s m. =, CBeIITeHHUM, yUHTEIBH M CBH BH ocTANU HH- TONHTOHTHHJH | CHHOBH HaEra Hapoja, TIpuoHuTe jeku ma oc Y 3OMJBOPAJHHUYKUX 3aupyra ; HACTOjTE NA MX CBAKO ceno uMa, na here sa KPATKO Bpujeme Buljeru: Kako e Hau Hapon cTojaTru_ Ha MOopajinoj BHCHHH; Kako he Hauem Hapony 6uTu marepujajiHo CTAHE TIOTIPABIbEHO. Y 3EMIBOPAAHHUKHM 3anpyraMa Hati he ce Ha- POR HayuuTu 6omoj nojeckoj npuBpenu u ocranum | rpaHaMa cBora pana, Ty e Hayuuru na npuMujeKu MOJepuuja cpeucTBa u Haopyxahe' ce cBuma 3HA- ibHMA, KOja Cy My gaHac sa pau noTpe6Hai, a na 4 He FOBOPHMO O TOM, IUTO he y TuM cBoju4M opraHu- zauujama nain maTepujanue NnoTnope cBarna, kan rog My 6yne Tpećana. GJOMJBOPAJLHHUKE cy 3aupyre cnac HaueM Ha- POJ. “ TloTpynuTe ce Bu, HHTEJIHTEHTHHj4 CHHOBH HeTOBH, JA TA O TOM oGaBujecruTe, na he Baumu Tpyau 6uTu uarpaheHu 6naronapHolihy u nanauiuiser H Gynyher nokoJebewa Haponuor.“ . . .* Naši dopisi. llamrposuh y Boru 1 (14) neuem6pa — »Buhite no6ćpo — MuuuMo ce caMo!« Crana nyuaru 3opa Goe Gynyhitocru u Ha ose Halle cTpane. Hehemo Hu Mu na saocraneMo sa HAIIOM OCTAJIOM 6pahom, Koja HaM nyT noka3a, KojuM Hemo cTruhin no 6narocTama — Hariperka. IlouecMo u Mu nonu- 3aru_ 3em. 3anpyre. OHomanne y Hebemy upkBa MaHacTupa TlpackBuue 6una je nyHa napona. Hsa cB. JIuTypruje crage npen ABepH, MNaJuH, a Bpujen- HH CBeITeHHK Bolmiko MurpoBuh. Hapon ynpo ouu yik, Jby6onuTaH o uemy he FOBOpHTH. Kaju TH Hau CBOLITEHHK HCTH4E& NoTpE6y pauuoHanHor pana. 3a- THM TOBOPH O LITENHH HaponHOj, moBonehu je y Be3y ca 3aupyrapcrTBoM. O 34 1PyTapcTBy roBopu BPJIO je3FpOBHTO, PA3YMJBHBO, ZaHHMJEHBO MH OrIIHp- Ho. Bunu ce, na je go6po uaw njenoBao Kypc CeOUKHX IUTeNMOHHUA. CBoj nujenu nonyseu TOBOp saBpliHo je ca: ,Tpe6a nperHyTu, jep nperaouy Bor nomaxe |!“ : OBaj je rosop y BeluKe njenosao Ha Hapon Te BPNO 3ANOBOJBAH H3 LpkBe usabe u ome y Ma- MACTHP, rije je BambaTHu yuuTem Ho MurTpoBuhi OMNIAPHO FOBOpHO O ucTOpHju 3aupyrapcrsa, Te CBPCH MCTOF, OCBphiyin ce GnarorBopHu pan ,Cpn- cKe 3ope“. H eros je roBOp uo Bpno uhTepe- CAHTAH H pa3roBjeTaH, Te ce cBakoMe nonao u y Hapoly Npobynuo Boisy sa ocHyTaK 3EMIBOPAJHHUKE 3aupyre. OBo je nmnon npenaBawa o 3anupyrapcTBy npupebeHor og ,Cpneke 3ope“ Koje je mocjeruo u Hau Bpujenuu yuuTe. *: “'BaruM je Hau uecruTu YYHTEJE IpKAO rnpena- Bdise O GaupyrapcTBy, y KojeMy CBE Hajrnasuuje $$ Tipasunuuxa jacHo NpoTyMauuo. OBuM uuHoM no6ynuo je y uapon Tromuku HHTEpeC, Na cy ckopo CBH' CBOj4M yrmuTuMa YHeCTBOBAJIH, Koje 6u Hau y- “HTEJB BjeluTO nporymauuo. CBu cy CIIOKHH, Na ce ocHyje ,Cpneka 3emMIbopanuuuka 3anpyra TlamrpoB- cKa y Ilpacksuuu“. Ona6pao ce je npomunaTereHu On6op on ner muna, a ynucana cy ce ogMax y 3a- upyry 24 unaHa. OBoj he 3anpysu 6uTu nocnosoba Ha yuuTeI, 3a Boljeie uera pehi je crpeman. Mu oBy Hay 3sanpyry CBECPIIHO IIOZAPABIBA- MO! HcTuHa, cBaKku je mouerak Texa, aJr Tpe6a NperHyTu, a nperaouy Bor naje maxose. CpeTHo 4 GepukieTio, na Bor ma! No6ap nouerak, a Goru HACTaBaK, ako Bor na! Bor he aru, Te he ce u Npyru Hauu cBe- IUTOHMUH, TE yUHTEJBH yrlegaTH y oBaj