Godina XIII, S E erujosano- A RA U Dubrovniku 18 Septembra 1904. Broj 38. odista < Cijena lista, Za Austro-Ugarsku, Bosnu ; Hercegovinu na godinu 5 Kruna 11, Za Srbiju i Crnu goru dinu Kruna 12. 2 Za sve ostale zemlje na ejranaka 15 u zlatu lie : Salju se administraciji Dubrovnik» Dopgisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. : Za oglase priposlano,izisve, ke m javne zahvale, računska >7v)« piu šća i slične objave plaća se 20 prstu S “ iv osle aju kava od retka (sitnijeh slova). Ako se više Bo * puta štampaju, po pogodbi. Pojedini broj lista 20 para. Befrankovana pisma ne vi- 1 maju se. Pretplata i oglas. Vlasnik Stogodišnjica srpskoga ustanka, Tu knezovi nisu radi kavzi Nit' su radi Turci izjelice, Al je rada Sirotinja raja Koja globa davati ne može Ni trpiti turskoga zuluma. Ovi divni stihovi Višnjićevi nalaze odje- ka i saglašenja u djelu Ranke-ovu o Srbiji i Turskoj. Veliki njemački historičar za do- gagjaje godine 1804. u biogradskom paša- luku veli: »Kad je već došlo na granicu me- gju smrću i životom, ili se to osjećanje (o sebi i slavnoj prošlosti) moralo trgnuti i po- dići, ili ga nije nikako ni bilo«. I ono se doista trglo, a da se junački trglo jedan je od dokaza isto Ranke-ovo djelo, koje ne bi bilo svijeta ugledalo, da Srbi onda nijesu svojom borbom zadivili Evropu. Dugo bi ovdje-bilo navesti uzroke i po- vode ustanku, opisati ondašnje prilike na Bal- kanu i u Evropi, predočiti tok veličanstvene borbe srpskijeh seljaka i čobana samo jedno- ga kraja s jednom velikom carevinom, te na- pokon istaknuti uspjehe i neuspjehe. Prvi srpski ustanak trajao je devet go- dina (1804-1813), a vogjom mu je bio Ka- ragjorgje, djed današnjega kralja Petra I. Ratnom. vještinom i junaštvom vodio je Ka- ragjorgje Srbe od pobjede k pobjedi. U krat- oko vrijeme je Šumadija (biogradski pašaluk) bila očišćena od dahija i Turaka. Što se u- stanak više širio i više uspijevao, sve je to više dobivao harakter oslobogjenja srpskoga naroda od Turaka i obnove stare srpske dr- ožave. Tako ga je turska vlada bila shvatila i slala na Srbe u više navrataka velike voj- ske s raznijeh strana, koje su Karagjorgje i njegovi drugovi junački odbijali. Ali su oni takogjer znali, da svojijem malijem silama ne mogu postići trajnijeh uspjeha, ako se velike Sile, Rusija i Austrija, za njih ne za- uzmu. U tome je pravcu Karagjorgje radio, ali ondašnje političke prilike i neraspoloženje ondašnjega ruskoga cara prema revolucio- narnijem pokretima nijesu dopustile, da prvi srpski ustanak postigne glavnu svoju svrhu. I ako je g. 1813. Turska uspjela velikom vojskom, da napokon nadjača šaku Sumadi- naca, ipak nije uspjela, da jednom postavlje- no srpsko pitanje skine s dnevnoga reda i da umanji ratnu slavu Karagjorgja i njego- vijeh drugova. I zbilja samo vojnički genij, kakav je bio Karagjorgje, mogao se devet godina držati proti silnoj Turskoj sa šakom vojnika. Kad je 6. oktobra 1818. stigao