Kako «yjemo, marame opraansanuje golim he Ha guesuu pex napenue cjenaumne yupasnor ogćopa »Cpneke 3ope“, koja le ce zpxaru ogma nogerkom jyaa, Te nsrzeza za ke ce u opranusanuja u o6pa- BOBATH, KAKO najćome ozgroBapa rope naBeze- uum norpećama m oGaupama. Ilomro je norpećuro, na napouuro name mreguonsne ce Byau ma yupasu wnuxoBoj u epojeku sayseTu, za CTBAP TAKO BOJEKC BaxuocTH H MmTO 6OZe yennje. IHonjepennu ,Cpneke 3ope“ sa saapyre y Bom. — , Jopa“ samozmuaa je rocn. ]ly- masa Majarosulia, kegroBoljy ,Cpuege Bokezeke Iilrenaonune y Koropy“ ga npeysme nazrjegawe gem zopajunagux sagpyra y Bonu. Ono je esakako 6uzo uorpe6uro. Iloremolie ua koje uanjase ocuuBauu saupyra Upu perucTpoBaiwy, a onzja u camo Bpimewe 1ocmoBa, saxrujepajy ga Ty Gyge uosjek Bjemr nocny, koja ke nocnogolje yuylizsara nau ua spujeme ynosopara ux na norpem«e. Takohep je upuspemeo u yBe- nena meka Konrpoja, mro je mapouaTo uorpećauTo o6supom na neupuzake, koje mory ga enaljy sa- APYYy y NOMeTEy, XOK Ce NOCao He yuyTH u 1yx saxpyrapcku poBono ne paasunje. Cpueka je Bokemeka IlIreguonnna gonyeTna r. Mujarosnliy, ga ce upumu oBora sagaTka, ua uemy joj oco6urTa xsaza. Ilosnasajylia p K u oza roen. Majarosulia upema mapogaoj ersapu, ysjepe- nu emo, ga le weroB pag gonnjera xemenu yenjex YuyerBa 34 OCHHBAO JeM.BOPAAKNU4KHX Ba- Apyra. — ,Cpuega 3opa“, ga e jegue erpane 06- JAKIIA OCHHBABC JEM/KOPAAHUYKHX 3Zagpyra, a € Apyre crpane ga cupujesa cayaajue ueypeguocTu u nenpuzuke, koje u morje HacTarTu ago ce upu OCHHBAIBY THX BAADYVA HO yAOBOBU ZaKOHEKAM onpeljewuma, gaza je upspezgurTa u mramnara no- Tpećara yuycTBa sa ocansawe sagpyra. Vuyersama €y upurozkeu; norpećuTa eopmyzapu 3a pasnuuare euuce. Ilomro je ,Cpnega 3opa“ Takoljep seli upen 2 rogune zaza mramnara u upasija sa sem.Bopa/- HHu4Ke sanpyre, koja ey Gecnjarno ma paenonome- ibYy sapyra, osum ynyersuma o6esćnjeljeno je oemu- BAE JAZPYyra H THEM OTKJOBEHA FJIABEA upenona, Camo ce rpeća crporo Apxaru OBux ynyeTaBa, Koja ce mory goćura Gecnzarao kog ,Cpueke 30- pe“ y /ly6posuuky. Ilpumjeliyjemo, gu KOA Ocmu- BABA BEM/BOpAJAN4KEX Jazpyra Tpe6a ZoroBopuo panuru e uosjepenukom ,Cpueke 3ope“ y omom mjecrTy. Bemsopagunuke Baaxpyre y Cp6uja. — V mjeceuy mMapry u aupu2iy ose roguue oemoBado je y Op6uju 26 semmopaguuukux sagpyra Y Cp6ujua je no caga oemosamo nupeko 400 SeM/BOPAJHHUKHX Bazpyra, a y Ayerpo-Yrapekoj upeko 200, mapasuo epuegux, Ose 6pojge gokasy- jy, a epneku cewsag nojum esojy kopuer a ga ce nage uoyauTa. ]lyoxuoer je gakne narezuresnuje, na my uomorne, jep je oBo najćosu zoga3, za je EE8HHO HaroBapawe, za napog ne lie ga snage sa HOBOCTH, upasna pajeu, kojom xohe ga upukpsje eBoj memap sa onliy eTBap. Fi Ha same. — Ilpenopyuyje ce sagpyrama, Koje To jom uujećy yuuuumle, ga ce upm upuje upu- jase ,Opnekoj 3opu“ e najasom, ga skele e wom CTyuuTu y Besy. , MoMorEy ,,Cpnogy Bopy“ cBojum oyajezosamem, ysjepeua emo, ga he lipenopyna. — IIpenopyayjemo csum upnja- TODEMA HAPOJHe IpEBPeJe, a HapouHTO ša,pyrama, na ce nperujare na ,/ly6Posuux“, oju le peno- BETO zomocura nog py6pukom ,Ilpuspexa u Ilpo- enjera“ uanjemha m noyaue Guzemge o upuspenu y onlie a na mo ce >" pay Ha Tom nosy m o pany »Cpueke 3ope“.