Godina XIII. “ oocianizv 73v Za Austro-Ugarsku, Bosnu ; glercegovinu na godinu Kruna 1], 7a Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu ranska 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr, 14 Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. pomno . Hartelove narede | Dužni smo malo od x .Narodnomu Listu“, ja 2 mn : S sjetio mz. P Preporogjenom broju. ,,Na- podni List“ iz našega uvodnoga članka o Jafironovu govoru istiještio je, da nam n idu nikako u slast“ Hartelove naredbe o S. iprocitetu zagrebačk ilišta i Sani oj a Besa Tušek : naredbe u ve- Mea govorima D.ra Zaffrona u ovogodišnjim delegacijama, jer ,da je Dr. Zaffron govorio koncem svibnja i početkom lipnja u delega- cijama, a naredbe (Hartelove) nose nadnev- ke: 10 listopada 1902 i 24 travnja o. g“ Ovo je stari način polemike; mi smo mislili, da će ,novi kurs“ donijeti i nove običaje“, a tamo ostalo sve pri starom, bi- va, podvale; i to nam je žao, jer ge bez razloga i potrebe ucka hrvatsko javno mni- jenje protiv našega lista. Evo što smo mi u . spomenutom članku kazali : Ovaki postupak i ovaka politika valjda će ž donijeti Hrvatima koju mrvicu, kao što je već sada donijela djelomično priznanje položenijeh pravničkijeh ispita na zagrebačkoj universitati djacima iz Dalmacije i Istrije. Ali za mrvice gaziti načela i biti za politiku mosta, preko ko- jega se ide protiv svoje braće, nije dostojno na- zodnijeh predstavnika, kojijem su uvijek na je- -ziku: sloboda, ujedinjenje i druge fraze. = Iz ovijeh redaka ne može se na nijedan način izvesti, da nam ,ne idu u slast“ Har- lelove naredbe, već je to samo kritika poli- ofike mrvic4, koju hrvatski poslanici odavna > djeraju na račun budućnosti i Srba i Hrvata. Onijem našijem člankom bio je osugjen vas ostari kurs“ hrvatske politike, koji se, po- slije proglašenja ,novoga kursa“, opet u Zaffronovu govoru pojavio. Otkuda da baš mma ,ne idu u slast“ Hartelove naredbe o miprocitetu zagrebačke universitati, kad je baš ovaj list pokrenuo pitanje o reviziji pro- grama srpske narodne stranke i predložio omu tačku o sjedinjenju?! Ovo je, kad se sva- koga hoće mjeriti svojijem laktom! , Narodni Ligi“ ne će pak nikada od nas dočekati, da se veselimo Hartelovijem naredbama. Pa ot- kuda da se mi veselimo, kad se i hrvatski listovi nijesu mnogo radovali? Što se pak tiče neznanja predbačenoga nam od ,Narodnoga Lista“, i to nikako ne stoji, jer se u prosugjivanju povoda i uz- roka ne gleda toliko na nadnevke (datume) na ministarskijem naredbama. Onijem navo- dom o ,nadnevcima“ ,Narodni List“ može uvjeriti političku djecu, a ne ljude kojijem je politika, može se reći, zanat. Glavnomu ured- niku , Narodnoga Lista“, poslaniku Biankiniju, biće poznato, da austrijske vlade, prije nego objelodane kakvu naredbu — koja zasijeca u narodno-politička pitanja ove ili one stran- ke, ili ti, bolje, koja čini koncesija ovoj ili 0- noj stranci —.stupe u pregovore s posla- nieima one stranke, te na temelju uzajamno“ ga do ut des udešuju svoj postupak. Tako biće austrijska vlada vodila ne jedan put Pregovore s predstavnicima hrvatskijem o re- čiprocitetu zagrebačke universitati, tako isto biće bilo govora i o novom kursu“, te oni Cijena list SElkum,, me U Dubrovniku 17 Jula 1904. Broj 29. ž Salju se administraciji Dubrovnik» “Dopisi se šalju uredništvu. / Rukopisi se ne vraćaju. : Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova). Ako se viš+ puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pi- maju se. Pretplata i oglasi. