Godina XIII. oš E sana ME U Dubrovniku 24 Decembra 1904. Broj 52. Cijena lista, Za Austro-Ugarsku, Bo Hercegovinu na godinu K,, nd Kruna ll: Zs Srbiju i Crnu goru dinu Kruna 12. Da go. Za svo ostale zemlje ranska 15 u zlatu, '* na godinu Za Dubrovnik na godinu Kr 10 Ns pč godine i na če ; a f surazmjerno. rt godine Pojedini broj lista 20 para. ra anonau UBROVNIK Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano. izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pokodbi. Nefrankovanu pisma ne pi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr _——_—_. Studije gosp. Kirbera Pošto naš ministar nije u stani dje. kuću, koja državom ti om Pu sčrauatiknaga studijama, kojima hoće da dokaže, svijetu, kako je on spreman i mode- ran. državnik. Bez. sumnje g. Kčrber zna mnogo lijepih stvari a osim toga vještak je ag naprednog državnika, samo na žalost m kešu da liječi zlo. Dosadanje dr- žanje, duk i rad našeg ministra presjednika dokazuju, da je on vrlo dobar lijekar_za dr- žavu kao rekonvalescenta a vrlo slab kao bo- lesnika. To nam najbolje dokazuje činjenica, da taj čovjek u tako teškom i presudnom sapletu, koji je ukočio prve uvijete državnog života, nalazi vremena i volje, da sastavi i iznese pred poslanike svoje studije o reformi ove ili one grane uprave. Posljednja studija, koju je razdao, odnosi se na političku admi- nistraciju i tako je lijepo i vješto izvedena, dabi smo se mogli lako zavesti te zaboravili na težinu današnje krize i odati se prijatnom snu o ljepotama, koje nam kao gragjanima obećaje ministar presjednik a to u toliko prije, što se ta reforma odnosi na stare rane, koje nas najteže bole. Poznavajući. duboke uzroke, s kojih je zapeo državni aparat i s kojih će zapinjati, “dok ge ti uzroči ne odstrane, mi tim studi- jama a naročito posljednjoj nemožemo dati u praktičnom pogledu nikakvu važnost, do one, koja se pristoji malim majstorijama ovog državnika, koji se je jedino u zdravlje njihovo mogao održati ovoliko vremena na kormilu + vlade... Gosp. Kočrber služi starom sistemu kao kreč staroj ruševini, mast, prah i vlasulja matoroj negdašnjoj kurtizani, koja neće, da prizna da su joj dani izbrojeni. No ako su te studije bez praktične vri- jednosti za državu u ovom stanju, i ako bi ozbiljan državnik na njih tek onda pomišljao, kad bi . posvemašnim preporodom — ako je u opće izvediv — stekao glavni uvijet, da sprovede te reforme, ipak te studije a na- ročito posljednja sadrže mnogo zanimivih stvari. Izmegju ostaloga nalazimo ova prizna- nja: da političko-administrativno dla- našnje uregjenje države ne valja i da politička birokracija nema smisla za suštinu i zadatke javne službe i da je s toga u rukama neznanja, nerazumi- jevanja i slučajnosti, koje zavise od ličnosti pojedinca. . Ovo kaže austrijski ministar presjednik. Istina, namjera mu je, da ovim priznanjem steče povjerenja u svoju iskrenost i ozbiljnu volju — kvje nema,. jer nemože: - radi: go- spodarice sistema. Ali ako je promašio svoj cilj, mi smo mu opet zahvalni. Naši će ad- ministrativni činovnici izbuljiti oči od čuda, kako ih je mogao dezavuisati njihov šef. Nek se ne boje, proći će Dunavom još dosta vode, dok Beč povuče zaključke iz ovog. priznanja a narodi ili bolje njihovi prestavnici, Još su odveć maleni, da te zaključke iznude. | Ovo za danas iznosimo, samo, da se vidi, koliko su bile opravdane kritike naših listova i odnosne konfiskacije putem objektivnog po- stupka. Do juče su naši državni odvjetnici plijenili članke, koje danas ministar prosjed- nik u nekoliko riječi ponavlja i nalazi oprav- danim. A iznosimo ovo i radi onog dijela zavedenog naroda, kojemu još nijesu otvorene oči, neka vidi, što tek ima biti u stvari, kad . Rudolf Sardelić. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. sam ministar presjednik ovako oejenjuje svoju upravu i svoje činovnike. Kako vidite opet nešto vrijede studije £. Kčrbera a svakako više. nego toliko go--- dina njegove vlade. Gimnazijska zgrada u Dubrovniku. (Piše c. k. državni činovnik), ii Mala državica dubrovačka u kojoj iza ve- like trešnje nije bilo više od 22 tisuće duša, mogla bi biti i velikoj državi primjerom, kako se treba brinuti za prosvjetu i vaspitanje na- ročito u gimnazijama, jer je namještala za gim- nazijalne nastavnike izvrsnije i glasovitih uče- njaka i književnika ne gledeći im na — etiketu, koja žalibože u moderno doba postaje glavna stvar i jer nije zazirala ni od žrtava, da joj gimnazija bude pristojno smještena. Tako je bilo sve do početka XIX. vijeka. Ali vlade iza pada republike, jedna iza druge nadošle kroz malo vremena, okoristiše se lijepom zgradom u drugu svrhu a valjanije na- stavnike namjeste izvan Dubrovnika. I u istinu sadanja vojnička bonica bila je za republike gimnazija, naročito udešena zgrada, prostrana, svijetla, provjetrena, zdrava, i zgodno smještena. Francuska vlada odredi je za vojničku bonieu i to ostane i dalje od doba bečkog kongresa sve do današnjeg dana. Naprotiv za gimnaziju o- dredi koludrički manastir sv. Katarine s kućom uz nju. Ali zato zavod bi obilato opskrbljen materijalnijem sredstvima za opstanak, jer od onda ima i danas mal ne cio otok Mljet, ima kuća, baština i drugijeh prihoda. Prihodi od Mljeta pod skupom državnom upravom iznose nekoliko hiljada godišnjih kruna. Mljetska drva, koja se prodavaju po Dubrovniku sačinjavaju prihod gimnazijalnog imanja i ovaj bi se mo- gao lako povećati, kad bi se na Mljetu sagra- dio koji put, ili poboljšala sredstva za promet. Drugi ćemo put istaknuti svrhu u koju bi se slučajno moglo uložiti gimnazijalno ima- nje, ali sada nam je samo namjera da progo- vorimo štogod o nezgodnosti sadanje gimnazij- ske zgrade. Što je gimnazija bila zamijenjena mana- stirom sv. Katarine, bi na štetu nauke i zdrav- lja učenika i nastavnika, a ovo će dokazati sta- tistički podaci koji će se kasnije navesti. I u- prav zgrada je manastirska na nezdravu polo- žaju, nije slobodna iliti osamljena, mjesna joj okolina nije pristojna, pristup je težak, čelo joj obrnuto put sjeveroistoka, izložona je najopa- snijim i najdosadnijim vjetrovima, spoljašnost i nutrina joj kukavna, prostor joj nedostatan u školskim sobama, nema dosta svjetlosti i pro- vjetrenja u mal ne svim razredima, zimi je prestudena; u samoj su zgradi grobovi a blizu nje opet grobovi. Dijelom je vlažna, prizemlji- šte nije uzdignuto nad razinom tla s polja šta više i komad prvog poda nalazi se s jedne strane pod razinom zemlje osim jednoga; svi su hodnici izloženi promaji a jedan od njih po- sve taman, što više slijep. Stepenice su preuske, a stranom samo drvene; neki su razredi pre- niski: četiri dvorane bezuvjetno ne bi se smjele namijeniti nikakvoj školi a sve ostale ne bi se smjele uporavljivati, dok se ne bi preinačila zgrada. Ona je još nezgodna, jer se čuje jek izme- gju jednogi drugog poda, izmegju jednog i drugog razreda, jerima prozora protiv školskih propisa i bez vratnica, jer su hodnici s ono strane, gdje bi imali biti prozori školskih dvorana, jer nema i ne mogu se dodati zgradi zgodne sprave za provjetrenje, jer prozori nijesu tako napravljeni, da mogu služiti za provjetrenje, kad su zatvo- .reni, jer dvorane ne mogu biti opskrbljene spra- vama za grijanje, kad je neophodno potrebito; jer su nužnici kukavni i namješteni u sred zgrade, jer nema