“ Bri Mrvice. U Bečkomu listu ,Die Woche“ od 16 0. m. izašao je pod gornjim natpisom ovaj članak: »Kad stranci, koji sada na svrhu privu- čeni neuporedivim prirodnim ljepotama Dalma- cije posjete naše Primorje, te dogju u Spljet i tu vide jednu željezničku stanicu, pitaju često, kad ide prvi voz, s kojim se može otputovati put kopna ili, kako se na Balkanu kaže, ,u Ev- ropu“. Veliko je udivljenje svaki put, kad do- biju odgovor, da austrijska kraljevina Dalmacija nema željezničke sveze s Evropom. Izgleda da to nije moguće, ali ipak je tako. Mi imamo po- krajinu, koja nema željezničke sveze s Evro- pom, a to samo radi toga, jer se to ne svigja Madžarima. Mi plaćamo 70% za zajedničke te- rete i trpimo ovaku anomaliju, ovakav anahro- nizam, koji, kad bi se radilo o kakvoj turskoj pokrajini, u svim mogućim istoku sklonim listo- vima bio bi predstavljen kao evropejski skandal, i koji bi bez sumnje donio Visokoj Porti prija- teljskih opomena sa strane raznih poslanstava. No to još nije.sve. Ovo maćehinsko postupanje vlade prama kraljevini Dalmaciji našlo je da- kako svoga odjeka, svoje prirodne posljedice u maćehinskom postupanju austrijskih financijskih krugova. >Tu skoro proputovalo je Dalmaciju na * Lojdovu parobrodu jedno amerikansko društvo za zabavu. Ukotveni u luci Sibenskoj naslagji- vahu se Amerikanci divnim pogledom, te oba- sipahu komplimentima jednoga nazočnoga Dal- matinca radi mnogih obrtnih preduzeća. ,Kome pripada velika tvornica karbija?“ upita jedan Amerikanac. — ,Jednom talijanskom društvu“, bio je odgovor. A oni veliki ugljenici, iz kojih će se godišnje vaditi do 180.000 ton. ugljevlja? — »Jednom njemačko-italijanskom društvu“, odgo- vori Dalmatinac. ,Ali onamo, nastavi Ameri- kanac, one velike strugare, biće one barem austrijske?“ — ,Na žalost nijesu, odgovori Dal- matinac, one pripadaju jednom minhenskom ak- cijskom društvu“. ,Ali za boga, zar nema ni- kakvog austrijskog zavoda ovdje?“ — ,Ima, odgovori Dalmatinac, pogledajte onamo onu ve- liku zgradu“. ,A što je ono?“ upita Amerika- nae. — ,Porezni ured“, bijaše odgovor. > Velikom ogorčenošću šire Dalmatinci jed- nu anegdotu, kojoj doista pristaje poslovica: se non č vero, č ben trovato. >Kad je ćesar Frano poslije Napoleonskih ratova posjetio Dalmaciju i na sva svoja pita- nja, koja je upravljao državnim činovnicima te su ga pratili, ko je izradio putove, mostove itd. uvijek dobijao isti odgovor: Francuzi, reče car pogledavši pronicavo austrijske preuzvišenosti u svojoj pratnji: ,Grehota da Francuzi nijesu dulje ovdje ostali!