i > (Na pč godine 1 na Godina XIII, omeo U Dubrovniku 27 Novembra 1904. Broj 48. 1 RO Usazsku, dosng' | Hercegovinu na godiny Paro $ Za Srbiju i Crnu or dinu Kruna 12, BRE ne go- Za svo ostale zemlje ranska 15 u zlatu. kose. Za Vubrovnik na godinu Kr, 10 Šetv surazmjerno. rt godine Pojedini broj lista 20 para. ĐĐ Cijena listu, UBROVNIK Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika | Dozgisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano,izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars- od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Befrankovana pisma no pri- maju se. Vlasnik > davatelj 1 odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Kzlazi svake nedjel! je. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Općine. U Kotoru su izabrale hrvatska i srpska stranka po tri lica radi Pregovavanja o spo- “razumu Za općinske izbore. Tom prilikom . voreno Je s hrvatske Strane, da će do me. Hrvati u Dalmaciji držati zbor, u kome će se raspravljati i zaključiti izmegju ostaloga oshova sporazuma sa Srbima u pogledu op- ćinskih izbora. Da li je Ova vijest istinita ne- znamo, a još se manje može predvidjeti, da li će se doći do željenog cilja. Nema sumnje, da svaki pravi i sin naroda želi, da borba izmegju braće, a naročito onaka, ko što je vogjena do dolas- ka Handelova, čim prije prestane, u toliko više, što nije iz naroda ponikla, već mu je izvana nametnuta. Baš ovo posljednje neće mnogi da razumiju, a to je ono, što tu bor- bu i podržava. Ali osim toga, kako danas stoje stvari, teško se možemo nadati konačnom Sporazu- iskreni omu,kakav bi morao da bude obzirom na u- ske veze, zajedničke potrebe i budućnost na- roda. Toliko godina borbe ostavilo je mnogo fana ne samo u odnosima izmegju oba ple- mena, već što je gore i teže u krilu njiho- vom, a to se sve ne da od jednom izliječiti, 0 potpunom sporazumu moglo bi biti nade Samo onda, kad bi čile i zdrave obje strane bile, jer bi onda i narod sam bio kadar, da osvoje dobro razumije, nebi se puštao obma- njivati. Ali u današnjem stanju narod je uslijed privrednog i kulturnog zastoja i uslijed za- raznog djelovanja njemu stranih elemenata i svakojake korupcije nemoćan, da pojmi ona- ko važne interese, kakve bi sporazum una- predio. Ta žalosna činjenica ne bi smjela da dovodi u očajanje ljude svijesne svojih duž- nosti i ispunjene čistom ljubavi prema na- rodu, već naprotiv, da im ukaže potrebu 0- nog puta, što ga je po staroj priči Herakles izabrao, puta istina puna trnja i kojekakvih prepona, ali na kojemu je pobjeda sigurna. Taj je put sabiranje i jačanje narodne snage u, privredi, prosvjeti i moralu i to u širokim slojevima naroda sitnim radom, koji jedino može, da ga spremi na velika djela i obrani od najjačeg neprijatelja. Zar nam nije jasno svima, da se osiromašivanjem, prosvjetnim zapuštanjem i kvarenjem naroda hoće, da u- bije ne samo u Dalmaciji, već i svuda, gdje naš narod živi, ona velika snaga, koja u nje- mu spava? Što se nije surovom silom moglo da postigne, ovim se sredstvima već postizava. Prema ovome i kao prvi korak konač- nom sporazumu i postepenom dizanju narod- ne snage na. prvo mjesto dolaze općine. Ne- prirodna i nametnuta politička borba at jela je sobom za posljedicu potpuni gubita one jake poluge narodnog napretka, mae imamo u općinskoj autonomiji. Taj se 2 om ne opaža samo u općinama, gdje zaje pi . ve oba plemena, već svuda, # to je ml s , dokaz, da izvor naših zala ne mr menskoj podjeli, već izvan naroda, s. : . Vaci nasjeli danajskim darovima. + gi. A bilo zemljišta za plemensku borbu ma am stranačka pocijepanost, a ogromm koliko su općina izručen je ljudima, koji, u . rodit U opće pošteni, nijesu sposobni