anarhije i pustoši, već vidiš punokrvnoga > kusna ruka i da su Srbija i Beograd dobili a umjetničkoj izložbi; liječničkijem i prirod- “> Stanka pod vrhovnijem voždom Karagjorgjem Godina XIII. = 22. a. U Dubrovniku 2 Oktobra 1904. Broj 40. Cijena lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go. dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na dii prenska 15 u zlatu. ima Za Vubrovnik na godinu Kr, 10 Na pč godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. UBAOVNIK Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovsna pisma ne pii- maju se. Vlasnik, ii 32 Poslije beogradskijeh svečanosti, Dubrovnik, 30 septembra. . Otrag dvije godine posljednjijeh dana mjeseca septembra zasjedao je u Beogradu prvi srpski novinarski kongres. Tada sam prvi put bio u Beogradu. Utisci, koje sam ponio sobom, bili gu Porazni. Onda je u Beogradu vladala anarhija i pustoš u gve- mu. Nije se ta anarhija očitovala tobože u besporetku na ulici, već je anarhija bila u glavama a pustoš u greima. Osjećalo se je očito, kako nema jedne ruke i jednoga sre- dišta, koje bi direktivu davalo i oko sebe okupljalo; vidjeli ste velik broj mladijeh lju- di, obrazovanijeh i spremnijeh, bez kompasa; vidjeli ste dvor prezren, a koji ne popušta već neprestano smišlja iznenagjenja; lijepo su se vigjale konture dviju struja odlučnijeh da vode borbu na smrt i život: jedna sa- stavljena od nezavisnijeh elemenata svijeh stranaka, koja bješe navjestila rat dvoru; druga oličena u dvoru i svojijem pristašama, koja prkošaše narodu. Sudar ovijeh dviju struja bio je neizbježan. Na polasku iz Beograda, zaokupljen ernijem mislima o onom što me u Dubrovniku čeka, upita me jedan pozna- nik, što mi se čini o položaju u Beogradu, odgovorih mu: sudar je neizbježiv i lom će biti strašan... Kad god bi mi u dubrovačkoj tamnici, čije posljedice na sebi teško osjećam, došli na pamet beogradski utisci, kazao bih samu sebi: eto, zbog čega je dobro, da sam ovdje, da ne pišem neprijatne stvari za Srpstvo. Poslije dvije godine a gotovo istijeh da- na mjeseca septembra Beograd i Srbija se pokazuju u orotivnom svijetlu. Zapriječen bo- lešću, da učestvujem beogradskijem sveča- nostima, čitao sam ovijeh dana sve moguće novine.. Oh, kako mi je srce od radosti pli- valo i kako mi je olakšavalo težinu bolesti, čitajući o velikom uspjehu i o velikom u- tisku beogradskijeh svečanosti! Ne samo što se Beograd i Srbija pokazuju oporavljeni, već i što.uzimlju na sebe prvu ulogu za južno- slovenski duhovni preporagjaj. Nema tu više čovjeka, s koga se digla mora, koja ga je dugo godina gušila. O svemu razmišljajući, vidiš, da svijem upravlja jedna blaga ali is- središte, odakle izlaze i izlaziće mnoge po- bude i poticala, koja će biti dobra i korisna »po Srbiju i Srpstvo. : Beogradske svečanosti učinile su velik utisak na Evropu i na Slovenstvo, na prija- telja i protivnika. One su visoko podigle srp- ske i južno-slovenske akcije. Evropa je vi- djela ovijeh dana u Beogradu više stvari, u koje do sada nije vjerovala, pa s toga i po- ricala budućnost Južnijem Slovenima. Umjet- ničke sposobnosti pokazali su Južni Sloveni njačkijem kongresom Srbi su, na usta prize natoga češkoga naučenjaka, položili ispit nre- losti za osnivanje medicinske fakultati; veliko učešće naroda iz unutrašnjosti Srbije sveča- nostima potvrdilo je, da je narod zadovoljan novijem stanjem; veliki broj gostiju Srba, Hrvata, Slovenaca i Bugara, kao i južnoslo- venskijeh omladina, pokazuje, da se polažu velike nade u novo stanje Srbije za