Cijena Mu. o

78 Ia Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu | na godinu Kruna 11.

KA Srbiju i Crnu goru na go-
dinu "Kruna 128. z

78 sva ostale kata na godinu
rsnsks i5u zlati.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10.

Na p6 godine i na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 20 Novembra 1904.--

\ Broj 47.

DUBAOTNIK

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dozgisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 psra-
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovsana pisma ne pri-
maju se.

“sni, davat i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić.

Parlamenat je otvoren.

Običaj je, da se prilikom otvaranja par-
Jamenta što progovori. Ali: taj je običaj o-
pravdan, gdje narod živi naprednim životom,
gdje ustavni život nije prazno slovo, gdje od
parlamenta, u opće zavisi opće dobro. Ali
što da rečemo o austrijskom areopagu, koji
go samo otvara i zatvara a da ne pruži ni-
šta drugo. osim kojeg ikada ili manje tragiko-
mičnog. prizora

Narode, koje je dopala tako crna sud-
bina da imadu parlamenat zalud, nemogu u
njihovoj nevolji zanimati ti prizori, koje i su-
više krvavo plaćaju.

Za njih je parlamenat jedino vidni do-
kaz ukočenosti i zastoja u njihovom životu,
izazvanih starim sistemom vladanja.

I zato ovom prilikom nemožemo nego
ponoviti staru pjesmu o slijepilu kraj zdra-
vih očiju, koje još uvijek postoji kod mjero-
davnih činilaca. Jer zaista, ako stanje parla-
mentarnog rada nije kadro, da im već jed-
dokaže, kako su zastranili, ne znamo
ih pameti naučiti. , Divide et impera“
to je načelo starog sistema, u kome je i za
nekoliko prividno uspio. Ali se sad javljaju
sa Blubovi se danog oma .

E
RH
4
p3
I
=
eo
5
o
B
e
i
e
2
e
ss
E
že
B
zA
=:
de.
5
2
=
E
2
o
4
o

3 u drugoga čak i Idija gdje su im
zajednički interesi. To Lome dogogjaji 1 u In-

park jeita uuijeti jači ton i — ništa više.

| Klezikalizam bio je glavni oslon starog
“os Nek mu sada pomogne taj saveznik,
kome je deveta napredak naroda, jesu li sa-
a nj (dobri: izmećari,
Stari sistem hoće jaku i veliku Austriju
1. svijetu, traži joj Široke granice na svakoj
strani a to misli postići gijanjem mržnje me-
gj vojim: i, drugi narodima, ubijanjem

A

Stari gistem hoće austrijski patrijotizam
da osnaži izdajstvom prema svom narodu.
Traži oduševljenje za veličinu države od o-
nih, koji strepe za ono malo, što teško bor-
bom i mukom održaše.
Veliku vojsku drži, da mu proširi gra-
“nice, da raznosi ,kulturu“, a na čudo je sa
“narodima u današnjim granicama. Ogromne
poreze traži od naroda, kojima se oduzimlje
mogućnost, (da poprave ik nnaprode svoje sla-
te greg

Što se je posijalo, to se danas žanje.

Mi Srbi davno smo gtvorili svoje mi-
. o starom sistemu i uza sve teške pri-
like čekamo njegov pad uvjereni, da kad tad
nora da dogje.
Ali nam je žao
: “kako. veliki broj Slov
pak dolaze toj staroj ligici,
poslije. dolijati.
“Zao .nam je, što Une
Slabo a starom zlu bež rai
jek, | mi
ek. Boli nas, što Plo“ rog

su mu odani.
nina u svom krilu, koji kako braća po-

i srce nas boli gledajući
ena neprestano na lije-
koja će prije ili

gebe i Slavenstvo
otrebe produžuju
zlo a ne-

dvaju nametnutu mržnju P
diko" narodu mjesto, da , je rade na
Pi ljubavi prema rodu svome.

Teško nam je goli prema bratu ili

Kzlazi svake nedj elje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Stari je sistem zarazio narode mržnjom
a ubio ljubav. Mržnja može srušiti tugje ali
samo ljubav gradi.

Zato baš i Srbi moraju se ko i do sad
ne odavati mržnji prema napadaču već na-
protiv jačati ljubav prema onome, što je Sr-
binu sveto i korisno. Na toj ljubavi ovjetaće
rad — sitan istina u početku — ali tim veličan-
stveniji, kad lom starog sistema omogući po-
let. A da taj lom nije daleko, dokazaće i o-
voga puta kao i do sad zalud otvoreni pe
lamenat.

