Cijena Mu. o 78 Ia Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu | na godinu Kruna 11. KA Srbiju i Crnu goru na go- dinu "Kruna 128. z 78 sva ostale kata na godinu rsnsks i5u zlati. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na p6 godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 20 Novembra 1904.-- \ Broj 47. DUBAOTNIK Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dozgisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 psra- od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovsana pisma ne pri- maju se. “sni, davat i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Parlamenat je otvoren. Običaj je, da se prilikom otvaranja par- Jamenta što progovori. Ali: taj je običaj o- pravdan, gdje narod živi naprednim životom, gdje ustavni život nije prazno slovo, gdje od parlamenta, u opće zavisi opće dobro. Ali što da rečemo o austrijskom areopagu, koji go samo otvara i zatvara a da ne pruži ni- šta drugo. osim kojeg ikada ili manje tragiko- mičnog. prizora Narode, koje je dopala tako crna sud- bina da imadu parlamenat zalud, nemogu u njihovoj nevolji zanimati ti prizori, koje i su- više krvavo plaćaju. Za njih je parlamenat jedino vidni do- kaz ukočenosti i zastoja u njihovom životu, izazvanih starim sistemom vladanja. I zato ovom prilikom nemožemo nego ponoviti staru pjesmu o slijepilu kraj zdra- vih očiju, koje još uvijek postoji kod mjero- davnih činilaca. Jer zaista, ako stanje parla- mentarnog rada nije kadro, da im već jed- dokaže, kako su zastranili, ne znamo ih pameti naučiti. , Divide et impera“ to je načelo starog sistema, u kome je i za nekoliko prividno uspio. Ali se sad javljaju sa Blubovi se danog oma . E RH 4 p3 I = eo 5 o B e i e 2 e ss E že B zA =: de. 5 2 = E 2 o 4 o 3 u drugoga čak i Idija gdje su im zajednički interesi. To Lome dogogjaji 1 u In- park jeita uuijeti jači ton i — ništa više. | Klezikalizam bio je glavni oslon starog “os Nek mu sada pomogne taj saveznik, kome je deveta napredak naroda, jesu li sa- a nj (dobri: izmećari, Stari sistem hoće jaku i veliku Austriju 1. svijetu, traži joj Široke granice na svakoj strani a to misli postići gijanjem mržnje me- gj vojim: i, drugi narodima, ubijanjem A Stari gistem hoće austrijski patrijotizam da osnaži izdajstvom prema svom narodu. Traži oduševljenje za veličinu države od o- nih, koji strepe za ono malo, što teško bor- bom i mukom održaše. Veliku vojsku drži, da mu proširi gra- “nice, da raznosi ,kulturu“, a na čudo je sa “narodima u današnjim granicama. Ogromne poreze traži od naroda, kojima se oduzimlje mogućnost, (da poprave ik nnaprode svoje sla- te greg Što se je posijalo, to se danas žanje. Mi Srbi davno smo gtvorili svoje mi- . o starom sistemu i uza sve teške pri- like čekamo njegov pad uvjereni, da kad tad nora da dogje. Ali nam je žao : “kako. veliki broj Slov pak dolaze toj staroj ligici, poslije. dolijati. “Zao .nam je, što Une Slabo a starom zlu bež rai jek, | mi ek. Boli nas, što Plo“ rog su mu odani. nina u svom krilu, koji kako braća po- i srce nas boli gledajući ena neprestano na lije- koja će prije ili gebe i Slavenstvo otrebe produžuju zlo a ne- dvaju nametnutu mržnju P diko" narodu mjesto, da , je rade na Pi ljubavi prema rodu svome. Teško nam je goli prema bratu ili Kzlazi svake nedj elje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Stari je sistem zarazio narode mržnjom a ubio ljubav. Mržnja može srušiti tugje ali samo ljubav gradi. Zato baš i Srbi moraju se ko i do sad ne odavati mržnji prema napadaču već na- protiv jačati ljubav prema onome, što je Sr- binu sveto i korisno. Na toj ljubavi ovjetaće rad — sitan istina u početku — ali tim veličan- stveniji, kad lom starog sistema omogući po- let. A da taj lom nije daleko, dokazaće i o- voga puta kao i do sad zalud otvoreni pe lamenat. Slom y sacesemokoj narpujapunju. Tluuiy sam u3 Lapurpana: lisocTpyka Belina BačćemeHcKor cuHOla no- uujena je no 3sakoHy pujeuewe na,ce s6auyje na- Tpujapx Joakum III. Osaj, na oso ocyjerii, nouuo je ca 3aocTajioM,TpeliuuomM cuHojcKkomM u BefiHoM' mje- IHLOBHTOF_CTAJIHOF CaBjeTa Ipyro, HesakoHHTo, pu- jeniee, KOjuM MCKIbyuyje YETBOPMIIY OJI“CHHOJICKE BeliuHe ua [CB. CuHoja, u nosBao je ouMax Ha HH- XOBO MjecTo Kpyry 4eTBOpHuy, u nonuuo je oso He- 3AKOHHTO pHjelleH€e NOpTH Na ra NOTBPIH, HaITO je u cuHoncka Behiuia oGaBujecTuJa .nopTy o rmpa- BOM CTAHY CTBApH M O 3AKOHMTOCTH SZAKIBYUKA O 36auuBarty narpujapxa. Tlopra je yBunjena | HesaKOHATOCT NnocTyrnKa OKO HCKJbYYOIbA UETBOPHLE CHHOJICKHX UJIAHOBA, TE je noTruuuo pujenieie on6una, nok ce y crBap 36a- nuBawa Joakuma III. uje xTjena Hu ynyuTaTu, no- luTO y ucTOoj crBapu mjemiosuru caBjer jou uuje pu- jemuuo. On6ujajyhiu HesakoHuTu JoaK4MOB _, IOCTyIlIAK C MCKIBYUeHeM UETBOPHLIE WJIAHOBA H3 CHHONA,_KOju cy 6unu y3 rnpujenjore HAaponHux rnpBaka y cnop- HHM TaukaMa 60caHCKO-XEPLIETOBAYKOF LIPKBEHO rIpO- cBjerHor ypekjea, BpaTuna je nopra cBe cnuce cu- HONy, Na oBaj uMa CTBAp Alb€ IO 3AKOHY BOJIHTH, na Tpax«u u npucraHak mjenioBuTor casjera y rmu- TaHy 36auuBaa JoaKuMoBa. Anu narpujapx Hena na ce omeT cacraHe cu- Hou na 6u Morao c MjemuoBuTuM caBjeroM naJbe pa- NHTH H TpaX«HTH NpolnucaHor cnopa3yma. OBako cTOj4 y MCTHHH CTBAp, H 34T0 HE Tpe- 6a BjepoBaTu HEMCTHHMM HP TEHJEHUHO3HHM TIOJI- 3BaHuuHuM 6psojasuma y ,IlecTep Jlojny“ u y ,Beu- Koj ,H. &p. Tipecu“, Koju Beli cBojoM CTHJH3ALIH- jom noka3yjy 3aatuypuBaie u HCKPeTAHE_ NpaBor CTAHA CTBAPH. 