Godina XTII. = LL U Dubrovniku 21 Avgusta 1904. Broj 34. Cijena lista.“ Za Austro-Ugarsku, Bosnu Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostalo zemlje na godinu f:anaka 15 u zlatu, Za Wubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine | na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. anna JU UNA. Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlanv, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Befrankovana pisma ne mi- Vlasnik , izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Srpsku Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Razvijanje barjaka. Dubrovnik, 19 avgusta. Klerikalei neiserpljivi gu u sredstvima. Hrvatski pak klerikalci u borbi protiv srp- stva čak će časomice odstupiti od običaja, koji pojedince i korporacije s erkvom vezu- ju. Do sada je bio običaj u Hrvata, da se društveni barjaci blagoslove. Oni koji se u Bosni i Hercegovini vole zvati Hrvatima od- stupiše od toga običaja, te kod njih nema blagoslova već razvijanja, t. j. barjak se pro- sto razvije bez ikakve erkvene cerimonije. Prvo je to uradio , Trebević“ u Sarajevu i gada ,Hrvoje“ u Mostaru. Nadbiskup Stadler nije bio zadovoljan odlukom Trebevića, da se samo razvije barjak, već je zahtijevao, da se barjak blagoslovi po katoličkom obredu. »Trebević“ i gotovo sva hrvatska štampa odgovorili su onda Stadleru, da gu oni do- bri katolici i da bi oni drage volje barjak pustili blagosloviti, ali da ne mogu obzirom na Muslimane. Dakle, razlog nije bio u libe- ralnijem ili protucrkvenijem načelima već u narodnosnom proselitizmu. Mislimo, da je onda jedini Stadler iz načela ustao protiv »Irebevića“, a da je ostalo svećenstvo bilo za taktiku , Trebevićevu“ kao što dokazuje razvijanje barjaka društva , Hrvoje“. Mostarskomu ,,Hrvoju“ pokrovitelj je društva mostarski biskup Buconjić. On se nije ni najmanje usprotivio, da se barjak ,Hr- voja“ ne blagoslovi; on, kao duhovni pogla- vica katolika u Hercegovini i kao pokrovitelj društva, daje pristanak na samo razvijanje barjaka. Valjda će ko promisliti, da biskup Buoonjić i društvo ,Hrvoje“ to rade iz li- beralnijeh načela, ali je teško promisliti, da jedan biskup uzradi protiv interesa svoje cr- kve, već je i u ovom slučaju uzrok narod- nosni proselitizam megju Muslimanima. I vla- da u Sarajevu ovoga je mišljenja, i ona na- stoji privesti Muslimane u hrvatski tabor, a Stadler bi se poslije mislio, da ih privede u katoličku crkvu. Hrvatski agitatori samo raz- vijanjem barjaka misle dokazati Muslimani- ma, da u njih crkva ne igra nikakve uloge u narodnijem stvarima, pa da im s toga od hrvatstva ne prijeti vjeri nikakva pogibao. Sva ova farizejska prenemaganja ne pomažu. U ,Trebeviću“ je broj Muslimana minimalan au ,Hrvoju“ i nema nijedan. Pri ovijem razvijanjima barjak mogao bi koji naivnjak pomisliti, da_su se Stadler i Bueonjić tobože razišli u mišljenju. To je samo