odari, Godina e ani Cijena lit o Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna ni Za Srbiju i Crnu S0ru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godin ranaka 15 u zlatu. o Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na pč godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 22 Maja 1904. Broj 21. UUBROVNIK Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi so ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pi- maju se. Vlasnik mor = ida E , izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. CBpahamo naxmy namux uu- TađaNa a napouuro upujarena ,Cpneke ope“ u weszuuux 3a1a- TaKa HA MJAHKE M GubemIKE, mrro UX OA HEKOJHKO BPEMEHA AOHOCH- No NO CTamnom pyGpukom »IpuBpena u =— == IIpocBpjera“. O nmorpe6ću u xopuern Tora He rpeGa pacupas.barn. ŽaTo eBa- KOTA MO.IMMO, Za HaM y TOME 1O- MOrTHe CBOjHM palgOBIMA, MHILBE- ibuma miu Gu.pemkama, koje kemo palo u c ocoGuTom 3axBaIHocTu NpumaTu. VPeIEmITEO »AlJ OPOBELKA“, Klerikalna stranka kod Hrvata. Naša su braća Hrvati tu skoro doživje- li obrazovanje klerikalne stranke. Više manje čitava je hrvatska štampa ustala protiv te prinove. Razlozi toga neprijatnoga dočeka mogu biti razni. Kod nekih je iskreno uvje- renje, da takova pojava ne može narodu do- nijeti nego veliko zlo, a to s toga, jer do- bro znadu čije je ta maslo i za čim se ide. Biće valjda i nekih, koji se boje, da im ta nova stranka ne pokvari posao, pošto . su sami prožmani klerikalizmom, ali u toliko pametniji, što misle, da će lakše doći do cilja ako svoje namjere prikriju svjetlijim šarama no što je klerikalna crnina. Ovi najviše ističu štetu, koja dolazi od cijepanja stranaka. A što da kažemo mi Srbi o tome? Da li da ćutimo s toga, što će nam se prigo- voriti, da nije naš posao? Nikako, jer ne samo da imamo pravo, da i svoju rečemo 0 svemu što se naše braće tiče, već nam je to uprav i dužnost. Ta dužnost ne dolazi samo od krvne veze i zajadničkih interesa, već nam je i sadanje stanje stvari nameće. Baš u času, kad su klicu bacile nade u neko zbliženje zavagjenih plemena, kad su naprednije misli jače izbile na površinu jav- noga života, kad su se počele otvarati oči i kad se na svrhu prozrelo kud vodi izmećar- ska politika, eto ti crne čete gdje se požu- rila, da posije još kukolja prije no što do- zori pšenica, e joj se učinilo, da ga je malo. Bez sumnje, obzirom na činioce i sred- stva što su na raspoloženju novoj stranci a naročito na polakšice, što će ih imati u po- gledu organizacije svoga rada, mogla bi da se izleže iz ovog uskrsnoga jajeta, što su ga ljetos hrvatski(?) episkopat i njegovi gospo- darovali hrvatskom narodu, još koja guja, te će opasne otrovi da izbljuje i zla da učini. Ali samo obrazovanje stranke ne mi- slimo da je, po sebi, toliko zlo, koliko je ža- losna njegova simptomatična važnost. Dok je do toga došlo, znak je, da se pokretači nove stranke nadaju, da im je i vrijeme i zemlji- šte zgodno za sjetvu, jer da su osamljeni i da klerikalizam nije zarazio dobar dio hrvat- skoga naroda, ne vjerujemo da bi se ta go- spoda pokretači tako olako izložili. Oni vrlo dobro znadu, da sad mogu bez opasnosti skinuti obrazinu, jer je već dovoljno ovnova a još više ovčica u toru. To dokazuje i us- pjeh postignut pri unovčenju dionica neke štamparije, sve du i klerikalna zaraza nije u- tvrgjena činjenica. Srbi su još davno u prvom zametku vidjeli zlo i