Kako «yjemo, marame opraansanuje golim he
Ha guesuu pex napenue cjenaumne yupasnor ogćopa
»Cpneke 3ope“, koja le ce zpxaru ogma nogerkom
jyaa, Te nsrzeza za ke ce u opranusanuja u o6pa-
BOBATH, KAKO  najćome  ozgroBapa rope  naBeze-
uum norpećama m oGaupama. Ilomro je norpećuro,
na napouuro name mreguonsne

ce Byau ma yupasu wnuxoBoj u epojeku sayseTu, za
CTBAP TAKO BOJEKC BaxuocTH H MmTO 6OZe yennje.

IHonjepennu ,Cpneke 3ope“ sa saapyre y
Bom. — , Jopa“ samozmuaa je rocn. ]ly-
masa Majarosulia, kegroBoljy ,Cpuege Bokezeke
Iilrenaonune y Koropy“ ga npeysme nazrjegawe
gem zopajunagux sagpyra y Bonu.

Ono je esakako 6uzo uorpe6uro.

Iloremolie ua koje uanjase ocuuBauu saupyra
Upu perucTpoBaiwy, a onzja u camo Bpimewe 1ocmoBa,
saxrujepajy ga Ty Gyge uosjek Bjemr nocny, koja
ke nocnogolje yuylizsara nau ua spujeme ynosopara
ux na norpem«e. Takohep je upuspemeo u yBe-
nena meka Konrpoja, mro je mapouaTo uorpećauTo
o6supom na neupuzake, koje mory ga enaljy sa-
APYYy y NOMeTEy, XOK Ce NOCao He yuyTH u 1yx
saxpyrapcku poBono ne paasunje.

Cpueka je Bokemeka IlIreguonnna gonyeTna
r. Mujarosnliy, ga ce upumu oBora sagaTka, ua uemy
joj oco6urTa xsaza.

Ilosnasajylia p K u oza
roen. Majarosulia upema mapogaoj ersapu, ysjepe-
nu emo, ga le weroB pag gonnjera xemenu yenjex

YuyerBa 34 OCHHBAO JeM.BOPAAKNU4KHX Ba-
Apyra. — ,Cpuega 3opa“, ga e jegue erpane 06-
JAKIIA OCHHBABC  JEM/KOPAAHUYKHX 3Zagpyra, a €
Apyre crpane ga cupujesa cayaajue ueypeguocTu
u nenpuzuke, koje u morje HacTarTu ago ce upu
OCHHBAIBY THX BAADYVA HO yAOBOBU  ZaKOHEKAM
onpeljewuma, gaza je upspezgurTa u mramnara no-
Tpećara yuycTBa sa ocansawe sagpyra. Vuyersama
€y upurozkeu; norpećuTa eopmyzapu 3a pasnuuare
euuce. Ilomro je ,Cpnega 3opa“ Takoljep seli upen
2 rogune zaza mramnara u upasija sa sem.Bopa/-
HHu4Ke sanpyre, koja ey Gecnjarno ma paenonome-
ibYy sapyra, osum ynyersuma o6esćnjeljeno je oemu-
BAE JAZPYyra H THEM OTKJOBEHA FJIABEA upenona,
Camo ce rpeća crporo Apxaru OBux ynyeTaBa,
Koja ce mory goćura Gecnzarao kog ,Cpueke 30-
pe“ y /ly6posuuky. Ilpumjeliyjemo, gu KOA Ocmu-
BABA  BEM/BOpAJAN4KEX Jazpyra Tpe6a ZoroBopuo
panuru e uosjepenukom ,Cpueke 3ope“ y omom
mjecrTy.

Bemsopagunuke Baaxpyre y Cp6uja. — V
mjeceuy mMapry u aupu2iy ose roguue oemoBado je
y Op6uju 26 semmopaguuukux sagpyra

Y Cp6ujua je no caga oemosamo nupeko 400
SeM/BOPAJHHUKHX  Bazpyra, a y Ayerpo-Yrapekoj
upeko 200, mapasuo epuegux, Ose 6pojge gokasy-
jy, a epneku cewsag nojum esojy kopuer a ga ce
nage uoyauTa. ]lyoxuoer je gakne narezuresnuje,
na my uomorne, jep je oBo najćosu zoga3, za je
EE8HHO HaroBapawe, za napog ne lie ga snage sa
HOBOCTH, upasna pajeu, kojom xohe ga upukpsje
eBoj memap sa onliy eTBap.

