Godina XTII. __ | DUDRO Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu | Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. ž Za svo ostale zemlje se franaka 15 u zlatu. . 2% Vubrovnik na godinu Kr. 10. “Na pd godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Ba Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 14 Avgusta 1904. Broj 33. NA Pretplata boglasi. Salju se administraciji Dubrovnik» Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćšju, Za oglase priposlano. izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova), Ako se viče puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisms ne pii- maju se. . Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris Fuzija parobrođarskijeh društava, : od nekoga vremena povela se u po- krajinskijem listovima rasprava o fuziji do- maćijeh parobrodarskijeh društava pod ru- kovogjenjem ili ti bolje tutorstvom Ljubljan- ske Kreditne: Banke, koja je pak u društvu sa Zivnostenskom , Bankom u Pragu i ga Pr- vom Hrvatskom Stedionicom u Zagrebu. Ova tri novčana zavoda hoće da Sprovedu rečenu fuziju i da u dogovoru i Sporazumu s vla- dom i domaćijem parobrodarskijem društvi- ma osnuju novo parobrodarsko društvo za obalnu plovidbu. Ova je raspra s više gle- dišta značajna, pa ćemo i mi još koju nado- dati onomu što:'smo već rekli. Naša pokrajina, osobito Dubrovnik, od starine bavi se. pomorstvom, i to je spadalo i “spada 'u jaku granu prihoda i dobiti u svako vrijeme. S toga nije nikakvo čudo, da jeu Dalmaciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj bilo i da ima domaćih pomorskijeh društava, koja su negda bolje negda gore prolazila, a- li je čudnovato, da se je domaća štampa malo njima bavila, i sasvijem malo ili ni malo branila njihove -interese. Izmegju domaćijeh obalnijeh parobrodarskijeh društava Dubrovačka Pa- robrodarsska Plovidba naj jače je društvo, koje je.u početku: dosta obećavalo i koje bi bilo: bolje uspjelo i postalo kvasaoe za jedno veliko parobrodarsko preduzeće, da je naišlo na više ljubavi u pokrajini i na više susret- ljivosti kod. mjerodavnijeh faktora s jedne strane, i da su Dubrovčani u tome imali ši- rijeh pogleda i-više: odvažnosti s druge strane. U životu, domaćijeh parobrodarskijeh društava pojava Ugarsko-hrvatskoga društva bilježi najprije zastoj pa nazadak. A značaj- no je zabilježiti, da je domaća štampa, na- ročito hrvatska, «pravila najveću reklamu U- garsko+hrvatskomu društvu, da su trgovci najragje prevozili svoju trgovinu na paro- brodima toga društva i putnici na njima putovali, u jednu riječ, sudeći po domaćoj . štampi, to bjehu postali. ,narodni“ parobrodi, a domaći parobrodi izvrgnuše se u ,tugje“. Odvažnošću upravitelja, jakom subvencijom ugarske vlade i reklamom gotovo cijele Dal- macije potpomognuto, jačalo je s dana na dan, Ugarsko-hrvatsko društvo, a domaća društva, gdje su bili uloženi domaći kapitali, nazadovala su s godine na godinu. Ugarsko - hrvatsko društvo bješe povelo s dobrijem us- pjehom strašnu utakmicu na svijem, glavni- jem i sporednijem, prugama. Dubrovačka Parobrođarska Plovidba, od vlade na- puštena a od pokrajine zanemarena, poče nazadovati; kad je ona kao naj jače do- maće' društvo; tako prošla, slabija paro- brodarska društva još su više stradala. Pri tome ne treba zaboraviti ni utakmicu Austrij- skoga Lloyda, koji je Dalmaciji nešto više pažnje. posvetio stoprvo od postanka doma- ćijeh društava i od napretka Ugarsko-hrvat- skog" Društva. U "jednu' riječ zasluga je do- maćijehparobrođarskijeh društava, ako se je a 88 obalni promet i, saobraćaj do Arbanije, Ita- lije, Trsta i Rijeke. podigao i razgranao. Po- red svega toga. domaća