prividno. Stadler ide upravo, radeći bez časovitijeh koncesija na vjerskoj propa- gandi. Buconjić htio bi, da vjerskoj propa- gandi pomogne preko hrvatstva časovitijem koncesijama. Jedan i drugi hoće da zado- biju Muslimane. Stadler bi ih hotio privesti u krilo katoličke erkve, pa odatle u hrvat- stvo; dok biskup Bueonjić misli, da će Mu- slimane preko hrvatstva prije privesti u ka- toličku crkvu. Ovako misli i mora misliti, po svojijem načelima, ecelesia militans, kojoj je vjerska propaganda prva i, glavna briga a za sredstva ne pita. Kako misle bi- skupi i svećenstvo u svojoj duši, to se jed- nako odrazuje u srcima Trebevićevaca i Hr- vojevaca, više ili manje prikriveno. Druga strana medalje razvijanja barjaka jest borba protiv srpstva, i to je za sada glavno obilježje ovijeh svečanosti. U borbi Protiv srpstva učiniće časovitijeh koncesija — koje inače ne bi nikada učinili — i biskupi, i prepoziti, i dekani, i svećenici, i fratri. I ako se Hrvojin barjak nije blagoslovio već samo razvijao, ipak su učestvovali svečanosti i bi- skup i popovi i fratri a megju njima i de- kan dubrovačke stone erkve Don Ante Lie- popili. Ovo je onaj slatki Liepopili, koji je znao tražiti dlaku u jajetu pok. Dum Ivanu Stojanoviću, samo za to, što je Srbin bio, a sebi sada dopušta i časovitu islamofiliju, kad je srpstvo po srijedi. Razvijanje barjaka, ma pod kojijem ga vidom promatrali, pravi je farizejizam, koji vrlo dobro pristaje psihi (duši) frankovsko- klerikalnoj. Isus, kad je ušao u jerusolimski hram, kandžijom je istjerao iz njega sve tr- govce i farizeje, koji su oskvrnuli ono sveto mjesto. Onakom kandžijom trebalo bi da združeni Srbi i Hrvati bonae voluntatis tjeraju frankovsko-klerikalnu zarazu iz narod- noga tora. Svakako će ta bečko-rimska až- daja polomiti zube i na samome srpstvu. XpBoje ,mpooasa“ y Moorapy. (Hau uaBjeurTaj). Kan ce moueo npuGaukuBara nau, y Koju ke mMocrapeko njesauko npymrso »Xpnoje“ pas- BUTN CBOjy BACTABY, ONI, KOjm Ce AMO BONE BBA- Tu XpsaramMa, Kao na ce Gujaxy uoMammjiu. Ty CY Ce CACTABJBAJIH HEKAKBU OLGOpu, Ty CY će HITAMNABAJIM PA3ZHI IJIAKATU HM UpOrpaMu, Ty ce queruo u orpajuBao »BajuuoBan«, Mjeero ruje e Ce oGnpxkaBaru saGaBa, a ozfuncku uuskunup Ke- Jiep saGopaBsuo Gujanie cBe ocranme cBoje uocIo- KuTu m ypebyje, na uapyuyje dbeiepe m a KyMy sacraBuuy yuu POBOPYy, jep oua — u ako je uuaue noGpa »Keua — "e B€, Na NpuxBaTuo caMo ja cBe 3HA HU nBUuje pedeuuue CMMIJBeHO NpOPOBOpuTU. Jipyra sGpaka« caMO cy Tpuagu no yanuama. u XBaJIjIu ce, Kako ke ro Gurm cBeuauocr, ka- KBe Mocerap uuka«o sanamrao uuje, «ao ke noku no 5000 rocrujy ca crpane m Kako ke um ce upupenuru cjajau gouek, Koju uukana 3a60- pasuru ne ke, Vosopuno ce, ga ce caMmux_uije- Bada upnjasnno uekux 700, xoju ke sajegnuuuku ornjesara 2 3 ujeeme, na ke Guru oko 8 Mysuka M HEKOJIHKO PuMnacTAauKUX ApyuiraBa. Huje ApyK- quje nero ce mMucuo, na ke Mocrap, GapemM 3a ona rpu no uerupu naua, Guru uucro_xpBareku u na ce, unopen Gpake XpBara, uuKo upyru ue ke uu Bunjeru. GpGu upaBocanaBiu m MyeumManu TpeGajm ey, uo mMuuubei»y Xpnsojesana, upoero oruprnvaru us Mocrapa, ako uujećy panu na ce OGpAMOTE M AA OTBOpeHO Npusna/1y, e €y y rpa- Hoj Maibuuu. Ilro ce ga upocnase Bure upnG.u»kuBao, rpaja je Guua cBe Beka, umguuup Kenep u ou- huncku pa;niuuu c6Be sasbanuju, h xpBareko xBa- Jucame cene uemke. "la je u nozuuuja nama Ba 1yađto a ce uokake upenyeperipuBa, Tre je, KAKO Ce uyje, saGpamnsana eBuma mMexauyujama Na, UpurogomM upocnaBe, uuxaxo ne emujy nasaru unuka uapouuro myenamanuma. (Haruro onaj erpax og Myemamani, Kan ćy ouu, uo uueawy Osvita, Xpnsara, ro Bor sual). Hosuanuja je uax nauna sa HY2KUO M na KaoKIGABA NeKe CpGe, roGoM u 3sa- TBOPOM, KOju ey ca csojuv comereenuxr wyha cenu- Aaa XpBareke uakare, ne o6supyku ce ua To, urro na ve wyke CpGu uaakajy uopesy a ue Xpsa- mu. CpGu, nae, uu epojuM kykama uujecy Bracnu, CAMO KA/L je Na upary xpBareka npociaBa, u 10- giuuja nauma, OBOM NpmjukoM, nuje uu usrnena- Ja Apykuuja uero uucro xpBaroka. Y oqu nana upocgaBe, uamu XpBaru uoue- me Kururu o Kyke u nykane sacranama. IIpema IGHXOBy Upudaiby, cu cMo ce nanaju, na ke eBaku usBjecuru GapeM uo necer sacraBa, camMo na ux ua Gpojy 6yne mro sume, Au, sa 4y/0, CBM CMO Ce UpeBapujim y TOME, jep, samucjure, y uumraBoMe rjaBuoM nujemy vpsarekoza Mocerapa HM OUATABOM TVIABHOM YJIMNOM MOCTApCKOM, je/BA ako je Guo usBjemeno ABAJecerak sacrasuna u TO Babna na naj jananjum nykanukuma u Mara- Kzlazi svake nedjelje. szunaMa. Jecy jm naumu XpBaru snaju, ga he To yuanaru y ouu u ga ke ux cBu rocru sanuTaru : »BAHITO HEMA BHMINE ZACTABA Y OBOME LP6ATCKOME Mjeery?«, o Tome ue kemMo zyuaru rase. PaBno je caMmo za KoucraryjeMo, na je To zpsw nopas IBUXOB U AA Cy Gaui HCTHNAIBEM BACTABA NOKA- BAJM, KAKO CY y 2P/7NOj MAIGHHU. Kan cy upucnjejmu rocru, nouekauu ey ja/i- HO, MpTBO Hm KykaBuo. Buao ux je najsuiue no rpu eroraue, u uamu XpBojeBnu, Kang cy ux y- JENA, GUJIM Cy TOJIUKO NOpaxKeNH, AA UM HA- jecy suagu uecruvo peku uu »1oGpo Ham nomine. Pasouapanu cy ce y vocTHMa, y341y 14 6y ce yua- upnjeg xBajucaju u naraju, u TO je Guo zpyeu NOpA3 IBUXOB. Ilomro cy ce rocru cMjecrujim M Noni na pasraenajy MocTap, uuu cy u Jyrajim caMmu no Moerapy, Ka0 Myxe_ Ges riaBe, a ia ux HuKo oz Xpsojesana uuje uparuo nu upoBojuo. veru ey Ce Na HPpBOM KOpAKy pasouapajiu 0 cBojuM 10- MakuuumMa, m ro je zpefu uopa3 miu epaMora IBUXOBA. Ciyrpanau passujao um ce Gapjak ua »Cre- dbaunjauy IMeTamuTy«, m ogaTje ce uuraBa no- BOPKA KpeIyJIa NpeKO HOBOra ua erapu MocT. Gse TO Guo je MpTBO, CJiuuuo KakBomMe BekeMy cupo- BO/iy, KaKBux Mocrap Bpao uecrTo Buka. "lak ey M My3uKE BPJIO 2KAJIOCHO CBHpAJIe, M uOBJjeK Gu, mienajyim cBe T0, MOpao O2KaJmocruTriu ce, na enyaajuo nuje Guo Mexmena Ilemazynuua Kyp- Ta. Ou um je jeuuu soo