NO-NIKOJICKOMY, AFPAPHOM NHTAIBY, opeka sa OHAMOIIIH YECTHTU M MYKOTPINM napon, jep ra Tro jezmuno mMooke normre/ijeru . Godina e. EE o ijena lta. e Za Austro« Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna ll. 3 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 128. ; Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 4 Septembra 1904. Broj 36. DR NA Pretplata i oglas). Salju se administraciji Dubrovnika . Dozgisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlanov. izjave; javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pougodbi. Defrankovanu pisma ne mi- maju se. A Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. -—— M E izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Bocna u Xepnerosuna. dYSposnu, 2 CernremGpa. Y KUBOTY CpG4 Bocne m XepueroBuue oBora mMjecena jaBsba ce jegan snamenurn norabaj. Iloueke uszasuru mer »Cpueka Pujed«, KAO FJTACMJIO CpNeKE Hapo/me crpau- Ke NOJ BOJCIBOM [Ur Jedranouka, Boj. Illote u ApyroBa. V ry capxy nek je ocuo- BAHO AMOHMYAPCKO APYIMTBO € PJIABHUOM oz 200.000 KPYHa 34 Cpucky umiramnapujy y Capajesy. Bek cy VUMIGEHE, KAKO HAM jaBibajv, CBE upunpase, na _npsu Gpoj »Cpu- cke Pujeuu« usake. Mu osaj gorakaj pagocno NOZAPABIBAMO, jep Y IbeMY BMAMMO NpBu 3Haran Kopa K OPTAHN3OBAHOM CPIICKOM PAY Yy OKYynupa- mujem seM.bama. Vcruna, u go cana je u3- jasno y Mocrapy »Cpucku Bjecuuk«, au uuu je Ouo BracHuinirBo epneke Hapo/nue crpanke, uuru je Guo rjacmoM cuomenyre CrpaHke, Hur je Guo IOCIBE/IMNOM = jejiue opranusanuje. KojujeM nak npasnemM kpeHe Taj skaMeHuTN zorabaj Guke npecyuau ša Muoro rojuua CpnerBy y Bocuu u Xepueropunu. AkO ce cana ynape 1oGpu u CoJimjiHu ocnoBu CPICKOMY HADO/IHO-NOJIHTNYKOMY, NPKBE UPUBPEAHOM pauy u TO ke Guru "pasa OZ TpšaBuna u 6op6um, koje BeuHomM /0a3e OL NOTFPENIHE OCHOBE, HA . KOjy HNOKpeTAYU BUIE IIYTA NOCTABE PA 34 HAPOIHU PA3BH- TAK HM GOJBUTAK. Pa3yMujeMO BpPJIO 1oGpo, na upruke y Bocau u XeprueroBunu sa jasaH pan uujecy nonecHe, jep TaMO BJAaJa Gupo KPATCKI ANCOJIJTUZAM M CNNJOHAIIKU CYCTAB, AM Y3 NpKOC TOFA, KAL CY Ce Bek Hapo/iuu Boje o/uryumiu Ha jasan pai, rpe6a y Kpyrm- HWjeM TIOTeEBUMA zA KAKV M BJAAN M Ha- Pozy, mrro xoke m umro saxrujeBajy,: Npu TOMe umMajyku ysujek na yMy ,aHanii>u npuspemenu MebyHapo,/iHu 1omoskaj Oky1mu- Panujex seMaJba. Mu »Bpzo zo6po nosnaMo napojne Boke H EUXOB nocajanmiu pan, Koju ce je cu- fOM OPIJIMKA KPETAO CAMO Y OKPYrY IP- KBEHO-INIKOJICKe ayTOHOMIje, AJ Npu TOME OHM Hujecy nuxaga 3aGopaB/baJu Hu na Apyre napojue morpeće, Kao 1IuTo pasuu MeMOpanaiyMu nokasyjy. Illro ce je pa na- Pogaujex Boja orpanuuuo Guo caMo Ha up- KBY M IIKOJIV, TO Ce UMA NpmnucarTu MHO- rujem upuaukaMa, Koje ce naMa zauac Mory “mum cacBujeM npykuuje, au caMo jenuo He Tpe6a Hmukaa € yMa CMETATH, Zla Nok. Kagaj muje mosnaBao mase, na je iwerona Bla Ga npasa crpaxoBaaja, koja umje HH Og uera upesana. bBopća 3a HUPKBY M WKOJIy Guo je BeJuKu rpynoGpaH u sa na- Poz u sa mapogue sobe. Ta je Gop6a Oma Jernrumna, Te c rora Kagaj nuje cMuo y- Norpuje6uru ckxpajua Cpe/cTBa, Koja Gu cu- IYpHo Guo ynorpuje6mo, za ce GopGa npe- Hujena Ha NnoJIMTNIKO M aArpapHo Imo.pe. Niro je G6op6a sa upkey m iukogy uajupuje HacraJa, pašsymsenBo je, jep je c wom Guma Besana m Gop6a sa cpucko ume m sa ocra- Je napogue cBernive. 