Godina XIII. Dooa Cijena listu. pornoosnamanana ipaga Rea U Dubrovniku 19 Juna 1904. Broj 29. NA Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovniks Dopgisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave; javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 psra“ od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pli- maju se. -2- Za Austro-Ugarsku, Bosnu ; Hercegovinu na godinu Kruna 11, Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu ranaka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na pd godine i na četvrt godine surazmjerno. z Pojedini broj lista 20 para. o Geena Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Ezlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. + ZMAJ JOVAN JOVANOVIĆ. Smožden mučnim spomenima i nepre- kidnim jadima, koje, najzad, ni pjesma nije mogla stresti sa staračke, patničke diče izdahnuo je Zmajova u Proljeće, u doba, kad mu je, pred pedeset-pet godina, srbinjska vila zavještala gusle i gudalo sa, značajnim amanetom : >Uz njih pjevaj milom rodu svom« i taman, kad mu se gjulistan u »Zmajeveu« zaodio stolisnim ružama, da njima potonji put okiti rake ljube drugarice i Smilje jedi- nice. A umro je s pjesmom na usnama, tiho, kao što gasne kandilo pred ikonom, kao da ga smrt nije oborila, no vila pratilica okriljem dotakla, e je doba, da jedanak s tamjanom i izmirom priznanja srpskoga roda, iz kadionica-srdaca vascijeloga Srpstva u na-. krst, leti gore, pred postolje Svemoćnoga, u kolo zaslužnih drugova na liri. I pao je ve- dra čela, na kome se još jedared, baš pred smrt, istakao trag cjalova pjesnika »Srbijan- ke« iz četrdesetih godina prošlog vijeka, k6 da svjedoči, e se je ispunila želja Milutino- vića Sarajlije. : Zmaj Jovan je, odista, i bio velik pje- snik, pravi alem-kamen u gjerdanu srpskih . pjesnika od Branka na amo. Za sve doba njegova živovanja nije se, bez sumnje, ništa ou Srpstvu desilo, što nije našlo odjeka u njegovoj, za narodne jade jedinstveno osjet- ljivoj duši i izražaja u“ kićenim stihovima i pjesmi utješiteljici. A srpski narod je već znao u više navrataka, prilikom raznih obljet- nica, dati vidan znak svoga istinog počitanja i odati dostojnu poštu svome pjesniku, Zmaju miljeniku. Kako je sa zebnjom očekivao Vijesti o Zmajevu zdravlju i kako se rado- vao uskršnjem uzdarju u »83acraBu«!... Ali Usud je već drukčije uredio, Zmaj nije više megju živima, pa najvećma žalimo, što nije vidio ni pola svojih nada ostvareno, ali je, nema sumnje, izdahao opojen korjenitim uvje- renjem, da je baš sada Srpstvo u najboljem naponu, te da je Srpkinja odnjihala sinova, koji će pregalaštvom u bliskoj budućnosti stvoriti djela, kojima uporedu moći ćemo tražiti samo u memoarima iz doba prvoga vaskrsa srpske slobode. — Daj, Gospode, da megju njima bude dostojnih zamjenika Zma- jovanovih, jer, uz ponosi mač, pjesma zna čudesa stvarati... U času kad pred geni- jevu lomaču stižu glasovi priznanja iz svih krajeva Srbinove domaje, i mi sa groba ve- likoga Gundulića, klanjajući se njegovoj tva- ralačkoj moći, kličemo: Bbanag namire, Zmaj-Jovane Jovanoviću, vječan ti spomen, besamrtni pjesniče, a slava ti prelazila s pa- sova na pasove, dok je Srpstva i dok je srpske pjesme! Zmaj se rodio u čuvenoj srpskoj porodici 27. novembra 1883., i tu je primio prve srpske misli. Porodica ta bijaše jedna od prvih u Srp- stvu, a i Novi Sad, koji je pjesniku mjesto ro- gjenja, bijaše tada jedno od prvih mjesta srp- skih u Vojvodini, u kojoj je tada srpska na- rodna misao stala širiti krila. Porodica Jovano- vićeva gajila je u krilu svome srpsku misao, koju je porodično blagostanje, a naročito veze s odličnim Srbima