Fi

Ha same. — Ilpenopyuyje ce sagpyrama,
Koje To jom uujećy yuuuumle, ga ce upm upuje upu-
jase ,Opnekoj 3opu“ e najasom, ga skele e wom
CTyuuTu y Besy.

, MoMorEy ,,Cpnogy
Bopy“ cBojum oyajezosamem, ysjepeua emo, ga he

lipenopyna. — IIpenopyayjemo csum upnja-
TODEMA HAPOJHe IpEBPeJe, a HapouHTO ša,pyrama,
na ce nperujare na ,/ly6Posuux“, oju le peno-
BETO zomocura nog py6pukom ,Ilpuspexa u Ilpo-
enjera“ uanjemha m noyaue Guzemge o upuspenu
y onlie a na mo ce >" pay Ha Tom nosy
m o pany »Cpueke 3ope“.“ Bri

Mrvice.

U Bečkomu listu ,Die Woche“ od 16
0. m. izašao je pod gornjim natpisom ovaj
članak:

»Kad stranci, koji sada na svrhu privu-
čeni neuporedivim prirodnim ljepotama Dalma-
cije posjete naše Primorje, te dogju u Spljet i
tu vide jednu željezničku stanicu, pitaju često,
kad ide prvi voz, s kojim se može otputovati
put kopna ili, kako se na Balkanu kaže, ,u Ev-
ropu“. Veliko je udivljenje svaki put, kad do-
biju odgovor, da austrijska kraljevina Dalmacija
nema željezničke sveze s Evropom. Izgleda da
to nije moguće, ali ipak je tako. Mi imamo po-
krajinu, koja nema željezničke sveze s Evro-
pom, a to samo radi toga, jer se to ne svigja
Madžarima. Mi plaćamo 70% za zajedničke te-
rete i trpimo ovaku anomaliju, ovakav anahro-
nizam, koji, kad bi se radilo o kakvoj turskoj
pokrajini, u svim mogućim istoku sklonim listo-
vima bio bi predstavljen kao evropejski skandal,
i koji bi bez sumnje donio Visokoj Porti prija-
teljskih opomena sa strane raznih poslanstava.
No to još nije.sve. Ovo maćehinsko postupanje
vlade prama kraljevini Dalmaciji našlo je da-
kako svoga odjeka, svoje prirodne posljedice u
maćehinskom postupanju austrijskih financijskih
krugova.

>Tu skoro proputovalo je Dalmaciju na

* Lojdovu parobrodu jedno amerikansko društvo

za zabavu. Ukotveni u luci Sibenskoj naslagji-
vahu se Amerikanci divnim pogledom, te oba-
sipahu komplimentima jednoga nazočnoga Dal-
matinca radi mnogih obrtnih preduzeća. ,Kome
pripada velika tvornica karbija?“ upita jedan
Amerikanac. — ,Jednom talijanskom društvu“,
bio je odgovor. A oni veliki ugljenici, iz kojih
će se godišnje vaditi do 180.000 ton. ugljevlja? —
»Jednom njemačko-italijanskom društvu“, odgo-
vori Dalmatinac. ,Ali onamo, nastavi Ameri-
kanac, one velike strugare, biće one barem
austrijske?“ — ,Na žalost nijesu, odgovori Dal-
matinac, one pripadaju jednom minhenskom ak-
cijskom društvu“. ,Ali za boga, zar nema ni-
kakvog austrijskog zavoda ovdje?“ — ,Ima,
odgovori Dalmatinac, pogledajte onamo onu ve-
liku zgradu“. ,A što je ono?“ upita Amerika-
nae. — ,Porezni ured“, bijaše odgovor.