sauuuuo«. OGyriu CY TA y HEKAKBO HYAHOBATO O/IMjEJIO, OCTABUBIIH My (bee Ha rmiaBu, yrypa;ut My y pyky nekakaB MA4 Hm o uycTaJm ra, za upe/1 CBOM NOBOpKOM U upen GapjaxoM Kopaua, mao najam KakaB. Bua- »«enu Kypr usasmBao je emujex Koji eBnjex rue- nazgana, Kao u odaj y uupkycy, u To je yannujio, na eBujer Ty NnoBopky nuje Morao rnenaTu Kao CUPOBOJL, HETO KAO NeKy »KOMEH- Zujy“. X uquraBoj Toj uoBopnu, ca erpaninumMa, jensa ako je Guulo XH.BAAY JBYAM, A KAN Ce 3BHa, na y Moerapy »kuBu 18.000, ouna ce TeK Moze Buujerm, xa«o je To gouera Gra caMo jena Ko- Menuja u uerspru uopa3 XpBojeBana. Murepecan- THO je u T0, za ey nekakBa jijena noemia ueka- KBe TOJBALEe, HA KOjuMA Cy OGjennene TaG/ruue e UMEHUMA paZHUX ApyuiTABA. Za CBAKOM TAKBOM TosbaroM rpeGano je na mne uo. jenuio ApymurTBo (duje je ume Ha oj osnaueHo) mt upeeraBuuinw TOFA APYINTBA, aJu KAKO je Suno Apyauna, Koje NuKAKO Nujecy ALONmme Hu upeneraBnuKe 1ocIaje, Na MAY 34 IBUXOBUM TOJBAFAMA, TO CY XpBojeBnu Te TOJBAre upumuju ua eBoja jeka m OH mimi 34 ibuMa. Tako je ša TomaroM »3maj on Boene« (AKO ce ne BapaMo, ro je MyCJIuMAHCKO APYIITBO u3 Beua) uuuio nekojuko bparapa, u ru cy pa- Tpu Guan 3smajesu on Bocne! To je zeru uopa3 IbUXOB. Tora nauna 6mo um je ua uogae Gauker. Ko je Morao umaaruru 5 K. Taj je u morao nupuey- CTBOBATH GanKETy, A OCTAJIM, CNpoOMAiNHMjU 2/00TU Mopasu ey rpaxuru jesrauuje pyakoBe. Ila, Gap Na Ce mauao uexo na um rocrnonune uokase! He! sbynu cy caMu JIyTaJum m Tpaskuju rocrno- HUNE U3MOPEIN M MPTBH PJALNM. Kosuko ey rsanuu Guau, neka esjenodu o- Baj cayuaj. V rocruouuuy Ilepe "Tokopusa gounio ux je 8-10 re cy caMu yubergu y Kyxuiby 1, 6e3 uuTata, upuxBaruju sa Meco. Kan je kyxapuna, upeugaurena, Bpucnysa, yrpuao je rasna 1 jensa ux je uerjepao. Onaj norakaj upuua ce caga uo uaraBy Mocrapy. Kauupe cy osu ucru mimi no ApyruM rocruonuuamMa, raje oner uujeey moru noGuru uuiura, u najuoniupe cy nouejim ucoBaru u XpBoja u ieroBy saerasy. Ha ose /oGpe bye TpeGao ce cmunoBarn "m upyskura um Gap nemiro, na ue 6yny rnanuu y Mocrapy, na «psarekoj upocaasu, u cuyuajuo na nuje Gmno x;eća u rpoxba, ko sua ura Gu og ux Guo. Osam cy XpsojeBnu najG0/pe NOKABAJIM, KOJIMKO CY rOoCTO- Jby6uBu, u TO je wecru nopa3 mim CpaMOTa ipu- XOBA. Ila mra cy Xpojesnu xrjemu m noermriu OBOM eBojoM NPOCJIABOM ? Muoro xrjezu, Muoro sanodeju, Ila ey ce nomen... —— Oepamoruju ey ce, camu ceće ocpaMoTinu upea1 eBojuM rocruma. Onu cy nucaju, na je Mo- mliTepecanTuy CTAD XPBATCKU H AOBOEJIH CY JBYAC, JA MM NOKA- *KY, KAKO Cy Ce CAMO IIAJIMJIH M CBC IUCAIbE A uM je Guo gaxKuo. Xrjegu cy a noguray upa- IuHy, a usurpasju caMo jenuy Komenujy. GBe M Haonako usauiio, a 3a To oneT "u- KOFA KpnBuTu He MOry, nero ce6e. Cp6u upaBo- CJIABHM HMP MYCJIHMAHH NYCTMJIM Cy MX C MUpOM, NUKAKBUX HM HEIpuauKA Hujecy upaBujiu, m ako ey ce u uozunuja m XpBojesnu Gojaju Tora. Ha- UPOTUB, JBY/LI Cy Ce CJATKO