u Carigrad glas, da je turska vojska opet zau- zela Biograd, tri dana su po tri puta pucali topovi u Carigradu i na Bosforu u slavu to- ga dogagjaja. Toliko je Turska cijenila opa- snijem Karagjorgja i toliko je cijenila taj kr- avi dobitak svoj. Prvi srpski ustanak imao je jednu jedinu skupoejenu tekovinu. To je sve- čano priznanje Portino (turske vlade) u Bu- kureškom ugovoru, da se Srbima dade nji- hova unutrašnja autonomija. To se priznanje, veli Stojan Novaković, nije moglo ni topovi- ma ni vatrom razrušiti. Drugi srpski ustanak pod Milošem Obrenovićem nadovezao je svoj rad na tu tekovinu prvoga srpskoga ustanka. Velike su posljedice prvoga srpskoga ustanka za srpski narod, za jugoslovenstvo 1 Za balkanski poluostrv. S tijem je srpskijem ustankom, veli Stojan Novaković, u vezi no- vija politička i prosvjetna historija svijeh po- krajina srpskijeh i jugoslovenskijeh. Od ne- » izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Srećnoga obrta u XIV. vijeku u korist 'Tu- raka, koji je oborio. niz brdo sve poslove hrišćanske na balkanskom poluostrvu, nije već bilo obrta (dogagjaja) tako znatna, kao što je bio ovaj na osvitku vijeka XIX, jer je on neosporno krenuo naprijed sve poslove hrišćanskoga nacionalizma na balkanskom po- luostrvu. Ma koliko da je bio malen sim po sebi taj srpski ustanak, on je opet ne samo nikao iz ostalijeh onovremenijeh burnijeh do- gagjaja evropskijeh nego se i sim u njih upleo. Ove godine, kad se navršuje stogodiš- njica od prvoga srpskoga ustanka, zahvalan srpski narod odaje poštu i priznanje heroji- ma, kruni kraljevskom krunom unuka slav- noga Karagjorgja, a ostali Jugosloveni: Slo- venci, Hrvati i Bugari na poziv srpske 0- mladine pohitaše u Biograd, da se učestvo- vanjem u umjetničkoj izložbi poklone pepelu velikijeh poslenika na narodnom dobru i da javno dadu dokaza o duhovnoj južnoslovenskoj zajednici. U ono isto vrijeme kad se na Moravi podigao barjak za. srpsku slobodu, nestade tisućgodišnje slobode Dubrovnika. Dobro je, kad se žiža slobode nije ugasila na obje strane. .... Srbi Dubrovčani, kao članovi duhovne srpske i južnovšlovenske zajednice s razdra- ganijem sreem učestvuju duhom u biograd- skijem svečanostima, koje toliko znamenitijeh dogagjaja obuhvataju: proslavu stogodišnjice srpskoga ustanka, krunisanje kralja Petra I, prvu južnoslovensku umjetničku izložbu i prvi južnoslovenski omladinski sastanak. Felix faustumque sit! a Tipuspena z Ilpocsjera. Hosocangeka TproBauna Omaiaguua. — Ho- BOCAJICKA TPTOBAaUKA OMJANHHA yupyAHla ce, Te cy joj Beh u npaBuna norBphena. OBo je npBa ycrTa- HOoBa, ruje cy ce Cp6u, TproBauku nomMofiuuu, y Yrapckoj YUpyxuIuH, na ynpyxKeHu cBoje unmaHoBe cripeMajy 3a NpaKTHYAH XKHBOT H JA Ce NOoTNOMAXKY y HeBojbu u 6onecTu. OBa fie omnanuHa HacrTojaTu, na ce Tprosauku rnoMofisuuu y cBakom BetieM mje- CTy, rnje MX HMa BHIIe, Ha OBOj OCHOBH yupyXe, a TaKO BpeMEHOM CTBOpe ol ce6e TakaB TproBauku