uzalud upozoravali na to Hrvate, ali njihov je glas i dobro mišljeni savjet ili ostao nečuven u strasti borbe ili neuvažen zbog nepovjerenja. Mislilo se da Srbi hoće, da Hrvatima omraže sveštenstvo radi svojih Svrha, te što su ih god Srbi više odvra- Ćali, oni su sve više u nj upadali. Sad im je koprena s očiju pala. Pa ipak samo slijep kraj zdravih očiju mogao je pomisliti, da su Srbi odvraćali Hrvate od klerikalizma i tu- žili se na nj radi neiskrenih namjera. Na- protiv, kad bi propast Hrvata mogla biti ko- rist Srba, ovi ne bi mogli ništa bolje že- ljeti već da svi Hrvati do posljednjega po- stanu najernji i najzatučeniji klerikalci. Ali što je bilo, prošlo je. Sad dakle klerikalizam stupa otvoreno na političko po- lje ne da po noći, kao onaj što ga evan- gjelje spominje, sije kukolj, već po danu, pošto je našao dovoljan broj onih, koji misle da se od kukolja hljeb pravi. I u nesreći ima zrno sreće, tako i mi u žalosnoj činjenici, da je klerikalizam toliko ojačao, da može da skine obrazinu, opet na- lazimo nešto utješljivo, u koliko će nam ba- rem sada vjerovati i progledati i oni, koji do sada u prerušenim klerikalcima nijesu vidjeli nego rodoljube. U toliko mi pozdravljamo obrazovanje nove klerikalne stranke, kao nevolju koja će mješte škole otvoriti bolje oči Hrvatima. Kle- rikalizam — to je neprijatelj. Niški sastanak. Posred pucanja od topova koji grme na dalekom istoku, gdje su danas uprte oči cijeloga svijeta, a nada sve nas Slavena, u nestrpljivom iščekivanju ishoda borbe, kao da i na Balkanu politička akcija počinje da stupa u drugu fazu. Ono što su srpski i bugarski rodoljubi i trijezni političari odavno pokušavali i gledali kraju privesti, regbi da će sada uspjeti, te da će se, kako svi znaci pokazuju srpsko-bugarski sporazum postići i utvrditi. Prvog maja po starom sastaše se iznenada u Nišu, bez prethodne novinarske galame, kralj srpski i knez Ferdinand u pratnji svojih glav- nijih ministara. Ma da nema zvanične potvrde, da je na ovome sastanku utvrgjen kakav poli- tički savez, ipak on ne gubi tim ništa od svoje velike vrijednosti. Prethodne posjete izmijenjene izmegju sofijske i biogradske velikoškolske omla- dine, oduševljenje i želja za potpunim sporazumom koji su tom prilikom izbili “ne samo u pozdra- vima i nazdravicama već i u javnoj, zvaničnoj i nezvaničnoj štampi; zaključene konvencije; prisustvo ministara predsjednika i onih spoljaš- njih poslova s jedne i s druge strane, tajnost neobična u onim zemljama kojom je sve bilo prepravljeno, zdravice izmijenjene izmegju vla- dara — sve to pridaje ovom sastanku ne malu važnost i prikazuje zbliženje srpsko-bugarsko kao gotovu stvar. Značaj ovoga sastanka postaje još veće, kad se uzme u obzir da je u ovaj isti mah spominjato i ime kneza Nikole. Kamo sreće da se na tome sastanku položio osnovni kamen ne samo za srpsko-bugarski već i za prostraniji, balkansko-slavenski savez. Javno mnijenje, i srpsko i bugarsko, do- čekalo je ovaj dogagjaj radosno i zanosno i dalo tako najbolji dokaz o razbugjenoj svijesti da je jedini spas za Balkan složan i dogovoran rad njegovih plemena i država. Dao Bog da 1. maja bude početkom nove ero_na Balkanu te da unuk velikoga Karagjorgja mudrim radom sačuva Balkan balkanskim na- rođima kao što je djed negov u svoje doba iz- vojštio Srbiju Srbima! Tnac ms Boone ogpaj xaaguora Bpćaca. Kpasvesuk Mapxo yxua csa,;Gapuny. para