“ >Krajnje je vrijeme, da se na ki mjestu sjete ovih riječi ćesara Frana. e stanovnici Dalmacije, Hrvati, bili su me. vijeka najvjerniji podanici Austrije, koji ši m vijekova gnojili gvojor'skrvi sva ge P ja evropejska pod austrijskim stijegom. Mjesto j i ja bivaj ljeni, i ta zabo- nagju priznanja bivaju zaboravljen, Bi či ide tako d, da se protiv najživot- | nijih interesa državnih tjera zemlju u siroma- štvo i nevolju, a trgovačko-politički pre pušta Italijancima. : Jedan debeli primjer na svrhu. Na ostrvu Braču, koje ima 22.000 duša, falili su na poto- njem novačenju 472 momka koji, gonjeni tugom: i nevoljom, iseliše se još u mladim godinama, iz očajanja da će im domovina moći dati ono za- ista malo što im treba. z >.Jednako pravo za svakoga“ lozinka je ministra predsjednika. Mora se priznati, da vla- da pošteno nastoji, da se ovo načelo i primjenjuje, koliko se tiče pojedinaca. Nama se sve čini, da i pojedine pokrajine imaju prava na to načelo, a osobito nam se čini, da državni interes zahti- jeva, da se to načelo primijeni što prije na Dal- maciju. . >»Caveant consules!« Crnogorski Komenat niškomu sastanku. Posljednji broj ,Glasa Crnogorca“ ovako se izrazuje o niškom sastanku. Srpski kralj Petar '1. i bugarski knez Ferdinand sastali su se u Nišu u subotu 1. 0. mj. (po starom). Sadašnje balkanske i svjetske prilike, u kojima se taj sastanak zbio, čine ga epohalnijem u historiji balkanskih naroda. Brat- ski sporazum izmegju Srbije i Bugarske, otpo čet uzajamnim posjetom srpske i bugarske vi- sokoškolske omladine, a zapečaćen sada sastan- kom njihovih vladara, iz osnova je izmijenio političku situaciju na Balkanu, te služi kuo čvrsta zaloga obrane i razvijanja balkanske sa- mostalnosti. Nesloga izmegju balkanskih drža- va, koja je imala odlučna utjecaja u cijelom raz- voju balkanske sudbine i u svim njenim pre- sudnim momentima, nestaje i ustupa mjesto bratskoj. slozi, koja jedino može da obezbijedi bolju i srećniju budućnost zavagjenoj braći. Da su se balkanski narodi izmegju sebe i do sad poštovali, da su jedni u snazi drugih gledali svoju snagu, da su se zalagali jedan za sve, a svi za jednoga, nikad tugjinska poplava ne bi pritisnula Simeonovu, Dušanovu i Konstanti- novu. carevinu. Zajedničkom slogom samo od- bićemo opasnost, koja balkanskoj samostal- nosti s polja prijeti i pokazaćemo u isto doba, da su balkanski narodi zreli i sposobni za sa- mostalni državni život. A_i unutrašnja sitna pi- tanja, koja balkanske narode toliko zavagjaju, lako ćemo tada riješiti u duhu bratske ljubavi, a po zahtjevima moćnog načela narodnosti, ko- je je i druge razdrobljene narode ujedinjivalo. Zato i Crna Gora, ova prva i vjekovna pobornica za opću slobodu i samostalnost na- rodnu na Balkanu i budni stražar narodnih amaneta, vazda vjerna jedino spasavajućoj misli balkanske jedinice pod zaštitom moćne Rusije, najsrdačnije pozdravlja bratimljenje srpskog i Podlistak. —— Dr. Antun