parobrodarska dru- štva, naročito dubrovačka, nijesu nalazila ni onoga. razumijevanja ni one obrane kod mjer6davnijeh“činionića u pokrajini. Domaći listovi“ kao što rekosmo, nijesu dužnu pažnju njima obraćali, dok su, Ugarsko-hrvatsko društvo pravijem oduševljenjem pozdravili. KS Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Što je tomu uzrok? Da li što je akcija za Parobrodarstvo potjecala iz Dubrovnika? Ba li za to, što je u tome pothvatu bilo i Srba i srpskoga kapitala? Sve što više mislimo, ne možemo sebi protumačiti onu ravnoduš- nost gotovo cijele pokrajine prema pomor- Skoj industriji u Dubrovniku. Da su se do- maći listovi i mjerodavni faktori u pokrajini u svoje vrijeme deseti dio bili zainteresovali za domaća društva, kao što prije za Ugarsko- hrvatsko društvo a sada za pothvat Ljubljan- ske Kreditne Banke, danas bi valjda u po- krajini imali svoje domaće društvo, koje bi odgovaralo svijem potrebama, jer kod nas ima.i kapitala i razumijevanja za to, što se je dovoljno pokazalo i dokazalo. Uslijed opće i neravne utakmice domaća parobrodarska društva počela su slabiti i opa- dati, i ovaj psihološki momenat ugrabio je predsjednik Ljubljanske Kreditne Banke, g. Hribar, te je u društvu sa u početku članka spomenutijem bankama predložio fuziju do- maćijeh parobrodarskijeh društava i finansi- ranje iste. U tome poslu našao je pripomoći u mlagjijeh hrvatskijeh sila, megju kojijem se ističe Dr. Vicko Mihaljević, zastupnik fi- lijalke Ljubljanske Banke .u Spljetu. G. Hri- bar je sigurno dulje vremena radio na ovom poslu, dok je ispitao zemljište i kod vlađe i kod društava. Od vlade je dobio g. Hribar najbolja uvjeravanja, kao što skorašnje sa- opštenje u vladinom ,Fremdenblati-u“ svje- doči i kojijem Dr. V. Mihaljević protivnicima ovake fuzije prijeti, a kod domaćijeh dru- štava vidio je negdje nazadak a negdje rasulo, pa je sazvao u Spljet na dogovor predstav- nike svijeh domaćijeh društava i predložio im fuziju pod uvjetom, da je ima finan- girati i provesti Ljubljanska Banka. Taka nenadna poruka u tako kritično vrijeme sta- vila je domaća društva pred alternativu : zlo je poći a gore ne poći. I tako je. G. Hribar nije se zaludu mučio toliko vre- mena. To su razumjela domaća društva i dala su pristanak na fuziju pod nekijem po- godbama. Na te pogodbe Ljubljanska Banka još nije odgovorila. U toliko razvila se je polemika izmegju »Jedinstva“ s jedne strane i .Narodnoga Lista, i ,Orvene Hrvatske“ s druge strane. Ko je pomnjivo pratio tu polemiku, izgleda mu kao da gleda Pučku Banku s Vidom Morpurgom s jedne strane i Ljubljansku Banku i Prvu Hrvatsku Stedionicu s druge strane. A to čini ružan utisak. Unaprijed iz- javljujemo, da ni iz daleka nikoga ne sumnji- čimo radi kakve lične koristi, ali na posma- traoća sa strane to čini, kako rekosmo, ne- prijatan utisak, jer gleda odlične sile, gdje nesvijesno lome koplja za interese sve dru- gijeh nego pokrajine. I to kao da je sudbina svijeh 'dalmatinskijeh pothvata bilo na po- litiškom bilo na ekonomskom polju. Nema samosvojnosti ni za lijeka, kao da se i na ekonomskom polju ponavlja onaj politički proces: ili za Mletke ili za Ugarsku, što je i dandanašnja dalmatinska politika mutatis mutandis, a niko ne će da glasno vikne, da se zatresu brda i doline: ni za Mletke ni za Ugarsku, ni za Vida Morpurga i dru- gova planove ni za Ljubljansku Banku, već za sebe. Ako niko drugi, to je mogla odgovoriti dubrovačka općina, kad su je pitali za mni- jenje o fuziji parobrodarskijeh društava. Du- Izlazi svake nedjelje. brovačka općina izjavila se je za Hribaro- vu fuziju kao i svaka druga seoska općina. Po našem