> Velikom ogorčenošću šire Dalmatinci jed-
nu anegdotu, kojoj doista pristaje poslovica: se
non č vero, č ben trovato.

>Kad je ćesar Frano poslije Napoleonskih
ratova posjetio Dalmaciju i na sva svoja pita-
nja, koja je upravljao državnim činovnicima te
su ga pratili, ko je izradio putove, mostove itd.
uvijek dobijao isti odgovor: Francuzi, reče car
pogledavši pronicavo austrijske preuzvišenosti
u svojoj pratnji: ,Grehota da Francuzi nijesu
dulje ovdje ostali!“

>Krajnje je vrijeme, da se na ki
mjestu sjete ovih riječi ćesara Frana. e
stanovnici Dalmacije, Hrvati, bili su me.
vijeka najvjerniji podanici Austrije, koji ši m
vijekova gnojili gvojor'skrvi sva ge P ja
evropejska pod austrijskim stijegom. Mjesto

j i ja bivaj ljeni, i ta zabo-
nagju priznanja bivaju zaboravljen, Bi
či ide tako d, da se protiv najživot-

| nijih interesa državnih tjera zemlju u siroma-
štvo i nevolju, a trgovačko-politički pre

pušta

Italijancima.
: Jedan debeli primjer na svrhu. Na ostrvu
Braču, koje ima 22.000 duša, falili su na poto-

njem novačenju 472 momka koji, gonjeni tugom:

i nevoljom, iseliše se još u mladim godinama, iz
očajanja da će im domovina moći dati ono za-
ista malo što im treba. z

>.Jednako pravo za svakoga“ lozinka je
ministra predsjednika. Mora se priznati, da vla-
da pošteno nastoji, da se ovo načelo i primjenjuje,
koliko se tiče pojedinaca. Nama se sve čini, da
i pojedine pokrajine imaju prava na to načelo,
a osobito nam se čini, da državni interes zahti-
jeva, da se to načelo primijeni što prije na Dal-
maciju. .

>»Caveant consules!«

Crnogorski Komenat niškomu sastanku.

Posljednji broj ,Glasa Crnogorca“ ovako
se izrazuje o niškom sastanku.

Srpski kralj Petar '1. i bugarski knez
Ferdinand sastali su se u Nišu u subotu 1. 0.
mj. (po starom). Sadašnje balkanske i svjetske
prilike, u kojima se taj sastanak zbio, čine ga
epohalnijem u historiji balkanskih naroda. Brat-
ski sporazum izmegju Srbije i Bugarske, otpo
čet uzajamnim posjetom srpske i bugarske vi-
sokoškolske omladine, a zapečaćen sada sastan-
kom njihovih vladara, iz osnova je izmijenio
političku situaciju na Balkanu, te služi kuo
čvrsta zaloga obrane i razvijanja balkanske sa-
mostalnosti. Nesloga izmegju balkanskih drža-

va, koja je imala odlučna utjecaja u cijelom raz-
voju balkanske sudbine i u svim njenim  pre-
sudnim momentima, nestaje i ustupa mjesto

bratskoj. slozi, koja jedino može da obezbijedi
bolju i srećniju budućnost zavagjenoj braći. Da
su se balkanski narodi izmegju sebe i do sad
poštovali, da su jedni u snazi drugih gledali
svoju snagu, da su se zalagali jedan za sve, a
svi za jednoga, nikad tugjinska poplava ne bi
pritisnula Simeonovu, Dušanovu i Konstanti-
novu. carevinu. Zajedničkom slogom samo od-
bićemo opasnost, koja balkanskoj  samostal-
nosti s polja prijeti i pokazaćemo u isto doba,
da su balkanski narodi zreli i sposobni za sa-
mostalni državni život. A_i unutrašnja sitna pi-
tanja, koja balkanske narode toliko zavagjaju,
lako ćemo tada riješiti u duhu bratske ljubavi,
a po zahtjevima moćnog načela narodnosti, ko-
je je i druge razdrobljene narode ujedinjivalo.
Zato i Crna Gora, ova prva i vjekovna
pobornica za opću slobodu i samostalnost na-
rodnu na Balkanu i budni stražar narodnih
amaneta, vazda vjerna jedino spasavajućoj misli
balkanske jedinice pod zaštitom moćne Rusije,
najsrdačnije pozdravlja bratimljenje srpskog i

Podlistak.