južno- izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris. slovenski napredak; proslava stogodišnjice u-- Kzlazi svake nedjelje. i krunisanje unuka Karagjorgjeva kru- nom napravljenom od prvoga topa Ka- ragjorgjeva dalo je svečanostima neki sim- bolički značaj na sreću i napredak srpskoga naroda i s njim cijeloga Južnoga Slovenstva. Evropa nenaviknuta gledati megju Juž- nijem Slovenima i na Balkanu tako značaj- nijeh manifestacija, ostala je zabezeknuta; neki njemački i magjarski listovi upozoruju na pogibao od južnoslovenske hidre, kojoj još ni tobožnji neuspjesi Rusije nijesu oduzeli nadu i vjeru u bolju budućnost. Proslijede li Srbi i ostali Južni Sloveni ovijem pravcem, Hvro- pa zajedno s Nijemcima i Madžarima mora- će računati sa složnijem Južnijem Slovenima, osobito kad uzme u obzir, da su ovo plodovi rada od malo više od godine dana. Srbin treba da crpe iz ovoga najveću pouku. Na političare pak pada najveća odgo- vornost. To oni u Srbiji treba da dobro upamte, jer nema više Obrenovića, kojima se je pravom moglo sve na legja svaliti, sada vlada Srbijom vladalac — dobar — u pot- punom smislu riječi. agi: Biogradske svečanosti. Svečana sjednica Akademije Nauka. Utorak, u oči kraljeva krunisanja, u 9 sahati prije podne, držala se svečana sjednica Akademije Nauka u skupštinskoj zgradi u slavu stogodišnjice Karagjorgjeva ustanka. Na sjed- nicu je došlo veoma mnogo odlične publike iz Srbije, osobito iz Biograda i sa strane. U 9 sa- hata došao je kralj s pratnjom i pozdravio sa- kupljene sa: ,Dobar dan, braćo!“ Prisutni su se odazvali kraljevu pozdravu s urnebesnim trikratnim , Živio!“ Poslije ovoga prizora G. S. Lozanić progla- sio je sjednicu otvorenom, te je tom prigodom naglasio zasluge predaka, ustaša, a osobito neu- mrloga vožda. Dotakao se u svomu govoru i drugog ustanka, te obadva rata s Turskom pod Obrenovićima. Spomenuo je važnost proglašenja Srbije na kraljevinu te je u svom patriotskom govoru izrazio na koncu želju, da Bog i Srpstvo pomogne unuka Karagjorgjeva, da privede svrsi rad, koji je započeo njegov veliki djed. Iza g. Lozanića držao je g. Ljuba Jova- nović svoju opširnu i naučnu historijsku studiju o prvom ustanku pod Karagjorgjem. Najprije je govornik u kratkim i jezgrovitim crtama prika- zao historiju krajeva, koji su stajali pod vlašću biogradskoga paše. Gosp. Jovanović je u svomu naučnom predavanju istakan ideju voditelji- .cu ustaša. Ta je ideja bila uskrsnuće Du- šanove Srbije. Potankim ispitivanjem doka- zao je G. Jovanović, da je ta ideja bila pri- rodna posljedica etične fizionomije naroda u tim krajevima, jer su se tu vremenom naseljivali Srbi iz sviju krajeva potlačene Srbije, koji su, kao predstavnici svega naroda, tu donijeli i nje- govali predaje o staroj slavi i veličini. Osim toga, uz neke druge činjenice, u velike su toj ideji doprinijeli ratovi Austrije. Ovim svojim naučnim izvagjanjem predavač je potpuno uspio, te ga je odabrana publika zanosno pozdravila pljeskanjem, a predsjednik je predavaču u ime prisutnih i Akademije najsrdačnije zahvalio i zatvorio svečanu sjednicu. Zdravica Kneza Danila. Na 28 septembra bio je svečan ručak u kra- ljevu dvoru. Tom prilikom podigao je crnogor- ski knez nasljednik veoma lijepu i jezgrovitu zdravicu Nj. V. kralju. Mladi knez je duhovi- to u zdravici prikazao znamenitost nove srpske. krune, skovane ne od zlata, nego od skromnog ali historički znamenitog topa, a to je bio naj- bolji dokaz pijeteta pramu neustrašivim borcima srpske nove slobode i nezavisnosti. Knez je za- vršio ovako: ,Moj otac i svi Crnogorci šalju preko mene i moje supruge Vašem Veličanstvu svoja najtoplija čestitanja. Daj Bože, da ta kru- na još dugo godina sija na glavi Vašeg Veli- čanstva, a zatim da prijegjena potomke iz vaše porodice i daj Bože, da Srbija s tom krunom bude uvijek sretna! Odnosi, koji postoje izme- gju naših domova, opravdavaju te želje, jer ti odnosi bili su veoma srdačni još pod Karagjor- gjem i svetim Petrom, vladikom ernogorskim, a oni su danas krvnim srodstvom za na- vijek učvršćeni“. Odgovor kralja Petra I. na zdravicu nasljednika kneza Danila. Na krasnu i značajnu zdravicu svoga šure, kneza Danila, odgovorio je kralj ne manje zna- čajnom i srdačnom zdravicom ovako : »Orna Gora poslala je najboljega megju najboljim, da prisustvuje svečanosti, kojom je narod u Srbiji htio da obilježi početak no- voga života svog. U crnogorskom ponositom kršu čuvan je vijekovima u najgušćoj tami po sve Srpstvo plemeniti zračak slobode i najskupocjeniji kamen krune Dušanove. U trenutku, kad je jedan slab otisak one kruue trebalo staviti na glavu kralju od Srbije, do- nio je taj uzvišeni glasnik pozdrave iz onih krševa. Pozdrav taj šilje nam u ime junač- koga naroda svog mudri vladar Crne Gore, državnik oprobanih sposobnosti, pjesnik muka i ideala srpskih. Teška je vremena preturio narod srpski, dok je došao do skromnog topa, iz koga je kruna sakovana, ali ne manje težak je bio i ovaj vijek očajne borbe od Karagjorgjeva topa do ove krune; dična Crna Gora, vla- dari njezini, kuća Petrovići, a na prvome mjestu sam uzvišeni gospodar Orne Gore, uzeli su u tim teškim vremenima razna udjela u obrani imena i ponosa srpskog. Svi imaju zasluga za krunu ovu, zasluga koje će im Srbija i Srpstvo vazda priznavati. Zahvalju- jući danas od srca miloj braći Crnogorcima, što nam pozdrav ispratiše, mi im možemo doviknuti: Ova je kruna sakovana naporima Svih nas, u njoj ima i truda vašega; pono- «site se njim! Pozivam vas, gospodo pred- stavnici crkve i naroda u Srbiji, da tom uvjerenju i osjećanju date vidljiva znaka, Ovdje, pred vjesnikom bratske uzajamnosti i jedinstva, ispijmo najprije ove čaše za zdravlje moga uzvišenoga tasta, dičnoga vladara brat- ske Crne Gore, za zdravlje cijele porodice njegove, a za sreću i napredak junačkih Cr- nogoraca. Zivio Knjaz Nikola 1, živjela. Orna Gora!“ Poslije zdravice reče kralj: ,A sad mi, gospodo, dopustite, da kao odjek ove zahval- nosti ispratim ovakav pozdrav knezu Nikoli u ime naroda, koji vi predstavljate: » Predstavnici crkve i naroda odgovarajući mome pozivu ispili su u ovome trenutku čaše za zdravlje Vašega Visočanstva, vaše uzvišene porodice, a za sreću i napredak junačkih Ornogoraca«“. Odlazak crnogorskog nasljednika i njegove supruge. U subotu u jutro u 8%, sahati otputovali su ernogorski visoki gosti sa svojom svitom preko Pešte 'u ;domovinu.“ Kralj ih je na put ispratio do stanice sa svojom djecom, ministrima i velikodostojnicima. Osim ovih došlo je mno- štvo gragjanstva, da se oprosti i zaželi dobar put knezu nasljedniku i supruzi mu. Dar Jvakima Ill. Kralju Petru. Njegova svetost patrijarah carigradski da- rovao je kralju jednu ikonu, koju je donio se- kretar poslanstva u Carigradu Dr. M. Peća- nae mitropolitu, da je ovaj preda kralju uz ručno pismo patrijarhovo. | Odlazak Hrvata i Slove luca. U petak je većina gostiju ostavila srp- sku prijestonicu i vratila se u svoju domovinu, da kao očevici i bratski izaslanici kažu osta- loj braći zajedničko narodno veselje, koje će biti, ako Bog dade, čvrstim temeljem našega kul- turnoga zbliženja i ujedinjenja. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Nekolicina te braće otputovala je sa srp- skim kolegama u posjete braći bugarskoj u Sofiju. Hrvati i Slovenci javno su se zahvalili u listovima na dočeku i gostoljublju. Zdravica italijanskoga poslanika na gala-ručku. Na gala-ručku nazdravio je kralj Petar zastupanim monarsima i državnim poglavicama. Talijanski poslanik je zahvalio i nastavio ovako: >Uzvišenim simbolom krunisanja srpski je na- rod posvetio veze, koje ga vežu s kraljem, i time nadovezao slavne tradicije prošlosti. Mi smo uvjereni, da će Srbija pod žezlom mudrog i naprednog kralja, koji hoće svojim narodom da vlada po zakonu i zakonima, na putu po- retka i napretka sigurnim korakom ići odregje- nju od promisla doznačenom.« Pozdravi krunisanju. Na stotine je stiglo pozdravnih telegrama, od kojih ćemo istaći telegrame načeonika Prahe (Praga) D.ra Srba, načeonika Ljubljane D.ra I. Hribara i kluba hrvatskih i slovenskih zastupni- ka na saboru Istre. Ovaj posljednji telegram glasi: »Presjedništvu Narodne Skupštine u Bio- gradu. Sa srpskim narodom slavećim stogodi- šnjicu oslobogjenja od tugjinskog jarma i krunid- bu potomka osloboditelja bratski se raduje klub hrvatsko-slovenskih zastupnika na saboru Istre. Predsjednik: Vjekoslav Spinčić.“ Južnoslovenski književnici i umjetnici Južnoslovenski književnici, koji su se na- lazili u Biogradu, sastali su se da se porazgo- vore o zajedničkom radu. Poslije izmijenjenih misli odlučilo se je, da se osnuje jedan centralni odbor u Biogradu, a pododbori u Zagrebu, Lju- bljani i Sofiji. U isto vrijeme odlučilo se je iz- dati almanah, u kome će biti reprodukovani naj- bolji umjetnički radovi; osim toga biće i književ- nih radova. Južnoslovenski umjetnici odlučili su svake godine priregjivati izložbe u kojem od središta južno-slovenskih. Za nastajnu godinu izabrana je Sofija. Uredništvo ,Srpskoga Književnoga Glas- nika“ priredilo je južnoslovenskim književnici- ma i umjetnicima banket. Kralj Petar primio je hrvatske, slovenačke, bugarske i srpske književnike i umjetnike. Gjalski je pozdravio kralja krasnim govorom. Kralj je u odgovoru rekao, kako mi na jugu više poznamo strance nego same sebe. Pitao je, jesu li uglavili program za zajednički rad. Svi su književnici i umjetnici bil očarani kraljevom pojavom. Koliko je bilo gosti u Beogradu? Računa se, da je bilo u Biogradu gosti i stranaca od 40.000 — 50.000, i to tri petine iz unutrašnjosti Srbije i dvije petine sa strane. Megju gostima osobito su bili zapaženi mnogobrojni gosti iz Bosne i Hercegovine. Bo- sanci i Hercegovci bili su predvogjeni od na- rodnih vogja Gl. Jeftanovića i Voj. Šole. Osim toga bili su i poznati mostarski književnici A. Šantić, Sv. Corović i At. Šola. Resolucije južnoslovenskih omladina. 20. i 21. p. m. zasijedao je u Beogradu prvi kongres južnoslovenskih omladina i poslije izerpivih referata, koji su prikazali gospodarski i kulturni razvoj i stanje slavenskih: naroda na Balkanu slijedila je plodonosna rasprava o radu omladina oko kulturnog i gospodarskog jedin- stva južnih Slovena, gdje su prihvaćene ove dvije resolucije: 1. Srpska, bugarska, hrvatska i slovena- čka omladina, sakupljena na ovom prvom kon- gresu, izjavljuje jednodušno, da smatra rad oko kulturnog jedinstva svih južnih Slovena svojim najprečim narodnim radom i poziva sve južno- slovenske prosvjetne institucije, književnike i umjetnike, da svoje djelovanje stave na široki i plodonosni osnov kulturne uzajamnosti i je- dinstva južnih Slovena,