cranex, Koju he 3HaTu IflOoBpaTHTH M CauyBaTH rnpu- Bpeny y pykama, y Kojuma je Herna u 6uma. llpsa sem.bOpannuuka sa1pyra y rypenoj NapeBnilu. — Y TieunaHy, y Crapoj -Op6niju, o- cHoBaHa je 3emMJbopanuuuka sanpyra, Koja je yjenHo u npBa y uujenoj Typckoj uapesuuu. Ha Hnuu naH OBE rouuHE cacTalie ce y UpkBeHoj NopTu y Tieu- JIAHY UJIAHOBH TAMOLIHE CPIISKĆ OTILITHH& H BEJIHK 6poj najyrnenuujux rpabana, Te nocjinje nyxera 1o- TOBApaia OCHOBalIEe Ty 3aupyry. 3anpyra je ocHo- BAHA IIO yrleny Ha cpricke H Ha CTpaHe 36MIBOpAJI- HHUKE 3anpyre, a 6uhe joj UMJb NIHPEHE IOJBOTIPH- Bpene y ToM Kpajy. CBaku 3anpyrap ynaxe y 3a- Npy*«Hy Kacy HenjembHo No uiecT rpoma. Ynaraiwa fie Tpajaru Tpu ronuHe, 4 #3 Te he ce rnaBHnlie KYNOBATH PA3H€ MOJEPHE TIOJBOTIPHBPELHE CrIpaBE. 3Jaupyra uo cana 6poju 50 umaHoBa. — CpeTHa 6u- na u yanarpenoBana! CnoćonHu cMo ca cBoje crpaHe npumujeTuTu, na y OBoj 34upy34 BHIHMO NodeTaK OCTBApHBAiHa BeJIHKE 3aMHCJIH TOK. TayuaHoBuhia, 6uBa, opraHu- sauuje CpncTBa y OHHM KpajesuMa Ha NpuBpenuoj nonjiosu: To je naj6ombu HauuH, KAKO Na Ce y OHOM Hapouy ouyBa orcTanak Cp6uma u nonurHe yrmen cpnrekoj 3saBjeruoj MMCJIH, A4 TO HapouuTo o63upoM HA CTPALIHY IIOKBAPEHOCT, KOjy Cy NpOy3pokoBaJe nponaraHne ca Tojuko cTpaHa. HckycTBO cTeueHo iuKonaMa Haj6omebu je noka3 cpnckoj Bnanu, na Ko NpBu craBu Hory y yseHbujy, OH npBu u yajame Ha KOHa, KAKO Hranujaiu Kaxy. LlITo npuje nakne Hek Ce TIOBEJe 3ZANpyrapcKu pan 4 HamMjeliTaie uwerpra Y OHHM 36MJbAMA. Cpneka naporna 6u61moreka y Koropy. — Cnaće KYJITyPH& NpHIIHKE, y KOjuMA Ce HAJIA3H HALI Hapon y oBujeM KpajeBuMa, noBenone Hac go sa- MuCJIH, a 64 MHOFO NONpuHHjena HAPOJIHOM BaCrIH- Taty jenua cpricka HaponHa 6u6nuoTeKa. llTo saMucnucMo To u ocrBapuemo. Tipuje ro- AMHy NAHA TIPOCIIABHCMO TIeJECeTOFONKLIH>HLIY BPAH- KOBe CMPTH H TOM TIPMJIHKOM OCHOBACMO IpBy Cpn- CKy Haponuy Gu6nuorTeky y KoTopy. Tlonysehe je o63upoM Ha Halle npunuke nocTa cmjenio. CBakakOo Beli Nnpu OCHHBAHy pauyHaJIH CMO Ha HaponHy nomMofi, ocraiajyhi4 ce Ha TO, na HHKOME KO cprcku ocjeia uuje u He cmuje 6uTu. uHnu- depeHTHO, ga JIH CPNCKH Hapog Hanpenyje Ju Ha- 3anyje Ma y Kojem norneny. * TlosusaMo oBujeM cBe npujaTembe Hapojuora no6pa, ga Hac noTnoMorHy npema cunaMa u npu- JIHKAMA. OBo ce OIHOCH y NPBOM pely HA Hale KiHeH- *KApe, YPeAHHLITBA KIBHXKEBHHX JIHCTOBA H KIHHKEB- HHKE, 34THM HA CBaKOTA KO MOXE, la HAM y OBOME rloMoxe. TIpuro3su y KESHTAMA, KIBHKEBHHM JIHCTOBHMA H HOBLy NpuMajy ce ca saxBanHolihiy. CBe ce imame Ha anpecy: PanocnaB )Kyrkuhi TproBauu — Korop — Jlanmauuja. Mone ce cBa ypelHHIITBA CPNCKHX JIHCTOBA la OB npelwuTamnajy. Y Koropy nue 1. cerem6pa 1904. YupaBa Cpneke Hapoagne Bućanoreke, Hronika. U prošlom članku kazali smo, da je nešto trulo u Danskoj i da za to mora no- siti mimo sustav odgovornost sukrivnje ve- ćina. koja je gotovo tri decenija većinom u svijem administrativnijem i političkijem usta- novama. Da je nešto trulo