——

Dr. Antun Dvorik.
(Svršetak).

Broj Dvoiikovih kompozicija, uzimajući
svaku pojedinu za sebe, iznosi gotovo 150 djela.

Najprije ćemo navesti orhestralne kompo-
zicije, a to su 6 sinfonija*), od kojih se po-
sljedna zove ,Iz novoga svijeta“. Da Dvoiik
nije drugo napisao već samo ove sinfonije, bio
bi i po njima slavan. Ove se kompozicije broje
megju najljepše u vremenu nakon Beethovena
i donijele su Dvoitiku ime ,češki Beethoven“.
U sinfoniju uveo je Dvošik narodnu igru ; sin-
fonija Ze mag. ima mjesto običnoga ,seherza“
furiant, češku idealizovanu igru, koja djeluje
svojim neobičnim ritmom. I ovo je jedna oso-
bina Dvošikova, da je podigao prostu narodnu
igru (kao Haydn, Schubert, Chopin, a u naj-
novije doba Brahms i Grieg) do umjetničke
visine.

Sinfoniji najbliža je suite i serenata (pr-
va za gudalački orhestar a druga za istrumente
na dah, violončel i kontrabas), obedvije pune
humora i majstorske polifonije. Uz ove pristaju
24 sinfonične varijacije, koncerat za pijanofo-
rat, koncerat za violin, koncerat za violončel;
za tim ,Seherzo capriecioso“, dva niza ,Slaven-

*) Sint L

ija je pozicija u formi velike sonate u če-
tiri odsjeka. Prvi je odsjek obično »Allegro“ (katkad je
pred ovim uvod kao »Adaggio“), drugi odsjek ima
»Adaggio“* ili ,Andante“, ili temu s varijacijama itd. ; treći
je odsjek ,Minuetto“ ili ,Scherzo sa triom (gdjekad se
drugi sa trećim odsjekom promijeni), četvrti odsjek, fi-

“nale, biva na način prvoga odsjeka. Ovi odsjeci se po

harakteru razlikuju, ali im je ipak jedan glavni timbre,

skih igara“, svaki po 8 brojeva, (origino je za
pijanoforat), 8 ,Legenada“ (originć za pijano-
forat), ouverture ,Gdje stanak inoj“ za trage-
diju J. K. Tyl, ,Husitska“, u kojoj su upotri-
jebljeni stari češki horal ,Sv. Venčeslava“ i
ratna pjesma Husita ,Kdož jste boži bojovnici“,
»U prirodi“, , Karneval“ i ,Otello“; 3 slavenske
rapsodije, sinfonične slike*): ,Vodnik“, ,Pole-
dnice“, ,Zlaty kolovrat“, ,Holoubek“ i na svr-
hu ,Junačka pjesma“.

Osvrnućemo se sada na komornu muziku.
U ovoj vrsti kompozicije, gdje je komponista
sa svojom muzom u četiri oka, koja je za ma-
nje nadarene komponiste sasma nepristupna a
za velike majstore nije ni zamamna ni uharna,
razvio je Dvorlik veliku i sjajnim uspjehom
okrunjenu djelatnost. U modernoj školi uz
Brahmsa iz njemačke, Saint-Saens-a iz fran-
cuske, Čajkovskog iz ruske literature, jedino
Dvoiik može kao ravan pristati. Dosta je da
ovdje spomenemo njegovu sonatu za violin i
pijanoforat, 4 tria, kvartet s pijanofortom, 5 kvar-
teta gudalačkih, kvintet s pijanofortom, 2 kvin-
teta i 1 sekstet gudalački, ,Sitnice“, ,Dum-
ka“, trio za 2 violina i violu itd.

