Godina XIII.

Dooa

Cijena listu.

pornoosnamanana

ipaga Rea

U Dubrovniku 19 Juna 1904.

Broj 29.

NA

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovniks
Dopgisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave;
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 psra“
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne pli-
maju se.

-2-

Za Austro-Ugarsku, Bosnu ;
Hercegovinu na godinu Kruna 11,
Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
ranaka 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10.

Na pd godine i na četvrt godine
surazmjerno. z
Pojedini broj lista 20 para.

o Geena

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris

Ezlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

+ ZMAJ JOVAN JOVANOVIĆ.

Smožden mučnim spomenima i nepre-
kidnim jadima, koje, najzad, ni pjesma nije
mogla stresti sa staračke, patničke diče
izdahnuo je Zmajova u Proljeće, u doba, kad
mu je, pred pedeset-pet godina, srbinjska
vila zavještala gusle i gudalo sa, značajnim
amanetom :

>Uz njih pjevaj milom rodu svom«
i taman, kad mu se gjulistan u »Zmajeveu«
zaodio stolisnim ružama, da njima potonji
put okiti rake ljube drugarice i Smilje jedi-
nice. A umro je s pjesmom na usnama,
tiho, kao što gasne kandilo pred ikonom, kao
da ga smrt nije oborila, no vila pratilica
okriljem dotakla, e je doba, da jedanak s
tamjanom i izmirom priznanja srpskoga roda,

iz kadionica-srdaca vascijeloga Srpstva u na-.

krst, leti gore, pred postolje Svemoćnoga, u
kolo zaslužnih drugova na liri. I pao je ve-
dra čela, na kome se još jedared, baš pred
smrt, istakao trag cjalova pjesnika »Srbijan-
ke« iz četrdesetih godina prošlog vijeka, k6
da svjedoči, e se je ispunila želja Milutino-
vića Sarajlije. :

Zmaj Jovan je, odista, i bio velik  pje-
snik, pravi alem-kamen u gjerdanu srpskih
. pjesnika od Branka na amo. Za sve doba
njegova živovanja nije se, bez sumnje, ništa
ou Srpstvu desilo, što nije našlo odjeka u
njegovoj, za narodne jade jedinstveno  osjet-
ljivoj duši i izražaja u“ kićenim stihovima i
pjesmi utješiteljici. A srpski narod je već
znao u više navrataka, prilikom raznih obljet-
nica, dati vidan znak svoga istinog počitanja
i odati dostojnu poštu svome pjesniku,
Zmaju miljeniku. Kako je sa zebnjom očekivao
Vijesti o Zmajevu zdravlju i kako se rado-
vao uskršnjem uzdarju u »83acraBu«!... Ali
Usud je već drukčije uredio, Zmaj nije više
 megju živima, pa najvećma žalimo, što nije
vidio ni pola svojih nada ostvareno, ali je,
nema sumnje, izdahao opojen korjenitim uvje-
renjem, da je baš sada Srpstvo u najboljem
naponu, te da je Srpkinja odnjihala sinova,
koji će pregalaštvom u bliskoj budućnosti
stvoriti djela, kojima uporedu moći ćemo
tražiti samo u memoarima iz doba prvoga
vaskrsa srpske slobode. — Daj, Gospode, da
megju njima bude dostojnih zamjenika Zma-
jovanovih, jer, uz ponosi mač, pjesma zna
čudesa stvarati... U času kad pred geni-
jevu lomaču stižu glasovi priznanja iz svih
krajeva Srbinove domaje, i mi sa groba ve-
likoga Gundulića, klanjajući se njegovoj tva-
ralačkoj moći, kličemo: Bbanag namire,
Zmaj-Jovane Jovanoviću, vječan ti spomen,
besamrtni pjesniče, a slava ti prelazila s pa-
sova na pasove, dok je Srpstva i dok je
srpske pjesme!