u Danskoj, dokazuju dvije činjenice nedavno izašle na površinu. Tu skoro je ,Jedinstvo“ prenijelo iz osječke »Narodne Obrane“ dopis, u kome se ni više ni manje tvrdi, da zastupnici iz Dalmacije ne vode brigu ni o čemu drugome već o premještaju i unaprijegjenju činovnika i o ovakijem sličnijem stvarčicama i sitnicama. Ovako bi se bio izrazio, kaže dopisnik ,,Na- rodne Obrane“, jedan ministar. Ovu tvrdnju »Jedinstvo“ nije ni pokušalo obesnažiti, već ju je potvrdilo govoreći, da zastupnici pri- maju na snopove pisama od svojijeh birača, koji zahtijevaju lične pogodnosti, kao pre- mještaj i unaprijegjenje, stipendija, liferacije i td. Ovaj su posao zastupnici iz Dalmacije vršili savjesno i tačno, jer im je o tome za- visio mandat i ona lijepa sine cura u Be- ču, o kojoj pop Virgil Perić i drugovi mo- gu poput Horaca egloge pisali. U br. 37. ,Orvene Hrvatske“ na prvom mjestu nalazi se jedno saopštenje svoje vrste o Handelovoj aferi. To je pravi ibig redi- bis, iz koga se ipak može dosta izmegju redaka čitati. Nas osobito interesuje ova stavka: »Kako bi ludo bilo kriviti njegovu oso- bu (tj. baruna Handela) s vjerolomnosti, što nije mogao izvršiti obećanja dana u lanj- skom ,zasjedanju u pogledu jezičnom, tako smo uvjereni, da ne krivi on ni nas, ako ne ide sve onako, kako bi on htio, pa sve da se je i nadao, da će ići, sudeći ne znamo po čemu.« Ove riječi. je napisala osoba, koja je ne samo dobro izviještena, nego i koja ima pre- sudnu riječ u pokrajinskijem stvarima. Ne- hotice se toj osobi omakla jedna ispovijest, koju niko nije tražio i koja bi Handelu pred sudom a u osudi mogla da pruži t. z. o- lakšavajuću okolnost, kako se to zove u sudbenom jeziku. Tu se govori o nekijem o- bećanjima neizvršenijem s jedne i donekle s druge strane, jer Handel ne bi mogao kri- viti hrvatsku većinu ni za što, da mu nije što obećala, a ,Orvena Hrvatska“ bistro veli, »tako smo uvjereni, da ne krivi on (Han- del) ni nas, ako ne ide sve onako...« Da hrvatska većina nije štogod Handelu obećala, ne bi bilo razloga, da se pisac ,Crvene Hr- vatske“ izvinjava. Excusatio non petita est aceusatio. < # Tu skoro smo osudili postupak onijeh Hrvata, koji i industrijska preduzeća, kao što su naša parobrodarska društva, uvlače u na- rodno-političku borbu, čijem daju primjer razdvajanja narodnijeh sila i na onom polju, gdje za to ima najmanje razloga, već na- protiv svi razlozi govore za složan rad, «ko se želi postići uspjeha. Tako se barem dv sada radilo u Dubrovniku i postigao se lijep rezultat. Na to nam je ,Orvena Hrvatska“ od- govorila ove tekstualne riječi: »Sa nazorima ,Dubrovnika“ ne možemo se slagati s jedinog razloga, što je u današ- njim prilikama apsolutno potrebito, da se narodni harakter_ zemlje afirmiše u svakvj prigodi. — To ne radi Srba, već radi tugjih elemenata Talijana, Nijemaca i Magjara, koji svi hoće, da nas svojataju.