anarhije i pustoši, već vidiš punokrvnoga

> kusna ruka i da su Srbija i Beograd dobili

a umjetničkoj izložbi; liječničkijem i prirod-

“> Stanka pod vrhovnijem voždom Karagjorgjem

Godina XIII.

=

22. a.

U Dubrovniku 2 Oktobra 1904.

Broj 40.

Cijena lista.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go.
dinu Kruna 12.

Za svo ostale zemlje na dii
prenska 15 u zlatu. ima

Za Vubrovnik na godinu Kr, 10

Na pč godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

UBAOVNIK

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para:
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovsna pisma ne pii-
maju se.

Vlasnik,

ii 32

Poslije beogradskijeh svečanosti,

Dubrovnik, 30 septembra.

. Otrag dvije godine posljednjijeh dana
mjeseca septembra zasjedao je u Beogradu
prvi srpski novinarski kongres. Tada sam
prvi put bio u Beogradu. Utisci, koje sam
ponio sobom, bili gu Porazni. Onda je u
Beogradu vladala anarhija i pustoš u gve-
mu. Nije se ta anarhija očitovala tobože u
besporetku na ulici, već je anarhija bila u
glavama a pustoš u greima. Osjećalo se je
očito, kako nema jedne ruke i jednoga sre-
dišta, koje bi direktivu davalo i oko sebe
okupljalo; vidjeli ste velik broj mladijeh lju-
di, obrazovanijeh i spremnijeh, bez kompasa;
vidjeli ste dvor prezren, a koji ne popušta
već neprestano smišlja iznenagjenja; lijepo
su se vigjale konture dviju struja odlučnijeh
da vode borbu na smrt i život: jedna sa-
stavljena od  nezavisnijeh elemenata svijeh
stranaka, koja bješe navjestila rat dvoru;
druga oličena u dvoru i svojijem pristašama,
koja prkošaše narodu. Sudar ovijeh dviju struja
bio je neizbježan. Na polasku iz Beograda,
zaokupljen ernijem mislima o onom što me
u Dubrovniku čeka, upita me jedan pozna-
nik, što mi se čini o položaju u Beogradu,
odgovorih mu: sudar je neizbježiv i lom će
biti strašan... Kad god bi mi u dubrovačkoj
tamnici, čije posljedice na sebi teško osjećam,
došli na pamet beogradski utisci, kazao bih
samu sebi: eto, zbog čega je dobro, da sam
ovdje, da ne pišem neprijatne stvari za
Srpstvo.

Poslije dvije godine a gotovo istijeh da-
na mjeseca septembra Beograd i Srbija se
pokazuju u orotivnom svijetlu. Zapriječen bo-
lešću, da učestvujem beogradskijem sveča-
nostima, čitao sam ovijeh dana sve moguće
novine.. Oh, kako mi je srce od radosti pli-
valo i kako mi je olakšavalo težinu bolesti,
čitajući o velikom uspjehu i o velikom u-
tisku beogradskijeh svečanosti! Ne samo što
se Beograd i Srbija pokazuju oporavljeni, već
i što.uzimlju na sebe prvu ulogu za južno-
slovenski duhovni preporagjaj. Nema tu više

čovjeka, s koga se digla mora, koja ga je
dugo godina gušila. O svemu razmišljajući,
vidiš, da svijem upravlja jedna blaga ali is-

središte, odakle izlaze i izlaziće mnoge po-
bude i poticala, koja će biti dobra i korisna
»po Srbiju i Srpstvo. :
Beogradske svečanosti učinile su velik
utisak na Evropu i na Slovenstvo, na prija-
telja i protivnika. One su visoko podigle srp-
ske i južno-slovenske akcije. Evropa je vi-
djela ovijeh dana u Beogradu više stvari, u
koje do sada nije vjerovala, pa s toga i po-
ricala budućnost Južnijem Slovenima. Umjet-
ničke sposobnosti pokazali su Južni Sloveni

njačkijem kongresom Srbi su, na usta prize
natoga češkoga naučenjaka, položili ispit nre-
losti za osnivanje medicinske fakultati; veliko
učešće naroda iz unutrašnjosti Srbije sveča-
nostima potvrdilo je, da je narod zadovoljan
novijem stanjem; veliki broj gostiju Srba,
Hrvata, Slovenaca i Bugara, kao i južnoslo-
venskijeh omladina, pokazuje, da se polažu
velike nade u novo stanje Srbije za južno-

izdavatelj i odgovorni urednik Antun Fabris.

slovenski napredak; proslava stogodišnjice u--

Kzlazi svake nedjelje.

i krunisanje unuka Karagjorgjeva kru-
nom napravljenom od prvoga topa Ka-
ragjorgjeva dalo je svečanostima neki sim-
bolički značaj na sreću i napredak srpskoga
naroda i s njim cijeloga Južnoga Slovenstva.