Zmaj se rodio u čuvenoj srpskoj porodici
27. novembra 1883., i tu je primio prve srpske
misli. Porodica ta bijaše jedna od prvih u Srp-
stvu, a i Novi Sad, koji je pjesniku mjesto ro-
gjenja, bijaše tada jedno od prvih mjesta srp-
skih u Vojvodini, u kojoj je tada srpska na-
rodna misao stala širiti krila. Porodica Jovano-
vićeva gajila je u krilu svome srpsku misao,
koju je porodično blagostanje, a naročito veze
s odličnim Srbima još više podgrijevalo. Rado
se spominje, kako je sam Sima Milutinović,
prvi tada pjesnik u Srpstvu, bio gost u kući
pjesnikova oca, te je poznata i ona simpatična

scena, kako je poljubio maloga Zmaja, kad se
Opraštao, putujući dalje.

Naročito je mati utjecala na pjesnikovo
Sree. Ona je bila iz čuvene porodice Gavanskih
iz Sentomaša, a bila je nježna srca, te je naro-
čito svojom duševnom nježnošću utjecala na
bujno srce svoga sinka pjesnika. Tražiš li, veli
»N. Srbobran“ osnov i porijeklo rijetkoj umilja-
tosti i duševnoj finoći u Zmajevim pjesmama,
valja da tražiš u nježnosti materinoj, koja je na
njega prešla što naslijegjem što vaspitanjem.

Osim porodičnih prilika i nježnosti mate-
rinske razvijaše se duh Zmajev i pod utjecajem
tadašnjih narodnih prilika, i tadašnja nova po-
jezija srpska učinila je znatan utjecaj na njegov
duh i njegovo pjesništvo. To se jasno vidi iz
njegovih prvih pokušaja pjesničkih, koji su pod
očevidnim utjecajem Brankove pojezije.

Ti prvi njegovi pokušaji, koji su do danas
očuvani, iz vremena su od god. 1849. do god.
1852., ma da je Zmaj i dotle i to vrlo rano
pjevao. Tada je pjesnik još gjak bio, a bijaše
megju šesnaestom i devetnaestom godinom.
Mnogi su pjesnici počeli pod utjecajem kojeg
stranog pjesnika, no Zmaj je počeo pod utjeca-
jem čiste srpske pojezije i njegovo pjesničko
srce napilo se prvo sa vrela srpskoga.

On je po tom svoj duh krijepio i na dru-
gim vrelima. Zmaj je učio u Halašu, Požunu i
Pošti, te se tu upoznao s magjarskom pojezijom,
koja mu je omiljela bila, te je vrijedno prevo-
dio iz magjarskih pjesnika. No pri tom je ne-
gov duh pjesnički samostalan ostao, i njegovi
prijevodi ovi tako su uzoriti, da se čine, kao
da su srpski originali. Rijetko je u opće takih
prijevoda, te ljudi znaoci jezika magjarskog
tvrde, da su Zmajevi prijevodi mjestimice nad-
mašili original.

Bujan duh mladog pravnika, nadahnutog
čistim i jakim pjesničkim duhom, svario je sve
strane osobine pjesničke i učinio od tugjih
proizvoda književnih srpske. Njegov  bujni
pjesnički duh dobi još više poleta, kad na-
stade 1861. god. ustavno vrijeme. Tada pjesnik
bijaše svršio prava, te pri gradskim izborima
u N. Sadu bude izabran za podbilježnika. To
je ono čuveno i slavno vrijeme, kad je magi-
strat novosadski bio u srpskim rukama, kad no
je Miletić gradski načelnik bio. Tada je nastalo
novo vrijeme i u srpskoj kniževnosti, kojoj je
Novi Sad bio središte. Tu je Zmaj izdavao ,Ja-
vor“, slavnu onu godinu Javora, u kojem su se
rojile ideje tadašnje Književne Omladine  Srp-
ske. Tu je počeo i ,Komarca“ izdavati — pje-
sniku rodoljubu trebao je uz liru i bič.