Dvorik. (Svršetak). Broj Dvoiikovih kompozicija, uzimajući svaku pojedinu za sebe, iznosi gotovo 150 djela. Najprije ćemo navesti orhestralne kompo- zicije, a to su 6 sinfonija*), od kojih se po- sljedna zove ,Iz novoga svijeta“. Da Dvoiik nije drugo napisao već samo ove sinfonije, bio bi i po njima slavan. Ove se kompozicije broje megju najljepše u vremenu nakon Beethovena i donijele su Dvoitiku ime ,češki Beethoven“. U sinfoniju uveo je Dvošik narodnu igru ; sin- fonija Ze mag. ima mjesto običnoga ,seherza“ furiant, češku idealizovanu igru, koja djeluje svojim neobičnim ritmom. I ovo je jedna oso- bina Dvošikova, da je podigao prostu narodnu igru (kao Haydn, Schubert, Chopin, a u naj- novije doba Brahms i Grieg) do umjetničke visine. Sinfoniji najbliža je suite i serenata (pr- va za gudalački orhestar a druga za istrumente na dah, violončel i kontrabas), obedvije pune humora i majstorske polifonije. Uz ove pristaju 24 sinfonične varijacije, koncerat za pijanofo- rat, koncerat za violin, koncerat za violončel; za tim ,Seherzo capriecioso“, dva niza ,Slaven- *) Sint L ija je pozicija u formi velike sonate u če- tiri odsjeka. Prvi je odsjek obično »Allegro“ (katkad je pred ovim uvod kao »Adaggio“), drugi odsjek ima »Adaggio“* ili ,Andante“, ili temu s varijacijama itd. ; treći je odsjek ,Minuetto“ ili ,Scherzo sa triom (gdjekad se drugi sa trećim odsjekom promijeni), četvrti odsjek, fi- “nale, biva na način prvoga odsjeka. Ovi odsjeci se po harakteru razlikuju, ali im je ipak jedan glavni timbre, skih igara“, svaki po 8 brojeva, (origino je za pijanoforat), 8 ,Legenada“ (originć za pijano- forat), ouverture ,Gdje stanak inoj“ za trage- diju J. K. Tyl, ,Husitska“, u kojoj su upotri- jebljeni stari češki horal ,Sv. Venčeslava“ i ratna pjesma Husita ,Kdož jste boži bojovnici“, »U prirodi“, , Karneval“ i ,Otello“; 3 slavenske rapsodije, sinfonične slike*): ,Vodnik“, ,Pole- dnice“, ,Zlaty kolovrat“, ,Holoubek“ i na svr- hu ,Junačka pjesma“. Osvrnućemo se sada na komornu muziku. U ovoj vrsti kompozicije, gdje je komponista sa svojom muzom u četiri oka, koja je za ma- nje nadarene komponiste sasma nepristupna a za velike majstore nije ni zamamna ni uharna, razvio je Dvorlik veliku i sjajnim uspjehom okrunjenu djelatnost. U modernoj školi uz Brahmsa iz njemačke, Saint-Saens-a iz fran- cuske, Čajkovskog iz ruske literature, jedino Dvoiik može kao ravan pristati. Dosta je da ovdje spomenemo njegovu sonatu za violin i pijanoforat, 4 tria, kvartet s pijanofortom, 5 kvar- teta gudalačkih, kvintet s pijanofortom, 2 kvin- teta i 1 sekstet gudalački, ,Sitnice“, ,Dum- ka“, trio za 2 violina i violu itd. U kompoziciji horala i pjesme, osobito pak u oratoriju**) velikoga stila podigao se Dvo- *) Sinfonična slika nije vezana za odregjenu formu ; ona izrazuje kakvo čustvo ili riše pojav, koji odgovara naslovu komada. Tako na pr. u sinfoničnoj