Slom y sacesemokoj narpujapunju.

Tluuiy sam u3 Lapurpana:

lisocTpyka Belina BačćemeHcKor cuHOla no-
uujena je no 3sakoHy pujeuewe na,ce s6auyje na-
Tpujapx Joakum III. Osaj, na oso ocyjerii, nouuo je
ca 3aocTajioM,TpeliuuomM cuHojcKkomM u BefiHoM' mje-
IHLOBHTOF_CTAJIHOF CaBjeTa Ipyro, HesakoHHTo, pu-
jeniee, KOjuM  MCKIbyuyje YETBOPMIIY OJI“CHHOJICKE
BeliuHe ua [CB. CuHoja, u nosBao je ouMax Ha HH-
XOBO MjecTo Kpyry 4eTBOpHuy, u nonuuo je oso He-
3AKOHHTO pHjelleH€e NOpTH Na ra NOTBPIH, HaITO
je u cuHoncka Behiuia oGaBujecTuJa .nopTy o rmpa-
BOM CTAHY CTBApH M O 3AKOHMTOCTH SZAKIBYUKA O
36auuBarty narpujapxa.

Tlopra je yBunjena | HesaKOHATOCT NnocTyrnKa
OKO HCKJbYYOIbA UETBOPHLE CHHOJICKHX UJIAHOBA, TE
je noTruuuo pujenieie on6una, nok ce y crBap 36a-
nuBawa Joakuma III. uje xTjena Hu ynyuTaTu, no-
luTO y ucTOoj crBapu mjemiosuru caBjer jou uuje pu-
jemuuo. On6ujajyhiu HesakoHuTu JoaK4MOB _, IOCTyIlIAK
C MCKIBYUeHeM UETBOPHLIE WJIAHOBA H3 CHHONA,_KOju
cy 6unu y3 rnpujenjore HAaponHux rnpBaka y cnop-
HHM TaukaMa 60caHCKO-XEPLIETOBAYKOF LIPKBEHO rIpO-
cBjerHor ypekjea, BpaTuna je nopra cBe cnuce cu-
HONy, Na oBaj uMa CTBAp Alb€ IO 3AKOHY BOJIHTH,
na Tpax«u u npucraHak mjenioBuTor casjera y rmu-
TaHy 36auuBaa JoaKuMoBa.

Anu narpujapx Hena na ce omeT cacraHe cu-
Hou na 6u Morao c MjemuoBuTuM caBjeroM naJbe pa-
NHTH H TpaX«HTH NpolnucaHor cnopa3yma.

OBako cTOj4 y MCTHHH CTBAp, H 34T0 HE Tpe-
6a BjepoBaTu HEMCTHHMM HP TEHJEHUHO3HHM  TIOJI-
3BaHuuHuM 6psojasuma y ,IlecTep Jlojny“ u y ,Beu-
Koj ,H. &p. Tipecu“, Koju Beli cBojoM CTHJH3ALIH-
jom noka3yjy 3aatuypuBaie u HCKPeTAHE_ NpaBor
CTAHA CTBAPH.

3anneT u 3ampuaj je nornya.

H no cana ce Beli noka3sano, na narpujapx
uma Behuuyly MjemosuTom caBjeTy, Koju ce cacTo-
ju M3 oHe HeTBOpHlLIe. MATPONOJIHTA, Koju cy u y Cu-
HONJ y3 ibera, M OCMOpHle CBjeTOBEbAYKHX Tpka,
KOJH CY NIPMCTyTaYHH CHPEHCKHM TJIACOBUMA AyCTpHj-
cke nunromanuje, 4 TaKO HeMa M3arnena, na he ce
y TOM caBjeTy M3pa3HTH 3aKOHOM nponucana Behu-
ua on nsuje TpeliuHe rmacoBa 3a 36auHBai+e TnaTpH-
japxoBo.

