Godina XIII. | Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11. Broj 42. U Dubrovniku 16 Oktobra 1904. Protplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnik# Zs Srbiju i Crnu goru na go. Dopgisi se šalju uredništvu. dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu Bukopisi se ne vraćaju. aja dd veo Za oglase priposlano, izjave; - javne zahvale, računska izvje šća i slično objave plaća se 20 par»: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na po godine | na četvrt godine surazmjerno. Nefrankovana pisma ne mi maju se.“ Pojedini broj lista 20 para. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Miho Vaochetti. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. -— Kzlazi svake nedjelje. ANTUN FABRIS. Antun Fabris je umro. Teška bol i silna tuga, što nabujaše iz ove ljute rane, koju nam neu- moljiva sudbina zadade, ne d& se ni zamisliti, a kamo li da joj kroz sićušno pero oduška damo: toliki su izvori našega jada. Nijesu vrline, te su krasile Fabrisa; nije njegova žalosna smrt, koja mu u naponu snage prekide žicu ži- vota, baš u času kad se sretnijima počinju ispunjati čežnje i ideali bujne mladosti; nijesu njegove uzvišene nade, ovako rano posječene; nije teško ra- njena ljubav i poštovanje, koje je prema njemu svaka poštena duša osjećala; nijesu velimo još to svi izvori našem čemeru i bolu. Oni se ne dadu nabrojiti; svuda, kud se mislima okrenemo, tople i gorke suze izviru. Pomisao da je on bio jaka poluga bugjenju i napredovanju srpske narodne misli u Dubrovniku, gad, kad njega nema, nameće nam tešku bojazan, da je njegov gubitak nena- knadiv. U čitavom Srpstvu omiljeni a u slovenskom novinarstvu u velike cije- njeni , Dubrovnik“ raznosio je dragocjeni med oduševljenja, koji je tekao iz njegova zlatnoga pera, kroz čitav srpski narod. Njegov gubitak izazivlje u nama gorku brigu, hoće li se ,Dubrovnik“ moći održati na visini na koju ga je digao, hoće li i dalje moći služiti ugledu Srpstva, hoće li biti melemom narodnih rana, lučom oduševljenja, uspješnim branikom srpskih prava, nosiocem čistih slovenskih ideala, onako vidnim i sjaj- nim, kako što je to bio pod njegovim vještim perom. Kad se osvrnemo na dragocjene usluge, koje je mili pokojnik učinio srpskoj stranci na Primorju u najtežim njezinim nezgodama, kad su domaće razmirice prijetile da unište plodove postignute najočajnijom borbom, gdje je on i kao andio mira i ljubavi ali i kao neumoljivi borac za očuvanje narodne misli u praktičnoj politici mnogo doprinio i jedinstvu stranke i pobjedi njezinih zadataka u potpunoj čistoći, zaokupljaju nas teške misli, da li će i dalje tako biti, kad njega nema. Čitav rad oko prosvjetno-privrednoga napretka, kako mu je iemelj udaren na kninskoj skupštini, imao je u neprežaljenom pokojniku najoduševljenijega pokretača i prijatelja, ponajboljega pomagača i savjetnika. Kako će se teško njegov gubitak i na tome polju naknaditi ! Mai PAL Prepone, koje su se srpskoj narodnoj misli pravile iz podjele Srba na tri vjere, nalazile su u Fabrisu na tvrd i nepokolebiv bedem. U teškim vre- menima on je na tom polju uprav neprocjenjivih uspjeha postigao u borbi pro- tiv podlih i prikrivenih ali za to i vrlo opasnih intriga, koje su se protiv Srp- stva plele sa više strana, nalazeći oslon u nestašici narodne svijesti, vjerskom šovinizmu i pokvarenosti haraktera. U toj borbi je bio uprav jedinstven, on je mnogo glava toj stoglavoj nemani posjekao i čistoj srpskoj i slovenskoj misli velikih pobjeda izvojevao. Sada, kad njega nema i njegove odlučne i snažne ruke, za cijelo će ta neman još više podići glavu. Hoće li se naći narodu ravan zatočnik? A gdje su sveta prava ponosne Bosne i kršne Hercegovine, koja gu uvijek usred velikoga njegova srca kao dragocjen amanet nalazila neustrašiva sise X 1 q nga tako sa zavagjenom braćom Hrvatima imao je u Fabrisu naj- jači. oglon i polugu napretka. Kako je vješto sa rd jee pogledom umio