mišljenju, dubrovačka općina, kao predstavnica Dubrovnika, imala je kazati: Dubrovnik je u svojoj prošlosti živio od po- morstva; Dubrovnik iu sadašnjosti i u buduć- nosti upućen je na more, ako ne će da po- stane kakvo veliko selo. U Dubrovniku je brodarstvo eovjetalo, a nadamo se, da će proći gladne godine, pa da će opet pro- ovjetati, s toga se Dubrovnik zajedno s Dal- macijom ne može odreći inicijative u pomor- stvu i prepustiti je drugijem, to mu priječi njegova prošlost, sadašnjost i budućnost, Ali, pošto su nastale na žalost take prilike, da doma&ćijem parobrodarskijem društvima pri- jeti opasnost, s toga treba poraditi, da se ta društva sjedine u jedno veliko domaće društvo bez tutorA i babic4. Imamo za to sposobnijeh ljudi, imamo i novava, a što nam novaca bude faliti, pozvaćemo i slavenske nov- čane zavode, da učestvuju u supskripciji, ali ne toliko slavenstva koliko interesa njihova radi... Jedno veliko domaće parobrodarsko društvo, to je naš ideal. On nije neostvarljiv, Valjda je sada kasno, ili je možda još rano, prema nekijem pojavama, koje smo pa listo- vima zapazili. Sloga i sitan rad. Iz pokrajine, jula. Rad, koji razvija ,Srpska Zora“ za korist i napredak našega bijednoga naroda na Primor- ju, mora svakoga Srbina zainteresovati, pa taj spasonosni rad pratiti i potpomagati što više može. Mene je samoga stid što ne mogu više da radim za ,Srpsku Zoru“. Sigurno bih radio više, da imam više vremena, ili, još bolje, da imam novaca, a i da sam sposobniji; ovako radim koliko mogu. Dosta sam puta mi- slio štogod dajbudi napisati, kad ne mogu nov- cem potpomoći, ali sam uvijek opravdano pro- mišljao, da je opća naša nevolja: samo da se govori i piše, pa se ne boj. Osim časnijeh izu- zetaka, u nas svak hoće da kaže svoju i da usreći svoj narod, pa kad čovjek to vidi, mora da zatisne uši, da se stili i umukne. Gdje svi graju, tu nema sreće. E, ali mi hoćemo da bu- demo svaki nešto extra, i baš radi toga nesloga vlada — primorsko je naše zemljište obraslo korovom nesloge, da treba mnogo krčevine, da ga se iolje pročisti. Niko ne može znati nego onaj koji živi u dodiru s narodom, kako je naš narod danas nesložan, kad bi mu trebala naj- više sloga. I ako je naš narod siromašan, ali krunu bi godišnje dao najpukliji siromašak, da nije naše nesloge, koja je eto ustala i protiv »Srpske Zore“. Zanago nema preče dužnosti sviju nas nego nesložni naš narod umirivati, odvraćati ga od razdora i nesloge, a unositi u nj smisao za slogu, koji nam je od, najviše po- trebe. Mi nikad ne ćemo doći do udružene na- rodne snage, za kojom idemo, ako uzbude ne- sloga ovako vladati. Ž Žalim mnogo i istinski me srce boli, kad promislim, da tako spasonosan rad ,Srp- ske Zore“ ne nalazi na bolji odziv. Ko vidi što će se od našega naroda dogoditi, ako se i ova prilika propusti, te se ne okupimo oko ,Srpske Zore“ uprav grozničavo — jer se tiče smrti ili života našega — taj mora tužno da zakuka nad zapečaćenom sudbinom svoga naroda, Tuga za propašću svoga naroda mora bolno i u živo srce da dirne svakoga rodoljuba ; svakoj se dru- goj tuzi može odoljeti, ali tuzi za propašću svo- ga naroda ne može. Mi svi znamo, da je sve prolazno, a samosvijestan narod živi vijekovi- ma, održavan pregalaštvom pokoljenja, pobje- donosan, voljan i oran. Najveća naslada čovjeku jeste saznaja, da može da radi na dobru svoga naroda i da će njegov narod napredan živjeti i prkositi napastima; a kakvo je tek osjećanje, kad se mora da razočara u svemu? Zanago nas mora tuga obrvati, kad promislimo, da će, ako ovako potraje, niz kršno primorje umuknuti srpska riječ. Ko pak od nas ne bi bio neiz- mjerno radostan, kad bi smo znali