Hercegovini Dubrovnik, 11 maja. Da izbjegne prigovorima u delegacijama, koje se 14. o. m. otvaraju, ministar _Burian u brzom tempu prošao je za prvi-put Bo- snom i Hercegovinom. Nije imao kad sače- kati ni svršetak željezničkoga strajka u U- garskoj, pa da pogje željeznicom iz Beča na Bosanski Brod, već je parobrodom došao u Dubrovnik i odatle odmah krenuo u Mostar, pa u Sarajevo, Travnik i još negdje, gdje se željeznicom može stići. Kad se oduzme vri- jeme svijeh zvaničnijeh dočeka, primanja i banketa, ministru Burianu malo je vremena ostalo, da kritičkijem okom razgleda i ono malo varoši, kada željeznica, kao žaba, juri. O nekom informativnom putovanju nema ni govora, o upoznavanju sa potrebama naroda i zemlje, kojoj na čelu uprave stoji, takogjer ni riječi, jer što je vidio u Mostaru, Sara- jevu, Travniku, i to u glavnijem ulicama, to nije Bosna i Hercegovina, to je pravi kon- trast onomu što se u Bosni i Hercegovini vidi i čuje. Glavna ulica u Sarajevu nije mjerodavna, da se po njoj sudi ni samo Sa- rajevo, a kamo li Bosna i Hercegovina. Ali i ako je ovo prvo putovanje mini- stra Buriana u svojoj bitnosti više jedna pa- rada na brzu“ ruku, ipak Nj. Ekseelencija ispunila je tu prazninu zvučnijem govorima i zdravicama, koje su za javno mnijenje, koje vodi računa o sudbini srpskijeh okupiranijeh zemalja, od ne male važnosti. U dva maha je g. ministar u Sarajevu ugrabio priliku, da otvori svoje srce. Jednom, kad ga je do- šlo pozdraviti činovništvo, drugom, kad mu je poglavica zemaljske vlade priredio u po- čast banket. Da pravo rečemo, nas nijesu iznenadile zdravice Nj. Ekscelencije, ali ih nalazimo, osobito prvu, u opreci s njegovijem govori- ma izrečenijem u prošlom zasjedanju dele- gacija. O tijem govorima mi smo rekli svoje mišljenje i naglasili, kao da predstoji pro- mjena kursa u upravi Bosne i Hercegovine. Nijesmo mi sami tako shvatili ministrove govore u delegacijama, već i mnogi drugi, koji su imali prilike da govore sa _ g. mini- strom. Od jednom, g. ministar, na pozdrav poglavice zemaljske vlade, odgovara: da stari kurs ostaje; da mu ne treba stoprvo pravac tražiti, jer da je on već nagjen; ge- nijalni njegov predšasnik, pok. Kalaj, poka- zao ga je. Zatim je pohvalio: činovništvo i kazao mu, da u tome pravcu ustraje, te da mu njegova naklonost ne će manjkati. Dosljedni svomu načelu, da državne po- slenike ne sudimo po ovom ili onom pre- dubijegjenju već po njihovijem djelima i riječma, moramo se zaustaviti pred ova- ko kategoričkom izjavom. Ona je krupna i teška. Vas narod u Bosni i Hercegovini, sva nezavisna slavenska štampa osudila je pravac Kalajeve uprave ; sada od jednom, bez ikakvoga bližega povoda, barem sa strane naroda, dolazi upravitelj okupiranijeh zema- lja i usred Sarajeva dovikuje narodu: Ne nadaj se nikakvomu preokretu, stari kurs ostaje u duhu Kalajevu. Je li ova izjava bila umjesna, ostavljamo g. ministru da razmišlja, ali svakako treba pohvaliti ci- ničku iskrenost ministrovu. Biće se Nj. Eks- celencija, kroz ovo kratko vrijeme, upoznala S pravcem i metodom Kalajevom. Taj prs- vac i ta metoda imaju