npumjep. Y KacrenacrBu ce Beh xuBo panu 3a ocHu- Babe 3anpyre. YyjeMo, na he u ocrana TPH MaHa- CT4pPA NAITpOBCKA uMaTH cBoje 3aupyre u TO y CKOpo. Boxe naj! Ca cpehiom. TIpucyTHu. Pišu nam iz Boke Kotorske. — Stare su tužbe na mnoge nedostatke kod ,Bokeške Plovidbe“ prouzrokovane _neumjesnom štednjom, tek da dobit bude veća. Usljed toga su i brodovi dr- žani, da te Bog sačuva. Da vidite sad do česa je dovela ta štednja. Ne treba ni govoriti o to- me, kako to društvo slabo plaća kapetane i o- stalu čeljad POEA u radu. Svakome j6 po- znato kako je kuKayno plaćen dobri »kapetan Jakov“. Za 60 forinti mjesečno svaki je božji dan u službi ljeti i zimi, vodi lagju jutrom iz Kotora u Novi ej Novoga natrag. A kako uz tako kukavnu “platu nemože da nagje stana u građu već mu porodica stanuje u Dobroti/ mora siromah, da spava skoro uvijek na brodu a slabo kad i posjeti porodicu, a zimi po goto- vo nikad. Kad je ovako plaćen kapetan zami- slite. što će biti od ostalih nižih. Izmegju ovih spadaju i mašiniste. A ovi su bili ljuta rana za upravu ,Plovidbe“, jer bogme takove ljude ne- možeš naći za malo. Ali oni i tome doskočiše. Uzeše nekoliko vremena za grijača nekog 'Tri- pa Matkovića iz Lastve. I kad je onako hešto naučio, poslaše ga u Trst s potrebitim prepo- rukama, a gospoda imadu prijatelja tamo, te ti naš Tripo položi ispit za mašinistu. Kamo sre- će da nije. Ali glavno je bilo, da ,Plovitba« uzima jeftinog mašinistu. Kako se naravno radi štednje — slabo ili nikako ne popravljaju mašine brodova ,Plovit- be“, tako se vrlo često dogagja, da mašini u radu dogje poluga na t. z. mrtvu tačku i ne- može da radi. ,Mašinisti se Tripu to desilo a on siromah upotrebi svoju snagu, da polugu krene naprijed. No ne poznavajući kako treba mašinu da krene polugu, krene jeu mjesto naprijed natrag a ova ga udari po licu tako, da je siro- mah morao ići duže vremena povezane glave. To je bio dovoljan razlog, da se uprava predomisli i — kako bi pravo bilo — pošlje Tripa, da izuči kurs za mašinistu i bolje se upozna sa maši- nom. Ali puste pare ne će da se maknu iz nji- hovih džepova. Uslijed toga opet se ponovi slu- čaj s mrtvom tačkom, ali ovoga puta jadan Tri- po dobije potres moždana i umre neki dan. Naravno za gospodu na upravi to je samo »puki slučaj“, koji oni sažaljevaju — i ništa više. Mi mislimo, da bi vrijeme bilo, da gospo- da prekinu s neumjesnom štednjom, jer su i tako dosta uštedili i da čovječnije plaćaju svoje ljude i ako hoću zbilja pomoći Bokeljima — što bi kao Bokelji morali — nek valjane erija- če pošlju o svom trošku, da nekoliko mjeseci uče, kako treba, zanat a ne da nespremni po- lažu ispite na temelju preporuka i — plate ži- votom svoje nastojanje, da dogju do boljeg po- ložaja. Tripo nije kriv svojoj nesreći, jer svak traži boljo, no jo kriva ona požuda za što .ve- ćim dobitkom bez ikakvih obzira na čovječnost, opreznost i javno dobro, koja vodi upravu ,Bo- keške Plovitbe“. Pravo bi bilo, da upravi društva, u: kojoj je kotorski načelnik, ne bude para sve icsvja na svijetu. Pišu nam