odari,

Godina e ani

Cijena lit o

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna ni

Za Srbiju i Crnu S0ru na go-
dinu Kruna 12.
Za svo ostale zemlje na godin
ranaka 15 u zlatu. o
Za Vubrovnik na godinu Kr, 10.

Na pč godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 22 Maja 1904.

Broj 21.

UUBROVNIK

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi so ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
Javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para:
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne pi-
maju se.

Vlasnik
mor = ida E

, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

Kzlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

CBpahamo naxmy namux uu-
TađaNa a napouuro  upujarena
,Cpneke ope“ u weszuuux 3a1a-
TaKa HA MJAHKE M GubemIKE, mrro
UX OA HEKOJHKO BPEMEHA AOHOCH-
No NO CTamnom pyGpukom

»IpuBpena u =—
== IIpocBpjera“.

O nmorpe6ću u xopuern Tora
He rpeGa pacupas.barn. ŽaTo eBa-
KOTA MO.IMMO, Za HaM y TOME 1O-
MOrTHe CBOjHM palgOBIMA, MHILBE-
ibuma miu Gu.pemkama, koje kemo
palo u c ocoGuTom  3axBaIHocTu
NpumaTu.

VPeIEmITEO »AlJ OPOBELKA“,

Klerikalna stranka kod Hrvata.

Naša su braća Hrvati tu skoro doživje-
li obrazovanje klerikalne stranke. Više manje
čitava je hrvatska štampa ustala protiv te
prinove. Razlozi toga  neprijatnoga dočeka
mogu biti razni. Kod nekih je iskreno uvje-
renje, da takova pojava ne može narodu do-
nijeti nego veliko zlo, a to s toga, jer do-
bro znadu čije je ta maslo i za čim se
ide. Biće valjda i nekih, koji se boje, da
im ta nova stranka ne pokvari posao, pošto

. su sami prožmani klerikalizmom, ali u toliko

pametniji, što misle, da će lakše doći do cilja
ako svoje namjere prikriju svjetlijim šarama
no što je klerikalna crnina. Ovi najviše ističu
štetu, koja dolazi od cijepanja stranaka.

A što da kažemo mi Srbi o tome? Da
li da ćutimo s toga, što će nam se prigo-
voriti, da nije naš posao? Nikako, jer ne
samo da imamo pravo, da i svoju rečemo 0
svemu što se naše braće tiče, već nam je to
uprav i dužnost. Ta dužnost ne dolazi samo
od krvne veze i zajadničkih interesa, već nam
je i sadanje stanje stvari nameće.
Baš u času, kad su klicu bacile nade
u neko zbliženje zavagjenih plemena, kad su
naprednije misli jače izbile na površinu jav-
noga života, kad su se počele otvarati oči i
kad se na svrhu prozrelo kud vodi izmećar-
ska politika, eto ti crne čete gdje se požu-
rila, da posije još kukolja prije no što do-
zori pšenica, e joj se učinilo, da ga je malo.

Bez sumnje, obzirom na činioce i sred-
stva što su na raspoloženju novoj stranci a
naročito na polakšice, što će ih imati u po-
gledu organizacije svoga rada, mogla bi da
se izleže iz ovog uskrsnoga jajeta, što su ga
ljetos hrvatski(?) episkopat i njegovi gospo-
darovali hrvatskom narodu, još koja
guja, te će opasne otrovi da izbljuje i zla da
učini. Ali samo obrazovanje stranke ne mi-
slimo da je, po sebi, toliko zlo, koliko je ža-
losna njegova simptomatična važnost. Dok je
do toga došlo, znak je, da se pokretači nove
stranke nadaju, da im je i vrijeme i zemlji-
šte zgodno za sjetvu, jer da su osamljeni i
da klerikalizam nije zarazio dobar dio hrvat-
skoga naroda, ne vjerujemo da bi se ta go-
spoda pokretači tako olako izložili. Oni vrlo
dobro znadu, da sad mogu bez opasnosti
skinuti obrazinu, jer je već dovoljno ovnova

a još više ovčica u toru. To dokazuje i us-
pjeh postignut pri unovčenju dionica neke
štamparije, sve du i klerikalna zaraza nije u-
tvrgjena činjenica.