ustati srpski i junački da se održimo? Ni od koga se ne traže velika djela i nemoguća, nego sitna djela, ali udružena i gložna. Mi smo vidjeli koliko su nam pomogle fraze o velikijem i izvanrednijem djelima, one su nas izvarale kao djecu. Više valja na pr. sijanje mira i sloge, što more svaki sveštenik i učitelj u svome krugu učiniti, nego trista govora izrečenijeh o drugijem stvarima. Više valja govoriti narodu o štednji, o nepiću, o nekartanju, da se ne širi siromaštvo, jer su neštednja, piće i kartanje glavni uzroci siro- maštva, a opet siromaštvo neslozi; više ovo va- lja nego sve druge domaće i svjetske novosti, o kojima po vas dan naklapamo. Ali mi ne pojmimo ni težinu ni kritičnost momenta koji preživljujemo, ni teškn sudbinu Koja će se sur- vati na nas, da je i ne opazimo, prije nego je stane lomnjava — onda ćemo zapomagati. Mi danas ne poznajemo ni narod, ni narodnu ne- slogu, ni propast sviju nas — bolje poznajemo Mandžuriju, nego sirotno naše primorje i naše potrebe, kojim hoće da pritekne naša ,Srpska Zora“. Nesloga je najviši uzrok što mnogi ne stupaju u društvo, mnogi za inad drugijema ne će u društvo, ili za to što je povjerenik ,Srp- ske Zore“ onaj dotični. Gotovo bih rekao, da bi bolje bilo, kad bi bilo manje povjerenika. Od nikakvijeh povjerenika velika, grdna šteta. Divno li bi bilo; kad bi se ustanovile filijalke »Zorine“ u Kninu i Kotoru. Ima još nešto, rašta se mi časkom naljutimo i udarimo čak i protiv ,Srpske Zore“. Ušlo je u običaj da se činu razni prijedlozi, da se sve nešto predlaže, pa kad ,Srpska Zora“ ne prihvati čiji prijedlog,. odmah bi se i protiv nje. Da je moguće pomalo suzbijati ovaj običaj predlaganja. Mi imamo pune ruke posla, naše zemljište treba krščiti, zaraslo je korovom nesloge, osiromašilo nešted- njom, pićem i kartanjem, što sve treba trijebiti, ako mislimo narod okupiti oko ,Srpske Zore“. A ne smije se narodu mnogo i različito pred- lagati. Jedan slabi prijedlog ili savjet pokvari mnogo ; narod vreba, da može naći dlaku u ja- jetu osobito ljudima koji su učili njeke škole. Zato samo ono, o čemu smo tvrdo uvjereni, možemo narodu predlagati i preporučivati. Ovo treba da imaju na umu naši sveštenici i učitelji i drugi moralni dobrotvori narodni, pa đa oprezno s na- rodom postupaju. Pogreška bi bila sviju nas, da obećamo narodu pozlatu kršnoga primorja. Pogreška bi bila, da pročitamo, pa i mnogo da načitamo iz teorije ekonomije, pa da krcati teo- rije stanemo presugjivati praktičnome težaku. Nikakvi zanat nije teži od zemljoradnje, tu tre- ba udružiti praksu i teoriju i dugo iskustvo, pa da bude uspjeha. f Ja imam prigode posmatrati, kako složni i radljivi narod može da napreditje, a opet u istom kraju kako živi nesložni narod u neradu, pijući i kartajući se. Ovi pokvareni ljudi žive blizu varoši, i zato su imali nesreću da se po- kvare. Oni ne misle na rad, nego na smicalice i lukavstva. Ovo je primjer, kako može da se pokvari narod, ako je blizu varoši i: pohagja varoške dućane i krčme. Ovi su 'svi ljudi ma- hom delije i govordžije, motaju se po sudovima, krajnje su proceslije, i više cijene _prepredenost nego poštenje, dok svaki domaći sitni rad pre- ziru, nizak im je. Ovome su varoške krčme krive; suzbijamo ih, ubio ih Bog! Jedan primjer, koji haraktetiše nesložnu našu ćud, imali smo prilike upoznati u jednoj polemici, ako se ne varam, u ovom istom uva- ženom listu, to jest, o tome, da li je preče po- magati muziku dotičnoga mjesta ili društvo »Srpsku Zoru“. Svi znamo koliko uživamo u muzici. Bez sumnje ona učestvuje u bugjenju i održavanju narodne svijesti. Ali ni muzika ni ništa ne smije da nas zavara ni opije, pa: