made

nici.

Godina XIII.
ee od

U Dubrovniku 23 Oktobra 1904.

Broj 43.

Cijena lista,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru
dinu Kruna 12, naa

Za sve ostale zemlje na godinu

ranaka 15 u zlatu.
Za Vubrovnik na godinu Kr, 10, |
Na po godine i na četvrt godine :

surazmjerno,
Pojedini broj lista %0 para.

Pretplata i oglasi.

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopgisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nofrankovana pisma ne pmi-
maju se.

Vlasnik

» izdavatelj i odgovorni urednik Miho Vacchetti.

Kzlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Pogreb.

Mračni i kišoviti bijahu osljednji dani
bolovanja Antuna Fabrisa, ali E nedisje sa
podne, kad bi otpraćen do zadnjega boravišta
bijaše: vedro i tiho, kao što je vedra i tiha
ona vječnost, u koju se ulazi kroz tamu i
tjeskobu posljednjih uzdisaja. I gledajući ve-
čanstveni sprovod, osjetismo ne malo zado-
voljstvo, Jer je to bila zelnaljska apoteoza čo-
vjeka, koji je svoje najbolje sile pregorio na
žrtveniku ideje, obvezavši sumišljenike na za-
hvalnost, izmamivši i protivniku izraze pošto-
vanja i sućuti, a utrnuvši zanago i posljed-
nju iskru mržnje u srecu ličnih neprija-

telja, ako je još tinjala. A koga ni vijest, da

Antuna _Fabrisa više nema, nije ganula, taj se
dajbudi na pogled one sjajne i brojne pratnje

uvjerio, da pokojnika u svagdašnjoj borbi nije

vodila sitna i jalova mržnja na lica, već ne-
pokolebivo ubijegjenje o pravednosti stvari,
koju je onako hrabro i vješto branio.

U nedjelju po podne bili gu sahranjeni

umrli ostaci pokojnika. Sprovod je bio kao
malo koji u Dubrovniku ne toliko po sjaju i

broju zastupstava, odaslanika i društava, ni
po vanrednom mnoštvu svijeta što ga je pra-

= tilo, koliko po onoj općenitoj dubokoj i briž-

noj tuzi što je izbijala na licima svih gotovo
pratilaca. Tužna povorka krenula je iz nje-

gova stana u Busovini u 4 ure po p. uz
o Pile do novoga groblja, gdje je mrtvo tijelo
= položeno u grob, od Srba Dubrovčana nami-

jenjen pok. D.m Ivanu Stojanoviću. Ispred
lijesa išla je Srpska Gragjanska Muzika u
stajaćem odijelu, pa ,Ceska Beseda“, ,Srp-
sko Pjevačko Društvo ,Sloga“ i najpotonje
»Dubrovačko Radničko Društvo“, sva tri druš-
tva pod svojim barjacima. Iza društava do-
lazili su vijenci i korporacije, pa malobra-
ćani, domenikanci i popovi. Prvi vijenac bio
je od našeg uredništva (s natpisom: ,Nena-
knadivom uredniku siročad ,Dubrovnik“ i
»Srgj“) i ,Srpskoga Glasa“, a po srijedi iz-
megju njih vijenac ,Orvene Hrvatske“. Od
drugih vijenaca spominjemo onaj Srba ju
Bosne iz Hercegovine, lijepi vijenac od ži-

= ovoga ovijeća , Hrvatskog i Srpskog Narodnog

Doma“ iz Cavtata, Srpske Citaonice iz Ka-
stelastve, Srba iz Spljeta, iz Benkovca, iz Bi-
benika, Srba Dubrovčana, Rječana, radnika
(,Svome borcu“), vijenac Kluba srpskih po-

= slanika, Dubrovačke Narodne Stionice, Srp-
= skog Pjevačkog Društva ,Sloge“ (,,Zaslužno-

me članu“), Srpske Dubrovačke Omladine

= (Svome prvaku“), Dubrovačkog Radničkog

Društva, (,Dugogodišnjem upravitelju“), Ni-
ića itd. '
a a iidim su stupala rodbina i svojta
pokojnikova, pa razni predstavnici i zastup-
Megju  tijem ističemo predsjednika
srpskog poslaničkog kluba na . dalmatinskom
saboru, g. Gjura Vukotića, koji je ne
klub i općinu grbaljsku ; sekta .
Sarajevskih gg. Pera Jevtanovića i . ži-
Rista. Damjanovića, Mostarce gg. Vojislava
Šolu, Pera i Aleksu i. Rita Saina,
Milana Radulovića, Strahinju Santića, Todora
Ivaniševića i Jova Banića; iz Trebinja g
Jovo Dučić, Jovo Tupanjanin, Petar oi ,
Todor Perović i Milan Suštić ; 12 Sp jek E
Jovo Bezbradica; iz Zadra g. Stijepo :. se
sica kao zastupnik ,Srpskog Glasa ša
tora Dr. J. Stefanović kao: ag eni: =.
Kotorana i Srpske Čitaonice; . el sia
Voga načeonik g. Mato Gjuranović gi
stavnik općine i risanske najebo :
Štice. načeonik g. Krešanao; 12 ućo POA:
Ivo Kušelj kao predstavnik Srps de laos
Ničnoga Društva Zahumlja“ ; dra t mi i.
kao zastupnik Hrvatskog i Srps 8

i astupnik
nog Doma“, g. Antun Bratić kao zastup

H ANTUN FABRIS. |

društva ,Vile“, g. Mato Vragolov kao oda-
slanik omladine. Osim navedenih dali su se
zastupati na sprovodu: općina vrlička i bu-
dvanska od g. Mateja Šarića; općina obro-
vačka od g. Rafa Marića, općina kninska od
g. dra Rudolfa Sardelića; općina krtolska od
g. Gjorgja Babića; ,Novi Srbobran“ iz Za-
greba od Dra Vlaha Matijevića; Zadarska
»Srpska Čitaonica“ od D.ra Stijepa Kneževi.
ća; hercegnovska ,Srpska Čitaonica“ od g.
Rudolfa Sardelića; Srpsko Akademsko  Druš-
tvo Zora“ iz Beča od g. D.ra Stijepa Kne-
ževića; Srpska OCitaonica benkovačka od g.
Mateja Šarića; Srpska Zemljoradnička Zadru-
ga u Gjevrskama od g. D.ra Rudolfa Sarde-
lića; Srpsko Pjevačko Društvo , Branko“ iz Za-
dra od g. Nikole Babića; mjesni odbor srpske
stranke u Šibeniku od £. Nikše pl. Saraca.

Mnoge mjesne ustanove i sva gotovo
društva bila su predstavljena na sprovodu.
Spominjemo u prvom redu ga D.ra Pera
Jingriju, načeonika, koji je ujedno s općin-
skim prisjednikom g. Ernestom Katićem za-
stupao općinu; ,Hrvatsku Čitaonicu“. zastu-
pali su gg. Dr. Milorad Medini i Andro Pu-
ljizević; Hrvatsku Radničku  Zadrugu gg.
Gjuro Rašica. -i- Niko Milošević, - Hrvatsko
Pjevačko Društvo , Gundulić“ gg. Prof. K. Kri-
le, Ferdinand pl. Ghetaldi, Hektor Dabinović
i Pero Dražić; Hrvatsku Općinsku Glazbu gg.
upravitelji Antun Zec i Antunu Paljetak; ,Ga-
binetto di Lettura“ gg. Ivo Avoscani i Lu-
kin Fiori; Societa Operaia ,Progresso“ gg.
Dr. Abele_ Serragli i Matulieh; ,Srpsku Zo-
ru“ gg. Matej Sarić, predsjednik, i Dr. Ru-
dolf Sardelić; ,Narodnu Stionicu“ predsjed-
nik Dr. Baldo pl. Gradi i g. Jozo Mičić;
»Srpsku Gragjansku Muziku“ gg. Dr. Mato
Gracić i Jozo Skrabo; ,Srpsku Stedionicu“
g. Savo Vuletić; ,Srpsku Mušku Skolu“ g.
Gjorgje Drašković; ,Srpsku Žensku Školu
Boža Boškovića“ g. Nikola Bukvić; Srpsko
Pravoslavno Opštestvo gg. Nikola Babić i
pop Sava Barbić; mjesni odbor srpske stran-
ke gg. Matej Sarić i Dr. Stijepo  Kneže-
vići. td.

U znak žalosti mjesna srpska društva i
držahu izvješene barjake na po koplja.

Na grobu oprostili su se s pokojnikom
g. Gjuro Vukotić u ime upravnog odbora
srpske stranke na Primorju, Dr. Stijepo Kne-
žević u ime srpske stranke u Dubrovniku, g.
Gjenko Sardelić u ime omladine i g. Vojtjeh
Plaček u ime ,Ceske Begede“ i ,Moskovsko-
ga Slovenskoga Društva“, čiji je dopisni član
pokojnik bio.

Govori.
Govor zastupnika g. Gjura Vukotića.