« U vrijeme nesloge i borbe, Dubrovčani (bili Srbi, bili Hrvati, bili Autonomi) nijesu nalazili za potrebito, da parobrodarskijem društvima daju ovo ili ono narodno ime, već su kapitaliste bez razlike stranaka, prema svome ubijegjenju kupovali karate za ovaj ili onaj parobrod ovoga ili onoga društva, tako da su dandanašnji vlasnici pojedinijeh parobroda i Srbi i Hrvati i Autonomi, a pre- ma tomu su i uprave sastavljene. Drukčije ne može ni biti u jednom malom gradu kao što je Dubrovnik, koji je na more upućen i koji je od mora uvijek živio. Pa nije tako samo kod nas, nego i drugovdje. Prenositi bez potrebe narodno-političku borbu i na e- konomno polje, uvijek je bilo pogibeljno. Sada, u vrijeme. primirja i nastojanja oko sloge, javlja ge zametak nesloge na ekonomnom polju. Ako ovo nije contra- dizione in termini, a što je onda? Ono po- lje, koje je za vrijeme očajne borbe bilo neu- tralno, sada bi, po ,Orvenoj Hrvatskoj“ i njezinijem prijateljima u Cavtatu, imalo po- stati predmetom svagje i nesloge. Ako ćemo tako graditi slogu, pa da i ono malo indu- strije uništimo, slobodno je svakomu, jer se to silom ne da zapriječiti; postaćemo veći siromasi, kao taki pak zavisniji od svakoga. Do sada smo u svijem pametnijem knjigama čitali, da blagostanje i kultura stvaraju po- dloge za uspješan politički rad. U našoj po- krajini pak sve se to više izmišljaju načini, kako ćemo biti siromašniji i gluplji, samo neka hrvatska vernića bude spasena. Ustraje li ovako dalje i ta vernića naći će majstora, koji će je ostrugati bez prosvjeda s ičije strane. Slažemo se s ,Crvenom Hrvatskom“, da je od potrebe prema tugjijem elementima isticati narodni harakter zemlje, ali ovdje baš nije to slučaj, već ,Hrvatsko Parobrodarsko Društvo“ ustrojava se za inad Račićima, koji su Srbi. Dakle, tu ne ulaze ni Talijani, ni Nijemci, ni Magjari. Po onoj principiis obsta ustajemo protiv ovoga zametka nesloge i svagje na ekonomnom polju i osugjujemo ga, jer se dogagja, da rgjavi primjeri nagju više po- dražavalaca nego dobri. Ko za slogom teži i ko za nju radi, taj treba da nastoji, da baš na ekonomnom po- lju ona sve to više temelja uhvati; ako se tu ne uzmožeimo složiti, ne ćemo lje na političkom i narodnom polju. Nama ne kopa oči ime hrvatsko, ali nam kopaju oči posljedice, koje odatle mogu nastati. Ceooxu monos y Bonu Koropexoj. — Tlmue jenaH ceocku non us Boke. — (2) Ho na no6ujeMmo npaBy cnuky cBehenukoBa JKHBAHA HA CEJIy A y naHauisemM BpeMeHy, suliumo ra Mano H Cc MaTepujajine crpaHe. )KuBuo Tonuko TOJHHA TPAJICKHM XMBOTOM He MOXE BHIIE na ce ZANOBOJBH COJBAHKOM, KOja M HMje Kapa na ra pa- 3yMHje M 3JANOBOJBbU HH y KyHH HH y upyuTBy, HM na MJ CTBOPH MMJIH H HeNHH NOPONMUHH KM“ BOT; TpaxH FpajKHEsY MJIH BAPOLIAHKY M HA Ce- Ny OTnouMiey M y KyfH u BaH HE FPAJICKH KMBOT, peuumo nmnocrajy ,rocnonoM“, ou Koje u cemauu u CeIbAHKE NyTO 343HPy. ,TocnonuHy“ nony u ,ro- cnohu“ nonanuju Teko je yroguTu. H cBe iuro OBH peKy MJIH JUHH€, NpHMA Ce ca CTpaHe cemaHa