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik dai Kio n Qaoris8. koji vedre i oblače u, hrvatskijem redovima Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. biće razumjeli, da austrijskoj vladi nikako ne ide u slast ,novi kurs“, i, dok toga kursa bude u hrvatskoj politici, da ne samo ne će biti ni mrvica, već da se treba spremiti na očajnu borbu s vladom, koja je u sjevernoj Dalmaciji već i počela s izborom poslanika u vanjskijem općinama šibenskoga kotara. Nadnevci na. Hartelovijem naredbama baš potkrepljuju našu tvrdnju: jedna naredba nosi datum još od 10. oktobra 1902., ali i- pak nije stupila na snagu prije ove godine, u koju pada Zafironov govor; druga naredba nosi datum 24. aprila 0. g., kojom se defi- nitivno uregjuje pitanje o rečiprocitetu zagre- bačke universitati, ali je javnost za sve to doznala stoprvo poslije govora Zaffronova; i, kao što je naredba od 10. oktobra 1902. mogla čekati na ministarskom stolu više od godinu i pd, isto je tako i naredba od 24. aprila 0. g. mogla sa svojom prethodnicom ostati na istom ministarskom stolu još koje vrijeme, dok se ne dadu garancije za izvr- šenje obavezi ..... Više puta datumi na ministarskijem naredbama kazuju, kako su se dugo vodili pregovori o jednom pitanju. Pod znacima ,novoga kursa“ Hartelove na- redbe o reciprocitetu zagrebačke universitali ne bi bile vidjele svjetlosti božije. Garancija je pak za to bio Zafironov govor. Dr. Zaf- fron primio je instrukcije, kako treba da govori, mnogo prije, a poslanik Biankini dao je oblik Zaffronovijem govorima, i ministar Hartel mogao je mirne duše sve spremiti za reciprocitet zagrebačke universitati. Hartelove naredbe postizavaju još jednu svrhu, biva, umanjuju broj djak& koji su polagali do sa- da ispite na italijanskom jeziku — jer su djaci iz Dalmacije i Istre ragje polagali ispi- te na italijanskom nego na njemačkom je- ziku — i tijem se zadaje jedau mali udarac postavljanju italijanske universitati u Trstu, i ako bude tamo ikada ustanovljena, broj djaka biće manji. Skriveni ciljevi Hartelovijem naredbama jesu: obaranje ,novoga kursa“ u hrvatskoj politici, što govor D.ra Zaffrona dokazuje, i jedan udarac postavljanju odnosno bitisanju italijanske universitati u Trstu. Evo kako mi mislimo. Ko na lojalan i pošten način vrši kri- tiku, ne smije mu se podvaljivati ono što ni- je u snu snijevao. Barem se naredbama austrijskijeh ministara smiju tražiti skriveni ciljevi. Ne samo kod nas, već i u Zagrebu opaža ge odstupanje od ,novoga kursa“ a prilaže- nje k ,staromu kursu“, .i to sve za mrvice i neka obećanja. Do jučer su obzoraši, na- prednjaci i t. d. bacali se blatom na Franka i stranku njegovu, a danas sjede s njim za- jedno u nekakvom megjustranačkom odbo- ru, te nije čuda da taka politika dobija priznanja od njemačko-klerikalnijeh listova. S toga punijem pravom veli ,Novi Srbobran“: S druge strane hrvatska opozicija bez kr- vi, bez života, bez temperamenta, s maglovitim ciljevimaćiz carstva ,Zukunftsmusik“-e, s haotič- kom nesregjenošću svojih pogleda, ne" može imponovati nikome, a najmanje Magjarima. Sve do sad nije imala ni toliko moralne snage, ni toliko zdravog smisla, da svoj odnošaj prema Srbima postavi na pravilne osnove. U srpskom pitanju ostala je još i danas tamo, gdje je i do sad bila, t. j. u magli istoričkih sanjarija i dr- žavno-pravnih teorija. Šta više, u posljednje vri- jeme pošla je u Kanosu i udružila se s Fran- kom, vogjom ,načelne“ radikalne opozicije, koja u realnom životu, u praksi, na djelu podržava magjaronsku politiku. A ipak zna, da ovakvim vrludanjem tjera vodu samo na magjarsku vo- denieu. Čemu dakle polemika