Za sd sa rad gredstvom općinske autonomije? kin dii drukčije moglo biti kod ljuđh je pćinama nametnuti odozgo ili demag bezsvjesne, obmanjene mase, koji, sve da bi i htjeli nešto dobra uraditi, nemogu, jer ste- nju u okovima stranačke, plemenske ili reli- gijozne mržnje ili dužnih obzira prema za na- rod štetnim zahtjevima onih, kojima imaju da zahvale svoj položaj. Ako dakle Hrvati žele, da baš kod op- ćina počmu sporazumom i tim oslobode au- tomiju miješanih općina plemenske borbe, mi to iskreno pozdravljamo ne samo obzirom na naše odnose, već što je još važnije u intere- su općinske autonomije, koja bi time zahva- tila dublje korjena u narodu i tim dobila uvjete za napredan rad. Ali, po našem skro- mnom mišljenju, taj bi zbor mnogo važniju uslugu učinio i konačnom sporazumu sa Sr- bima i potrebama hrvatskog plemena, kad se ne bi ograničio na raspravljanje o broju vi- jećnika, zastavama, ćirilovici i latinici u mi- ješanim općinama, već, što je mnogo važnije i u čisto hrvatskim općinama otklonio sve one okove, koje ne dadu autonomiji, da slo- bodno diše, a onda svukud, gdje na općine čiste ili miješane imaju doći Hrvati, da se pobrine, da to budu ljudi, koji osjećaju i mi- sle za opće dobro i koji su nezavisni ne sa- mo prema onima odozgo, već često puta i prama obmanjenoj masi, za koju bi bolje bi- lo, da ima odlučnije prvake a ne popustljive slabiće kao vogje. Ovim putem može # hrvatski narod u Dalmaciji postepeno, da dogje da one visine i snage u napretku, koja mu je puusbia kao većini radi riješavanja o sudbini ove zemlje, kao elementu, koji bi tad mogao po- moći ugroženoj braći u Hrvatskoj i Slavo- niji, i kao dijelu južnog Slavenstva radi ot- pora prema tugjinskoj najezdi. A ako nam se zbog uobičajenog nepo- vjerenja ne vjeruje, da ovo mišljenje iznosi- mo u čistoj želji, da dočekamo napredak bratskog plemena, bar će nun se vjerovati, da ovo želimo u svome interesu, jer jedi- no u zdravom napretku i čiloj snazi brat- skog nam plemena polažemo nadu u ko- načni sporazum i prestanak borbe, koja i nus teških žrtava stoji a u našem krilu priječi na- predak i podržava kukolj, što nam je sve u toliko teže, u koliko svaki pošten Srbin mora da se drži načela: ,frangar non flee- tar“, koje toplo preporučamo misaonim i čestitim prvacima hrvatskim u njihovom ra- du oko spasavanja i unapregjivanja općinske autnnomije i narodnog dobra prema spoljaš- njim i unutrašnjim neprijateljima naše za- jedničke budućnosti. C. K. činovnička Konsumna zadruga u Kotoru. Utorak veče 22 o. mj. u Kotoru navrviše činovnici i u opće svi, što o stalnoj plati žive u kafanu Dojmi, da u skupštini raspravljaju o skupoći hrane. Zbilja rijetka stvar u našim kra- jevima, a naročito kod gg. činovnika, da o oz- biljnoj stvari javno u skupštini raspravljaju. Ali prestadosmo se čuditi, kad vidjesmo, da je pred- sjednikom te skupštine izabran jednoglasnim ćutanjem g. viši policijski savjetnik Mahkovee i to na prijedlog O. Kerubima Segvića, a ovaj potpredsjednikom na prijedlog prvoga. Kao da se je htjelo tim izborom još jednom dokazati, kako u Dalmaciji ne može da se ništa uradi bez dozvole popova i privole državne policije i kako ruka ruku pere. Zato nam i ide sve ćoravo. Mora se priznati, da je pitanje na dnevnom redu te skupštine bilo od najveće važnosti, jer zbilja se u Kotoru ne da živjeti od *skupoće hrane. Zaslužuje takogjer priznanje pokret kod činovnika, da se tome zlu doskoči, jer oni u tom pogledu mogu dosta. Ali na žalost i ovoga su se puta gg. činovnici pokazali ono, što i jesu u ogromnoj većini birokrate, prema vladi najpo- nizniji sluge, prema općem dobru i gragjanskim dužnostima bezobzirni ne gledajući ni na što do ličnog interesa i