Na ime upravnog odbora srpske narodne
stranke pozdravljam te za posljedni put, Antu-
ne Fabrisu, oglašeni uredniče ,Dubrovnika“ i
britka sabljo na obranu srpskih svetinja na na-
šem primorju. Srpska stranka plače za tvojom
mladom glavom, punom znanja i bistrih poli-
tičkih pogleda, leleče za tvojim čeličnim harak-
terom, koji će kao uzor ostati potomstvu u pri-
ču i žali tvoje zlatno pero, kojim kićaše stupce
» Dubrovnika“ — siraka nakon tvoje smrti, jer
nemaš zamjenika. Tvoja prerana smrt nije sa-
mo u erno zavila srpsku stranku na Primorju,
koja u tebi gubi svoje desno krilo, već je teško
ranila i cijelo Srpstvo, za koje si ti, veliki po-
kojniče, živio, stradao i kao mučenik oči zaklo-
pio. Tvojim poštenim, pametnim i energičnim
radom ti si, Antune Fabrisu, zadužio ne samo
narod srpski nego i čitavo Slovenstvo, jer su
tvoji pogledi bili daleki. I baš radi tvojih neo-

bičnih vrlina, požrtvovanja i usluga, te si svom
narodu učinio, iz srpskih krajeva došla su da-
nas mnoga odaslanstva, da ti zahvale na ko-
rišnom radu, da te pristojno ožale i da se s to-
bom za navijek pozdrave. Megju narodnim
predstavnicima, koji ti dogjoše na pokajanje*),
kazaću ti, jer znam da će ti duši milo biti, pred-
njači odabrana kita Srba iz Bosne i Hercego-
vine, za sudbinu kojih mnogo si se brinuo i za
njihova prava snopove listova onim zlatnim pe-
rom napisao. Ali tvoj rad i tvoja djela takve
su naravi, da se srpski narod ne može tebi da-
nas na dostojan način odužiti. Tvoje zasluge
ne samo na političkom već 1 na prosvjetno-pri-
vrednom polju moraju se na drugi način ovje-
kovječiti. U historiji krvavih borba na našem
primorju za obranu jezika, narodnosti i ostalih
svetinja, tvoje ime biće napisato zlatnim  slovi-
ma, a opis tvoga poštenoga rada i patriotsko-
ga stradanja ostaće potomstvu za primjer, kako
treba rodu služiti.

Predajući tvoje tijelo dubrovačkoj materi
zemlji, koju si vatreno ljubio, obećajemo ti sve-
čano, Antune Fabrisu, da ćemo tvoj duh i tvoje
uzvišene ideale hraniti kao amanet i dragocjen
zaklad, koji će nas poticati i bodriti na daljni
«ad.i požrtvovanje za srpski narodi njegovo
ideale.

Čestitam ti, Dubrovniče, što si pored mno-
gih velikana i ovog sokola rodio i Srpstvu da-
rovao, a tebi, veliki pokojniče, Antune Fabrisu,
zahvaljujem u ime stranke na svemu što si za
Srpstvo uradio i kličem ti iz dubina ranjenoga
srca: Tvojoj poštenoj duši Bog dao rajsko uži-
vanje a tvom imenu vječita slava!

Govor g. D.ra Stijepa Kneževića.

Iskreno si ljubio svoj narod, pošteno si mu
služio.

Ove riječi, koje harakterišu cio Tvoj rad,
želio bih da budu urezane na Tvojoj nadgrobnoj
ploči. Ali ne treba ni to. Ove su riječi duboko
urezane u našim srcima, urezane su u srcu sva-
koga Srbina.

Skroman je bio list , Dubrovnik“, skroman
Tvoj djelokrug, ali Tvoj daleki, bistri pogled,
Tvoj veliki um znao je, da to malo stablo znat-
no razvije. , Dubrovnik“, mali, skromni list, na-
mijenjen našim lokalnim potrebama, zauzeo je
pod Tvojim uredništvom mjesto izmegju naj-
uglednijih listova u Srpstvu; mišljenje , Dubrov-
nika“ postalo je pod Tvojim vodstvom mjero-
davnim mišljenjem.

Mi svi, a osobito srpska stranka u Du-
brovniku, koja je revno pratila tvoj rad, kojoj
si Ti duša bio, zna najbolje koja je to žrtva
bila.

Boriti se neprestano u ovim teškim prili-
kama, održati visoko barjak, koji si Ti razvio i
neustrašivo, junački uvijek branio, bijaše, zaista,
golema zadaća, golem napor. Pa ipak si se o-
držao!

Žrtvovao si svoj materijalni položaj, žrtvo-
vao si svoje zdravlje, pak žrtvovao evo i sam
život svoj, a sve to, jer si htio koristiti svome
narodu, koga si iskreno, koga si prekomjerno
ljubio.

Tvoji članci, zadahnuti i prožeti tom lju-
bavi, pisani uzvišenim, uzornim stilom, budili
su svuda divljenje, te su Tebe podigli do naj-
uglednijih mjesta u našoj žurnalistici, a srpskoj
stranci na Primorju bili od ponosa.