još više podgrijevalo. Rado se spominje, kako je sam Sima Milutinović, prvi tada pjesnik u Srpstvu, bio gost u kući pjesnikova oca, te je poznata i ona simpatična scena, kako je poljubio maloga Zmaja, kad se Opraštao, putujući dalje. Naročito je mati utjecala na pjesnikovo Sree. Ona je bila iz čuvene porodice Gavanskih iz Sentomaša, a bila je nježna srca, te je naro- čito svojom duševnom nježnošću utjecala na bujno srce svoga sinka pjesnika. Tražiš li, veli »N. Srbobran“ osnov i porijeklo rijetkoj umilja- tosti i duševnoj finoći u Zmajevim pjesmama, valja da tražiš u nježnosti materinoj, koja je na njega prešla što naslijegjem što vaspitanjem. Osim porodičnih prilika i nježnosti mate- rinske razvijaše se duh Zmajev i pod utjecajem tadašnjih narodnih prilika, i tadašnja nova po- jezija srpska učinila je znatan utjecaj na njegov duh i njegovo pjesništvo. To se jasno vidi iz njegovih prvih pokušaja pjesničkih, koji su pod očevidnim utjecajem Brankove pojezije. Ti prvi njegovi pokušaji, koji su do danas očuvani, iz vremena su od god. 1849. do god. 1852., ma da je Zmaj i dotle i to vrlo rano pjevao. Tada je pjesnik još gjak bio, a bijaše megju šesnaestom i devetnaestom godinom. Mnogi su pjesnici počeli pod utjecajem kojeg stranog pjesnika, no Zmaj je počeo pod utjeca- jem čiste srpske pojezije i njegovo pjesničko srce napilo se prvo sa vrela srpskoga. On je po tom svoj duh krijepio i na dru- gim vrelima. Zmaj je učio u Halašu, Požunu i Pošti, te se tu upoznao s magjarskom pojezijom, koja mu je omiljela bila, te je vrijedno prevo- dio iz magjarskih pjesnika. No pri tom je ne- gov duh pjesnički samostalan ostao, i njegovi prijevodi ovi tako su uzoriti, da se čine, kao da su srpski originali. Rijetko je u opće takih prijevoda, te ljudi znaoci jezika magjarskog tvrde, da su Zmajevi prijevodi mjestimice nad- mašili original. Bujan duh mladog pravnika, nadahnutog čistim i jakim pjesničkim duhom, svario je sve strane osobine pjesničke i učinio od tugjih proizvoda književnih srpske. Njegov bujni pjesnički duh dobi još više poleta, kad na- stade 1861. god. ustavno vrijeme. Tada pjesnik bijaše svršio prava, te pri gradskim izborima u N. Sadu bude izabran za podbilježnika. To je ono čuveno i slavno vrijeme, kad je magi- strat novosadski bio u srpskim rukama, kad no je Miletić gradski načelnik bio. Tada je nastalo novo vrijeme i u srpskoj kniževnosti, kojoj je Novi Sad bio središte. Tu je Zmaj izdavao ,Ja- vor“, slavnu onu godinu Javora, u kojem su se rojile ideje tadašnje Književne Omladine Srp- ske. Tu je počeo i ,Komarca“ izdavati — pje- sniku rodoljubu trebao je uz liru i bič. U to vrijeme (u Novome Sadu je ostao tri godine 1861-1863.) pada i njegova pjesnička ženidba sa Ružom, kojoj je ispjevao ,Gjuliće“, najljepše evijeće srpske umjetničke pojezije. Da se nije oženio, ne bismo imali ovoga krasnoga vijenca pjesničkog, a da ga smrću njenom ne zadesi ljuta rana, ne bismo imali — ,(Gjulića uvelaka.“ z No ne ostade dugo u N. Sadu, jer ga iza- braše za nadzornika u Tekelijanumu u Pešti, gdje je bio centar, oko kojeg se omladina pri- kupljala. Ovdje prevede >»Demona«, izdavaše .Zmaja“, napisao je ,Sarana“ i izdao kalendar ,Priklapalo“. Pošto je izučio medicinske škole, ostavi Peštu, da se vrati kao ljekar u sredinu svoga naroda. Prvo se nastani u Pančevu, ali ne osta ondje, jer ga je pjesnička narav vukla da što više krajeva srpskih progje, te je tako otišao iz Pančeva u Karlovce, odavde u Futog, pa u Kamenicu, u Biograd, iz Biograda u Zagreb, a odavde u Kamenicu, gdje je i umio. U .Pančevu je nastavio svoj pjesnički rad, a uz to je izdavao kalendar »Žižu«, u kojem je bičem