slici ,Holou- bek“ (Golub), čuje se njegovo gukanje itd. **) Oratorij je sasvim naličan velikoj operi, samo što je predmet crpen iz bibličke povjesti ili iz života sve- taca. Oratorij se ne predstavlja skenički, već se samo pjeva; ali u najnovije doba odstupa se od toga načela, tako na pr. oratorij DvoFakov ,Sv. Ljudmila“ bio je i predstavljan, a tako i ,Sveta Jelisava“ od Listzta. “velikih topova, te se ove bez gubitaka vra a, kao osvijet novog i sretnijeg i pridružuj j srpskoj želji, da ong_ doba, i pridružuje se općoj srps što sa . Nišu osveštalo sastankom srpskog bugarskog vladaoca, bude dugotrajno i srećnole - Rusko-japanski rafi4 O propasti japanske najveće i najbolje o klopnjače ,Hatsuse“ 1 krstarice Ad * poslao je Aleksejev ovaj izvještaj ARE: + : ci »Sa postom koja mi Je stigla preko izmegja 18 i 19 maja, došao mi je izvj kontradmirala Vithefta. 15. maja, Tano u jutru, ukazaše se s istoka tri neprijateljske o njače i tri krstarice. Njihovo je kretanje smatrano strogo i pažljivo sa Liaotešana i Ž lotnoje Gore. Kad je ova eskadra prošla. dijan Port-Arturski ona okrenu nA istok i tek . što je počela da se postavlja za bo k. pod jednom oklopnjačom tipa »Fuji pi I njenim prednjim dijelom, opazi eksplozija. Oklo njača zastade, nagnu se na desnu stranu - tonuti krmom, pošto je ispustila jak mlaz S mjesta joj se približiše dvije krstarice Zlatne Gore“ moglo se opaziti, kako puštaj I lupe, i oklopnjača poče sve više i više dobi ravnotežu. U istom trenutku približi se dm jedna oklopnjača tipa »Šikišima“ k mjestu splozije, kad na jednom ispod njene srednje nije eksplodira jedna mina, a zatim se odn i začu druga eksplozija, kao pri katastrofi ,Pe. tropavlovska“. Lagja potonu za nekoliko nuta. Treća oklopnjača izletje na otvoreno dok su krstarice ostale na mjestu katastrofe Ja sam poslao 16 torpednjača, sa zapoviješi da neprijatelja uznemiruju, i, ako im se u zgodna prilika, da lagje pojedinačno napadnu, : Krstarica , Novik“ je izašla da zaštiti torpednji .U tom trenutku pojaviše se 5 japa skih krstarica i oboriše jaku vatru na torpednj bugarskog narod natrag. Oštećene japanske krstarice nesta tako isto i ostalih krstarica, koje se pridružiše ovoj eskadri, koja je došla u pomoć, Te noći duvao jak vjetar i more je bilo jako uzburkano Sutra dan 16. maja približiše se mjestu kata- | strole tri torpiljera, protiv kojih sam poslao krstaricu ,Novik“. Torpiljeri se ukloniše i iza- gjoše na otvoreno more. »Lagja koja je eksplodirala u Kerskom za- | lijevu, bila je, zaključujući po dimnjacima, kr- starica, koja je htjela da zaštiti iskrcavanje u Kerskom zalijevu. 'Vri torpiljera, koji su takogje. štitili iskrcavanje, dobili su, kako me obalna straža izvještava, teške oštete od granata naše | lake artiljerije.