Evropa nenaviknuta gledati megju Juž-
nijem Slovenima i na Balkanu tako značaj-
nijeh manifestacija, ostala je zabezeknuta;
neki njemački i magjarski listovi upozoruju na
pogibao od južnoslovenske hidre, kojoj još ni
tobožnji neuspjesi Rusije nijesu oduzeli nadu
i vjeru u bolju budućnost. Proslijede li Srbi
i ostali Južni Sloveni ovijem pravcem, Hvro-
pa zajedno s Nijemcima i Madžarima mora-
će računati sa složnijem Južnijem Slovenima,
osobito kad uzme u obzir, da su ovo plodovi
rada od malo više od godine dana.

Srbin treba da crpe iz ovoga najveću
pouku. Na političare pak pada najveća odgo-
vornost. To oni u Srbiji treba da dobro
upamte, jer nema više Obrenovića, kojima se

je pravom moglo sve na legja svaliti, sada

vlada Srbijom vladalac — dobar — u pot-
punom smislu riječi. agi:

Biogradske svečanosti.

Svečana sjednica Akademije Nauka.

Utorak, u oči kraljeva krunisanja, u 9
sahati prije podne, držala se svečana sjednica
Akademije Nauka u skupštinskoj zgradi u slavu
stogodišnjice Karagjorgjeva ustanka. Na sjed-
nicu je došlo veoma mnogo odlične publike iz
Srbije, osobito iz Biograda i sa strane. U 9 sa-
hata došao je kralj s pratnjom i pozdravio sa-
kupljene sa: ,Dobar dan, braćo!“ Prisutni su
se odazvali kraljevu pozdravu s urnebesnim
trikratnim , Živio!“

Poslije ovoga prizora G. S. Lozanić progla-
sio je sjednicu otvorenom, te je tom prigodom
naglasio zasluge predaka, ustaša, a osobito neu-
mrloga vožda. Dotakao se u svomu govoru i
drugog ustanka, te obadva rata s Turskom pod
Obrenovićima. Spomenuo je važnost proglašenja
Srbije na kraljevinu te je u svom patriotskom
govoru izrazio na koncu želju, da Bog i Srpstvo
pomogne unuka  Karagjorgjeva, da privede
svrsi rad, koji je započeo njegov veliki djed.

Iza g. Lozanića držao je g. Ljuba Jova-
nović svoju opširnu i naučnu historijsku studiju
o prvom ustanku pod Karagjorgjem. Najprije je
govornik u kratkim i jezgrovitim crtama prika-
zao historiju krajeva, koji su stajali pod vlašću
biogradskoga paše. Gosp. Jovanović je u svomu
naučnom predavanju istakan ideju voditelji-

.cu ustaša. Ta je ideja bila uskrsnuće Du-

šanove Srbije. Potankim ispitivanjem doka-
zao je G. Jovanović, da je ta ideja bila pri-
rodna posljedica etične fizionomije naroda u tim
krajevima, jer su se tu vremenom naseljivali
Srbi iz sviju krajeva potlačene Srbije, koji su,
kao predstavnici svega naroda, tu donijeli i nje-
govali predaje o staroj slavi i veličini. Osim
toga, uz neke druge činjenice, u velike su toj
ideji doprinijeli ratovi Austrije. Ovim svojim
naučnim izvagjanjem predavač je potpuno uspio,
te ga je odabrana publika zanosno pozdravila
pljeskanjem, a predsjednik je predavaču u ime
prisutnih i Akademije najsrdačnije zahvalio i
zatvorio svečanu sjednicu.
Zdravica Kneza Danila.