vidnijeh spomenika po Bosni i Hercegovini. Mi ćemo samo ne- ke spomenuti: spijunstvo, opće siromaštvo, neriješeno agrarno pitanje, nikakve javne slo- bode, zatočenje uglednijeh osoba, osude u po- litičkijem stvarima. n. pr. Šerifa Arnautosića, naredbu o neovlaštenijem iseljenicima, nepra- vedno pobiranje desetine, germanizacija, do- seljivanje stranaca i njihovo protežiranje, pre- velike globe, strane propagande političke i vjerske, nesretno gazdinstvo sa šumama, sa- movolja činovnika i t. d, i t.d. Ovo je ne- koliko listova iz vijenca staroga kursa. Sve ovo blago božije ostaje: stari kurs ostaje, Mi bismo mogli naći povod ovoj ministrovoj izjavi i u isto vrijeme prijetnji, kad bismo se htjeli zaletjeti u polje spoljne politike, o- sobito nekijeh skorijeh spoljnijeh dogagjaja; ali nama nikako ne može da u glavu ugje, da blagostanje i napredak stanovnika jedne zemlje toliko može zavisiti o spoljnijem do- gagjajima, u kojijem naša država nije di- rektno zainteresovana. Zar se Srbi mogu na- dati nečemu boljemu samo pod izvjesnijem političkijem konstelacijama, kao da oni ne- maju na to prava kao i drugi narodi? Stari kurs ostaje, to je bačena ruka- vica narodu u okupiranijem zemljama. Narod ne će staroga kursa, on ga osugjuje i proklinje, g. ministre; narod hoće novi kurs, on hoće da živi i napreduje kao čovjek i kao Srbin. Druga izjava g. ministra je pravdanje okupacije. On je kazao, da je Austro-Ugar- ska monarhija ne samo po svome geograf- skom položaju već i po vezama krvnoga srodstva izmegju žitelja pograničnijeh dijelo- va monarhije i Bosne i Hercegovine već od prirode u prvom redu bila pozvana, da pre- uzme upravu u Bosni i Hercegovini. Na isti bi način mogle braniti tu istu okupaciju i druge države na Balkanu. Ali se mi velikom politikom ne ćemo da bavimo, tim više što je stanovište Srba na Primorju u ovom pi- tanju u programu odregjeno, već ćemo ra- dije natuknuti, da je spoljašnji i faktički o- blik, u kome se prikazuje Austro-Ugarska, njemački i magjarski, i da taj isti oblik vladavine nalazi odjeka i u upravi Bosne i Hercegovine ; osobito je to bilo pod upravom pok. Kalaja. Taki oblik vladavine ne može zadovoljiti Bosance i Hercegovce niti biti privlačna tačka za njih, naročito pak kad i ministar Burian naglasuje, da stari kurs ostaje i da će on, ministar, slijediti Kala- jeve ,titanske“ stope. Ministar _Burian nije bio dobre sreće-sa svojijem govorima. Njegov prvi govor ruši drugi. On bi htio okupaciju Bosne i Herce- govine braniti i na temelju narodnoga nače- la, ali ko se meće na to stanovište, treba da povuče sve posljedice, koje odatle dolaze, a ne proklamovati stari kurs, koji je narod- nomiu načelu pest u oči. Osim toga, to na- rodno načelo, ili ti kako g. ministar veli veze krvnoga srodstva, treba privesti u djelo i u samoj Austro-Ugarskoj, a ne da dva naroda, Nijemci i Magjari, gospodare nad ostalijem narodima. Kronika, »Hrvatsko Pravo“, ,Hrvatstvo“ i ,Hr- vatska Kruna“ trojstvo je u hrvatskoj žur- nalistici, koje, pored svijeh neuspjeha hrvat- ske politike, hoće da održava starčevićanske i ultramontanske ideje megju Hrvatima. ,Hr- vatska Kruna“ tu zadaću vrši u Dalmaciji. »Hrvatska Kruna“ kad god hoće da šta prigovori ,Crvenoj Hrvatskoj“, uvijek treba da se očešlje o naš list. Sada se je uhvatila za naš članak: ,Eldorado?!?