mokrišta za svaki razred i nastavnike napose, jer su podovi loši i od meka drva te su spremišta mnoštva prašine i bacila, koje nedostatna posluga ne može da ostrani; jer nema zgodna mjesta za gimnastiku, crtanje i za druge svrhe. Nijedna komisija koju je vlast slala, da pregleda zgradu, nije pronašla, da je ovaj za- vod zdrav i zgodan. Svi popravci, preinake i dograde, koje su dosada tekom XIX, vijeka bile izvršene, nijesu odstranile nijedan od na- vedenijeh poroka. Ni dograde, ni popravci, koji bi se slu- čajno izvršili, ne bi mogli popraviti higijenske mane zgrade, te bi samo služili, da se produlji mrevarenje učenika i nastavnika. Ovi poroci bili su samo u opće istaknuti, a kad ih opišemo potanje, razumjećemo tek onda njihovu obsežnost i težinu. U toliko možemo već sada kazati, da po- red ponovnog premda nedostatnog nastojanja školske vlasti za saniranje ove zgrade, nje je nezgodnost postepeno sve to jače rasla prema broju učenika. Nesretan uticaj ove zgrade na zdravlje nastavnika i učenika najbistrije će se dokazati mortalitati (pomorom) nastavnika i čestim po- bolijevanjem učenika. Za pomor učitelja uzećemo razdoblje od 35 godina t. j. od godine 1868 do 1903. U ovo doba bilo je namješteno u gimna- ziji u Dubrovniku sve 93 učitelja: ne uzimlje- mo ovdje u obzir one koji su bili samo koji dan ili koju nedjelju u službi. Od ovih 93 umrlo je 83; od njih umrlo ih je 14, dok su bili ovdje u službi a ostali su umrli drugovdje; od prvih 10 ili 11 umrlo ih je od plućnih bolesti. Izvan službe u Dubrovniku umrlo ih je 194.i1.5 u mirovini, 7 u školskoj službi a 7, pošto su ostavili školsku službu. Od ove peto- rice, koji su umrli u mirovini, jedan je služio samo malo godina u Dubrovniku, a drugi nije u Dubrovniku služio faktično ni 25 godina. Dakle od 93 nastavnika ostalo ih živih 60 i to ovako: izvan dubrovačke gimnazije 41, a pri njoj 19; od ukupnog broja 60, ostavilo je sasvim učiteljsku službu 14; otišlo na drugi zavod 27, otišli u mirovinu sa dubrovačke gim- nazije prije nego su u opće navršili 30 godina službe: 2; otišli u mirovinu pošto su u Du- brovniku navršili 30. godina službe: 2; ali ni- jedan od njih nije imao više od 20 godina fak- tične službe u ovome zavodu. Ostalo je u službi godine 1903: 15 učitelja. Iz ovih podataka možemo izvaditi ove za- ključke: 1). Od ukupnog broja nastavnika umrlo je u 35 godina više nego trećina njih, premda ih je mnogo istupilo iz učiteljske službe. 2), Da je smrt pokosila u manje od 35 go- dina cio učiteljski zbor u Dubrovniku, jer o- bični zbor je sastavljen iz 14 lica, a umrlo ih je uprav 14. 3). Da nijedan učitelj u 35 godina nije do- služio pri ovoj gimnaziji potpunu službu od 30 godina, a ni od 25 godina. 4). Da su bili dugovječni oni, koji su osta- vili dubrovačku gimnaziju, jer njih je živih 41 prama 19 u Dubrovniku, ili ako se isključi one, koji su istupili iz učiteljske službe, 27 prema 19. 5). Da je učiteljima, koji počnu služiti u Du- brovniku ovim brojevima prorokovano, da neće doživjeti ovdje 80 godina učiteljevanja i da im je na vratima gimnazije napisano Mene, Tekel ili: . Lasciate ogni speranza“. Pri prosugjivanju gornjih brojeva treba u- zeti u obzir, da otragu 35 godina, kad je gim- nazija oduzeta Jezuitima, svi su učitelji, koji su za njima došli, bili mladi ljudi (najstariji je onda imao 37 godine). Prema ovome pravi razmjer mortalitati daleko je veći od -"/,. U ostalom evo podataka o sudbini učite- lja, koji su gimnazijsko obrazovanje dobili u Dubrovniku i po svršenoj universi došli kao učitelji na dubrovačku gimnaziju. Ima ih 15. Od njih je umrlo 6-a najstariji u 42 god., je- dan u 32 a ostali prije navršene 