3 upkoc Tora 1umo je OBa Gop6a Guua gerurumua u uro joj ce Huje MOrJIO HHIITA NOJIMETHYTI, CPNCKU HA- Poz m weroBu Boje CTpaniHo cy crpa/aJu, TPAKNJIM Cy Ce uaK MEbYy IPOTAJIMIAMA JLAAKH eBjenomu, ga yuponacre uapojue sobe; u Te uponajimnue srpakaJe cy ce nazi raknjemM nonynaMa u onoujanu cy ux. Oso je upo- ULIOCT M NPONLIOCIH Uupuna/a. Cazamwocr Mopa Guru, axo ce ue ke noku TparoM Gpake CpGa upeko Cane u Jlyuasa u NyTEeM HOBOCA/ICKE NOJIUTUKE, APYKANJA. JeAHO u Apyro Tpeća ua napojuu soje nacroje u3- Ojeku, Gunsa, KOHNeHTPOBAIbE CBErA jaBuora PALA Y UPKBEHO-HIKOJICKY AyTOHOMHjY HN ME- TOY HOBOCANCKY Y TOME pay. Kaj Gu y- Voro/iuniia Gopća name Gpake upeko Cae u /lyuasa Guga okpyiena yenjexom, jom He Gu Guja IbuXxoBa MeTOJa 34 npenopyky Cp6uma y PBocnu u XepueroBunu jep ce CAMNJeM CTAPAIBEeM OKO UPKBEHO-HIKOJICKE ayronomnje ry6u nogup c ,pyrujem uuo- BjepnujeM egemMenrnma y sem u orybyje NX ce; a Kaji nuje oKpyibena_ ycnjexoM Beh noruyuujeM HeycnjexoM, Kao Iu"To zanaimibe ČTAIBE HPKBEHO-INKOJICKE AyTOHOMHjE y KAp- JIORA“KOj MUTPONOJNJU zoka3zyje, razna TpeGa, NOydeHu uckycrsoM name Gpake, ,pyrujemM uyTeM uokbu, ga ce nobe zo Gosera yenjexa u 3a CAMY NPKBEHO IIKOJICKY ayTOHOMHJY. TpeGa šanojevu € BJa1oM Hapo/iHo-nosuruuky 6op- Oy, rije MOry m Apyru egeMmeuTu cynjemoBaru, Tpe6a ce ToM GOp60M HaMerHyTu BJra/m 1 OJATJIE. TPAZKUTH ZANUTUTV HN HPONINPEIE 1P- KBENO-IKONEKHjeX ayromomnja, H. up. Cp6u upanocaaBuu sa cBojy a MYCIIIMAHU 34 €BO jy ayronomnjy. Ako ce CpGu Bocne u Xep- NerOBNHe 3ATBOpe y OVAY KOnNenrponasni Bac cBoj par oko up- caKkpucrnjy, T. j. ako KOBHO HIKOJICKe AyTOHOMIje, jour uonujene ua napruje m Meby co6oM uo- KOJbY, KAO H. Ip. y HosoM Cay, Tana BJa- Na O BanoBOJBCTBA Tape pyke. CpGu, sa- GABIJBEHH CAMO AyrTOHOMHNjeM pa/loM, Gop- 6oM MebycoćHoM u ce jepapxujom, BUAA CBE OCTAJIO, M nNpenyiiTajy BIA 1 ApyrujemM eJeMEHTHMA, la Y 3ZeMJbU PALE IITO xXoke. Bana y3 ro jon cree u uke m OHO MaJlO ayronoMuje, u vako Cpću ryGe ua: cujem crpauama. Hama Gpaka npeko Case u /lynama kaacuuau cy npumjep 3a ro. Anu ce je m TaMO, ocoGuro mMeby- Cp6uma y 3arpe6y, nodeJo ysubaru, za rpeGa me- TOY MujewaTu. Te aKO Ce KTOMY ryCe u3 CpGu y Bocuu u XepueroBuHu eckopo be zoGuru uPKBEHO IIKOJICKY ayTOHOMIJY, 3a npoBakawe koje, :kakBa je za je, TpeGa M BpeMeHa u by; au 3aTo nnak He rpe- Ga uujesty nmaKiby boj za mnocBere, Trpeća OLMAX Y3eTH Ha HMUIAH OHOLA, KOju CBE KOHNE AayTOHOMHje HMA Y pyKkaMa, A TO je BJIALA a He MuTponoJmuTu. Tpeća Banu Ka- BATH, /(4- NOPe/L NPKBEHO-IIKOJICKE AYTOHO- Muje uma jon meoma Bivkuujex nurawa kao H. NIp.: ayronomuja Bocne u XepneroBuue € uapojiuujeM npe/IcTaBHMINTBOM; CPIICKU KAO