o fakrtsaktien-Gesge Godina XIII. Ao o bijela lista. JUBAOTNIK Za Austro-Ugarsku, Bosne . Hercegovinu na godinu Krun, u i Za Srbiju i Crnu or dinu Kruna 12. oi gta Za sve ostale zemlje ranka 15 u zlatu. "Pm Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na p6 godine 1 na g t : “ugi Stvrt godine Pojedini broj lista 20 para. i ea obi A U Dubrovniku 30 Oktobra 1904. : Broj 44. Pretplata i oglasi. Salju so administraciji Dubrovnik» Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars: od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Noefrankovana pisma ne mi- maju se. Vlasnik Još je na vrijeme, Pregnimo samo. L pomognu obra j vog parobrodarskog društva pod Podni geikoi nom ,K. k. priv. Adriatisehe Dampfsehif- llsehaft in Triest“, slovenska ,braća“ u Lijub- Hrvatskom Štedionicom u Zagrebu u da pomognu našim parobrodima u tešk cu, u kome se sada nalaze. Oni, koji nijesu pratili stvar, treba da znadu ovo: Teško je stanje naših domaćih pa- robroda, koji se bave prometom uz naše obale, »namjeri, om škrip- ato radi utakmice jačih društava: Lloyda i ug Ugarsko-Hrvatskog društva, koju naša društva nijesu kadra izdržati, jer slabija u materijalu i u pomoći zanimanih država. Kay lijek tome zlu našlo se je za dobro, da se obrazuje jedno jedino društvo sa velikim kapitalom (7 miliona kruna), koje bi bilo u stanju nabaviti veći i bo- lji a potpuno dovoljan materijal u brodovima za posredovanje prometa uz obale. To bi druš- tvo preuzelo materijal naših društava uz po- voljne uvijete a u zamjenu dalo svoje akcije. Dalje bi to društvo, kao uvijet svog obrazova- nja, izradilo od države stalnu godišnju pomoć od 1.400.000 (milion četiristohiljada kruna) uz obavezu, da ne će nikakvom drugom društvu za promet uz obalu davati ma kakve pomoći. Ljubljanska Banka sa već spomenutim zavodi- ma sama se je ponudila, da obrazuje to druš- tvo i već je u tom smislu predala pomorskoj vladi neku spomenicu. Sjedište bi novog druš- tva bio Trst a ime gore navedeno. Ova je namisao izazvala raspravu kroz no- vine. Bilo ih je za i proti. Medju protivnicima navodim ,Jedinstvo“ i ,Dubrovnik“ i g. Mor- purgo u Spljetu. ,Narodni List“ naprotiv a i »Crvena Hrvatska“ zagovaraju namisao Ljub- ljanske Banke. Advokat g. Dr. Mihaljević a naročito spljetski načelnik g. Milić izgleda, da su uprav oduševljeni za ovu zamisao. Općinsko vijeće u Spljetu izjavilo se u prilog a dubro- vačka općina tako isto. Iz tijeka čitavog posla može se razabrati toliko, da Ljubljanska Banka ima veliki broj pristaša u zanimanim krugovima i da svi oni živo rade; protivnici su u malenom broju i o- sim akademskih rasprava ništa ne rade. Da- lje, u pogledu širih ne izravno zanimanih kru- gova — osim nešto općinskog vijeća u Spljetu i Dubrovniku — izgleda, kao da se posao njih ništa nine tiče. Naročito poslanici, općine i trgovačke komore, koje bi u prvom redu bile pozvane, da što promisle, rasprave i učine u ovom vrlo važ- nom dapače presudnom poslu za narodnu pri- vredu i budućnost ovih naših zapuštenih kra- jeva, sjede skrštenih ruka i po svoj prilici ni- šta o stvari ni ne misle. Ta je ravnodušnost ili bolje ljenost u miš- ljenju i radu u najmanju ruku vrlo žalosna po- java. U ostalom se ne treba čuditi tome. Naši su ljudi u javnom radu sa vrlo malo izuzetaka a po gotovo pak u privrednim pitanjima, gdje nema mjesta sensaciji ili političkim zadje- vicama, pravi muslimanski fataliste. Znam do- bro, da i tome zlu treba tražiti dijelom vinov- nika izvan granica pokrajine, ali svakako teška krivica pada i na nas, što nijesmo učinili e što je do nas bilo, da spriječimo posljedice, a se ne dodje barem do ovakova mrtvila. Sto . sijali, to smo i požnjeli. A mislim, da oma nijesu izašle na svijetlo tako jasno poslje pd tog našeg umnog i moralnog ton ti nas u pitanju organizacije naših pao pa Pojedinačkim glasovima protiv Da mia »fuzije“ čast ali su odveć glabi i Sajin mi ne dadu pravo, da uztvrdim, da na doda mišljenje smatra ovu stvar isključivo . ra Poslom vlasnika