A c npyre cTpaHe HMKO HeMA NO 3šakoHy
npaBa, na ueKIbyuu KojergunaHa #3 cuHoja,
nok My Tpaje .sakoHuTa_nepuona fon nsuje ronuHe
GaBikea) y Llapurpany u yuecrBoBaa y Cunony
KAO UJIAHA.

fipaMma TOME Ce He 6H MOFNe NOBECTH HHKA-
xBe nuuHe npomjeHe, Mopao 6u ocTaTu u TaTpu-
japx M CBM 4NAHOBH CHHOLA, OI Kojux je nsuje Tpe-
huHe nmpoTr4B_narpujapxa u 3a npujemiore Haponuux
rnpBaka y CIIOPHHM TaukaMa 6ocaHcKC  xepueroBau-
Kor: UpKBeHOr ypehema.

Tla ura cana?

Tlarpujapx 64 Mopao HanycTHTH cBoje He3sa-
KOHHTO IpXaH€, KOjuM xofie CHJIOM NA NIPOTypH CBO-
je MMIIJbEH€: NA C6& He JupA y KOHKOPNAT OJ 1880,
u na ce CBe CrnopHe Tauke npumMe ro npenosuma
aycrpujeke Blage -—— a mjecTo Tora 6u mo 3sakoHy
MOPAO NOCTJTIHTH, Na CE MaIbHHA NONBprHE BElHHH,
unu Kao uro je pekao murponojiuT Jlipauku y cu-
uojiekoj cjenuuuu om 30. cenrem6pa: ,ma 6yne Ta-
KO noćap na IpecTaHe H343HBaTH CBarja 4 Ha pa3-
ne Hnauune 6pahiy y CuHony, Beli Ha NnpoTuB, na mo-
muTyje cno6ony MMUIJBeHA CBaKOF NOjenuHOr CHHOJA-
na, u y 6ynyhie ua ux He Bpujeka, 360r iuxoBe He-

3ABHCHOCTH, Hero na 6maroM3Boju Kao narpujapx

CBETHX KAHOHA H HAPOJIHHX KAHOHH34MA la OLpKH
HernpomjeteHo u cBarga npumjereyje Hauejo, Koje y
CBHMA KOpnopauujaMa Bpujenu a on maBHuHe Blaga
H y CB. CuHOLy, da Ce CBAKH HECKIAA H pa3-
HO MHUIIBEHE y NojenuHHHM IHTAIHMA PH-
jemwana BeliuHoM rjtacoBa“.

Anu Hema uarnena, na ie narpujapx Tako rio-
CTyNHTH, jep 6u oHna nponao u KOHKOPIAT H  Hbe-
roBo ofehaie naTo aycrTpujcKOM NOCIIAHCTBJ, IIOLUTO
je oH Beli HaseneHe pujeuu Jlpaukor MuTponojuTa
y3e0 3a NoBou na ocopHo pacnycTu noTuuHy cjen-
HHLy H oBe pujeuu K4ao HeKy norpny yrnorpe6u Ha
OHO HE3AKOHHTO HCKJEYUeHE J[|paukor MHTPONOJIHTA
H OHHX KOjH Cy Fa NOTNOMAFAJIH.

Ocum Tora je jou u paHuje y cjenuuuu on 28.
cenTem6pa pekao u rnpujeruo na: ,He Tpeća cB.
CuHon da noTBpiu ode onpenće 6ocaHcKo-
XepueroBsuukor WuwuraryrTa,' koje ce rmporuBe
KOHKOpNaTy on 1880. jep aKkO HX CB. CuHHOI
4 noTBpnu BeliđHoM rgacoBa, oH_ He ge Taj
3AKIbBY HAK CNpPOBECTHK.“

Kako hie ce pacnnecTu oBaj TopnujeB uBop?

Tlarpujapx He lie na casuBa cjenuuue, a nu-
NJNIOMATCKE HHTpHTE HE Mupyjy. PoBu ce Ha ce
CTpaHe.

AKO HH jenHa crpaHa He TiornycTH, a Hapouu-
TO AKO C& MAHHHA IO 3ZAaKOHY HE NOLBpIHE BENuHH,
oHna he cBakakO rnaTpujapx Tpax«uTH TIyTa HM Hauu-
Ha, na ce onerT uujena cTBap nojHece Bucokoj rmop-
TH na oHa omnyuu, jep ce oHnje unak Hana, na he
nunnomMaunuja npuje ycnjeru, na sano6uje TypcKky BnNa-
ny na ona pujeuiu y npunor narpujapxa u aycTpuj-
cKke BJlaJe.

A MoXe H HEIITO CACBHM HOBO, H&OY4EKHBAHO
HCKPCHYTH.