iz Hercegnovoga: U hercegovačkoj općini Sutorini teče potok istog imena, koji se izlijeva u bokeški zaliv kraj Igala u općini er- cegnovskoj. Zimi, kad nabuji taj potok, nosi skupocjenu zemlju u more, što se može vidjeti po boji mora, koje je pomućeno nanesenom ze- mljom za dobra 3-4 kilometra. Ljeti nastaju u tom potoku baruštine, jer je pri uviru korito potoka niže od mora a to baš uslijed nasipa stvorenog nanesenom zemljom. Zbog toga je či- tavo Sutorinsko polje a i jedan dio općine Er- cegnovske na granici zaražen groznicom. Bilo bi krajnje vrijeme, da se obe interesovane vlade sporazumiju i urede ovu potočinu iz obzira pre- ma poljoprivredi i javnom zdravlju. Trošak i ta- ko nebi bio velik, jer zemljište nepravi ozbiljnih poteškoća. — Ovo bilježimo onako radi raboša, jer znamo, da je glas naroda glas onoga, koji vapi u pustinji. Domaće vijesti. 0 sporazumu. — Hrvatske su novine preni- jele zaključak upravnog odbora srpske stranke u pogledu sporazuma kod općinskih izbora. »Obzor“ i ,Crv&na Hrvatska popratiše taj. za- ključak lojalnim igjavama i ozbiljnim naglašiva- : njem potrebe, da se nešto u tom pogledi, se hrvatske strani uradi. Naprotiv ,Narodni List konca Januara šije dugo, vidjećemo. a Parlament je austrijski odgogjen, pošto je odbor za budžet odbio naknadna odobrenja za neke iznose izdate od države (65 mil. kr.). 1 0- voga se je puta okupio i — re infecta razišao. Dokle će se se ponavljati ova tragikomedija ustavnosti, što već nekoliko godina traje a to sve, što se ne vodi računa o Slovenima? Doće i tome vrijeme, samo da onda ne bude kasno. O Ugarskom Parlamentu ponovili su se pri- zori iz Jalkenhaynove ere u Austriji. Kad je neki dan sazvan parlamenat, opozicija je uni- štila. sav namještaj, istukla i rastjerala stražu, što je Tisza doveo protiv poslanika, tako, da nije bilo moguće održati sjednice. Drugi je dan naprotiv sve mirno bilo ali nije presjedao Pe- rezel već podpresjednik Jakobffy. Stoga i što nije bilo straže, opozicija je mirno preslušala čitanje kraljevog reskripta, na što je sjednica zaključena. Naravno na prvoj sjednici biće opet žestoke oluje. Ovo je sve radi sile, kojom Tisza hoće, da uguši opoziciju. — Žalosno je u svemu ovome, što deputacija trojedničkog sabora pruža pomoćnicu ruku Tiszi mjesto, da se okoristi o- vim položajem. Ali se nemože ni drugo očeki- vati od ovih vladinih kreatura, žalosno je samo, što se narod pušta zavoditi i tim isključuje za- jedničku obranu napretka i narodnih prava. Kadergap ,Cpuexke Bope“ npenopyuaMo CBHMA HM _MOJIHMO, noBjepeHuke H Lpyre, na Ha BpH- jeme Hapyue oBaj npBujenani. Srpske zemlje. Srbija. — Kraljevim ukazom 10 ov. mj. postavljeno je novo ministarstvo i to Nikola Pa- šić, presjednik i ministar inostranih dijel4, Pera Velimirović za gragjevine, Andra Nikolić Pro- svjete, Radomir Putnik vojni, Dr. Laza Paču financija, Stojan Protić unutrašnjih dijela, Mi- hajlo Jovanović pravde, Dr. Svetolik Radova- nović narodne privrede. U ovom ministarstvu nema kao u prošlom samostalaca, već jedino starijih radikala, ali