ypenoBnu jesuk HupuaoBuuoM Ha upBoM mje- CTYV; NOTNYVHO O/IMJEJBEIBE CYAOBA O/I NOJIM- TUUKE BJACTH; pebopMa Nopešskora cycraRa; pujenieibe arpapnora nurawa; 6osbe pyko- Bokeibe sema/bekujeM GlaroM, GuBa, 1iyMa- Ma, PYlAaMA; Ipu/msae HapojiHe npuBpe;ine cuare; ypekeme 3ZeMaJ6CKHjeX INKOJA HA NH- TepkondpecuonaJinoj oenoBunu ca epuckujeM nacraBuujeM jesukoM 1 HUpuunoBNunoM 1 T. /1 Kan ce BJa/y TyKHe 10 upcruma y-amfr- Tatby ujemokynue yupase u kece, rana ke ona Guru NonycruBi6uja 1 y NpKBeHO-INKOJI- ckoj ayromomuju. TpeGa saxrujemaru m Tpa- KUTU, A Ce Y CBEMY Y3ME y oG3up pasšmjep CTAHOBHMINITBA, Te ZA yuanpujen 6yne ueMo- ryte, za Beuku, Xepmauu, Tpenruenu 3ay- 3UMiby Taka Mjecra, € kojujex ce Mory Tu- Tparu Kako xoke u € = UPKBEHO-INKOJICKOM ayronomujoM u c enapxujekujeM CKYIImuTuHa- MA HT. I Haponuu Boje y Bocuu u XepueroBu- HH, VAeCUBIIH pal NpeMa ucKycTBy 1po- ULiIOCTH M saxTujesuMa capaniiwocru u 6y- AYkuocru, onjekoBjeuuke cBoje ume y cpm- cKoj xucropuju, jep cy Bocna u XepneroBu- Ha cpue CpnerBa. Odgovor gospodi oko »Grvene Hrvatske“, Ovaj razgovor, koji je nastao izmegju na- šega lista i ,Crvene Hrvatske“, mogao bi se ocijeniti onom rečenicom, kojom bi jedan naš profesor, popravljajući zadaće iz nastavnoga je- zika, označio suvišnost, pače nepotrebnost koje misli i stavke. On bi ervenijem mastilom sa strane napisao: sed hic non erat locus (ovdje mu nije bilo mjesta). I zbilja, kad pomislimo da je svečanost »Hrvojeva“ mogla dati povoda ovomu razgo- voru, tada je još opravdanije ono sed hie non erat locus. Etoi ,Crvena Hrvatska“, po svršenoj svečanosti, priznaje, da su frankovci igrali glav- nu ulogu i da je slava imala više stranački ne- go narodni harakter, te veli, da to nije u redu i ssugjuje. I cijenimo, da se je-,C. H.“ imala tu zaustaviti, jer je ovaj razgovor počeo radi »Hrvojeve“ svečanosti, koja je bila ratni poklič protiv Srba isto kao i blagoslovi hrvatskijeh barjaka u Dubrovniku, Gospiću i drugdje. Pošto se ,C. H.“ nije zadovoljila harakterisanjem »Hrvojeve“ slave, već povela riječ o srpsko-hr- vatskijem odnosima i pozvala nas da se izjasni- mo, evo nas na usluzi. Najprije treba konstatovati, da su se Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Dubrovniku, Boci Kotorskoj i okupiranim zemljama, otkada je s hrvatske strane proglašen novi kurs, držali u blagonaklonoj defensivi, podupirući perom i riječju novi kurs; dok je na hrvatskoj strani od- mah nastao rascijep. Jedan dio Hrvata (fran- kovci) udružen s klerikalcima nastavio je ofen- sivu protiv Srbi, i to s većijem bijesom; upri- ličio je u dogovoru s onijem koji mogu bla- gosove i razvijanje barjakA. Drugi dio Hrvata kroz ,Novi List“, , Obzor“, ,Pokret“, ,Jedinstvo“ i ,Crvenu Hrvatsku“ poručuje Srbima, da su oni za novi kurs i za slogu Srba i Hrvata, ali pri tome sve te hrvatske stranke, Srbima naklonjene, nijesu još našle za potrebito, da jednom izjavom, resolucijom, zvanično označe svoje držanje prema Srbima. Ovo je