naših domaćih parooro% i S. » izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. čijem džepovima riema niko pravo, da vodi ra- čuna. Malo ko misli na to — a najmanje poz- vani — daje to pitanje presudne važnosti za čitavu privredu zemlje i da će od njegova rije- šenja zavisiti u mnogom pogledu budućnost ci- jele zemlje, ako iole ima nade, da se popravi današnje Skroz bolesno stanje domaće privrede. Niko ne pomišlja na to, da bi sami vlasnici domaćih parobroda drugčije zaključivali, kad bi znali, da nijesu osamljeni, da za sobom imadu čitav narod i razne predstavnike njegovih inte- resa, Ali ovako nije čudo, što naši privrednici moraju, da do skrajnosti primjenjuju načelo: bolje danas jaje nego sutra kokoš, koje može da vrijedi za skučene vidike a ne za današnjeg privrednika. Bez ikakva oslona moraju da žr- tvuju svoje interese i interes čitave zemlje, da spase svoje imanje od propasti, koja dolazi od časovitih neprilika, a koje bi se lako dale otklo- niti, kad bi u ovoj zemlji bilo više radnika, više otaca za domaću privredu megju onima, koji su pozvani, da to budu. Čitav obalni promet i onaj veliki izvor za- rade i napretka, što je uzanj vezan, hoće se predati u ruke društva, u kome velika većina ne će biti naši ljudi a po tome i uprava i to ne za čas već možemo reći za na vijeke. To je prosto Ezavova trgovina, koji je prvenstvo za našljestvom prodao bratu za tanjir leće, jer je bio gladan a lijen, da sam sebi skuva ručak. To je tako očigledno za svakoga, ko iole dublje zadje u posao, da bismo se morali ču- dom čudit, kako mogu naši ljudi a naročito Dubrovčani pristati na takovu trgovinu, kad ne bismo imali razjašnjenja u onom umnom i moralnom mrtvilu, pod kojim skapava ova tužna zemlja u svakom pogledu a nada sve u životnoj snazi naroda, u svojoj privredi. To opće mrtvilo tako je zarazno, da i pregaoca ubija, jer kako smo rekli osamljen čovjek ne može u ovim stvarima ništa. Predjimo sada na ispitivanje same stvari. Jedino i za korist naših kapitalista i čitave zemlje neophodno potrebito riješenje pitanja, ka- ko da se pomogne domaćim parobrodima, jest obrazovanje domaćeg društva sa istim kapitalom i pogodnostima sa strane države, što ih traži Ljubljanska Banka za njezino društvo. Zašto je potrebito domaće društvo? Mi nesmijemo, da pustamo a ma ni metar ze- mlje, ni najmanju trgovinu, obrt ili ma kakvii najslabiji izvor zarade strancu, dokle god nam je ikako moguće, da tu zaradu za sebe očuva- mo. Samo ondje, gdje nam to nikako nije mo- guće, pustimo stranca, jer bolja i podjeljena dobit nego nikakva. A_i ovo posljednje pravilo ne smije, da vrijedi, gdje bi se iz njega mogla izleći opasnost ili gdje možemo čekati. Ja mi- glim, da će se svak u ovome složiti. Nije to samo s toga, što stranci nijesu nas štedili. Nije samo s toga, što se je za ljubav ma čiju samo ne našu, kopitom gazilo preko naših životnih in- teresa, pustilo da nam propane naša domaća trgo- vačka mornarica, od koje se je barem dobar dio mogao spasti da je malo više obazrivosti sa mjero- davne strane bilo. Nije to za to, jer smo svakome bili pepeljuga i posljednja rupa na svirali. Ne, mi treba, da se tog načela držimo, jer smo inače pro- pali, jer naša privreda, koja je snaga naroda, ne- može da bude u žalosnijem stanju, jer se ovijet naroda, naša uzdanica, naš podmladak, mora geliti u bijeli svijet i klatariti od nemila do ne- draga za koru hljeba, što mu rogjeni kraj ne- može da dade. Mi moramo čuvati od svakog stranca ovu našu grudu rogjene zemlje i svaku a ma i najslabiju žicu zarade radi svoje djece, da je bijeda ne istjera u svjet, dok se strancu uvijek nalazi mjesta, da nam se sutra ondan razbagaši baš na onome, odakle nam je nevo- lja otjerala naš rogjeni soj. Mi moramo svoje očuvati, da ga unapredimo, da stvorimo uvjete za bolju budućnost naroda, koji će onda ragjati sve više ljudi, koji će umjeti steći poštovanja od stranaca prema ovomu narodu i nametnuti svoj ugled čitavom svijetu. Siromah, bio inače neznam