Srbi su još davno u prvom  zametku
vidjeli zlo i uzalud upozoravali na to Hrvate,
ali njihov je glas i dobro mišljeni savjet ili
ostao nečuven u strasti borbe ili neuvažen
zbog nepovjerenja. Mislilo se da Srbi hoće,
da Hrvatima omraže sveštenstvo radi svojih
Svrha, te što su ih god Srbi više odvra-
Ćali, oni su sve više u nj upadali. Sad im je
koprena s očiju pala. Pa ipak samo slijep
kraj zdravih očiju mogao je pomisliti, da su
Srbi odvraćali Hrvate od klerikalizma i tu-
žili se na nj radi neiskrenih namjera. Na-
protiv, kad bi propast Hrvata mogla biti ko-
rist Srba, ovi ne bi mogli ništa bolje že-
ljeti već da svi Hrvati do posljednjega po-
stanu najernji i najzatučeniji klerikalci.

Ali što je bilo, prošlo je. Sad dakle
klerikalizam stupa otvoreno na političko po-
lje ne da po noći, kao onaj što ga evan-
gjelje spominje, sije kukolj, već po danu,
pošto je našao dovoljan broj onih, koji misle
da se od kukolja hljeb pravi.

I u nesreći ima zrno sreće, tako i mi
u žalosnoj činjenici, da je klerikalizam toliko
ojačao, da može da skine obrazinu, opet na-
lazimo nešto utješljivo, u koliko će nam ba-
rem sada vjerovati i progledati i oni, koji
do sada u prerušenim klerikalcima nijesu
vidjeli nego rodoljube.

U toliko mi pozdravljamo obrazovanje
nove klerikalne stranke, kao nevolju koja će
mješte škole otvoriti bolje oči Hrvatima. Kle-
rikalizam — to je neprijatelj.

Niški sastanak.

Posred pucanja od topova koji grme na
dalekom istoku, gdje su danas uprte oči cijeloga
svijeta, a nada sve nas Slavena, u nestrpljivom
iščekivanju ishoda borbe, kao da i na Balkanu
politička akcija počinje da stupa u drugu fazu.

Ono što su srpski i bugarski rodoljubi i
trijezni političari odavno pokušavali i gledali
kraju privesti, regbi da će sada uspjeti, te da
će se, kako svi znaci pokazuju srpsko-bugarski
sporazum postići i utvrditi.

Prvog maja po starom sastaše se iznenada
u Nišu, bez prethodne novinarske galame, kralj
srpski i knez Ferdinand u pratnji svojih glav-
nijih ministara. Ma da nema zvanične potvrde,
da je na ovome sastanku utvrgjen kakav poli-
tički savez, ipak on ne gubi tim ništa od svoje
velike vrijednosti. Prethodne posjete izmijenjene
izmegju sofijske i biogradske velikoškolske omla-
dine, oduševljenje i želja za potpunim sporazumom
koji su tom prilikom izbili “ne samo u pozdra-
vima i nazdravicama već i u javnoj, zvaničnoj
i nezvaničnoj štampi; zaključene konvencije;
prisustvo ministara predsjednika i onih spoljaš-
njih poslova s jedne i s druge strane, tajnost
neobična u onim zemljama kojom je sve bilo
prepravljeno, zdravice izmijenjene izmegju vla-
dara — sve to pridaje ovom sastanku ne malu
važnost i prikazuje zbliženje srpsko-bugarsko
kao gotovu stvar.