U to vrijeme (u Novome Sadu je ostao
tri godine 1861-1863.) pada i njegova pjesnička
ženidba sa Ružom, kojoj je ispjevao ,Gjuliće“,
najljepše evijeće srpske umjetničke pojezije. Da
se nije oženio, ne bismo imali ovoga krasnoga
vijenca pjesničkog, a da ga smrću njenom ne
zadesi ljuta rana, ne bismo imali — ,(Gjulića
uvelaka.“ z
No ne ostade dugo u N. Sadu, jer ga iza-
braše za nadzornika u Tekelijanumu u Pešti,
gdje je bio centar, oko kojeg se omladina pri-
kupljala. Ovdje prevede >»Demona«, izdavaše
.Zmaja“, napisao je ,Sarana“ i izdao kalendar
,Priklapalo“.

Pošto je izučio medicinske škole, ostavi
Peštu, da se vrati kao ljekar u sredinu svoga
naroda. Prvo se nastani u Pančevu, ali ne osta
ondje, jer ga je pjesnička narav vukla da što
više krajeva srpskih progje, te je tako otišao
iz Pančeva u Karlovce, odavde u Futog, pa u
Kamenicu, u Biograd, iz Biograda u Zagreb, a
odavde u Kamenicu, gdje je i umio.

U .Pančevu je nastavio svoj pjesnički rad,
a uz to je izdavao kalendar »Žižu«, u kojem
je bičem besmrtne satire šibao, što mu se činilo
da je u narodu truhlo. No ovdje mu umre nje-
gova Ruža, pa od žalosti ode u Karlovce, a
onda u Futog, gdje mu smrt pokosi najmilije
sjećanje na njegovu milu ženu, njegovu kćerku
Smiljku. : ,

U Novom Sadu dočekaše ga s velikim
simpatijema te, kao nigda dotle u Srpstvu,

proslaviše njegove  dvadesetpetogodi-
šnjice.

I u Beču je bio, ali je bio u najtješnjoj
vezi s narodom svojim. Odavde je uregjivao
»Neven“, te njime vaspitavao srpsku djecu u
srpskome duhu.

Njegov dolazak u Biograd pravi je triumf
za srpsku književnost, jer je tom prilikom slo-
bodna srpska država pokazala, koliko cijeni
pjesništvo i pjesnika.

U Kamenici je provodio pjesnički život u
lijepoj prirodi. Tu i u okolini su rado gledali
Zmaja, koji je imao tu i svoj Zmajevac, na ko-
jem je lijepih pjesama spjevao.

Za sve ovo vrijeme uradio je mnogo za
narod i za pjesništvo srpsko. Dočekao je bio
bogatu jesen života svoga, te je mogao mirne
duše sam sebi priznati, da je bio pravi sin na-
rodni, valjan Srbin i rodoljub srpski. Lira je
njegova narodu srpskom sveta, jer je svaki srp-
ski pokret odjekivao na njojzi; pero je njegovo
narodu srpskom zlatno, jer ga je oduševljavalo
slavljem prošlih dana, proricanjem ljepše bu-
dućnosti i oplemenjavalo čovječanskim vrlinama.

Kako je silna bila ljubav srpskoga naroda
prema njemu, dokazala je najbolje proslava nje-
gove 50-godišnjice u Zagrebu 12 (24.) juna 1899
god. Srpstvo sa sviju strana pozdravilo je na-
rodnog pjesnika. Rijetko je kada koji Srbin
doživio toliku počast. X“

Poslije nekog vremena preselio se Zmaj
i opet u pitomu Kamenicu. Već od duže vre-
mena pobolijevao je on, ali smo se još uvijek
tješili nadom, da ne će tako brzo iz naše sre-
dine. Ali ga evo smrt otrže da nad njegovim
grobom sjedini sve srpske duše u dubokoj po-
šti prema velikom sinu narodnom.

slavlje

Nad grobom Zmaja.