kakvi, kad je gladan, on je prezren kao pas. Takav je zalud današnji svijet. A mene boli i mora svakoga boljeti, da »Narodni List“ iznosi nevolje i jade, što imamo uslijed izseljivanja naše djece u strani svijet, a poslije zagovara, da predamo barem veliki dio jednog od najglavnijih izvora domaće zarade strancima i to bez ikakve potrebe. Da je pita- nje: ili kako hoće Ljubljanska Banka ili ništa, drugi bi posao bio. Ali zašto ovako predavati toliko strancima, makar nam i braća bila, a ne pokušati barem ozbiljno i pregnuti, da očuvamo sve za nas, što je naše i što može biti naše. Njima nije potreba a nas bije nevolja. Potrebito je dalje domaće društvo, da bu- “de uprava u našim rukama; mi neznamo u čije rike ide a još manje u čije će ruke doći. No- vac je bezimcen, on mijenja lako gospodara. Dok je uprava u rukama naših ljudi, koje boli, što nas boli, a veseli naša radost, oni mogu paziti kuda idu akcije i u slučaju opasnosti na vrije- me zlo spriječiti. Uprava je važna za namiješta- nje radnika a nama je u našim prilikama i mjesto posljednjeg pisarčića i mornara važno, jer jedan manje u svijet. Uprava je važna i mora biti isključevo u našim rukama i radi ve- likih usluga, što je takovo društvo pozvano, da učini ostalim granama naše privrede, koje nam treba pridizati. Tu treba, da su ljudi, koji ra- zumiju naše potrebe, koji znadu za čim idemo i koji će prema tome umjeti i htjeti pomoći. Gosp. Hribar, biće nam iskreni prijatelj, ali on ili njegovi prijatelji, što budu u upravi ne zna- du za naše nevolje, a i da znadu i hoću pomo- ći, ne će uvijek živjet; bog zna kakovi će ljudi na njegovo mjesto doći. Sve i da budu recimo braća Slovenci, svukud ima kukolja a čak i kukolja, koji je udušio pšenicu. Sam gospodin Hribar _ mogao bi nam najbolje pričati o kuko- lju megju Slovencima. U upravi treba, da je krv od naše krvi, treba da su ljudi kojima srce skroz jednako s narodom bije. A to mogu samo naši ljudi biti, sinovi ove zemlje, našeg naroda. Prometna srestva to su krvne žile narodne privrede i u opće njegovog života. Kod nas su ako ne jedina a ono glavna prometna žila ili bolje srce prometa parobrodi. Obrazovanjem 0o- vakovog društva obrazovaće se pravi monopol tog prometa, kako ćemo kasnije vigjet. Mi da- jemo u tugje ruke upravu čitavog obalnog pro- meta. Ostajemo bez oružja, jer ako nam zlo od toga dogje, ne možemo druga društva osnivati. Vezane su nam ruke sa dvije strane. Prije sve- ga nema državne pomoći, bez koje uz konku- renciju teško ikakvo društvo na našim obalama može uspijevati i to jer bi se, kako smo vigje- li, država obvezala, da ne daje pomoći nikakvom drugom društvu. A s druge strane i kad bismo uspjeli u tome, radili bismo na propast naših ljudi, koji će biti u društvu, prem da u ma- njini ali opet u priličnom broju. Mi znamo koliko možemo polagati i na neke rogjene sinove ove zemlje, kad opći inte- res zahtijeva od njih kakvu žrtvu ličnog inte- resa. A kako se onda možemo uzdati, da će stranci, koji će biti u većini u Ljubljanskom društvu, žrtvovati a ma i najmanji dio od svoje dividende, ako to sutra budu zahtijevati intere- si naše otačbine. Uzmimo samo ovaj primjer. Društvo se obrazuje na osnovu državne pomoći i obaveze, da nijedno drugo društvo ne dobija državne pomoći. Na osnovu toga obrazuje se neki monopol, jer društvu pogje za rukom u- govoriti što ili prosto istisnuti Ugarsko-Hrvat- sko društvo. Megjutim usljid kakvog trgova- čkog ugovora primorani su naši trgovci u vinu, da stupe u konkurenciju sa tugjim vinom. Tu mnogo odlučuje podvozna tarifa. Traži se od parobrodarskog društva polakžica u podvozu. Kad bi uprava bila u domaćim rukama interes samih akcionara a i moralna dužnost bila bi u prilog polakšice. Naprotiv kad bi uprava dru- štvena bila u rukama stranaca, oni bi prosto računali, da naše vino i tako nema drugog pu- ta, a čemu da njihova dividenda bude manja A uz to moglo bi se desit, da baš ni njima kao posjednicima vinograda ili trgovcima u' vinu ne stoji u