3anneT u 3ampuaj je nornya. H no cana ce Beli noka3sano, na narpujapx uma Behuuyly MjemosuTom caBjeTy, Koju ce cacTo- ju M3 oHe HeTBOpHlLIe. MATPONOJIHTA, Koju cy u y Cu- HONJ y3 ibera, M OCMOpHle CBjeTOBEbAYKHX Tpka, KOJH CY NIPMCTyTaYHH CHPEHCKHM TJIACOBUMA AyCTpHj- cke nunromanuje, 4 TaKO HeMa M3arnena, na he ce y TOM caBjeTy M3pa3HTH 3aKOHOM nponucana Behu- ua on nsuje TpeliuHe rmacoBa 3a 36auHBai+e TnaTpH- japxoBo. A c npyre cTpaHe HMKO HeMA NO 3šakoHy npaBa, na ueKIbyuu KojergunaHa #3 cuHoja, nok My Tpaje .sakoHuTa_nepuona fon nsuje ronuHe GaBikea) y Llapurpany u yuecrBoBaa y Cunony KAO UJIAHA. fipaMma TOME Ce He 6H MOFNe NOBECTH HHKA- xBe nuuHe npomjeHe, Mopao 6u ocTaTu u TaTpu- japx M CBM 4NAHOBH CHHOLA, OI Kojux je nsuje Tpe- huHe nmpoTr4B_narpujapxa u 3a npujemiore Haponuux rnpBaka y CIIOPHHM TaukaMa 6ocaHcKC xepueroBau- Kor: UpKBeHOr ypehema. Tla ura cana? Tlarpujapx 64 Mopao HanycTHTH cBoje He3sa- KOHHTO IpXaH€, KOjuM xofie CHJIOM NA NIPOTypH CBO- je MMIIJbEH€: NA C6& He JupA y KOHKOPNAT OJ 1880, u na ce CBe CrnopHe Tauke npumMe ro npenosuma aycrpujeke Blage -—— a mjecTo Tora 6u mo 3sakoHy MOPAO NOCTJTIHTH, Na CE MaIbHHA NONBprHE BElHHH, unu Kao uro je pekao murponojiuT Jlipauku y cu- uojiekoj cjenuuuu om 30. cenrem6pa: ,ma 6yne Ta- KO noćap na IpecTaHe H343HBaTH CBarja 4 Ha pa3- ne Hnauune 6pahiy y CuHony, Beli Ha NnpoTuB, na mo- muTyje cno6ony MMUIJBeHA CBaKOF NOjenuHOr CHHOJA- na, u y 6ynyhie ua ux He Bpujeka, 360r iuxoBe He- 3ABHCHOCTH, Hero na 6maroM3Boju Kao narpujapx CBETHX KAHOHA H HAPOJIHHX KAHOHH34MA la OLpKH HernpomjeteHo u cBarga npumjereyje Hauejo, Koje y CBHMA KOpnopauujaMa Bpujenu a on maBHuHe Blaga H y CB. CuHOLy, da Ce CBAKH HECKIAA H pa3- HO MHUIIBEHE y NojenuHHHM IHTAIHMA PH- jemwana BeliuHoM rjtacoBa“. Anu Hema uarnena, na ie narpujapx Tako rio- CTyNHTH, jep 6u oHna nponao u KOHKOPIAT H Hbe- roBo ofehaie naTo aycrTpujcKOM NOCIIAHCTBJ, IIOLUTO je oH Beli HaseneHe pujeuu Jlpaukor MuTponojuTa y3e0 3a NoBou na ocopHo pacnycTu noTuuHy cjen- HHLy H oBe pujeuu K4ao HeKy norpny yrnorpe6u Ha OHO HE3AKOHHTO HCKJEYUeHE J[|paukor MHTPONOJIHTA H OHHX KOjH Cy Fa NOTNOMAFAJIH. Ocum Tora je jou u paHuje y cjenuuuu on 28. cenTem6pa pekao u rnpujeruo na: ,He Tpeća cB. CuHon da noTBpiu ode onpenće 6ocaHcKo- XepueroBsuukor WuwuraryrTa,' koje ce rmporuBe KOHKOpNaTy on 1880. jep aKkO HX CB. CuHHOI 4 noTBpnu BeliđHoM rgacoBa, oH_ He ge Taj 3AKIbBY HAK CNpPOBECTHK.“ Kako hie ce pacnnecTu oBaj TopnujeB uBop? Tlarpujapx He lie na casuBa cjenuuue, a nu- NJNIOMATCKE HHTpHTE HE Mupyjy. PoBu ce Ha ce CTpaHe. AKO HH jenHa crpaHa He TiornycTH, a Hapouu- TO AKO C& MAHHHA IO 3ZAaKOHY HE NOLBpIHE BENuHH, oHna he cBakakO rnaTpujapx Tpax«uTH TIyTa HM Hauu- Ha, na ce onerT uujena cTBap nojHece Bucokoj rmop- TH na oHa omnyuu, jep ce oHnje unak Hana, na he nunnomMaunuja npuje ycnjeru, na sano6uje TypcKky BnNa- ny na ona pujeuiu y npunor narpujapxa u aycTpuj- cKke BJlaJe. A MoXe H HEIITO CACBHM HOBO, H&OY4EKHBAHO HCKPCHYTH. CBaKaKO H€ ue ce NnpaBHM, 34KOHHTHM, H _JIO- janHuM NyTeM OJ CTpaHe oKyrIlIaLHOHE yripaBe y 6o- CAHCKOM UPKBEHOM IIHTAHy, NA 3aTO CTBAp H He MOXe Ha no6po usufin. zkama Vpeieme TpiBe Z MROde 9 Bocti mo ZepneroBnni. Beuka ,Neue Freie Presse“ noHocu umaHak O TuTatey ypebeta upkBe u iukone y BocHu u Xep- *ueroBuHu. Konuka ce HenpaBna mMucru HaHujeTu Hapony, Bunu ce Haj6ome u3 BjeniTaukor M3BPTaHa npaBor cTawa cTBapu. Ilpeca 6aua cBy KPHBHLJ ,Ha onosuuujy“ y cuHony — a y cTBapH je Behiu- Ha nporuB narpujapxa, Koju To60x ,uyBa rmpaBa uapurpanuke upkBE THM, IITO 6(paHu KoHKOpnaT !