U kompoziciji horala i pjesme, osobito
pak u oratoriju**) velikoga stila podigao se Dvo-

*) Sinfonična slika nije vezana za odregjenu formu ;
ona izrazuje kakvo čustvo ili riše pojav, koji odgovara
naslovu komada. Tako na pr. u sinfoničnoj slici ,Holou-
bek“ (Golub), čuje se njegovo gukanje itd.

**) Oratorij je sasvim naličan velikoj operi, samo što
je predmet crpen iz bibličke povjesti ili iz života sve-
taca. Oratorij se ne predstavlja skenički, već se samo
pjeva; ali u najnovije doba odstupa se od toga načela,
tako na pr. oratorij DvoFakov ,Sv. Ljudmila“ bio je
i predstavljan, a tako i ,Sveta Jelisava“ od  Listzta.

“velikih topova, te se ove bez gubitaka vra

a, kao osvijet novog i sretnijeg

i pridružuj j srpskoj želji, da ong_
doba, i pridružuje se općoj srps
što sa . Nišu osveštalo sastankom srpskog
bugarskog vladaoca, bude dugotrajno i srećnole

- Rusko-japanski rafi4

O propasti japanske najveće i najbolje o
klopnjače ,Hatsuse“ 1 krstarice Ad * poslao
je Aleksejev ovaj izvještaj ARE: + : ci

»Sa postom koja mi Je stigla preko
izmegja 18 i 19 maja, došao mi je izvj
kontradmirala Vithefta. 15. maja, Tano u jutru,
ukazaše se s istoka tri neprijateljske o
njače i tri krstarice. Njihovo je kretanje
smatrano strogo i pažljivo sa Liaotešana i Ž
lotnoje Gore. Kad je ova eskadra prošla.
dijan Port-Arturski ona okrenu nA istok i tek .
što je počela da se postavlja za bo k.
pod jednom oklopnjačom tipa »Fuji pi I
njenim prednjim dijelom, opazi eksplozija. Oklo
njača zastade, nagnu se na desnu stranu -
tonuti krmom, pošto je ispustila jak mlaz
S mjesta joj se približiše dvije krstarice
Zlatne Gore“ moglo se opaziti, kako puštaj I
lupe, i oklopnjača poče sve više i više dobi
ravnotežu. U istom trenutku približi se dm
jedna oklopnjača tipa »Šikišima“ k mjestu
splozije, kad na jednom ispod njene srednje
nije eksplodira jedna mina, a zatim se odn i
začu druga eksplozija, kao pri katastrofi ,Pe.
tropavlovska“. Lagja potonu za nekoliko
nuta. Treća oklopnjača izletje na otvoreno
dok su krstarice ostale na mjestu katastrofe
Ja sam poslao 16 torpednjača, sa zapoviješi
da neprijatelja uznemiruju, i, ako im se u
zgodna prilika, da lagje pojedinačno napadnu, :
Krstarica , Novik“ je izašla da zaštiti torpednji

.U tom trenutku pojaviše se 5 japa skih
krstarica i oboriše jaku vatru na torpednj

bugarskog narod

natrag. Oštećene japanske krstarice nesta
tako isto i ostalih krstarica, koje se pridružiše
ovoj eskadri, koja je došla u pomoć, Te noći
duvao jak vjetar i more je bilo jako uzburkano
Sutra dan 16. maja približiše se mjestu kata- |
strole tri torpiljera, protiv kojih sam poslao
krstaricu ,Novik“. Torpiljeri se ukloniše i iza-
gjoše na otvoreno more.