25 god. Ovi podaci popunjuju gornje i razjašnjuju još bolje mortalitat. Za danas zaključujemo a nastavićemo u narednom broju. Kako se trguje našom sirotinjom! U prošlom smo broju donijeli članak o nepoštenoj trgovini pamučnim uljem i istakli grozne štete, koje nam nanosi proizvodnji našeg maslinovog ulja. Sad čitajući govor italijanskog poslanika Davanzo na istarskom saboru, koji nam je došao pod ruke, nailazimo na isto va- ranje kod vina. Kad uzmemo, da je vino glavni proizvod Dalmacije, smatramo svojom dužnosti, da iznesemo glavnije iz tog govora. Strašno se je razvila proizvodnja vještač- kog vina tako, da je prosto ugrožen i opstanak vinograđara. Dok se u malim krugovima prili- jeva prirodnom vinu po malo vode sa šećerom, u Trstu se je obrazovala prava vrlo dobro or- ganizovana industrija. Ogromni obim te proiz- vodnje vidimo iz dolje navedene statistike tr- govačkog savjeta u Trstu. Kako je poznato, naj- bolje je srestvo za pravljenje vještačkog vina sirup od tamarinda. Njime i pomoću kara- meline može se po volji imati vino erno, erve- no, bijelo. To je srestvo u toliko dobro došlo tim varalicama, što mu se nemože ni hemijskim putem ući u trag tako, da je u Franceskoj o- bećana nagrada od 100,000 franaka onome, koji iznagje metodu, da se otkrije prevara. No iz- gleda, da je profesor Villavecehia u Rimu našao to srestvo. Ima u Trstu firma, koja kupuje u slobodnom kraju vino uz hemijsku analizu, premda zna, da nije prirodno a plaća ga 4-5 kr. jeftinije od prirodnog vina iste snage i kakvoće. Osim običnog vina tu se pravi i Marsala i Ver- muth i fina vinija, koje hoćete vrsti — pomoću tamarinda. Svakome su poznati ti poštenjaci samo ne vladi, koja se pravi prema tome slijepom. Šta više kad je poslanik Davanzo tražio od uprave magazina u slobodnoj luci i carinare u Trstu statističke podatke, nijesu mu ih htjeli dati. Zašto? Nije teško pogoditi, fiskus i tako dolazi do svog novca bilo vino pravo ili krivo. No iz podataka trgovačkog savjeta dobio je g. Davanzo ipak statistiku. Da vidimo kretanje tamarinda. U 6 godi- na (1898-1908) 12,021 kvintala tamarinda bilo je uvezeno u Trst. Od njih je izvezeno 4327 kvin- tala a ostalo je u Trstu 7694 kvintala. Na što ta sila tamarinda u Trstu? Sad ćemo odma vi- djeti, kad vidimo promet vina u Trstu. Iz tog prometa proizlazi, da je izvoz vina iz Trsta pre- lazio uvoz vina u Trst za ove iznose: 1898 — 11,642 hektolitara 1899 — 19,976 , 1900 — 67,251 . 1901 — 24,642 . 1902 — 42,386 , svega 165,897 A U pet godina dakle Trst je bacio u pro- met od prilike 166 hiljada hektolitara vještačkog vina pomoću tamarinda. Naravno ne računamo pri tome one falzifikate, gdje je istim putem dana umjetno veća snaga i bolja kakvoća pravom vinu, da bolje progje. Osim toga se opaža, da najjače radi ta industrija, čim je skuplje vino te tako uvijek ubija cijene prirodnom vinu bilo ga više ili manje. Ali da se vidi držanje vlade prema ovoj groznoj prevari na štetu nesretnoga naroda g. Davanzo iznosi i ovo: Otragu deset godina za- tražila je magjarska vlada od austrijske, da pre- duzme potrebite mjere za spriječavanje proiz- vodnje vještačkog vina u Trstu. 1897 držala se je konferencija o tome u Beču i izragjen je za- konski prijedlog, koji naravno spava u kojoj fioci ministarstva. Zalud su to tražili trgovački savjeti u Istriji, općine, poljoprivredna društva i napokon vinogradarski kongres u Trstu a čak i istarski sabor. Ali vlada ne samo, da ne izdaje novog za- kona, već ni ne primjenjuje onih, što postoje. U svim drugim državama strogo se pazi te čak i samo miješanje biva najstrože kažnjeno. A u Austriji za te velike lopove kao da ni nema zakona.