konstatovao i ,Novi Srbobran“ i ,Pokret“, te se već počelo pisati i govoriti o pokojnom novom kursu (vigji ,Novi Srbobran“) i uporegjivati dalmatinski novi kurs sa zidanjem Skadra na Bojani (vigji , Obzor“). Sve srpske nezavisne stranke u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji prema Hrvatima i prema Hrvatskoj i Slavoniji zauzimlju jedno te isto stanovište, izraženo u programima, koje stano- vište i sami Hrvati priznaju da je tačno i do- bro. Prema ovoj jednodušnosti srpskoj imamo spomenutu pocijepanost hrvatsku, koja u velike otežava Srbima rad za slogom. Srbi još nijesu na čistu, koja je struja u Hrvatstvu jača, da li ona za ili protiv novoga kursa, u jednu riječ, gdje je narod, jer dok misli novoga kursa ne prodru u masu, dotle je svaki razgovor jalov, kako je srpski klub na dalmatinskom saboru to. lijepo izjavio u svom odgovoru na najavljeni novi kurs. Kad bismo htjeli suditi po pojavama na blago- slovima i razvijanjima barjakA, reklo bi se, da su hrvatski fraukovci i klerikalci zaveli narod na svoju stranu. Srbi su se do sada držali, obzirom na no- vi kurs, u defensivi prema hrvatskomu frankov- luku i klerikalizmu, ali kod njihove ustrajne ofensive i Srbi će morati prijeći u borbu. Rat je rat. Na izraze kao n. pr. izrodi za Srbe u Bosni i Hercegovini, komu da ne uskipi krv u žilama? A to se čita u ,Hrvatskoj Kruni“ u članku: Prilike u Dubrovniku, pisanom u Du- brovniku. U Boci Kotorskoj ulica, koja se tu jučer doselila, vrijegja javno Srbe Bokelje. Tako isto u Bosni i Hercegovini. Pri takom stanju stvari Srbi u Bosni i Hercegovini i u Boci Ko- torskoj pravi su sveci, pa da ne odvrate šilo za ognjilo, već se samo po koji od njih zadovolji, i to kao odgovor, napisati izvještaj ili dopis za naš list. Take izvještaje naše uredništvo ne pu- šta u list bez primjedbe. Razumije se, da taki izvještaji i dopisi nijesu pisani u smislu novo- ga kursa, ali je njihov sadržaj donekle opravdan. Iz takijeh izvještaja ,Crvena Hrvatska“ bira po koji izraz*), pa onda veli: »Ovo je do napokon ista metoda nepriznavanja, ista metoda stranač- ka.« Po logici ,Crvene Hrvatske“ trebalo bi da Srbi u okupiranim zemljama i Boci Kotor- skoj budu e becehi e bastonati, samo da se ne da povoda istijem frankovcima, da upru prstom n. pr. u Dubrovnik“, pa da reku: vidiš, kakvi su Srbi. Za ljubav toga farizejizma ne ćemo odustati od obrane i nametnute borbe. Napokon, od koje je koristi Hrvatstvu novoga kursa n. pr. kotorska ulica i mostarski ,Hrvoje“, kad su onaki? Da mi imamo onakijeh Srba, mi bismo ih se kurtalisali. Megju Srbima na Primorju ne- ma ni ,stekliša“ ni ,frankovaca“, koji bi bili od kakva utjecaja, valjda biće pojedinaca, ali ne broje ništa; dok megju Hrvatima u Dalma- ciji opstoje dvije protusrpske stranke, biva, či- sta stranka prava i nova nastajuća hrvatska klerikalna stranka. To je ogromna razlika: pojedinci i organizovane stranke. Pored svega toga ,C. H“ poriče Srbima, barem nama na Primorju, dobru