besmrtne satire šibao, što mu se činilo da je u narodu truhlo. No ovdje mu umre nje- gova Ruža, pa od žalosti ode u Karlovce, a onda u Futog, gdje mu smrt pokosi najmilije sjećanje na njegovu milu ženu, njegovu kćerku Smiljku. : , U Novom Sadu dočekaše ga s velikim simpatijema te, kao nigda dotle u Srpstvu, proslaviše njegove dvadesetpetogodi- šnjice. I u Beču je bio, ali je bio u najtješnjoj vezi s narodom svojim. Odavde je uregjivao »Neven“, te njime vaspitavao srpsku djecu u srpskome duhu. Njegov dolazak u Biograd pravi je triumf za srpsku književnost, jer je tom prilikom slo- bodna srpska država pokazala, koliko cijeni pjesništvo i pjesnika. U Kamenici je provodio pjesnički život u lijepoj prirodi. Tu i u okolini su rado gledali Zmaja, koji je imao tu i svoj Zmajevac, na ko- jem je lijepih pjesama spjevao. Za sve ovo vrijeme uradio je mnogo za narod i za pjesništvo srpsko. Dočekao je bio bogatu jesen života svoga, te je mogao mirne duše sam sebi priznati, da je bio pravi sin na- rodni, valjan Srbin i rodoljub srpski. Lira je njegova narodu srpskom sveta, jer je svaki srp- ski pokret odjekivao na njojzi; pero je njegovo narodu srpskom zlatno, jer ga je oduševljavalo slavljem prošlih dana, proricanjem ljepše bu- dućnosti i oplemenjavalo čovječanskim vrlinama. Kako je silna bila ljubav srpskoga naroda prema njemu, dokazala je najbolje proslava nje- gove 50-godišnjice u Zagrebu 12 (24.) juna 1899 god. Srpstvo sa sviju strana pozdravilo je na- rodnog pjesnika. Rijetko je kada koji Srbin doživio toliku počast. X“ Poslije nekog vremena preselio se Zmaj i opet u pitomu Kamenicu. Već od duže vre- mena pobolijevao je on, ali smo se još uvijek tješili nadom, da ne će tako brzo iz naše sre- dine. Ali ga evo smrt otrže da nad njegovim grobom sjedini sve srpske duše u dubokoj po- šti prema velikom sinu narodnom. slavlje Nad grobom Zmaja. Pjesnik zublja a stihovi plamen Koji svijetli, dok se zublja mori U toplini, kojom svjetlost gori ; Kratko vr'jeme, i ona je kamen, Ali tužno to prirodno amen Pjesma ne zna, što mil'jonim zbori; Uv'jek novoj raduje se zori, Sred vehnuća besmrtnosti znamen. O narode, daj oteri oči, Jer se starac uzdigo do kraja Gdje se srce u jadu ne koči! Smrt je slaba da umori Zmaja, Jer htjedoše vile da se roči Sa životom srpskih naraštaja! . E Odgovor kralja Petra I. na pozdrav g. Koste Glavinića, predsjednika Biogradske općine. Dragi moji Biogragjani! Navršuje se godina dana, od kako sam ponova u sredini vašoj, u mjestu rogjenja moga, u milom Biogradu. Otišao sam kao dijete i malo je onih megju vama, koji su me prije odlaska znali. Vratio sam se poslije punih četrdeset i pet godina kao starac, salomljen i borbom života i željom za otadžbinom. : I poslije tolikogodišnjeg odsustva vi ste me, dragi moji Biogragjani, čim sam stupio na zemljište mile Srbije, s iskrenim oduševljenjem prihvatili. Prijem, koji sam najprije kod vas našao, ohrabrio me je, dao mi je moći, povratio mi je mladićsku snagu za teške poslove koji su me očekivali. ; Hvala vam, dragi moji Biogragjani. U doenijem putu mome kroz Srbiju, na Dunavu, uz Moravu, kraj Nišave, pa i tamo na obalama valovite Drine, nailazio sam ja na isti oduševljeni prijem, na istovjetne osjećaje lju- bavi i odanosti prema meni i mom domu. Biograd je dakle i ovog puta kao i uvijek bio vjerni odjek želja i potreba cijelog naroda srpskog. Bez sumnje su, u toku ovih dvanaest mjeseci, neprijatelji mirnog razvitka činili po- kušaje, zasnovane na težnji, da se pred svije- tom, ma i prividno pokaže, da izmegju prijesto- nice i Srbije ne postoji ona solidarnost u osje- ćajima, koja treba i mora da ih vezuje. Ali je sav