Značaj ovoga sastanka postaje još veće,
kad se uzme u obzir da je u ovaj isti mah
spominjato i ime kneza Nikole. Kamo sreće da
se na tome sastanku položio osnovni kamen ne
samo za srpsko-bugarski već i za prostraniji,
balkansko-slavenski savez.

Javno mnijenje, i srpsko i bugarsko, do-
čekalo je ovaj dogagjaj radosno i zanosno i
dalo tako najbolji dokaz o razbugjenoj svijesti
da je jedini spas za Balkan složan i dogovoran
rad njegovih plemena i država.

Dao Bog da 1. maja bude početkom nove
ero_na Balkanu te da unuk velikoga Karagjorgja
mudrim radom sačuva Balkan balkanskim na-
rođima kao što je djed negov u svoje doba iz-
vojštio Srbiju Srbima!

Tnac ms Boone
ogpaj xaaguora Bpćaca.
Kpasvesuk Mapxo yxua csa,;Gapuny.

para Gpare zezujo neanana,

C ceće epeliy m3ryGuna nucam.
Beli cam jagna epeliy uaryGuza:
EBo uma zeBeT roguu zana
Kako gole Apan npeko mopa,
'Te ox napa KocoBo 3akynu

MH nameruy 3yaym ua KocoBo:
Ko e' ygaje TpuzeceT zyKarTa,
Ko ce xena TpugeeT u uerupn.

V ona CTapa 8TATHA BpemMeHa HamerTaJu ey»

HAM Hallu nymowana eBan6apuuy, — aju ce je Taqa
HalCA no Koju epueka Bure3, koju ću Hapoj mru-
TuO. Žuuue, kaza emo yma y gsageceru Bijeg, a
Yy Bpemeuy Tako 8Bane nuBujusanaje, nameliy nam
CJIdgHe HameTe nama  apxujepe,u. 3anera neuy-
BeHo. MurponojaT Bamanyu«o-Baxaligu, eBojom
napelćvm va 5 (15) Hosem6pa 1901, 6puj 1278,
HAJ4XKO A CBUKO OHO JUNE, KOje >KeJA CTyUuTU
Yy Opsu pag, mMopa 3đaTu ose MOJHTBE H zeon-
uuuuje :

Oge u.m, Boropogaue zjeso, geceT Guxjux m

HeBeT upgsenux sanoBujecTra u cegam Tajua HoBora
šuBjeTa. Ko TO ne 3na He moe y Gpak cTyuaTu
upuje uero yrnjaTu uajmaiby upueToj6y og neceT
EPyua, a Taga uerom goGuje apxsjepejeku 6zaro-
coB. Mura napenća crporo sa6pawyje eryuame y
Tpeliu Gpak Ges Up-TX0gHUTA ZuuyeTa, Koju ce zo-
Gusa camo ya uaujaTy upuerojće kojy r. B4duKa
Esrenuje JIerana ogmjepaBa, npemga kaminu npa-
BOCJABHC  UPEBE HCTOM UPU CTYNAIBY y  4ETKPTH
Gpa« u3gekyjy uperxoguu apxujepejeku gonyeT u7a
Tu 61arocus.
Osaje uum ce m nexorune namehie narawe:
BuueMo Ha nmauane  uunyarenuuje, a sap
nuje uugyareanuja_ camo y apyrvj eopmu?
Manu enaske zu ce oso ca pujeuuma eBeTora uuema:
»IogoGaeT erojuTemy Boxju 6uTu uemueJomuuy,
ueckBepuoerjakaTemuy, uecpe6pomwy6uy? (I Tum.
NI-:6: Zar 9

Oz yenmveTaBipea murponozaje Bawmanyuko-
Baxalike uauzaliedo je go gane uamra mae Hero
12.000 gp. Tajex sjenuanax apueroj6una, Koja Hu-
Bau ČAJA Npunažla TaKO 3BAHOM CNAPKAJEKOM GOHAY
Koju je r. murponojuT Egresuje cuojeB0/bHO yeTpojuo.
Ipumjeliyjemo vBaje, za y 68. uaemy uspagaro eroju:
He nocare mu kece uu Topće (JIyga rz. 10 erp. 4),
a nacyapoT Tome onu, koju 6u Trpećaju ga TakoBa
mira sanupujeue, mehby aosau uanzaliH og espornie
y WuregnoHune, ga ce pacmjoljaša Ha noromeTBo
upaona Aspama.