volju za složan rad s Hrvatima, i znate li za što? — Zato što, prvo, šutke odobra- vamo svojijem ,,steklišima“ ; drugo, što Hrvatstvo smatramo tugjinstvom. Što se prve tačke optužbe tiče, ona ne postoji, jer u našijem redovima, ka- ko već rekosmo, nema stekliša, osim valjda po- jedinaca, koji nemaju nikakva utjecaja na odluke stranke; što se tiče druge tačke optužbe, izjavljujemo, da nam je podmetnuta, jer mi ni- kada nijesmo smatrali Hrvatstvo kao narod tu- gjinstvom; njegovu politiku jesmo više puta okrstili tugjinskom, kao što n. pr. kotorsku u- licu, mostarsku slavu, i u opće frankovluk i kle- rikalizam i danas smatramo tugjinstvom. To su sve gospoda oko ,Crvene Hrvatske“ mogli pro- čitati u našoj primjedbi u onom od njih na- padnutom izvještaju iz Mostara, te više ne po- navljati i ne prišivati nam, što nijesmo mi u naj- *),C. H.“ veli: >»U ,Dubrovniku“ se govori n. DE. 40 onima koji se nazivlju Hrvatima“, govorilo se je opet o afirmaciji isključivoga srpstva, govori se o importiranom hrvatstvu (u Prčanju) itd.« Naši listovi imaju jednu veliku manu, da ne će nigda ili sasvijem rijetko da naznače, da li je ono što prenose iz kojega lista iz redakcionalnoga dijela ili iz izvještaja, dopisa, poslatijeh vijesti it. d., t. j. iz nere- dakcionalnoga dijela. A to je potrebito razlikovati, jer se iz redakcionalnoga dijela vidi mišljenje uredništva, biva, skupa ljudi oko lista ili ti stranke kao cjeline, a iz neredakcionalnoga dijela vidi se mišljenje pojedinoga dopisnika ili ti najviše onoga mjesta, odakle je dopis. Ono što je ,C. H.“ netačno i nejasno navela nije iz redakcionalnoga dijela ,Dubrovnika“, već iz izvještaja i dopisa. — U izvještaju iz Mostara, gdje se opisuje »Hrvojeva“ svečanost, pisac nazivlje Hrvojevce »oni koji se vole zvati Hrvatima«. Ovo u stvari nije srpski izum, pa ni nikakva uvreda, jer ovako često zovu Hrvati Sr- be u Hrvatskoj i Slavoniji. — Ne o importovanom hr- vatstvu u Prčanju, već o povjesti postanka hrv. rad- ničkoga društva u Prčanju i o odnosima prčanjske op- ćine prema tomu društvu, govori se u dopisu iz Kotora, što ga je napisao jedan od iskrenijeh zagovaratelja srp- sko-hrvatske sloge. Ni u vrijeme sloge ne treba bježati od istine, već je treba mirno saslušati, a ne radi istinite historije hrv. radn. društva u Prčanju, u kome nikako ne može biti četiri prava radnika, napraviti kabinetsko pi- tanje. — Gdje se pak govorilo o afirmaciji isključivoga srpstva, molićemo ,Crvenu Hrvatsku“ da nam naznači, kao što nam je žao, što je metnula ono ,itd. “, jer bi daljijem navogjenjem bila postigla bolji efekat, biva, da nas prikaže u protuhrvatskom ruhu, kao što izgleda da je namjera cijeloga onoga članka u ,Crvenoj Hrvatskoj“. Mi smo tu skoro protiv take nelijepe rabote prosvjedo- vali, kad nas je ,Narodni List“ htio prikazati kao hr- vatofobe, danas više ne ćemo, jer akoje komu potrebno, da nas takovijem prikaže, možemo mi hiljadu puta pro- svjedovati, ne će nam ništa pomoći, | |