Pjesnik zublja a stihovi plamen
Koji svijetli, dok se zublja mori
U toplini, kojom svjetlost gori ;
Kratko vr'jeme, i ona je kamen,

Ali tužno to prirodno amen
Pjesma ne zna, što mil'jonim zbori;
Uv'jek novoj raduje se zori,

Sred vehnuća besmrtnosti znamen.

O narode, daj oteri oči,
Jer se starac uzdigo do kraja
Gdje se srce u jadu ne koči!
Smrt je slaba da umori Zmaja,
Jer htjedoše vile da se roči
Sa životom srpskih naraštaja!
. E

Odgovor kralja Petra I.

na pozdrav g. Koste Glavinića, predsjednika
Biogradske općine.

Dragi moji Biogragjani!

Navršuje se godina dana, od kako sam
ponova u sredini vašoj, u mjestu rogjenja moga,
u milom Biogradu.

Otišao sam kao dijete i malo je onih megju
vama, koji su me prije odlaska znali.

Vratio sam se poslije punih četrdeset i pet
godina kao starac, salomljen i borbom života i
željom za otadžbinom. :

I poslije tolikogodišnjeg odsustva vi ste
me, dragi moji Biogragjani, čim sam stupio na
zemljište mile Srbije, s iskrenim oduševljenjem
prihvatili.

Prijem, koji sam najprije kod vas našao,
ohrabrio me je, dao mi je moći, povratio mi je
mladićsku snagu za teške poslove koji su me
očekivali. ;

Hvala vam, dragi moji Biogragjani.

U doenijem putu mome kroz Srbiju, na
Dunavu, uz Moravu, kraj Nišave, pa i tamo na
obalama valovite Drine, nailazio sam ja na isti

oduševljeni prijem, na istovjetne osjećaje lju-
bavi i odanosti prema meni i mom domu.

Biograd je dakle i ovog puta kao i uvijek
bio vjerni odjek želja i potreba cijelog naroda
srpskog.

Bez sumnje su, u toku ovih dvanaest
mjeseci, neprijatelji mirnog razvitka činili po-
kušaje, zasnovane na težnji, da se pred svije-
tom, ma i prividno pokaže, da izmegju prijesto-
nice i Srbije ne postoji ona solidarnost u osje-
ćajima, koja treba i mora da ih vezuje.

Ali je sav trud njihov bio uzaludan, jer
su im se svi pokušaji razbili o svijest i oda-
nost mojih vjernih Biogragjana.

Polako, blagodareći dostojanstvenom drža-
nju svekolikog stanovništva prijestonice umukli
su i svi ti glasovi, koji su remetili jednoduš-
nost osjećaja i želja njihovih.

Danas, na kraju prve godine moje vlada-
vine, ja sa zadovoljstvom konstatujem, da je ta
jednodušnost u pogledu na izvršenu promjenu,
za svagda utvrgjena.

Ja sam se trudio da nade, koje su bile
vezate za moj povratak u Srbiju opravdam, da
da u Srbiji vaspostavim vjeru u ustav i zakone.

Godina dana nije velik razmak vremena
u životu jednog naroda.

Ali smo mi, ja i moj narod, zajedničkim
radom i za tu godinu dana postigli uspjehe,
kojim se možemo zadovoljiti.

Poštovanjem ustava i zakona utvrgjen je
pravni red, a njime stvorene pogodbe za sve-
stran rad na narodnom materijalnom napredo-
vanju i moralnom razviću.

Ugled Srbije stalno raste, a time se obez-
bjegjuju izgledi za ljepšu budućnost.

Ovaj jednogodišnji zajednički rad na dobru
otadžbine bez obzira na neophodnu partijsku
pocijepanost zbližio nas je još i više, a na pr-
vom mjestu učvrstio veze izmegju mene i vas,
dragi moji Biogragjani.