otklanjati i izbjeći sva podmetanja ša strane zajedničkih dašmana, .a ka- ash je ljubavi kaia njegovao i podržavao svaku a owa ći najsitniju vezu, koja bi idealu zajednice i s. mogla iole da posluži! Hoće li naći te veze i dalje . jea: pa ih nabrojio — izvori gorkih suza i teških briga, koj eh: račanitin jecaju stežu bolne grudi. Ne tuži samo zavičaj Za. če- I uglednim gragjaninom; ne jadikuju srpska braća nad tako rano otvo- renom rakom ponajboljega brata. Nijesu samo osjećaji, koje smrt izazivlje — a naročito prekinuti mladi život vrlog čovjeka — u svakom plemenitom srcu. Nije samo ljuta rana stare samohrane majke, koja nam srce tužnim saučešćem obavija. Ima drugih još i roditelja i sitne dječice. Srpstvu je bio sin odani, sunce njegovih nada, a srpskim ustanovama i mislima, koje su pod njegovom snažnom rukom, njegovim pronicavim okom napredovale, bio je roditelj. Ni- kakve suze ne će nam utjehu dati. Fabris je bio narodni radnik, borac i harakter. Ovim nijesmo ni iz daleka svršili s njegovim vrlinama. Ali to najragje ističemo, jer to nije dar prirode već plod dobro obrazovane volje. A u našim vremenima, gdje se obrazovanje volje toliko zapušta, da su najdarovitiji ljudi postali lutkom najmanje neprilike, u vremenima kad zalud tražimo svijećom čovjeka, da barem najvažnija mjesta narodne obrane i napretka ispunimo, ničim bolje ne možemo osvjetlati uspo- menu velikoga pokojnika već ističući njegov neumorni rad, hrabri duh borea, koji nikad malaksao nije, i harakter, koji je teškom tamnicom dobio mučenički biljeg. U tim je vrlinama Fabris došao do neke skoro askeze. Sve je to troje ga svojom životnom snagom i prirodnim darovima uložio isključivo u narodno dobro. Fabrisu je briga za narodne ideale osvojila svaku i najmanju žicu života, koji je istina kratak i prekratak bio u trajanju, ali zato obilat i vanredno plodan u djelu. Umro je tužan sa perom u ruci. Koracao je ravno stazom obilježenom samo čistim narodnim idealima. Nikad nije na njoj ni za čas sustao, čak ni pred vratima tamnice, ni pod te- škim patnjama svoga bolovanja. Nikad ni za dlaku nije sa te staze sašao, a ako su mu oči upirale pogled i na strane, to je samo bilo, da uoči svaku opasnost za narodna prava i težnje, da mu protiv njih što uspješnija bude borba. Kao radnik, borac i harakter Fabris, koji je umro kao siromah, ostaće ujedno i sjajan primjer omladini, koja ima srca i plemenitog mišljenja, ali će njegova uspomena biti i glas savjesti onijem te bi ga prama daru i položaju mogli barem u nekoliko slijediti. Fabrisu, siromahu, bio je i sam život malena ili nikakva žrtva za dobro naroda. I u posljednjim časovima, kad je shrvan teškom bolesti stajao priko- van u svojoj sobici, davao je oduška veselju za krunisanje prvog srpskog kralja poslje Nemanjića, vodio brige o našim životnim pitanjima i u opće po- sljednju snagu prinosio kao žrtvu na otar naroda. A koliko ih ima, koji ne će ni jedan sahat u mjesecu, dan u godini ili krunu novca posvetiti otažbini jer im je žrtva prevelika. Rani grob Fabrisa biće srpska svetinja. Brige su nam preteške poslije njegova gubitka, tuga i žalost neiskaziva. Ali nade naroda nijesu pokopane u njegovoj raci. Ne, jer ovolika i ovako plemenita žrtva ne može i ne smije biti uzaludna. : Na Fabrisovu grobu nići će tužno cvijeće zaliveno suzama naroda i njegove omladine. Ali to će ubrzo postati cvijeće nade, kao što se zelenilo dubrovačkih bašta, usred kojega je Fabris proživio posljednje dane, još održalo, da mu pred prozorom zadnjega boravišta začini šarama nade njegove posljednje želje o sreći naroda, za koji je isključivo živio, radio, stradao pa i tako rano umro. A ako ona hladna ploča pokriva mrtve ostatke velikoga pokojnika, živa će ostati uspomena na njegova neumrla djela. Sjajni primjer njegova žića prijeći će kao amanet u srce omladine, a žig, koji je tim primjerom za žive mrce spojen, pritisnuće njihovu savjest. Fabris će vječito živjeti.