CBaKaKO H€ ue ce NnpaBHM, 34KOHHTHM, H _JIO-
janHuM NyTeM OJ CTpaHe oKyrIlIaLHOHE yripaBe y 6o-
CAHCKOM UPKBEHOM IIHTAHy, NA 3aTO CTBAp H He
MOXe Ha no6po usufin. zkama

Vpeieme TpiBe Z MROde 9 Bocti mo ZepneroBnni.

Beuka ,Neue Freie Presse“ noHocu umaHak
O TuTatey ypebeta upkBe u iukone y BocHu u Xep-
*ueroBuHu. Konuka ce HenpaBna mMucru HaHujeTu
Hapony, Bunu ce Haj6ome u3 BjeniTaukor M3BPTaHa
npaBor cTawa cTBapu. Ilpeca 6aua cBy KPHBHLJ
,Ha onosuuujy“ y cuHony — a y cTBapH je Behiu-
Ha nporuB narpujapxa, Koju To60x ,uyBa rmpaBa
uapurpanuke upkBE THM, IITO 6(paHu KoHKOpnaT !“
Name ,Ilpeca“ npuua, na je HacTao oBaj cnop TuM,
wuTo npuje okynauuje uuje uuiura 6uyo ypebeHo u
IITO Cy ce ,nmauuu“ (MupjaHu) cBannju ca _ernucKko-
nuMa, KojuMa cy xTjenu Ony3eTu iHXOBa TripaBa;
na je okna okynauujona Brana 6ura ,rnpumopana,
na nocpenyje usmeby Bnanuka M CBjeToBibaKa“ u
na je y Tome ycnjena, Te ce je momino no cnopa-
3yMA y CBHMA TauKaMa OCMM HEKOJIHKO, Koje cy
rnoiđeceHe rnarpujapxy.

Tlo ,Ilpecu“ 6u nakne okynaluujona Brana
6una aHuguo Mupa u3mMeby Hapona u ernuckora.

Mu 3sHamMo, na cnop mnocToju_ u3smeby Hapona
u okyrauujode Blage a na Huje Hapon u3sa3sBao
cnop Beli HeKAHOHHUKH KOHKOPLAT BJIAJMH Ca Ia-
Tpujapxom 1880 ronuHe HM HECpeTHO CTaHe, Koje je
YCIbEN TOFA HaCTAJIO.

Ma nucawa ,lilpece“ u3BonuMo caMo oBaj
3aKIbyuaK, na je ona jemuHo y CTaHy JaxKuMa u
H3BPTaH€eM, na 6paHu npxate okyrauujoHe Bane
Y UPKBEHO-IIKOJICKOM NHTAHY. A y Takoj o6paHu
6alu je canp«xaHa Hajrexa ocyna 3a OHO, IITO ce
uuHH og janHor uapona.

,Ilpeca“ ce uHaue onyueBimasa 3a Kom6oBy
akuujy y DpaHueckoj, na ce cacBuM ojujenu upkBa
ON Npxame u To y ume Hanperka. ,liIpeca“ yxacHo
ymuje BHKATH HA ,KIepuKaJIH34M“, A oBamMo, ruje
CPIICKH HAPOJL TPAXH, Na MY Ce UpKBA OCTaBH Ha
Mupy, ruje ce 6opu, na crnpujeuu KJEepuKAJIHJAM y
cBojoj upkBH, Koju My ce omosrop Hamehie, Ty ,Ilpe-
ca“ gao sa6opaBiba Ha cBoj BajHH ,ru6epaJiu3am“
u jou y jendom Te ucToM 6pojy.

OBo 6uJbexHMO, Na ce BuIH KaKO je moliTeHo
opyxje oHux, Kojuma je  ,llpeca“  ,»KPTBOBaJa“
NOCJBEJHOCT. 2

ie

Žalost za + Fabrisom.

»HoBu Cp6o6pau“ na glas smrti pok. Fa-
brisa pisao je:

S Antunom M cisani pada u grob jedan
od najplemenitijih i najkulturnijih sinova srp-
skoga naroda, jedan od najodličnijih i najspre-
mnijih srpskih novinara i jedan od najokretni-
jih i najtaktičnijih naprednih srpskih političara.
Tijelo je njegovo bilo odavna trošno, ali ljubav
prema narodnoj stvari tako silna, da
je do posljednjeg dana, upravo do izdisaja, 0-
stao kao zastavnik srpske misli na poziciji, ko-
ju je on sam odabrao. Dočekao je u svom po-
litičkom radu da bude i mučenik, a umro je
kao što umiru hrabri borci na bojnom polju,
ne puštajući zastave, koju je sam uzeo u ruke
iz osjećaja dnžnosti prema srpskome narodu.