Na 28 septembra bio je svečan ručak u kra-
ljevu dvoru. Tom prilikom podigao je crnogor-
ski knez nasljednik veoma lijepu i jezgrovitu
zdravicu Nj. V. kralju. Mladi knez je duhovi-

to u zdravici prikazao znamenitost nove srpske.

krune, skovane ne od zlata, nego od skromnog
ali historički znamenitog topa, a to je bio naj-
bolji dokaz pijeteta pramu neustrašivim borcima
srpske nove slobode i nezavisnosti. Knez je za-
vršio ovako: ,Moj otac i svi Crnogorci šalju
preko mene i moje supruge Vašem Veličanstvu

svoja najtoplija čestitanja. Daj Bože, da ta kru-
na još dugo godina sija na glavi Vašeg Veli-
čanstva, a zatim da prijegjena potomke iz vaše
porodice i daj Bože, da Srbija s tom krunom
bude uvijek sretna! Odnosi, koji postoje izme-
gju naših domova, opravdavaju te želje, jer ti
odnosi bili su veoma srdačni još pod Karagjor-
gjem i svetim Petrom, vladikom ernogorskim,
a oni su danas krvnim srodstvom za na-
vijek učvršćeni“.

Odgovor kralja Petra I. na zdravicu
nasljednika kneza Danila.

Na krasnu i značajnu zdravicu svoga šure,
kneza Danila, odgovorio je kralj ne manje zna-
čajnom i srdačnom zdravicom ovako :

»Orna Gora poslala je najboljega megju
najboljim, da prisustvuje svečanosti, kojom je
narod u Srbiji htio da obilježi početak no-
voga života svog. U crnogorskom ponositom
kršu čuvan je vijekovima u najgušćoj tami
po sve Srpstvo plemeniti zračak slobode i
najskupocjeniji kamen krune Dušanove. U
trenutku, kad je jedan slab otisak one kruue
trebalo staviti na glavu kralju od Srbije, do-
nio je taj uzvišeni glasnik pozdrave iz onih
krševa. Pozdrav taj šilje nam u ime junač-
koga naroda svog mudri vladar Crne Gore,
državnik oprobanih sposobnosti, pjesnik muka
i ideala srpskih.

Teška je vremena preturio narod srpski,
dok je došao do skromnog topa, iz koga je
kruna sakovana, ali ne manje težak je bio
i ovaj vijek očajne borbe od Karagjorgjeva
topa do ove krune; dična Crna Gora, vla-
dari njezini, kuća Petrovići, a na prvome
mjestu sam uzvišeni gospodar Orne Gore,
uzeli su u tim teškim vremenima razna udjela
u obrani imena i ponosa srpskog. Svi imaju
zasluga za krunu ovu, zasluga koje će im
Srbija i Srpstvo vazda priznavati. Zahvalju-
jući danas od srca miloj braći Crnogorcima,
što nam pozdrav ispratiše, mi im možemo
doviknuti: Ova je kruna sakovana naporima
Svih nas, u njoj ima i truda vašega; pono-
«site se njim! Pozivam vas, gospodo  pred-
stavnici crkve i naroda u Srbiji, da tom
uvjerenju i osjećanju date vidljiva znaka,
Ovdje, pred vjesnikom bratske uzajamnosti i
jedinstva, ispijmo najprije ove čaše za zdravlje
moga uzvišenoga tasta, dičnoga vladara brat-
ske Crne Gore, za zdravlje cijele porodice
njegove, a za sreću i napredak junačkih Cr-
nogoraca. Zivio Knjaz Nikola 1, živjela. Orna
Gora!“

Poslije zdravice reče kralj: ,A sad mi,
gospodo, dopustite, da kao odjek ove zahval-
nosti ispratim ovakav pozdrav knezu Nikoli u
ime naroda, koji vi predstavljate: » Predstavnici
crkve i naroda odgovarajući mome pozivu ispili
su u ovome trenutku čaše za zdravlje Vašega
Visočanstva, vaše uzvišene porodice, a za sreću
i napredak junačkih Ornogoraca«“.

Odlazak crnogorskog nasljednika
i njegove supruge.

U subotu u jutro u 8%, sahati otputovali
su ernogorski visoki gosti sa svojom svitom
preko Pešte 'u ;domovinu.“ Kralj ih je na put
ispratio do stanice sa svojom djecom, ministrima
i velikodostojnicima. Osim ovih došlo je mno-
štvo gragjanstva, da se oprosti i zaželi dobar
put knezu nasljedniku i supruzi mu.

Dar Jvakima Ill. Kralju Petru.

Njegova svetost patrijarah carigradski da-
rovao je kralju jednu ikonu, koju je donio se-
kretar poslanstva u Carigradu Dr. M. Peća-
nae mitropolitu, da je ovaj preda kralju uz
ručno pismo patrijarhovo. |

Odlazak Hrvata i Slove luca.