su samostalci obećali, da će stvarno ocjenjivati rad kabineta i podupirati ga u svemu, što odgovara potrebama i napretku države i naroda. Obzirom na ovu njihovu izjavu postavljeno je ovo radi- kalno ministarstvo bez potrebe, da — barem za sada — raspušta skupštinu. — U Beogradu i Sofiji sporazumno je omla- dina držala pomen poginulim Srbima i Buga- rima u ratu izmegju obiju država. I tamo i amo učestvovala su izaslanstva Bugarskih odnosno Srpskih velikoškolaca. Bosna i Hercegovina. — Na sastanku sla- venskih poslanika u Beču riješeno je, da se izraze Rusiji želje za sretan uspjeh rata i unu- trašnjeg uregjenja a onda, da se na Haškoj konferenciji, koju je sazvao Rusvalt, presjednik sav. amer. država, izazove rasprava o postav- ljanju slavenskog guvernera za Bosnu i Her- cegovinu. Rusko-japanski rat. Ustrišći o ratu Rusije sa Japanom. Potvrgjena je vijest, da su Japanci poslije krvavog poraza zauzeli Port-Arturski brijeg od 208 m. Rusi su se povukli iza kako je palo mrtvijeh Japanaca 15 hiljada, a po nekijem iz vještajima i 20 hiljada. Brijeg nije skoro nj bi. la kakva tvrgjava, već prirodan položaj u ovom krševitom stijenju, sa kojega su Rusi Svaljivali paljbom na neprijatelje. Japanci su ovu žalosny pobjedu skupo platili, i sva njihova hvalisanja o važnosti brijega za konačni pad Port- Artura, izgleda da su vještački izvedena, kako bi posti gli novi zajam kod onijeh, koji im još vjeruju, Rusi su se povukli u tvrgjave, a do osvajanja i »Jedinst govore ništa. U ostalom do | i one.jedne glavne trgjave J. moraju se spre. 1 ,Jedinstvo“ ne : e 1 miti i tek odlučiti. S ruske strane neprestano se bombardira brijeg od 208 m. kako bi se Ja. pancima onemogućilo tamo postavit teške topo- ve. Jedina šteta što s brijega J. mogu nanijeti Rusima bila bi u bombardiranju ratnih ruskih brodova, nad kojima dominira brijeg. Po njekim mjestima, koji još očekuju zvaničnu potvrdu, Japanci su s brijega jako oštetili Port-Arturske ruske brodove. Obistini li se ovo, ipak nije ni- kakav znak o porazu ruskom i padu Port-Ar- tura, jer su Rusi već davno pregorjeli Port. Arturske brodove. Izloženi preobilnom broju | Japan. gjemija, koje im sprječavaju izlazak iz Port Artura i sjedinjenje sa Vladivostočkim, njihov je položaj i do sada bio zdvojan. Svak se čudi, kako su se održali do danas Poslije onolikih nedaća sa brojno moćnim neprijateljem, Ako je istina, da su ih J. potopili i jako ošte- tili tad su Rusi pri ovakoj nedaći sretni što su poštedili ljudske žrtve, jer bi bez sumnje po- stradali, kad bi bili prinugjeni da prokrče sebi put kroz veliku neprijateljsku silu. Rusija je u Mandžuriji sakupila i obrazo- vala tri suhoputne vojske, što znači tri velike sile. Baltijska je flota već na putu, a svi su znaci, da će brzo i ona iz Crnoga mora. Nepo- bitni je to dokaz, da je Rusija dovela rat sa Japanom do časa koji je njoj nuždan, i da se nije ustavljala na po puta, kako su joj željeli dušmani. Njen je rad za to vrijome bio velik i silan, pak će ona i sada postupati odvažno, kako se pristoji jednoj velikoj