trud njihov bio uzaludan, jer su im se svi pokušaji razbili o svijest i oda- nost mojih vjernih Biogragjana. Polako, blagodareći dostojanstvenom drža- nju svekolikog stanovništva prijestonice umukli su i svi ti glasovi, koji su remetili jednoduš- nost osjećaja i želja njihovih. Danas, na kraju prve godine moje vlada- vine, ja sa zadovoljstvom konstatujem, da je ta jednodušnost u pogledu na izvršenu promjenu, za svagda utvrgjena. Ja sam se trudio da nade, koje su bile vezate za moj povratak u Srbiju opravdam, da da u Srbiji vaspostavim vjeru u ustav i zakone. Godina dana nije velik razmak vremena u životu jednog naroda. Ali smo mi, ja i moj narod, zajedničkim radom i za tu godinu dana postigli uspjehe, kojim se možemo zadovoljiti. Poštovanjem ustava i zakona utvrgjen je pravni red, a njime stvorene pogodbe za sve- stran rad na narodnom materijalnom napredo- vanju i moralnom razviću. Ugled Srbije stalno raste, a time se obez- bjegjuju izgledi za ljepšu budućnost. Ovaj jednogodišnji zajednički rad na dobru otadžbine bez obzira na neophodnu partijsku pocijepanost zbližio nas je još i više, a na pr- vom mjestu učvrstio veze izmegju mene i vas, dragi moji Biogragjani. Ova svečana, veličanstvena proslava moga izbora, koju ste vi. priredili, dokaz je za mene, da je dosadanji rad moj naišao na opšte odo- bravanje, da sam ja držanjem svojim odgovorio očekivanju vašem. Za mene nema veće sreće no da vidim, da se rad moj odobrava i poštuje, da se iskrena želja moja, da Srbiju vidim preobraženu, razu- mije i cijeni. Hvala vam, Biogragjani, na toj manifesta- ciji i budite uvjereni, da mi je ona dala ovako starom puno snage za nov rad na dobru lijepe otadžbine naše. Živjela Srbija, živio moj mili narod, živjela dična prijestonica srpska. Tipuspona u Ilpocsjera. Bempopagunuxke Baaxpyre y Op6nja. — One gembopazunake 3anpyre y Cp6sja enazgajy nog 2nasnu cases. Cmjep oBora caBesa jecr: 1) ga sa- upya«u cBe sem;opagunuke saupyre y Kpazessnu Cp6uju; 2) na ce crapa 0 OCHBBAY HOBHX 8€M/60- pagugdkux sagpyra“ u za ce 6puue o upasnanom paniy H HaupenoBaiy CBEx BeMBOPAJHHUKBX Baxpy- ra; 3) ga upema eBagom upezeTaBiba u 6pamu mu- repece nojeguunx u cBux semBopaguuukax sagpy- ra; 4) ga ce crapa 0 OCHEBAY HP YDPABIBAY CPeeKHX, OKPJ2KHHX H 3EMABCKEHX CaBeSA BEM/DOpA/I- HuugBx saapyra; 5) na upeko esojax Hagsopiuga BPIIH Wperege u OxpxkaBa Haggop Hau pagom m eTamem nojegaHux u CBHX 8€M/BOpSJEH4EHX sanpyra H caBe3a. UganoBu rzaBnora casesa mory 6uTu: sem;0- panuuuke sagpyre HP IBEXOBH CpeeKH, OKDyoKHH u 3eMAJECKU CaBEBH, A H NOjeNuHNE KAO NOouacuu m Nonuenu uJaHoBu, Jem /bOpazanuke sagpyre u cape- Be puma y rasnu cases yupasas onćop osora NOCIPJIbera, a Novacne u nonuene uwzanose 6upa KOHrpeć ua npnjenzor yupaBuora ogćopa. CBake rogue cacrajy ce uJaHoBu r7assora caBesa Ha gonrpec, Koju pjemaBa o cima nura- IBHMA NJIABHOTA CaBE3A, A Ty Ce NOpen TOra uurajy noyane pacupase u pjemasajy narawa onliera npu- Bpegaora u mapojuora snavaja. ===> (Cenmu Konrpec Cpnekux CPBHHE, HE HONYNITAJ BEM.bE edeno us maka uenyrmrajy u orpannuna ME Cp6u mMuora cpucka cea, opire HKa1L u Guyio). BemMiopannukux Banpyra, onpxan 12. (25) Maja 1904. rozune y TonycKoM, uspekao je jenuo/yriuo 0oBo: M3 HNIAKA, jep je esaxa rpyaa, eBaxa Gpasgja, 6BAKM IeZA.B CPIEKO BEM,bO, CBAKA N3Fy6.peHA KyhHNA, CRAKO HANymTEHO Kyhumre epneko, wmro Cp6u aakomu- nponajy — nemsnjepuu naponu ry6nrax, enrypna u nensGjexusa napogua nupomacr, najsehe epneko uapogno nagajerno. (Taxo, m caMO Tako uary6uiu emo e OmuTune, na u uuraBe cpneke «pajeBe, rje ce caga npyru mupe m pasmeky, a jom sa xojy rogumy nuru ke ce 8Haru HuTu cnoMmiaru, na je Tamo CpG6a