U petak je većina gostiju ostavila srp-
sku prijestonicu i vratila se u svoju domovinu,
da kao očevici i bratski izaslanici kažu osta-
loj braći zajedničko narodno veselje, koje će
biti, ako Bog dade, čvrstim temeljem našega kul-
turnoga zbliženja i ujedinjenja.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Nekolicina te braće otputovala je sa srp-
skim kolegama u posjete braći bugarskoj u
Sofiju.

Hrvati i Slovenci javno su se zahvalili u
listovima na dočeku i gostoljublju.

Zdravica italijanskoga poslanika
na gala-ručku.

Na gala-ručku nazdravio je kralj Petar
zastupanim monarsima i državnim poglavicama.
Talijanski poslanik je zahvalio i nastavio ovako:
>Uzvišenim simbolom krunisanja srpski je na-
rod posvetio veze, koje ga vežu s kraljem, i
time nadovezao slavne tradicije prošlosti. Mi
smo uvjereni, da će Srbija pod žezlom mudrog
i naprednog kralja, koji hoće svojim narodom
da vlada po zakonu i zakonima, na putu po-
retka i napretka sigurnim korakom ići odregje-
nju od promisla doznačenom.«

Pozdravi krunisanju.

Na stotine je stiglo pozdravnih telegrama,
od kojih ćemo istaći telegrame načeonika Prahe
(Praga) D.ra Srba, načeonika Ljubljane D.ra I.
Hribara i kluba hrvatskih i slovenskih zastupni-
ka na saboru Istre. Ovaj posljednji telegram
glasi:

»Presjedništvu Narodne Skupštine u Bio-
gradu. Sa srpskim narodom slavećim stogodi-
šnjicu oslobogjenja od tugjinskog jarma i krunid-
bu potomka  osloboditelja bratski se raduje
klub hrvatsko-slovenskih zastupnika na saboru
Istre. Predsjednik: Vjekoslav Spinčić.“

Južnoslovenski književnici i umjetnici

Južnoslovenski književnici, koji su se na-
lazili u Biogradu, sastali su se da se porazgo-
vore o zajedničkom radu. Poslije izmijenjenih
misli odlučilo se je, da se osnuje jedan centralni
odbor u Biogradu, a pododbori u Zagrebu, Lju-
bljani i Sofiji. U isto vrijeme odlučilo se je iz-
dati almanah, u kome će biti reprodukovani naj-
bolji umjetnički radovi; osim toga biće i književ-
nih radova. Južnoslovenski umjetnici odlučili su
svake godine priregjivati izložbe u kojem od
središta južno-slovenskih. Za nastajnu godinu
izabrana je Sofija.

Uredništvo ,Srpskoga Književnoga Glas-
nika“ priredilo je južnoslovenskim književnici-
ma i umjetnicima banket.

Kralj Petar primio je hrvatske, slovenačke,
bugarske i srpske književnike i umjetnike.
Gjalski je pozdravio kralja krasnim govorom.
Kralj je u odgovoru rekao, kako mi na jugu
više poznamo strance nego same sebe. Pitao je,
jesu li uglavili program za zajednički rad. Svi
su književnici i umjetnici bil očarani kraljevom
pojavom.

Koliko je bilo gosti u Beogradu?
Računa se, da je bilo u Biogradu gosti i
stranaca od 40.000 — 50.000, i to tri petine iz
unutrašnjosti Srbije i dvije petine sa strane.
Megju gostima osobito su bili zapaženi
mnogobrojni gosti iz Bosne i Hercegovine. Bo-
sanci i Hercegovci bili su predvogjeni od na-
rodnih vogja Gl. Jeftanovića i Voj. Šole. Osim
toga bili su i poznati mostarski književnici A.
Šantić, Sv. Corović i At. Šola.

Resolucije južnoslovenskih omladina.

20. i 21. p. m. zasijedao je u Beogradu
prvi kongres južnoslovenskih omladina i poslije
izerpivih referata, koji su prikazali gospodarski
i kulturni razvoj i stanje slavenskih: naroda na
Balkanu slijedila je plodonosna rasprava o radu
omladina oko kulturnog i gospodarskog jedin-
stva južnih Slovena, gdje su prihvaćene ove
dvije resolucije:

1. Srpska, bugarska, hrvatska i slovena-
čka omladina, sakupljena na ovom prvom kon-
gresu, izjavljuje jednodušno, da smatra rad oko
kulturnog jedinstva svih južnih Slovena svojim
najprečim narodnim radom i poziva sve južno-
slovenske prosvjetne institucije, književnike i
umjetnike, da svoje djelovanje stave na široki
i plodonosni osnov kulturne uzajamnosti i je-
dinstva južnih Slovena,