Gpare zezujo neanana, C ceće epeliy m3ryGuna nucam. Beli cam jagna epeliy uaryGuza: EBo uma zeBeT roguu zana Kako gole Apan npeko mopa, 'Te ox napa KocoBo 3akynu MH nameruy 3yaym ua KocoBo: Ko e' ygaje TpuzeceT zyKarTa, Ko ce xena TpugeeT u uerupn. V ona CTapa 8TATHA BpemMeHa HamerTaJu ey» HAM Hallu nymowana eBan6apuuy, — aju ce je Taqa HalCA no Koju epueka Bure3, koju ću Hapoj mru- TuO. Žuuue, kaza emo yma y gsageceru Bijeg, a Yy Bpemeuy Tako 8Bane nuBujusanaje, nameliy nam CJIdgHe HameTe nama apxujepe,u. 3anera neuy- BeHo. MurponojaT Bamanyu«o-Baxaligu, eBojom napelćvm va 5 (15) Hosem6pa 1901, 6puj 1278, HAJ4XKO A CBUKO OHO JUNE, KOje >KeJA CTyUuTU Yy Opsu pag, mMopa 3đaTu ose MOJHTBE H zeon- uuuuje : Oge u.m, Boropogaue zjeso, geceT Guxjux m HeBeT upgsenux sanoBujecTra u cegam Tajua HoBora šuBjeTa. Ko TO ne 3na He moe y Gpak cTyuaTu upuje uero yrnjaTu uajmaiby upueToj6y og neceT EPyua, a Taga uerom goGuje apxsjepejeku 6zaro- coB. Mura napenća crporo sa6pawyje eryuame y Tpeliu Gpak Ges Up-TX0gHUTA ZuuyeTa, Koju ce zo- Gusa camo ya uaujaTy upuerojće kojy r. B4duKa Esrenuje JIerana ogmjepaBa, npemga kaminu npa- BOCJABHC UPEBE HCTOM UPU CTYNAIBY y 4ETKPTH Gpa« u3gekyjy uperxoguu apxujepejeku gonyeT u7a Tu 61arocus. Osaje uum ce m nexorune namehie narawe: BuueMo Ha nmauane uunyarenuuje, a sap nuje uugyareanuja_ camo y apyrvj eopmu? Manu enaske zu ce oso ca pujeuuma eBeTora uuema: »IogoGaeT erojuTemy Boxju 6uTu uemueJomuuy, ueckBepuoerjakaTemuy, uecpe6pomwy6uy? (I Tum. NI-:6: Zar 9 Oz yenmveTaBipea murponozaje Bawmanyuko- Baxalike uauzaliedo je go gane uamra mae Hero 12.000 gp. Tajex sjenuanax apueroj6una, Koja Hu- Bau ČAJA Npunažla TaKO 3BAHOM CNAPKAJEKOM GOHAY Koju je r. murponojuT Egresuje cuojeB0/bHO yeTpojuo. Ipumjeliyjemo vBaje, za y 68. uaemy uspagaro eroju: He nocare mu kece uu Topće (JIyga rz. 10 erp. 4), a nacyapoT Tome onu, koju 6u Trpećaju ga TakoBa mira sanupujeue, mehby aosau uanzaliH og espornie y WuregnoHune, ga ce pacmjoljaša Ha noromeTBo upaona Aspama. Kaga esu 3uamo, ga je mami apoj, mogam og Okyuannje, a oco6nro y OBo Nveeibux nBageceT FOuHa, TaKO OGUpOMAJIHO, ga HBje y CTABY Hu norpećuTor xpeća uaćaBuTu, a KAMO JIH la NOBpX o6uuue upuerojće, kojy_ eBemreuuky y ume Bjen- Ma OBU gata Kao narpany ouzaka, jom u apxujepejeky CBanGupuuy NJaT4 Kao nameT Koja my ce y CTapa BpeMeua nameTao, naje ce uu uyguru, uro yezujet TakoBora uoeryuka apxujepeja, gamac gu- jenesu Bawanyuko-Buxalika 6poju uumra mae uero 1199 kongy6unaTa (guBpux 6pakoBa). Gpojky malumo 13 meMmarnama nomenyTe euapxuje. IIpa jezaom 3roguom cacT: sky upocBjegoBano je uoapyano esemTeHerBo kog apxnjepeja r. JIe- Tule yemeno upora ropisum ogpenćama og 5 (18) Hosem6pa 1901., azu je Gao ygopemo og r. Bla- Nake. Msa Tora upoesjega yuepuo je r. Jlerana no Gpojem 1456 ex 1903 uapen6y: »Odasuzno ce je, za je noapyuuo eBemTeneTBo NeNyerTulo u3 Buja OoBnamiwy napen6y, no kojoj muje e206oguo sjenuasara upsoGpauuo Juie, Koje :He 3aHa 3a GTylIaibe y 6pag UponacaHBx MOJIHTABA, Te le eB.gu osaj eBemreHug, Koju ce ne ća Ba- Nao mo Toj mapen6u, Ha cTpory ogroBopHocT 1osBaH Guru.