“ Name ,Ilpeca“ npuua, na je HacTao oBaj cnop TuM, wuTo npuje okynauuje uuje uuiura 6uyo ypebeHo u IITO Cy ce ,nmauuu“ (MupjaHu) cBannju ca _ernucKko- nuMa, KojuMa cy xTjenu Ony3eTu iHXOBa TripaBa; na je okna okynauujona Brana 6ura ,rnpumopana, na nocpenyje usmeby Bnanuka M CBjeToBibaKa“ u na je y Tome ycnjena, Te ce je momino no cnopa- 3yMA y CBHMA TauKaMa OCMM HEKOJIHKO, Koje cy rnoiđeceHe rnarpujapxy. Tlo ,Ilpecu“ 6u nakne okynaluujona Brana 6una aHuguo Mupa u3mMeby Hapona u ernuckora. Mu 3sHamMo, na cnop mnocToju_ u3smeby Hapona u okyrauujode Blage a na Huje Hapon u3sa3sBao cnop Beli HeKAHOHHUKH KOHKOPLAT BJIAJMH Ca Ia- Tpujapxom 1880 ronuHe HM HECpeTHO CTaHe, Koje je YCIbEN TOFA HaCTAJIO. Ma nucawa ,lilpece“ u3BonuMo caMo oBaj 3aKIbyuaK, na je ona jemuHo y CTaHy JaxKuMa u H3BPTaH€eM, na 6paHu npxate okyrauujoHe Bane Y UPKBEHO-IIKOJICKOM NHTAHY. A y Takoj o6paHu 6alu je canp«xaHa Hajrexa ocyna 3a OHO, IITO ce uuHH og janHor uapona. ,Ilpeca“ ce uHaue onyueBimasa 3a Kom6oBy akuujy y DpaHueckoj, na ce cacBuM ojujenu upkBa ON Npxame u To y ume Hanperka. ,liIpeca“ yxacHo ymuje BHKATH HA ,KIepuKaJIH34M“, A oBamMo, ruje CPIICKH HAPOJL TPAXH, Na MY Ce UpKBA OCTaBH Ha Mupy, ruje ce 6opu, na crnpujeuu KJEepuKAJIHJAM y cBojoj upkBH, Koju My ce omosrop Hamehie, Ty ,Ilpe- ca“ gao sa6opaBiba Ha cBoj BajHH ,ru6epaJiu3am“ u jou y jendom Te ucToM 6pojy. OBo 6uJbexHMO, Na ce BuIH KaKO je moliTeHo opyxje oHux, Kojuma je ,llpeca“ ,»KPTBOBaJa“ NOCJBEJHOCT. 2 ie Žalost za + Fabrisom. »HoBu Cp6o6pau“ na glas smrti pok. Fa- brisa pisao je: S Antunom M cisani pada u grob jedan od najplemenitijih i najkulturnijih sinova srp- skoga naroda, jedan od najodličnijih i najspre- mnijih srpskih novinara i jedan od najokretni- jih i najtaktičnijih naprednih srpskih političara. Tijelo je njegovo bilo odavna trošno, ali ljubav prema narodnoj stvari tako silna, da je do posljednjeg dana, upravo do izdisaja, 0- stao kao zastavnik srpske misli na poziciji, ko- ju je on sam odabrao. Dočekao je u svom po- litičkom radu da bude i mučenik, a umro je kao što umiru hrabri borci na bojnom polju, ne puštajući zastave, koju je sam uzeo u ruke iz osjećaja dnžnosti prema srpskome narodu. Smrću Antuna Fabrisa pretrpjelo je pri- morsko Srpstvo zaista težak gubitak. I ono će iskreno ožaliti svoga čestitog sina, a u žalosti njegovoj pridružiće mu se iskrenim saučešćem i čitavo ostalo Srpstvo, jer svi mi znamo, što je u vremenu sićušnih stranačkih strasti i za- sukanih