računu, da naše vino dolazi jeftinije na tršćansku ili drugu pijacu. Ovo sam naveo sa- mo kao jedan od mnogih slučajeva, koji bi se mogli desit. Tu ne bi odlučiva!o brastvo već tobolac po onoj narodnoj ,braća kao braća, a tob6ci kao krvnici“. Ko ne misli ovako, taj sanja. Ali još ima u tom pogledu jedan važan momenat. Mi moramo ozbiljno misliti i za na- šeg seljaka. Ima zapuštenih krajeva, gje bi što šta moglo uspijevati i dati se izvoziti. Izvoz mora ići putem Trsta. Naročito u početku tre- ba izvozu dati sve moguće polakšice a u prvom redu u podvozu. I kad bismo došli do istoga, što sam naveo u gornjem primjeru o vinu. A ljudi koji se u privredu razumiju, naće još koješta, nalik na ovo. Kad smo kod uprave spomenuću i nešto u ostalom sporedna. Članovi uprave imadu i tantijeme. To je surazmjerno malena stvar, ali za pojedince važno. Čemu, da to uživaju stran- ci, koji se u ostalom u ove poslove ni ne ra- zumiju. Inače mi imamo ili možemo imati va- ljanih ljudi, koji treba da se posvete javnim interesima. Za to smo dužni, da im damo sre- stava za izdržanje a to se može najlakše u ovako velikim društvima. Obično biva, da društva, koja napreduju, davaju po štogod od dobiti u opće korisne svr- he. To je svuda, gdje ima rodoljubnog osjećaja. Stranci toga za cijelo činiti neće. A ako ko misli, da ni naši nebi, mislim, da se vara a svakako ako bi to moglo vrijediti za danas va- ljda neće za uvijek. Zašto, da se i toga odričemo ? Očita je namjera Ljubljanske Banke, da bude sjedište društva u Trstu a ni ne može drugčije biti, gdje su stranci u većini. To je ogromni gubitak za nas. Prije svega tu dolaze u obzir naše domaće financije obzirom na pla- ćanje poreza. Dalje dolaze u obzir činovnici, koji bi samo dijelom bili naši ljudi a i ovi bi se gubili, jer kako vrlo dobro znamo opasnije je izseljavanje u Trst nego i u Ameriku. Čemu, da se gubi izdržavanje toliko porodica i sve one druge koristi, koje su tim skopčane? Čemu, da se ljudi sele i da gubimo neke sile, koje bi i inače kao gragjani amo mogli biti od velike koristi svjetom, ugledom i radom? Zatim dolazi za našu trgovinu i privredu u opće vrlo važno pitanje, a to je djelomična emancipacija od Trsta na korist naših gradova. Ljubljanskim projek- tom mi baš radimo protiv toga, dočim domaće društvo samo može da bude temelj: kamen tome. Da ne duljim navesti ću još samo dvije ali vrlo važne okolnosti, koje prave potrebitim obrazovanje isključivo domaćeg društva. Kako je poznato, obrazovanje društva po Ljubljanskom kalupu zavisi o tome, da li će država pristati na stalnu godišnju pomoć od 1.400.000 kr. i na obavezu, da uskrati pomoć svakom drugom društvu. Ako vlada na to ne pristane — što nije isključeno, već dapače što ne bi ni smjela, a o tome poslije — ili ako sa- mo u nedovoljnoj mjeri prema računu pokreta- ča pristane, onda od društva nema ništa. A što će onda vlasnici domaćih društava? Ovako, kako danas stoje stvari, moraju ili pro- panuti ili se odlučiti, da obrazuju domaće dru- štvo s većim kapitalom i bez prethodnih oba- veza sa strane vlade u pogledu subvencije i bez pomoći Ljubljanske Banke i njezinih druga. Tu nema druge. Svakako bismo se morali riješit na drugi korak, jer to zahtijevaju imperativno ne samo interesi vlasnika brodova nego i in- teres čitave zemlje. Niko ne će poreći, da smo svi interesovani na održanju i unapregjenju na- še trgovačke mornarice, U tom slučaju jedini bi spas bio: po- mozi se sam. Da vidimo, da li bi to uspjelo. U tom slučaju ne bi ostalo drugo, već privesti društvu kao akcijonare makar s jednom akcijom što veći broj a po mogućnosti sve naše trgovce. Na taj način bi se za društvo vezali interesom glavni njegovi mušterije. Osim toga u pitanju ovakove važnosti, dala bi se povesti vrlo živa agitacija kroz narod. Osim toga bila bi sveta dužnost pokrajine a navlastito općina — po go- tovo primorskih, da makar zajmovima za svoj račun pomognu unovčenje potrebitih akcija. Ovo će posljednje izgledati nekome čudnovato, ali to