to u onim skučenim vidi- cima, koje je ta inteligencija u uniformi svo- jim govorima, zaključeima a najviše ćutanjem u ovoj skupštini najbolje dokazala. Vratimo se na tijek skupštine. Poslije iz- bora predsjedništva neki mladi činovnik poče govoriti, kako je poskupilo meso i odma dogje do prijedloga, da se osnuje eonsumverein (po- trošačka zadruga), o kojoj stade onda potanje govoriti. Za njim uze riječ O. Kerubim Šegvić te stade pripovijedati, kako je šećeru različita cijena u raznim dućanima i kako se svaki dan mijenja, a pogagjanje kod trgovaca označi va- ranjem (vidi se, da je dobro upućen u nadlež- nost domaćica, premda svoje nema). I on na osnovu toga oduševljeno preporuči činovničku zadrugu, koja će imati svoj magazin, u kojemu će se sve, što treba prodavati. Poslije ta dva govora, koja su trajala sku- pa možda 15 minuta, predsjednik stevi na gla- sanja. osnivanje potrošačke zadruge i izbor pe- torice odbornika, koji će spremiti pravila i sve drugo, što treba i sazvati čim bude gotovo skup- štinu za obrazovanje te zadruge i pretresanje pravila. Sve je te zaključeno i izabran taj od- bor, a na to je predsjednik Mahkovee izjavio, da se je preko 80 zadrugara prijavilo 1 Zatvori skupštinu. * * * Bože moj, kako se i najteža pitanja u čas riješavaju, je li samo g. Mahkoveca volja! Ej divote, kad bi se ovako i žalbe sirotinje riješa- vale! U ostalom baš je ovog puta bila brzina neumjesna, pošto se po našem skromnom mi- šljenju stvar imala svestrano pretresti prema uzrocima skupoće i onda prema raznim i broj- nim sredstvima, da se doskoči zlu, napokon prema prilikama mjesta i dužnim obzirima na posljedice pojedinog lijeka. , Za mandarine kineške kažu, sve odo- bravaju; na ovoj skupštini vidjeli smo naj- življu sliku mandarinskog vijećanja. Izmegju onolikog broja školovane gospode, izmegju o- noliko pameti i nauke, što se bješe okupilo u kafani Dojmi, da se ne nagje a ma ni jednoga da kaže: ,stan'te ljudi, ne kupujmo mačku u vreću“. Ali pri ovome našem gragjanskom mi- šljenju zaboravljamo vrlo važnu činjenicu, da kraj gosp. Mahkoveca i O.K. Šegvića i njihove pameti i nauke ne treba da gg. činovnici muče mozak. Mi, obični gragjani, koji nemamo tu sreću, da drugi za nas misli i uči, te prema to- me i moramo svoje mišljenje imati o stvarima javnog interesa, pokušaćemo, da ovdje iznesemo neke poglede, koji su naravno za gg. činovnike izlišni. * * * Svuda se u svijetu opaža, da skupoća hra- ne raste u onoj mjeri, u kojoj i napreduje bo- gastvo i zarada onog kraja. U Kotoru kao i u Boki u opće nailazimo baš na protivno. Privreda u Boki danomice opada, a hrana je sve skuplja. Već sama ova neobična pojava nameće nam du- žnost, da kod raspravljanja o skupoći hrane du- blje zavirimo u uzroke zla. Veliko seljenje na- roda iz Boke najbolje dokazuje privredno opa- danje. Isti uzroci, koji izazivlju to seljenje — ako je ovdje, ne treba da nabrajamo — donose sobom, da je i poljska privreda sa stočarstvom u Boki spala ispod najnižeg stepena, koji bi se inače dao postići bez ikakvog smišljenog rada na unapregjenju tih privrednih grana. Već u- slijed toga domaća proizvodnja stoji daleko is- pod potrebe potrošnje. To bi bio prvi razlog skupoći hrane i to baš mesa i vina, što najviše dolazi u obzir, kako ćemo to poslije vidjet. Trgovina sa Crnom Gorom, koja je negda uz pomorstvo bila glavni izvor zarade u Koto- ru, Risnu i Budvi, sasvim je propala uslijed carinske politike Austrije. Ko se u Kotoru ne sjeća onog živog saobraćaja s Crnom Gorom, kad je ernogorski pazar bio u opće jedini pazar u Kotoru, koji je uprav vrvio od silnog naroda iz Crne Gore? Sada je taj pazar pust, zarada kotorskih trgovaca s Crnogorcima uništena, a crnogorski