Kaga esu 3uamo, ga je mami apoj, mogam og
Okyuannje, a oco6nro y OBo Nveeibux nBageceT
FOuHa, TaKO OGUpOMAJIHO, ga HBje y CTABY Hu
norpećuTor xpeća uaćaBuTu, a KAMO JIH la NOBpX
o6uuue upuerojće, kojy_ eBemreuuky y ume Bjen-

Ma

OBU

gata Kao narpany ouzaka, jom u apxujepejeky
CBanGupuuy  NJaT4 Kao nameT Koja my ce y
CTapa BpeMeua nameTao, naje ce uu uyguru, uro

yezujet TakoBora uoeryuka apxujepeja, gamac gu-
jenesu Bawanyuko-Buxalika  6poju uumra mae
uero 1199  kongy6unaTa  (guBpux 6pakoBa).
Gpojky malumo 13 meMmarnama nomenyTe euapxuje.

IIpa jezaom 3roguom cacT: sky upocBjegoBano
je uoapyano  esemTeHerBo kog apxnjepeja r. JIe-
Tule yemeno upora ropisum ogpenćama og 5 (18)
Hosem6pa 1901., azu je Gao ygopemo og r. Bla-
Nake.

Msa Tora upoesjega yuepuo je r. Jlerana no
Gpojem 1456 ex 1903 uapen6y:

»Odasuzno ce je, za je noapyuuo eBemTeneTBo
NeNyerTulo u3 Buja OoBnamiwy napen6y, no kojoj
muje e206oguo sjenuasara upsoGpauuo Juie, Koje

:He 3aHa 3a GTylIaibe y 6pag UponacaHBx MOJIHTABA,

Te le eB.gu osaj eBemreHug, Koju ce ne ća Ba-
Nao mo Toj mapen6u, Ha cTpory ogroBopHocT 1osBaH
Guru.“ Ha game y Heroj uapenću cTaBiba r. BJa-
NuKa NOApyu4HOM CBEIITEHCTBY ZO 8Haa, ga le ce
0€06HO, Npurogom kanonnage Bnugaranuje, oesjeno-

gBHTA ueunraBawem, ga za nuje koju eoBemrenuk
Bjeuuao kojera. xoju je xcuBmu y KomkyGunary, a
na uuje upso yazarao npueroj6y, xag ue ama upo-
IHCAKBX MOJIHTABA.

Ma upoTuB TagoBumM oapenćama najogayasuje
upvesjenyjemo m Tpaxkumo ga r. murponozaT nalje
nauun, kako 6u ce ono 1109 kougy6unara y
IuTO Kpaliem poky passpr/o, y kojem norzeny my
u noerejelie napenće semameke Brage y Capajesy
Ha pygy ulia mory, ago ce naume xolie mro no-
Ayaera u e jegue u zpyre erpane.

Ago je roenogusy MuTpONoJATy cqrano go
Ojauama npasocnaBba y iweropoj gujenesn, samro
Ao naHac He nsnaze Hura jenue napenće, kojom
Ce y AJ2KHOCT CTABIBA NOAPY4HVM CBEILTEHCTBY, ]A
upouuvane uacose Bjepomayka y HACTABHHM 3AB0-
guma norayso neupue, re Bjeponayk hanuma 10
upumjepy nokojuor Kapzosaukor upore Berosulia
TyMauu, a He caMmo 7a Ce 8440BOBH 3A/ABaibEM HB
KibHT4a, KAO IUTO TO O6muHo Beliam zgujenoM namnu
K4TAXeTH H uHHe,

Mero Tao norpećno ću 6u21o, ga ce upeno-
pydu NoapyuHom  CBeImTeHCTBy, a og Bpemema go
BpemeHa Noxoga u opieky NpaBOcJaBBy ImKO1y, u
na ce oesjenous, za zu yaurebu upezasajy Bjepo-
HAy& OHAKO, KAO IITO TO NpABOCJABHA UPKEBA Han-
ckyje.