Shvaćajući pak vrlo dobro, da ako su po-
litičke novine potrebne narodu, isto tako su mu
potrebni i književni listovi koji čuvaju i njegu-
ju najsvetije blago, blago narodnoga jezika, ko-
jim se narod uči ljubavi svoje pjesme, svoje hi-
storije, svojijeh svetinja, Ti pokrenu ,Srgj“, ne

*) »Pokajanje“ u Boci Kotorskoj znači ,žalovanje pri
s provodu“.

mareći za žrtve, ne misleći da ćeš pod teškim
bremenom malaksati. Ovaj bezazleni pothvat,
ovo tvoje mezimče dovede Te pak i do erne ta-
mnice.

Pri povratku s kongresa srpskih novi-
nara u Biogradu, gdje te drugovi primiše sa
zasluženim poštovanjem, gdje ti pokazaše sve
počasti, gdje te obasu bratsko priznanje i brat-
ska ljubav, dočekaše Te ovdje rastvorena vrata
naše sredovječne tamnice...... Ali o tome ne
ću dalje, jer mi i pri samoj pomisli sree puea.

Mlad godinama eto nam pogibe. Pokosi Te
neumitna smrt u najboljem evijetu mladosti,
ote Te prijateljima, rodu i narodu.

Kao da nam ne bi dosta prerana smrt
našega dičnoga Save Bjelanovića, kome si Ti
bio vrstan učenik, dostojan nasljednik !

Ali ako nam Vi umrijeste, Vaša djela, Va-
še ime ne će umrijeti. Vaš veliki duh blistaće
nad nama, a oko nas će zujati tajanstveni gla-
Sovi:

»Blago tome ko do vijeka živi
Imao se rašta i roditi“.

Slava Ti, nezaboravni Antune! Slava!
Govor g. Gjenka Sardelića, pravnika.

Još se nije bršljan-grana obavila oko jed-
nog grobnog humka, što nam tamo preko onog
zida čuva jednu milu uspomenu — Uroša dru-
ga, a već se otvorila crna zemlja, da u svoja
ledena njedra primi, da se ah! za uvijek zatvo-
ri nad tobom, čestiti Fabrisu, da te za navijek
rastavi s nama, milom tvojom omladinom.

Nemamo te više, Antune! Nestade nam
tebe, najboljega megju najboljima, perjanico na-
ša! Tvoja plemenita duša, koja se bila toliko
srodila s dušom srpskoga naroda i njegove 0-
mladine, ostavila je ovo smrtno tijelo. Prestalo
je da kuea tvoje vatreno srce, koje je samo za
svoj narod bilo. Usahnula je sada tvoja vješta
ruka, ah! ne će više u njoj zlatno pero izlije-
vati bujno izraz srpskih želja, čežnja i patnja
— izraz srdžbe i gnjeva rad uvrijegjenoga srp-
skoga ponosa.

Kleta smrti! S dana na dan rijediš nam
onu neustrašivu falangu boraca, rušiš nam svo-
jom neumitnom kosom ono malo njih, koji slav-
no i viteški znadijahu suzbijati svaki napadaj
na srpsko ime i njegova prava, kojima svi ta-
lasi političkog i društvenog života ništa ne
mogoše. ,

Megju ovima ti si nam, Antune, najteža
Žrtva te nesmiljene kose, a to izgubljeno blago
vrlo teško će se osjetiti svuda, gdje se srp-
ske gusle čuju, a nada sve kod mlade Srbadije,
koja je kroz tebe gledala zavjetnu miso, sivi
tiću, ti primorski Miletiću.

Sljedeći tvoj sjajni primjer, omladina će
još pribrati i posljednju snagu, da pod ovim te-
škim — možda najtežim — udarcem ne svisne
od boli. Ona ne smije očajavati.

Zato je sad ovdje pred tvojom rakom sr-
cem i mislima okupljena, ne da ti izruči po-
sljednji pozdrav, ne da ti reče za uvijek zbo-
gom. Ne, ne, srpska se omladina nikad od tebe
rastati ne će. Ona hita da oda posljednju poštu
umrlim ostacima tvoga napaćenoga života, da
prolije potok-suzu nad tvojim mukama i tuž-
nom sudbinom tvoje mladosti; ali ujedno, da ti
u ovom svečanom času javi svoj zavjet, da ćeš
ti, ovjekovječen svojim djelima, uvijek za nju
Živjeti neumrlim životom; da će tvoj sjajni pri-
mjer vječiti stanak boraviti u grudima srpske
omladine, koja će, vjeruj nam, ići onom stazom,
koju si joj ti pokazao.

Bacajući ovu grudu zemlje milog ti zavi-
čaja na tvoje izmoreno tijelo, kunem ti se u
ime srpske omladine, da će joj ovaj hladni grob
biti samo svetinjom, koja će oduševljavati sva-