Smrću Antuna Fabrisa pretrpjelo je pri-
morsko Srpstvo zaista težak gubitak. I ono će
iskreno ožaliti svoga čestitog sina, a u žalosti
njegovoj pridružiće mu se iskrenim saučešćem
i čitavo ostalo Srpstvo, jer svi mi znamo, što
je u vremenu sićušnih stranačkih strasti i za-
sukanih uskih pogleda značio visoko kulturan
čovjek, koji je širinom svoga pogleda znao 0o-
buhvatiti čitav srpski narod i sva osnovna pi-
tanje narodnog života. Fabris je. u ovim bio
prvi megju prvima i zato je smrt njegova u
ovim sumornim danima upravo nenadoknadiva.

U teškim danima narodne borbe stupio je
Antun Fabris na poprište kao urednik ,Du-
brovnika“. Niske denuncijacije protiv Srpstva,
naročito u južnoj Dalmaciji, slavile su u to vri-
jeme prave orgije, a napredak srpske stvari
kočilo je krivo mišljenje, da Srpstva nema iz-
van pravoslavlja. 1 Fabris samom svojom po-
javom kao rimokatolik ustaje, da osvešta misao
Srpstva bez razlike vjere i da se bori snagom,
koju mu ta misao daje, protiv politike špijun-
stva i denuncijacija. Borba je bila teška, a če-
sto se činilo, da je i nemoguća, jer — nejedna-
ka. Protivnici Fabrisove politike bili su mno-
gobrojni, razapeli su svoje mreže po čitavoj
južnoj Dalmaciji, a stajali su pod zaštitom dr-
žavne vlasti. Ali Fabris ipak nije klonuo du-
hom i ostao je pobjednik, jer je dočekao da! se
i protivnici poklone pred njim i njegovim poli-
tičkim shvatanjem.

Poslije smrti Save Bjelanovića nastao je
bio u sjevernoj Dalmaciji rasejep u srpskoj na-
rodnoj stranci. Nosioci austrijske reakcije htjeli
su da unesu zabunu u zbijene redove srpskog
društva i bilo je momenata, kad je ovladala
bojazan, da će u tome radu i uspjeti. Fabrisov
»Dubrovnik“ ni u tim danima nije izgubio kom-
pasa i danas je jasno, da je samo njegovom za-
slugom uklonjen ovaj rascjep na radost sviju
dobrih Srba. Tu zadaću izveo je on ne samo
kao čovjek bistrih političkih pogleda, nego i
svojim neobičnim taktom, po čemu je upravo
bio tip skladnoga Dubrovčanina. Uspjeh njegov
bio je samo tako moguć, što u njegovu radu
nije bilo ni sjenke kakve lične ambicije. Fabri-
sovim nastojanjem sastala se bila lanjskel go-
dine skupština srpske narodne stranke, koja je
riješila spor kompromisom  izmegju narodnih
težnja mlagjih i političkog iskustva starijih čla-
nova stranke i stvorila tako solidnu osnovu za
dalji politički rad. U znak priznanja izabrala
ga je skupština za predsjednika stranke, ali on
je taj izbor odbio.

Koliko je god velika uloga Antuna Fa-
brisa u političkom životu primorskih Srba, isto
je tako vidnu ulogu igrao on i u pitanjima, ko-
ja se tiču političke sudbine srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini. Treba znati da je on, po-
slije Ignjata Dimića, najbolje bio obaviješten o
prilikama u okupiranim zemljama. Veze njego-
ve sa prvim ljudima i sa samim narodom u
Bosni i Hercegovini bile su vrlo razgranate i
on je člancima i dopisima u ,Dubrovniku“ ste-
kao neocjenjivih zasluga za Srpstvo u ovim
stranama. Branio je srpski karakter ovih ze-
malja i nemilice je šibao sve rgjave strane zlo-
sretne okupatorske uprave. Njegova riječ u o-
vim pitanjima bila je od velikog utjecaja, ali je