Ova svečana, veličanstvena proslava moga
izbora, koju ste vi. priredili, dokaz je za mene,
da je dosadanji rad moj naišao na opšte odo-
bravanje, da sam ja držanjem svojim odgovorio
očekivanju vašem.

Za mene nema veće sreće no da vidim, da
se rad moj odobrava i poštuje, da se iskrena
želja moja, da Srbiju vidim preobraženu, razu-
mije i cijeni.

Hvala vam, Biogragjani, na toj manifesta-
ciji i budite uvjereni, da mi je ona dala ovako
starom puno snage za nov rad na dobru lijepe
otadžbine naše.

Živjela Srbija, živio moj mili narod, živjela
dična prijestonica srpska.

Tipuspona u Ilpocsjera.

Bempopagunuxke Baaxpyre y Op6nja. — One
gembopazunake 3anpyre y Cp6sja enazgajy nog
2nasnu cases. Cmjep oBora caBesa jecr: 1) ga sa-
upya«u cBe sem;opagunuke saupyre y Kpazessnu
Cp6uju; 2) na ce crapa 0 OCHBBAY HOBHX 8€M/60-
pagugdkux sagpyra“ u za ce 6puue o upasnanom
paniy H HaupenoBaiy CBEx BeMBOPAJHHUKBX Baxpy-
ra; 3) ga upema eBagom upezeTaBiba u 6pamu mu-
repece nojeguunx u cBux semBopaguuukax  sagpy-
ra; 4) ga ce crapa 0 OCHEBAY HP YDPABIBAY
CPeeKHX, OKPJ2KHHX H 3EMABCKEHX CaBeSA BEM/DOpA/I-
HuugBx saapyra; 5) na upeko esojax Hagsopiuga
BPIIH Wperege u OxpxkaBa Haggop Hau pagom m
eTamem nojegaHux u CBHX 8€M/BOpSJEH4EHX sanpyra
H caBe3a.

UganoBu rzaBnora casesa mory 6uTu: sem;0-
panuuuke sagpyre HP IBEXOBH CpeeKH, OKDyoKHH u
3eMAJECKU  CaBEBH, A H NOjeNuHNE KAO NOouacuu m
Nonuenu uJaHoBu, Jem /bOpazanuke sagpyre u cape-
Be puma y rasnu cases yupasas onćop osora
NOCIPJIbera, a Novacne u nonuene uwzanose 6upa
KOHrpeć ua npnjenzor yupaBuora ogćopa.

CBake rogue cacrajy ce uJaHoBu r7assora
caBesa Ha gonrpec, Koju pjemaBa o cima nura-
IBHMA NJIABHOTA CaBE3A, A Ty Ce NOpen TOra uurajy
noyane pacupase u pjemasajy narawa onliera npu-
Bpegaora u mapojuora snavaja.

===> (Cenmu Konrpec Cpnekux
CPBHHE, HE HONYNITAJ BEM.bE
edeno us maka uenyrmrajy u orpannuna
ME Cp6u mMuora cpucka cea, opire
HKa1L u Guyio).

BemMiopannukux Banpyra, onpxan 12. (25) Maja 1904. rozune y TonycKoM, uspekao je jenuo/yriuo 0oBo:
M3 HNIAKA, jep je esaxa rpyaa, eBaxa Gpasgja, 6BAKM IeZA.B CPIEKO BEM,bO, CBAKA N3Fy6.peHA KyhHNA, CRAKO HANymTEHO Kyhumre epneko, wmro Cp6u aakomu-
nponajy — nemsnjepuu naponu ry6nrax, enrypna u nensGjexusa napogua nupomacr, najsehe epneko uapogno nagajerno. (Taxo, m caMO Tako uary6uiu emo
e OmuTune, na u uuraBe cpneke «pajeBe, rje ce caga npyru mupe m pasmeky, a jom sa xojy rogumy nuru ke ce 8Haru HuTu cnoMmiaru, na je Tamo CpG6a