sili. Vidjeli smo, kako su Japanci upotrijebili skrajnje sile protiv Rusije i sa kakvom se upornošću bore. S toga bi i bila velika pogreška, služiti se protiv nje blagim mjerama; tijem više, što je iskustvo dokazalo, kako su Japanci drski i junaci, što se u početku rata nije nikako shvaćalo. Javno mišljenje uvjeriv se o snazi Japa- naca, navlastito na moru, došlo je do osvjedo- čenja, da silu valja suzbiti jedino silom. Pri- znaje se jakost Kuropatkinove suhoputne voj- ske, da suzbije neprijatelje i konačno pobijedi na kopnu. Ali s tijem nije svršeno. Stoji još čitava brojem velika i snažna ubojna eskadra japanska. — ,Novoe vremja“ donosi članke od kompetentne i uvigjavne osobe kao što je ka-- petan Klado, koji je mišljenja, da se što prije Pošlje na skrajnji istok i treće odijeljenje bal- tičke eskadre. Po mišljenju kap. Klado, prvo je odijeljenje baltičkoga brodovlja brojem za jednu i osam desetina manje od onih sila & kojima raspolažu Japanci. Rnsima nije samo do toga da pobjede na moru Japan, već oni moraju ta- mo i svoj položaj učvrstiti u slučaju pobjede. Ako brodovlje Roždestvenskog uspije, te se sje- dini sa tri vladivostočke krstarice i pet Port- Arturskih oklopnjača, tad mu je obezbjegjen uspjeh. To je predpostavka, koja se može i ne ispuniti. Sa pogibelju Port Arturskih gjemija ovaka je predpostavka skoro i nemoguća. Drugi je slučaj, kadbi Roždestvenski uspio te Japance nadvladao i porušio im brodovlje. I u tom slučaju, poslije tako krvavog rata, Rusi će biti obesnaženi; niti će to brodovlje biti u sta- nju, da se uzdrži Pri kakvoj i manjoj navali. U ovom slučaju Jap. imaju za sebe u blizini mnogo svojih luka sa gotovim priborom za po- Pravke lagja, dok su Rusi izloženi, ne imajuć nigdje pristaništa, gdje bi brodovlje pripravili i š nova priredili, nego jedino u Vladivostoku. Moglo bi se pri ovakim neprilikama dogodit Podlistak. Kraljica Elena. Bečka ,Neu Freie Presse“ donosi o srp- skoj odivi, koja sjedi na kraljevskom prijestolu ujedinjene Italije članak, koji u toliko prije za- služuje pažnju, što baš taj list nije Srbima na- klonjen. Evo dakle, što piše o kraljici Eleni: Kraljica Margherita otvorila je za prvi put umjetničku izložbu u Mlecima proljeća god. 1897. Sjećam se vrlo dobro onog divnog jutra. Mleci joj, ta vječna i besmrtna Sirena, dadoše kao poklon svoj čarobni posmijeh i onamo pred La- gumom megju modrim ko azur nebom i morem pokaza se plava vladarica još jednom megju okupljenim narodom, koji jeu njoj od preko dvadeset godina pozdravljao zvijezdu Italije. Sjećam se njezina bijelog odijela sa uvezenim sitnim evijećem, sjećam se ljupkosti njenog pozdrava, pouzdanosti njezine pojave pod stab- lima ,Kraljevog vrta“ pokrivenima prvim pro- ljetnim zelenilom. Vidim je još preda mnom u lahoru blagog, miomirisnog proljeća. »Kraljica! Kraljica!