proizvodi, kao stoka, letušte, zelen i drugo, skroz odbijeni od kotorske pijace. Dr- žavni je gjumruk naročito na stoci, inače sitnoj, tako velik, da su ljudi upućeni na kriumčare- nje, kojemu kotorski potrošači moraju da zahva- le, ako skupoća nije i još veća. Ovo je drugi razlog skupoći hrane. Kako je do tu skoro zarada trgovaca i drugih privrednika u Kotoru uslijed većeg pro- meta i bila veća, tako je sasvim prirodno i nji- hov broj bio mnogo veći, nego što bi zahtijevao mali broj kotorskih stanovnika. Ali uništenjem prometa sa Crnom Gorom i osiromašivanjem naroda u Boki, koji se je prije isključivo u Ko- toru služio, grozno je rad trgovaca stradao. Uz to dolazi još nešto. U posljednjim godinama ne- surazmjerno umnožio se je broj trgovaca kroza sela bokeška. Ova pojava na prvi mah izgleda obzirom na privredno opadanje čudnovatom, ali ako je bolje ispitamo, naćemo je sasvim prirod- nom. Mnogi pomorci ostadoše bez zarađe i tako biše primorani da svoju malu uštedu ulože u trgovinu po selima, u kojima do tada ne bijaše trgovaca. Seoski narod, koji je do tada prilično Živio, novim dancima i vojništvom kao i začma- lom izdašnošću zemlje bio je primoran da traži zarade po bijelome svijetu. Sa ono malo što je zaradio pokušan ja sreću u trgovini u svome selu, pošto se je odvikao od te&Kog poljskog rada. Ne smijemo ovdje bijediti ove nepozvane trgovce, koji — nije čuda — te su se hvatali u svom neznanju drvlja i kamenja, jer od njih ni ne možemo zahtjevati obzira prema općem intere- su. Krivi su oni, čiji je poziv, da uvide zlo na vrijeme i da spriječe. Obrtna vlast davala je povlastice za prodaju žestokih pića svakome, ko ih je tražio. Ovaj je posao podržavao ostalu trgovinu po selima, a uz to i pokvario narod podržavajući pijanstvo i ostale poroke s njim skopčane. Megju tim seoskim dučandžijama na- lazi se priličan broj negdašnjih žandara i dru- gih stranaca, koji su dobili zarade i imali pred- nost u obrtnim povlasticama, gdje ni domaći nije mogao da hljeba dobije. Osim toga, kako ćemo poslije vidjet, općinski prirezi a naročito potrošarina podupriješe posao tih seoskih do- čandžija. Iz svega ovoga dobili smo izvan Ko- tora i drugih gradova mnoštvo nepozvanih tr- govaca, koji sebi slabo koristi učinješe a po- kvariše u velike posao gradskim trgovcima od- bijajući od njih seoski narod. Sve ovo dovelo je gradskog trgovca u o- čajnu borbu za opstanak, a ako se danas ti gradski trgovci teško, a možda neki i sramotno muče, da pošteno prežive, ne treba za to pra- viti njih odgovornima, već one ljude, koji su po svome položaju i pozivu bili dužni, da sve ovo vide i da nagju na vrijeme lijeka. Ovo je treći razlog skupoći hrane. Općina kotorska ima surazmjerno velikih troškova. U bolja vremena prirez na izravne poreze mogao bi davati mnogo veći iznos no što danas daje te prema tome ne bi prirez na potrošarinu morao biti uvijek veći. Ali pri da- našnjem privrednom opadanju općina je upuće- na na potrošarinu, koja u toliko veća mora da bude, u koliko je manje kupaca izvan grada. Negda su i Crnogorci i seljani i obližnja mjesta sve u Kotoru kupovali, sad je naravno promet ograničen na stanovnike Kotora. Čak ni to, jer dobar dio Kotorana kupuje mnogo stvari malo izvan grada, gdje je roba zbog nestašice potro- šarine kud i kamo jeftinija. Na taj način nije čudo, da je postotak potrošarine visok a prire- zi na izravne poreze pretjerani. Ovo je četvrti razlog skupoće hrane. Ta pretjeranost prireza na izravne poreze izazvala je i skupoću stanova, dućana i maga- zina, a ova naravno oteščava znatno prilike tr- govca. Ovo je peti razlog skupoći hrane. Političke svagje, koje je u Kotoru kao u opće u Dalmaciji izazvao današnji sistem ,Di-