“ Ha game y Heroj uapenću cTaBiba r. BJa- NuKa NOApyu4HOM CBEIITEHCTBY ZO 8Haa, ga le ce 0€06HO, Npurogom kanonnage Bnugaranuje, oesjeno- gBHTA ueunraBawem, ga za nuje koju eoBemrenuk Bjeuuao kojera. xoju je xcuBmu y KomkyGunary, a na uuje upso yazarao npueroj6y, xag ue ama upo- IHCAKBX MOJIHTABA. Ma upoTuB TagoBumM oapenćama najogayasuje upvesjenyjemo m Tpaxkumo ga r. murponozaT nalje nauun, kako 6u ce ono 1109 kougy6unara y IuTO Kpaliem poky passpr/o, y kojem norzeny my u noerejelie napenće semameke Brage y Capajesy Ha pygy ulia mory, ago ce naume xolie mro no- Ayaera u e jegue u zpyre erpane. Ago je roenogusy MuTpONoJATy cqrano go Ojauama npasocnaBba y iweropoj gujenesn, samro Ao naHac He nsnaze Hura jenue napenće, kojom Ce y AJ2KHOCT CTABIBA NOAPY4HVM CBEILTEHCTBY, ]A upouuvane uacose Bjepomayka y HACTABHHM 3AB0- guma norayso neupue, re Bjeponayk hanuma 10 upumjepy nokojuor Kapzosaukor upore Berosulia TyMauu, a He caMmo 7a Ce 8440BOBH 3A/ABaibEM HB KibHT4a, KAO IUTO TO O6muHo Beliam zgujenoM namnu K4TAXeTH H uHHe, Mero Tao norpećno ću 6u21o, ga ce upeno- pydu NoapyuHom CBeImTeHCTBy, a og Bpemema go BpemeHa Noxoga u opieky NpaBOcJaBBy ImKO1y, u na ce oesjenous, za zu yaurebu upezasajy Bjepo- HAy& OHAKO, KAO IITO TO NpABOCJABHA UPKEBA Han- ckyje. He camo za TakBe C7HuHe Hapenće og spemesa KakO je nogojau Xana Casa Kocamosuli ymapo- BibeH Hujecy r. MuTPONOJHTH mapaBazu — Beli ey "aK UpOouyeTUNU NOB6aTU Ha OJVOBOpHocT one Bje- poyuureme, Koju ey y mjeero 60 caxara upeko ro- Mune camo mekux 20 go 30 caxara Bjeponayk upe- AaBamu — upemza sa To npumajy xonopap, ž dla To rogu roenoga ua mycazu y Capajeny, uajG6ou je NOKa3, WTO u nexapnu sjepoyvurezu pezosaro upamajy xouopap sa Bjepomaye. H.«a mam camo sa upumjep cnyaxu osaj zo- rahaj y Faugome, kag je npegerojank Bpra yeTe- rao 6uo xomop.p esemremagy jeguome (kojera um ne lemo usuocnrTa) nopagu Tora, mro je uponyergo uo smue caToBa y jenguoj uerBpru roguue — muak je mycaza y Capajesy napegua, ga ce xouopip OAMAX HCOJATATH nMa/e, jep ga je To cTBap Blaze a He koTapekora upezerojunka. Myeano Capajeseka, Koja goćasa mjeceune Nuesuuge o upegaBawy Bjepomayka, He cam ga no Nauac uuje nuru jegaom memapuom BjepoyuuTesy JeTcrJa xodopap, mero uje ra Hura omomenyja. Hero Tako orzymyjy ce m r. mMuTponozara, go- juma je omoryliem yBug y guesuake o npegasamy BJepodayKa. Venujeg OBaRoBBX neupuzaka nuje ce ua uy. Muru, mro u pjena y kozajeskama sa ayromomnjom ady. Tonago Hangcacmo, za upsjarebu oBora mena« heuora Hap a BB, KAKOBe €y ce €Be Henozo6- mMTuHe og okynanuje ua ac HaBajnje. Haponggax. Malija i Jadransko More. Poznata Gazzetta di Venezia donosi u broju*od prošlog utorka (10 0. m.) na uvodnom mjestu odulji članak pod gornjim natpisom. Članak je u toliko značajniji, u koliko prikazuje misli uvaženog italijanskog publigiste i kritičara, Guglielma Ferrera, pa i ako u njemu nalazimo dosta već poznatih ideja, opet nije na odmet da se vidi, kako Ferrero savjetuje organizaciju ra- da na ostvarivanju tih ideja. Ne ulazeći, dakle, ni u koliko u samu suštinu stvari, nalazimo za umjesno da donesemo članak u srpskom prije- vodu a bez komentara. >U odregjeni sahat.— piše dopisnik — Ferrero me primi u prostranoj dvorani onom familijarnošću, kojom se odlikuje. Ugjosmo od- mah u predmet. — Vi znate, rekoh mu, da su nekoja udru ženja i nekoji poznati publicisti i politički ljudi italijanski, uvigjajući da jadranski problem krije u sebi velik dio naše budućnosti u svijetu, do- šli na misao da u javnosti povedu raspravu o njemu. Njihovo je a i naše uvjerenje, da je, naročito pogledom na cjelokupnost italijanske sreće na Jadranskom Moru, potrebito, da se