povodom Banfije- vih izjava? Ta ovdje nema ni mjesta polemici. Ovdje može imati riječ jedino avtokritika. Povodom ,Dubrovnikove“ i ,Srpskoga Glasa“ kritike o Hartelovijem naredbama, .Narodni List“, kao ,nevino djetešce“, pita još i ovo: A što da rečemo o krilatoj frazi ,mosta“? Mi bi se morali odreći svih naših političkih i kulturnih prava, da otupimo ovu nedostojnu in- sinuaciju, kojom nas redovito časti bratska srp- ska štampa. Žao nam je, ali. ne počinjamo: sa- moubojstva drugima za volju! > Ovo je pak drsko. Krilatu frazu 0 ,mo- stu“ nijesmo mi izumjeli, već ju je pok. Dr. Brešćenski, vogja hrvatske opozicije, uputri- jebio u hrvatsko-slavonskom saboru, u onom smislu, kojijem se mi služimo. Osim ,Novo- ga Lista“ onda D.ra Brešćenskoga nije niko bio osudio. Mnogi u hrvatskoj javnosti me- tnuli su govor Zaffronov u isti red s mo- stom pok. Brešćenskoga i osudili ga, a ni- jesmo mi krivi, što je, valjda slučajno, don Jure bio saradnikom Zaffronovijem govorima. Zar je ,Narodnomu Listu“ teško priznati vlastita djela? — Neka otvori Biankinijeve govore u delegacijama, u carevinskom vijeću i u dalmatinskom saboru, pa će se uvjeriti, da krilata fraza o ,mostu“ nije ,nedostojna insinuacija“ srpske štampe, već na žalost či- njenica, koju i ,Narodni List“ indirektno potvrgjuje, kad veli, da Hrvati ne počinjaju samoubijstva drugijem za volju. Kad bi to tako u stvari bilo, i mi bismo odobrili; ali hrvatski dobitak na srpski račun nije nikada dobitak već gubitak, a hrvatska politika ,sta- roga kursa“ to je dokazala, i s toga se me- gju bistrijim umovima u Hrvata bješe poka- zala potreba ,novoga kursa“, Jedno srce, jedna duša, Povodom govora kneza ernogorskoga, izrečenog na dan rogjenja kneza nasljednika, u kom se svečano isticala sloga i jedinstvo izmegju Srbije i Orne Gore, donijela je po- luslužbena biogradska ,Samouprava“ pod gornjim natpisom ovaj članak: Ako je ičega bilo stalnog u politici dva posljednja Obrenovića, koja je u svemu nosila na sebi obilježje nestalnosti, to je u prvome re- du bio njihov neodoljivi antagonizam prema bratskoj Crnoj Gori i njenoj viteškoj vladalač- koj dinastiji, koji je često puta davao pravac ne samo spoljašnjoj no i unutrašnjoj politici Srbije. Razumije se, da takva politika na jed- noj strani nije mogla ostati bez posljedica, i na drugoj strani, da su koristi od takvih odnosa ižmegju dvije srpske države bile vazda na stra- ni srpskih i slovenskih neprijatelja. Ako je tre- nutno kad i bilo kakva izuzetka u tome, to je bilo ili posljedica neodoljivosti zemaljskoga po- ložaja, kao u burno vrijeme srpsko-turskoga rata, ili izraz nedovoljne energije u otporu do- bro shvaćenim interesima zemlje i naroda, kako bi se jedino mogao objasniti onaj kratki srpski period u našim službenim odnosima s Or- nom Gorom, koji je obilježen sastancima srp- skih vladalaca u Biogradu i na Cetinju, i koji je jedina svijetla tačka u vladavini posljednjega Obrenovića. Ali poslije takvih izuzetaka, koji su ih koštali grdnoga savlagjivanja, oni su sva- kad u toliko jačega maha davali svome neras- položenju prema Crnoj Gori i njenoj kneževskoj dinastiji. U ostalom, nije samo Crna Gora bila stalan predmet toga antagonizma. U nesrećno doba poslije Ivanjdanskog atentata Biogragja- nima je bilo sugjeno, da iz usta oba posljednja Obrenovića, koji su u ono vrijeme davali sablaž- njiv primjer dva kralja u jednoj zemlji, slušaju nedotupavne i nesrpske teorije, koje su srpsku narodnost svodile na uzane granice današnje srpske kraljevine. Obrt, koji je nastupio u Srbiji promjenom dinastije i koji je do sada već