meMujastu ruenajyhu KypTa Ha “ey NuOBOopke, a ia Hm yuasuune Hu- jecy maru. OBo je Momenr-pororpaduja uuraBe upo- case, a Kame kemo jom uumcaru. Hajuomje uujeeMo cBe xasaju mu o Vpagekoj Onkuua uu o Kenepy, re ke m omu oner noku ua pe. “ Oeroja. Hronika. Vinko Milić, bivši predsjednik okružnoga suda u miru, poslanik na dalmatinskom sa- boru, načeonik Spljeta i najnoviji počasni član Moskovskoga Dobrotvornoga Društva. Vinko Milić u svoje vrijeme bio je po- slanikom na zagrebačkom saboru. Ima li kakvijeh ordena, ne znamo, ali nam se sve čini, da je pri stupanju u mi- rovinu (g. 1899.) bio odlikovan ordenom Že- ljezne Krune, četvrtoga stepena. Iz rečenoga reklo bi se, da je Vinko Milić jedna od najuplivnijih osoba u pokrajini; kao takav on zbilja piše, govori i radi, što svi- jet izvan Dalmacije može lako da zavede, a u stvari nije. ik Mi ne ćemo da pratimo zgode i nezgode Vinka Milića od njegova poroda pa do dana, kad se zamjerio pok. Bulatu. Ragje ćemo po- četi njegovom skicom, od toga za nj sretnoga dana. Vinku Miliću nije davao mirno spavati položaj pok. Bulata. On načeonik Spljeta, on predsjednik spljetskijeh društava, on poslanik na dalmatinskom saboru i carevinskom vijeću, on u jednu riječ sve i sva, a jedan Vinko Milić, bivši poslanik čak na zagrebačkom sa- boru, ništa. Da dogje do kakva upliva u Spljetu Vinko Milić uvuče se u bratovštine. To su velika crkvena udruženja u Spljetu i varošima, koja doista mogu da vrše dosta jak utjecaj u svakom pogledu. Pošto je on rodom iz Spljeta, i to iz Velikoga Varoša, nije mu bilo teško steći glasa u bratovštinama. Bistro oko Bulatovo odmah spazi, gdje smjera Milić, koji je tada bio sudski savjet- nik, pa brže bolje preporuči ga vladi kao najzgodnijega kandidata za upražnjeno mjesto predsjednika okružnoga suda u Dubrovni- ku. Preporuci Bulatovoj ministarstvo prav- de nije se moglo oprijeti, i ako je do tada bilo mnijenja, da Milić nije za predsjedničko mjesto, jer nije, Cristo Dio, reprdisentations- fihig. I doista to nije bio, što će i sam Milić priznati. Sakristija spljetskijeh bratov- ština Miliću je koristila, a bojazan Bulatova učinila ga je preko noći predsjednikom o- kružnoga suda i reprisentationsfahig. Ovo je prvi čin. Vinko Milić dolazi u Dubrovnik i valjda in odium Bulatu prikazuje se srbofilom, tako da je bio od Srba ponugjen i nošen za vi- jećnika u prvoj srpsko-autonomnoj dubrovač- koj općini. Milić je radin, pa ja i u stari sudski arhiv (dubrovačke republike) dopirao, odakle je vadio dokaze za štokavštinu Du- brovnika, ergo za srpsko porijeklo Dubrov- nika, barem je onda tako mislio. Kad je ono Tončić kao upravitelj kotar- skoga poglavarstva u Dubrovniku zajedno s agentima Kalajevim gg. 1897., 1898. i 1899. bio spremio sve ono što je svršilo s padom dubrovačke općine, Milić se već nalazio u taboru > veliko-hrvat4, od srbofila bješe postao gotovo srbofob. U ono vrijeme