He camo za TakBe C7HuHe Hapenće og spemesa
KakO je nogojau Xana Casa Kocamosuli ymapo-
BibeH Hujecy r. MuTPONOJHTH mapaBazu — Beli ey
"aK UpOouyeTUNU NOB6aTU Ha OJVOBOpHocT one Bje-
poyuureme, Koju ey y mjeero 60 caxara upeko ro-
Mune camo mekux 20 go 30 caxara Bjeponayk upe-
AaBamu — upemza sa To npumajy xonopap, ž

dla To rogu roenoga ua mycazu y Capajeny,
uajG6ou je NOKa3, WTO u nexapnu sjepoyvurezu
pezosaro upamajy xouopap sa Bjepomaye.

H.«a mam camo sa upumjep cnyaxu osaj zo-
rahaj y Faugome, kag je npegerojank Bpra yeTe-
rao 6uo xomop.p esemremagy jeguome (kojera um
ne lemo usuocnrTa) nopagu Tora, mro je uponyergo
uo smue caToBa y jenguoj uerBpru roguue — muak
je mycaza y Capajesy napegua, ga ce xouopip
OAMAX HCOJATATH nMa/e, jep ga je To cTBap Blaze
a He koTapekora upezerojunka.

Myeano Capajeseka, Koja goćasa mjeceune
Nuesuuge o upegaBawy Bjepomayka, He cam ga no
Nauac uuje nuru jegaom memapuom BjepoyuuTesy
JeTcrJa xodopap, mero uje ra Hura omomenyja.
Hero Tako orzymyjy ce m r. mMuTponozara, go-
juma je omoryliem yBug y guesuake o npegasamy
BJepodayKa.

Venujeg OBaRoBBX neupuzaka nuje ce ua uy.
Muru, mro u pjena y kozajeskama sa ayromomnjom
ady.

Tonago Hangcacmo, za upsjarebu oBora mena«
heuora Hap a BB, KAKOBe €y ce €Be Henozo6-
mMTuHe og okynanuje ua ac HaBajnje.

Haponggax.

Malija i Jadransko More.

Poznata Gazzetta di Venezia donosi u
broju*od prošlog utorka (10 0. m.) na uvodnom
mjestu odulji članak pod gornjim natpisom.
Članak je u toliko značajniji, u koliko prikazuje
misli uvaženog italijanskog publigiste i kritičara,
Guglielma Ferrera, pa i ako u njemu nalazimo
dosta već poznatih ideja, opet nije na odmet da
se vidi, kako Ferrero savjetuje organizaciju ra-
da na ostvarivanju tih ideja. Ne ulazeći, dakle,
ni u koliko u samu suštinu stvari, nalazimo za
umjesno da donesemo članak u srpskom prije-
vodu a bez komentara.

>U odregjeni sahat.— piše dopisnik —
Ferrero me primi u prostranoj dvorani onom
familijarnošću, kojom se odlikuje. Ugjosmo od-
mah u predmet.

— Vi znate, rekoh mu, da su nekoja udru
ženja i nekoji poznati publicisti i politički ljudi
italijanski, uvigjajući da jadranski problem krije
u sebi velik dio naše budućnosti u svijetu, do-
šli na misao da u javnosti povedu raspravu o
njemu. Njihovo je a i naše uvjerenje, da je,
naročito pogledom na cjelokupnost italijanske
sreće na Jadranskom Moru, potrebito, da se