pokazao tako spasonosnih posljedica u njenoj unutrašnjoj po- litici, izmijenio je našu spoljnu politiku i stavio je na osnove, koji jedino odgovaraju interesima Srbije i srpskoga plemena i osiguravaju našoj otadžbini vidno mjesto u velikoj zajednici slo- venskih naroda. Nijesu bili samo obziri srodstva, koji su rukovodili našega kralja, da u trenutku kada se niškim sastankom vladalaca imalo dati vidna izraza zasnovanim vezama intimnoga pri- jateljstva sa susjednom i srodnom Bugarskom, prije sviju odlikuje ordenom novoustanovljene Karagjorgjeve Zvijezde ponosnoga kneza Crne Gore i Brda. Više*od lične pažnje kraljeve za svoga uzvišenoga tasta, to odlikovanje, u prili- kama u kojima je učinjeno, nagovještavalo je sobom taj važan politički fakat, koji se ne smi- je potejenjivati, da bratski sporazum sa susjed- nom slovenskom državom pretpostavlja, na pr- vome mjestu, duševnu zajednicu nezavisnih slo- venskih država. Govori, koji su izmijenjani pri predaji toga visokog odlikovanja izmegju izasla- nika našega kralja i viteškoga kneza Crne Gore, kao i depeše koje su povodom svečanoga otkri- ća spomenika kosovskim junacima izmijenjali naš uzvišeni gospodar i Njegovo Kr. Visočan- stvo Knez Nikola jasna su potvrda te duševne zajednice izmegju Srbije i Crne Gore, koja je vazda živjela u sreu našega naroda u obje dr- žave. Što je knez Nikola našao razloga, da to i naročito istakne u svome govoru o rogjen- danu svoga prvijenca, utvrgjujući izrijekom, da ,Srbija i Crna Gora, potpomognute moćnom Rusijom, i ako su administrativno podijeljene, obrazuju danas jedno srce, jednu dušu“, to toj njegovoj manifestaciji daje u toliko veći značaj, što je ona učinjena u tako svečanim okolnosti- ma. Prisustvo poslanika Rusije i Austro-Ugar- ske toj kneževoj izjavi ne dopušta, na ime, više ni najmanju sumnju u to, da zbliženje izmegju balkanskih slovenskih država, koje je u posljed- nje vrijeme davalo povoda svakojakim naga- gjanjima u evropskoj štampi, ne samo nije na- pereno protiv poznatoga rusko-austrijskog spo- razuma o održanju mira na osnovu postojećega teritorijalnog stanja na Balkanskom Poluostrvu, nego da je, kao djelo koje pomaže moćna Ru- sija, samo korisna dopuna tome sporazumu dvije velike sile. Priznato jednom kao takvo, ono ne može više biti bauk ni za koga i s pravom može pretendovati na ono isto priznanje svojih zadataka, koje se ukazuje naporima velikih sila za održanje mira na osnovu teritorijalnoga sta- tus quo-a na Balkanskom Poluostrvu. Specijalno za nas Slovene na Balkanskom Poluostrvu ta kneževa manifestacija ima u to- liko veći značaj, što se njome, pored duševne srpske zajednice, mjerodavno i javno utvrgjuje, da sporazum balkanskih slovenskih naroda mo- že s pravom računati na pomoć velike sloven- ske carevine. Od kolike je to vrijednosti naro- čito za nas Srbe, u današnjim mutnim vreme- nima, to je izlišno i da pominjemo ovdje. ===> Cenmu Konrpec. Cpnoknx Bem jep je enaxa rpyaa, epara Gpasad u ma npogajy — neusnjepru Hapo dia Ja, cpucke ommruHe, ua m 4uTaBe p IBOPAJLEMUKUX Banpyra, ozpman 12 ( CBAKH NOJAB CPIEKO 30M.bO, CBAKA NJTyG.peHA Eyh 1 ry6uTax, eurypna s nengGjexusa naporna uponacr, najsehe epneko mapoano uanajeTBo. Ke kpajeBe, raje ce cana npyru imupe u pasmeky, a jomi sa xojy roauuy uuru he ce 3BHATH HHTH 25) Maja 1904. rogune y TonycKoM, uspekao je jenmozymmo OBO: CPEBHHE HE HOUYILTAJ 8EM.bE H3 MAKA, NNa, CBAKO HanymTeHO KyhumTe opr €K0, mro Cp6u JakommeJeno us marka nenymrajy m erpamnu- (Tako u CaMO TAKO u8ryGmim CMO MH CpGu Muora cpneka ce- cnoMnivaru, na je raMmo Cp64 uxan u Guo.)