“ Ti su se glasovi čuli sa svih strana u gomilama okupljenog naroda a ti su glasovi bili puni izraza najživlje ljubavi. Nije malo truda stojalo, da se pred kraljicom gospogjom održi malo slobodnog prostora, tako se je silno potiskivat k njoj narod sa svih strana. Nekoliko večeri iza toga bila je svečana prestava u pozorištu ,Jenice“. Ta gospodska zgrada izgledala je kao neka elegantno ispu- njena kutija za slatkiše. U ložama se je moglo vidjeti najljepše potomke prastarih rodova kao Contarini i Foscari, urešene onim divnim istoč- nim biserom, onim sjajnim safirima, kakvim ravnih nema a koje je trgovina po dalekom moru dovezla u grad duždeva. Sjajna slika sa- mog pozorišta bila je uzrok, te se je malo paž- nje poklanjalo pozornici. Ali do malo nije se ni za ures ni sjaj u pozorištu imalo oči, i ono kao da je potamnjelo. Svi se pogledi obratiše prema velikoj loži u sredini, gdje se je kra- ljevski dvor smjestio usred mora svijetlosti. U sredini se namjesti kraljica a kod nje neka go- spogja u stranoj nošnji. S jedne i druge strane kao dvije kite evijeća sjedoše dvije djevojčice u sasvim prostom ružičastom odijelu sasvim bez ikakvog nakita osim njihovih velikih ernih očiju. »Ko će biti one“? Ovo je pitanje u naokolo polećelo od usta do usta. Neko odgovori: ,Cr- nogorske knjeginjice“. Ime bi uzeto ravnodušno a da se nije ni- kakva ljubopitljivost pobudila u publici. Ova još nije znala o tajnom Sporazumu dvaju mla- dih srdaca, koja su se na putu daleko od erno- gorske otadžbine srela i opet u Mlecima našla, tome mjestu posvećenom ljubavnicima. Ipak se jelonog večera svak divio obim ružama iz Crne Gore, knjeginjici Eleni i Ani. Ali malo ih je tu bilo, te su u njima gledali nešto više no dvije lijepe djevojke. Ali kad se je prestava svršila i kraljevska ,gondola“ vozila odlične goste kroz kanale lagune, mirna je voda, što teče pod mo- stovima i zgradama od hiljade godina, sebi ša- putala, da se tu razvija ljubavni san sutrašnjeg kraljevskog para. * * o * Poslje užasnog zločina, koji je Italiji oteo dobrog kralja Umberta, narod nije mogao ni zamisliti, da će morati novu vladaricu priznati, kraljicu, koja nije više jedno te isto sa onom jedinom, koja je krunu nosila sa tolikom ljup- kosti i nježnosti, sa onim čarom pravog ženskog dostojanstva, kojem nema ravna. Mlada se je neva tek rastala s divljom romantikom krša i Skromnim životom u Svojoj otadžbini: kako bi se ona mogla snaći, da bude kraljicom Italije? Elena Crnogorska PO svoj prilici nije ni na to pomišljala, kako je težak zadatak stupiti kao nasljednica Pojave, koja je tako plastično djelo- vala i izgledala kao stvorena za prijesto, kao što je bila Margherita Savojska. U svom ljubavnom sanku ona je vidjela samo zoru, dana koji se tek "agja, a taret krune izgledao je od nje daleko. Taj Je teret ležao na jakim, muškim plećima on- dašnjeg vladara. I g toga će biti ono otvoreno, dobro i nježno dijete lako pomišljalo samo na Svoju sreću i ljubljenog muža a sebe sretnom smatralo, da joj je sudba u njedra dobacila na- klonost tako rijetko kod knezova, da biraju po srcu druga. Iz tog je sna probudila Elenu bez- božna zločinačka ruka u Monzi i to na vrlo gorki način. Tresla se je od zabrinutosti gleda- jući u budućnost, Koji je to teški zadatak stu-