“, i iz njega proižvoljuo vadi pojedine rečenice, du tobože dokaže našu mržnju na Hrvate. Tu se ona uporno drži one poznate izreke: dajmi dvije riječi, objesiću čovjeka. S ovakijem listom nije moguće raspravljati dnevna pitanja, osim ako ne ćeš u svemu usvojiti starčevićanske utopije. Za ispravnost našijeh tvrdnja u spo- menutom članku svraćamo pažnju ,Hrvatske Krune“ na meeting, koji se je imao držati prošle nedjelje u Spljetu. O tome meetingu dobili smo iz Spljeta prošle nedjelje ovaj telegram: »Danas u općinskom pozorištu sakuplje- no mnoštvo naroda na skupštinu proti klau- zoli vina i ulja s Italijom. Pri izboru pred- sjednika nastade silna bura. Jedni hijeli Mi- lića, drugi Dorbića. Skupština bi raspuštena od vladinoga povjerenika Pržića. U gradu veliki meteži«. Iz ovoga se vidi, koliko je internacio- nalni socijalizam u Spljetu napredovao, da na jednom meetingu bivši autonomaš, a sada internacionalni socijalista Dorbić spori mjesto predsjednika načelniku Spljeta, narodnjaku Miliću, i to s tolikijem uspjehom, da je vla- din povjerenik morao raspustiti skupštinu. Ovo je za nas ni više ni manje već poraz hrvatstva u sred Spljeta, a pobjeda interna- cionalista. Pitamo ,Hrvatsku Krunu“, gdje je toga dana bila razbugjena hrvatska svijest u Spljetu, gdje su uspjesi tolikogodišnje na- rodne borbe u Spljetu, kad je jedan bivši autonomaš, a sada internacionalni socijalista, u godinu dana toliko zemljišta osvojio? Zna li ,Hrvatska Kruna“ što to znači? — Znači, da se je hrvatstvo, i ako etnografski i hi- storijski u Dalmaciji uz srpstvo opravdano, u mnogijem mjestima i kod mnogijeh žitelja samo prilijepilo a da nije u srca prodrlo. Hi- storija dalmatinskijeh izbora je poznata, a da je mi sada ponavljamo, a može biti da će je iskusiti pristaše ,Hrvatske Krune“ u Vo- dicama pod inauguracijom providencija)nijeh ljudi. S toga mjesto se s vladom zalijetati do Spiča, bilo je mnogo bolje hrvatstvo drugdje u dušu i u srce ulijevati, e da bude nepokolebivo proti svijem napastima. Ko ne će da prizna, da se je u našoj pokrajini u trideset posljednijeh godina počinilo toliko krupnijeh pogrešaka, s tijem nije moguć ni- kakav razgovor; to su stari grešnici. »Hrvatska Kruna“ neprestano ponavlja i ističe ,Srpsku Zoru“. Trebalo bi da dopi- snici onoga pobožnoga lista jednom puste »Srpsku Zoru“ na miru, jer što god radi, radi javno, i o tome u javnosti polaže raču- ne. ,Srpska Zora“ ne bavi se nikakvom pro- pagandom, već svojijem skromnijem silama potpomaže razvitak srpskoga naroda na pro- svjetnom i privrednom polju. A željeli bismo znati, u čemu sastoji propaganda »Srpske Zore“. Više je dosadila ,Hrvatska Kruna“ s brošurom ,Hrvatski razgovori i odgovori“; neka joj traži pisca, pa neka se s njim raz- govara. Ovo su ti veliki srpski grijesi ! Posljedice seobe u Ameriku. »Narodne Novine“, organ hrvatsko-slavon- ske vlade, o posljedicama seobe u Ameriku