»Lagja koja je eksplodirala u Kerskom za- |
lijevu, bila je, zaključujući po dimnjacima, kr-
starica, koja je htjela da zaštiti iskrcavanje u
Kerskom zalijevu. 'Vri torpiljera, koji su takogje.
štitili iskrcavanje, dobili su, kako me obalna
straža izvještava, teške oštete od granata naše |
lake artiljerije.“ I

. j

Telegrami koje smo dobili od bečkog (or |

respondenz-Bureau-a tekom ove nedjelje, glase: |
22 maja, 5 ura i 30 m. po p. Pi g

NIUČVANG. — Japanci utvrgjuju ne
prestano brežuljke izmegju zatona Taljenv
skoga i Kinčua, namještaju mnoge brzometne
topove i grade šančeve, da se opru eventu
nom ispadu posade Port- A\rturske.
su Kaos Šo ek oj a Eo pous €

uzeli Kaiping i potisli Ruse put
Niučvanga.

tak do visina velikih majstora. Tako je kom-
ponovao pjesme: Ciganske melodije, 4 pjesme
u narodnom stilu, ljubavne pjesme, bibličke
pjesme, 6 pjesama iz rukopisa kralodvorskog,
moravske dvopjeve itd., dalje himnu » Naslje-
dnici Bijele Gore“, božanstveni ,Stabat Mater“
skroz češki oratorij ,Sveta Ljudmila“ i napo-
kon ,Svatebni košile“, Psalam 149, misu u
Re mag. i Requiem“.
j Iz kompozicija za Pijanoforat navešćemo
»Legende“, ,Furiante“, » Valčike“, »Dumky“
»Iz Sumave“ itd. KG
Na svrhu dolazimo na dramatička djela
U operi imao je Dvoiak najmanje sreće, sličen
u tome sinfoničaru neumrlom Beethovenu koji
takogjer nije bio dramatičar, ali ipak i Bata
njegovim djelima ima mnogo čisto muzikalnoga
blaga, mnogo krasota, za koje ova djela zaslu-
žuju pažnju. — Wagnerovu stilu približavaju
se opere ,Krdla uhlii“ (1871), koju je tika
poslije sasvijem preradio, i » Vanda“ (1875)
Mozartovski tip šaljive opere imaju : Tvrde ie
lice“ (1874) i ,Šelma sedlik“ (1877). Na 2
Meyerbeerov okrenuo se je Dvoiik u ea
»Dimitrij“ (1882) i ,Jakobin« (1888), koje didi
bedvije opere kasnije sasvim deasi nE
dati više dramatičnosti.
Opere ,Čert i Kaiča“, »Rusaljka«
je predmet narodna priča, već idu dvie dre
matičnim putem, kojim je doenije poši ha
gova posljednja opera »Armida«“.
Z Dvošikova djelatnost mogla bi ge
iti u tri periode; Prva je Proučavanje klasični
forama, koje je tražio da oponaša 1 a ana
poziciji ne znajući ih i08 724.1... sina dova?
Još zadahnuti svoji £
rakterom; u drugoj Periodi Dvorsk : ojim ha-
* Voiik je potpuno

preradio, želeći im
kojima
a i nje-

razdije-

.«datak kom

niši: trećoj periodi nalazimo tek pravih samo- 2
s Pedi u čisto njegovu slogu.... Njegova
pa i onija Je ne samo odvažna i umjetna, već i
razumljiva i lako uočiva,

kom 2 Prvih dviju perioda uzdržalo se malo
rode da ih je Dvotik bez milosrgja u- |
; tako je izgorio i i vje
opere ,Krgl a uhlik«. jad ma BG,
d U trećoj periodi Dvor
ša smjera klasičkoga; fo
. <ompozitora, po
Ispunjati novim Sadržaj

ak je gorljivi prista: |
Ima mu je sveta a 24

ao Palestrina, Bach, Haendl, |
te nijesu stvarali novih & B
o odi ja one forme koje
Ovih predšasnik :
Glav i <.

djelima ah Dvoićkova u svim njego-

iz svih kom . s. avenski harakter, koji izvire
reći, da je Hišike u Jako da se o njemu može
skoga jezika I neki jezik uzvisio do svjet
venskoga haraktetn vika Dvošćikova češkosli-
zikom. "A. postala je svjetskom mu

: ozart, Beethoven,
lika, Nego su sam
su zaostale od njih

vim

Dvotak
djela, koja. B.> : ostala su njegova
ćega Meka o, nek budu paladij dudu

5 U opće slavenskoga razvoja na

je ć :
. Je umio, ali

muzžikalnom Polju

a