“ I . j Telegrami koje smo dobili od bečkog (or | respondenz-Bureau-a tekom ove nedjelje, glase: | 22 maja, 5 ura i 30 m. po p. Pi g NIUČVANG. — Japanci utvrgjuju ne prestano brežuljke izmegju zatona Taljenv skoga i Kinčua, namještaju mnoge brzometne topove i grade šančeve, da se opru eventu nom ispadu posade Port- A\rturske. su Kaos Šo ek oj a Eo pous € uzeli Kaiping i potisli Ruse put Niučvanga. tak do visina velikih majstora. Tako je kom- ponovao pjesme: Ciganske melodije, 4 pjesme u narodnom stilu, ljubavne pjesme, bibličke pjesme, 6 pjesama iz rukopisa kralodvorskog, moravske dvopjeve itd., dalje himnu » Naslje- dnici Bijele Gore“, božanstveni ,Stabat Mater“ skroz češki oratorij ,Sveta Ljudmila“ i napo- kon ,Svatebni košile“, Psalam 149, misu u Re mag. i Requiem“. j Iz kompozicija za Pijanoforat navešćemo »Legende“, ,Furiante“, » Valčike“, »Dumky“ »Iz Sumave“ itd. KG Na svrhu dolazimo na dramatička djela U operi imao je Dvoiak najmanje sreće, sličen u tome sinfoničaru neumrlom Beethovenu koji takogjer nije bio dramatičar, ali ipak i Bata njegovim djelima ima mnogo čisto muzikalnoga blaga, mnogo krasota, za koje ova djela zaslu- žuju pažnju. — Wagnerovu stilu približavaju se opere ,Krdla uhlii“ (1871), koju je tika poslije sasvijem preradio, i » Vanda“ (1875) Mozartovski tip šaljive opere imaju : Tvrde ie lice“ (1874) i ,Šelma sedlik“ (1877). Na 2 Meyerbeerov okrenuo se je Dvoiik u ea »Dimitrij“ (1882) i ,Jakobin« (1888), koje didi bedvije opere kasnije sasvim deasi nE dati više dramatičnosti. Opere ,Čert i Kaiča“, »Rusaljka« je predmet narodna priča, već idu dvie dre matičnim putem, kojim je doenije poši ha gova posljednja opera »Armida«“. Z Dvošikova djelatnost mogla bi ge iti u tri periode; Prva je Proučavanje klasični forama, koje je tražio da oponaša 1 a ana poziciji ne znajući ih i08 724.1... sina dova? Još zadahnuti svoji £ rakterom; u drugoj Periodi Dvorsk : ojim ha- * Voiik je potpuno preradio, želeći im kojima a i nje- razdije- .«datak kom niši: trećoj periodi nalazimo tek pravih samo- 2 s Pedi u čisto njegovu slogu.... Njegova pa i onija Je ne samo odvažna i umjetna, već i razumljiva i lako uočiva, kom 2 Prvih dviju perioda uzdržalo se malo rode da ih je Dvotik bez milosrgja u- | ; tako je izgorio i i vje opere ,Krgl a uhlik«. jad ma BG, d U trećoj periodi Dvor ša smjera klasičkoga; fo . <ompozitora, po Ispunjati novim Sadržaj ak je gorljivi prista: | Ima mu je sveta a 24 ao Palestrina, Bach, Haendl, | te nijesu stvarali novih & B o odi ja one forme koje Ovih predšasnik : Glav i <. djelima ah Dvoićkova u svim njego- iz svih kom . s. avenski harakter, koji izvire reći, da je Hišike u Jako da se o njemu može skoga jezika I neki jezik uzvisio do svjet venskoga haraktetn vika Dvošćikova češkosli- zikom. "A. postala je svjetskom mu : ozart, Beethoven, lika, Nego su sam su zaostale od njih vim Dvotak djela, koja. B.> : ostala su njegova ćega Meka o, nek budu paladij dudu 5 U opće slavenskoga razvoja na je ć : . Je umio, ali muzžikalnom Polju a