uskih pogleda značio visoko kulturan čovjek, koji je širinom svoga pogleda znao 0o- buhvatiti čitav srpski narod i sva osnovna pi- tanje narodnog života. Fabris je. u ovim bio prvi megju prvima i zato je smrt njegova u ovim sumornim danima upravo nenadoknadiva. U teškim danima narodne borbe stupio je Antun Fabris na poprište kao urednik ,Du- brovnika“. Niske denuncijacije protiv Srpstva, naročito u južnoj Dalmaciji, slavile su u to vri- jeme prave orgije, a napredak srpske stvari kočilo je krivo mišljenje, da Srpstva nema iz- van pravoslavlja. 1 Fabris samom svojom po- javom kao rimokatolik ustaje, da osvešta misao Srpstva bez razlike vjere i da se bori snagom, koju mu ta misao daje, protiv politike špijun- stva i denuncijacija. Borba je bila teška, a če- sto se činilo, da je i nemoguća, jer — nejedna- ka. Protivnici Fabrisove politike bili su mno- gobrojni, razapeli su svoje mreže po čitavoj južnoj Dalmaciji, a stajali su pod zaštitom dr- žavne vlasti. Ali Fabris ipak nije klonuo du- hom i ostao je pobjednik, jer je dočekao da! se i protivnici poklone pred njim i njegovim poli- tičkim shvatanjem. Poslije smrti Save Bjelanovića nastao je bio u sjevernoj Dalmaciji rasejep u srpskoj na- rodnoj stranci. Nosioci austrijske reakcije htjeli su da unesu zabunu u zbijene redove srpskog društva i bilo je momenata, kad je ovladala bojazan, da će u tome radu i uspjeti. Fabrisov »Dubrovnik“ ni u tim danima nije izgubio kom- pasa i danas je jasno, da je samo njegovom za- slugom uklonjen ovaj rascjep na radost sviju dobrih Srba. Tu zadaću izveo je on ne samo kao čovjek bistrih političkih pogleda, nego i svojim neobičnim taktom, po čemu je upravo bio tip skladnoga Dubrovčanina. Uspjeh njegov bio je samo tako moguć, što u njegovu radu nije bilo ni sjenke kakve lične ambicije. Fabri- sovim nastojanjem sastala se bila lanjskel go- dine skupština srpske narodne stranke, koja je riješila spor kompromisom izmegju narodnih težnja mlagjih i političkog iskustva starijih čla- nova stranke i stvorila tako solidnu osnovu za dalji politički rad. U znak priznanja izabrala ga je skupština za predsjednika stranke, ali on je taj izbor odbio. Koliko je god velika uloga Antuna Fa- brisa u političkom životu primorskih Srba, isto je tako vidnu ulogu igrao on i u pitanjima, ko- ja se tiču političke sudbine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Treba znati da je on, po- slije Ignjata Dimića, najbolje bio obaviješten o prilikama u okupiranim zemljama. Veze njego- ve sa prvim ljudima i sa samim narodom u Bosni i Hercegovini bile su vrlo razgranate i on je člancima i dopisima u ,Dubrovniku“ ste- kao neocjenjivih zasluga za Srpstvo u ovim stranama. Branio je srpski karakter ovih ze- malja i nemilice je šibao sve rgjave strane zlo- sretne okupatorske uprave. Njegova riječ u o- vim pitanjima bila je od velikog utjecaja, ali je