veli: «Umjetna depopulacija razvija se u nas opasnim načinom i uslijed zlosretnoga iseljiva- nja u Ameriku, koje uprkos svestranomu od- vraćanju, uprkos nemilom susretanju iseljenikć po vlastima američkim ne će da prestane. O bezumnosti toga postupka bilo je toliko već go- vora u javnosti, da bi suvišno bilo išta više o tom dalje govoriti. Iseljenici već. ge kaju, ili će se brzo pokajati radi svoje lakoumnosti, ali _u- činjena pogreška teško se dade popraviti, «Koju korist ima naše pučanstvo od toga, da iseljenici iz Amenike šalju dosta znatne svo- te novaca? de li se tim popravilo kod njihove kuće gospodarsko stanje, jesu li se dugovi po- plaćali ili stvorili uwjeti, koji dotičnoj porodici ujamčuju sigurne i povoljne uvjete egzistencije? Ne! Vrlo su rijetki slučajevi, gdje se je tako što dogodilo, usuprot je istina, da novac iz A- merike obično dolazi u ruke žena, koje su do- ma s djecom zaostale, te one po ženskom na- činu dobiveni novac s najveće strane lakoumno potroše na nakit i udoban život, koji nadilazi njihove materijalne prilike. Zagovornici naše e- migracije, premda su vrlo rijetki, znadu doduše isticati, kako na domaće poštanske urede stižu velike novčane pošiljke iz Amerike, ali ne daju obavijesti o tom, kako je taj novac ovdje upo- trijebljen, a to je glavno. Govorilo se što mu drago, istina je, koja se ne će tako lako opro- vrći, da sav taj novac uz rijetke iznimke pro- lazi netragom, a po tom je osujećena i glavna svrha emigracije pauperizma radi, koja bi se jedina u nekim našim krajevima opravdati dala. «Posljedice depopulacije tako su očite i tako su žalosne, da ozbiljno ugrožavaju naš starosjedilački živalj u mnogim krajevima naše domovine. Starosjedilački posjedi prelaze u stra- ne ruke sa svim koristima, koje su starosjedioci stekli uslijed razriješenja podaničke sveze i voj- noga sustava u bivšoj Krajini. Te koristi su za ratara neocjenjive, a stranci dolaze do njih naj- lakšim načinom. Onih, čiji su posjedi krvavim znojem ili prolivenom krvlju na bojnim polja- nama stekli te pogodnosti, nestaje, a plodove uživa spekulativni stranac. Uslijed emigracije ne miče se maše ratarstvo, radi pomanjkanja radnih sila, ni za korak naprijed, nadniea ra- tarska silno poskupljuje, a uslijed toga posku- pljuju i cijene ratarskim proizvodima. Razvija se proletarijat. Sve su to činjenice, koje ugro- žavaju egzistenciju najbrojnijega stališa u našem narodu. Depopulacija prirodna i umjetna teška je bolest, od koje trpi naše seosko pučanstvo, bolest, kojoj se mora što prije naći lijeka, da se predusretne još kobnijim posljedicama.» Tipuspena u Iipocsjera. “Yemxke Baapyre y roa. 1902. — IloerarayTu yenjecn mory ga Ham nocnyae gao Ba)60/u zgokas ga KOPHCT KaRBE yeTanose. Paju Tora y upsom pony, a ona ga ynoskamo mame saxpyrape e upe- TAJANITBOM H CMHIIBEHEM pazom jeguoxpBue mam Gpakie “Iexa, gomocumo rzaBuuje nmojarke us ro- gamer nopjeraraja sa 1902, mro ra je nogano Joene IlIpajep, cegperap BeJimkora casesa gemEnx Npuspeguux sangpyra y Ilpary. Komnem 1902, 6uzo je y semama Kpyne en. BannaBa, nagne y “Yemxoj, Mopasekoj u Ulagenoj: