DUBAOVN IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 20. januara 1907. Broj 3. Atentat na Dubrovnik. Sudeći po svemu onome što se razabire iz privatnih glasova i iz javne štampe, sprema se na ovaj naš slavni grad, i na općinsko zastupstvo njegovo, jedan, ne baš častan «atentat, koji je pred 'malo dana počeo izla- ziti na javu, a spravljao se je još od onog doba, netom je izabrato današnje općinsko vijeće. Dolje s Čingrijom! Dolje današnjom općinom !, to je deviza. Promatrajući ljude, koji su uzeli ovu devizu, i videći one preko kojih je prvi ,Aufruf“ izveden, nije ni malo teško da postane jasna slika zakulisne igre, koja datira još od zadarske i riječke reso- lucije. Ova nečasna igra pospješila je svoj rad stupanjem današnjeg općinskog vijeća na općinsku upravu, a počela je uzimati maha od posljednje Srpske Skupštine u Spljetu. Zametak joj nije baš u Dubrovniku, ne- go malo dalje, otkle obično dolaze ,Befehl-i“, a izvršuju se u Dubrovniku, jer su našli da je ovdje zgodno tlo. Neugodno je ovo priznanje, ali je tako. U Dubrovniku se nalazi ljudi, koji su u ime ,pravih Dubrovčana“ izašli na srijedu da ga stave na put svakog na- pretka i blagostanja, a da pod tom firmom lakše služe policiji. Dolje s Čingrijom! jer ga treba prije baciti kao načelnika, prikazati ga kao čo- vjeka koji je izgubio povjerenje kao načelnik, i tad bi se lako došlo do toga, da izgubi i po- vjerenje kao presjednik starešinstva zajednice, kao presjednik Hrvatske Stranke, kao čovjek, koji je najviše doprinio današnjoj slozi Srba i Hrvata. I našlo se- ljudi u Dubrovniku spravnih da izvrše ono prvo, a da tajnoj ruci po- mognu postići sve ono što bi imalo slijediti iz toga, kad bi se u ime ,pravih Dubrovčana“ uspjelo baciti gospara Pera Čingriju sa na- čelničkog mjesta. Plata bi im bila ta, što bi im se zadovoljilo davnu želju, da oni zasjedu na općinu, pa da odatle kao »pravi_Du- brovčani“ i naprijed služe onomu, komu i sama riječ ,sloga“ teško na srce pada. Uspjeh akcije anonimne družbe morao bi postići dva glavna cilja; pomutiti da- našnju slogu Srba i Hrvata, koja se je ne- komu i odviše oko srca savila, a s druge strane imao bi baciti sjeme razdora među samim Srbima, koji su iskreni privrženici sloge. Pod firmom » pravog Dubrovčanizma“, rek bi, da se je naj više na nas i računalo. Pod lažnim imenom i još lažnijim progra- mom, nadali su se da će k sebi privući svu onu silu Srba ,nezadovoljnika“ te su ih još odavna u svojoj glavi i kroz javnu štampu stvarali. U zadnjem smo broju ka- zali, da se čuvamo, jer da se spravlja na nas nekakav novi atentat, s kojim se ide, da nas se u našoj unutarnjoj zajednici po- muti; a danas smo na čistu, zašto su se svijetu prikazivali tobožnji nezadovoljnici među Srbima. Ovaj novi atentat na slogu Srba i Hrvata s jedne strane, a na jedinstvo samih Srba s druge strane, promašio je svoj cilj. Srbi su odmah shvatili gdje mu je zametak i kud cilja, pai pokraj svih prijevara, kojim se je anonimna družba služila nijesu uspjeli da ih ni malo zavedu. Srbi su svijesni svoga rada, pa ako imadu što da prigovore današnjoj općinskoj upravi, oni će znati i sami da se s njom slože i nagode, pa da povedu zajedničku akciju rada u svim pi- tanjima, i ne će se nikad dati zavesti, da be- smisleno panu na zamamljivi lijepak, kao što je onaj ,pravih Dubrovčana“. Srpska stranka na Primorju ima svoju organizaciju, te i mjesni odbor u Dubro- vniku uzeo je u ovom pitanju svoje stano- vište, i smatra svako učestvovanje članova stranke u kakvoj posebnoj akciji — pa bilo to i u pitanjima mjesnog značaja — pro- tivno ideji organizacije, netom samu akciju smatra štetnom za uspjeh narodne sloge. Za to, osuđujući pokretanje i zadaću zamišljene akcije, pozivlju se svi Srbi da u njoj na nikakav način, niti u ikojem obliku sudjeluju. Atentat na Dubrovnik svakome je jasan. T Dr. JERO PUGLIESI. Baš u naj boljoj i naj jačoj svojoj dobi u 44. god., iznenada, zavi u crno čestitu rodbinu a nas u srce rani, neumoljiva smrt, dignuvši sa ovog svijeta plemenitu dušu gospara Jera Pugliesi. Opću žalost, te nas je svijeh bez raz- like obuhvatila, lako može pojmiti, ko je ma i jednom vidio gospara Jera. Rodio se u Du- brovniku, u njem i živio. Njegova dobrota, pri- jaznost i iskrenost, isticalo ga je od djetinstva, te ko bi ga jednom poznao, nije mogao zabo- raviti ugodni utisak što bi gospar Jezo učinio na dotičnika. Sama vanjština bila mu je izraz poštena i dobra srca. Kao doktor medicine, imao je veliko po- vjerenje u Dubrovačkom građanstvu. Vrijedno i savjesno vršeći svoju liječničku dužnost, mnogo je osoba uprav iz groba izvukao, kao što oni sami pričaju. Na pokrajinskoj bonici bio je se- kundarni liječnik, i vršio je tu svoju dužnost, do pred samu smrt. Kao politički čovjek nije se nikada oso- obito isticao. Srbin dušom i tijelom ljubio je Srpstvo tiho ali sreem i iskreno. U nijednoj prilici, te se je radilo — za Srpsku nije uzma- knuo. Bio je više vremena predsjednik , Narodne Štionice“, te joj je uprav bio duša. Zadnje go- dine bio je predsjednik tamburaša i pjevača »Dub. Radn. Društva“, te im je znao uliti oso- bite volje za muzikom, jer je sam bio muzika- lan. Muzika ga je uprav zanosila. Nije prošla nedjelja, a da se u njegovoj kući ne bi sastavio poznati ,quintet“, da uživa u glasovima muzike. Ko se još ne sjeća ,pobožnih koncerata“, te ih se je u vrijeme korizme davalo u ,Narodnoj Štionici“? Tu se je prviput ,quintet“ predstavio izabranoj publici, i naš Jero sa svojim ,cello“ mirno i hladno izvodio je dirljive glasove, što su vješti svirači samo na ,cello“ kadri izvesti. Naš Jero, do pred kratko vrijeme, nije osjećao nikakovu bolest, niti se je što tužio. Kad otrag jedno dva mjeseca, počne osjećati nekakve mukle bolove u životu. Otputova u Beč i dade se pregledati od tamošnjih kapaciteta. Kad poslije nekoliko dana stigne vijest da se je podvrgao teškoj operaciji. Zabrinutost prija- telja bila je vrlo izrazita, jer se je sretalo sa upitom: Što je od Jera? Stigoše i dobre vijesti, da je operacija svršena dobro i sretno. Zabri- nutost okrene u radost, koju su danomice sve više podržavale radosne vijesti, da se naš Jero sve bolje oporavlja. Sakupiše se prijatelji i brzojavno mu čestitaše, da mu tim iskažu svoje veselje i prijateljstvo, i da uvjere dobrog Jera, kako prijatelji o njemu misle. Ali kleta sudbina ne zadovolji se, već nam kroz kratko vrijeme otrgne onoga, koga smo svi voljeli i čijem smo se zdravlju svi ve- selili; i otvori nam novi grob koji će mnoga iskrena suza orositi, ne bi li sa suzom olakšali onu tešku bol, kojom nam je ovaj grob pritisnuo dušu i srce. Naš Jero počiva u ernoj zemlji, a ojađela srca tiho šapuću kratku ali vruću molitvu : Pokoj mu duši! koko Dr. Jero Pugliesi umro je u tudini u Beču, u subotu večer na 12. o. mj. Pokojnikovo tijelo prenijeli su u Dubrovnik u petak, gdje je položen u naručje rođenoj grudi, U 10 sati prije podne veliko mnoštvo građan- stva, tužno je stupalo za pokojnikom, da ga otprati do vječnog stana, i da mu oda zaslu- ženu poštu. Dućani su za vrijeme sprovoda bili zatvoreni, a velika masa svijeta za pokojnikom svjedočila koliko je Jero bio ljubljen i poštovan. Na grobu su se oprostili s pokojnikom gg. Dr. Frano Trošić, Kristo P. Dominković i Lujo Milić, načelnik Slanoga. koko Govor D.ra Frana Trosića : Evo ti, nezaboravni Jero, pozdrav od tvog kolege, bolesnog Dr. Wendzilowiez-a, te ti ga preko mene šalje: Evo ti zadnjeg pozdrava, što ti ga ja iska- zujem na ime svijeh tvojijeh rastuženijeh kolega, koji uporedo mene i preko mene hoće da se*od tebe oproste, o premili Doktore Jero! Tvoj udes mnogo nas je porazio, tvoja smrt prerana vele nas je razboljela! Pak zato i meni danas ne dostaje žalosnijeh izraza, ni riječi, ko- jima bih tebe, čestiti pokojniče, ovdje prikladno oplakao. Uh jada bez prebola! Tebe izgubismo čila, hrabra i prepuna snage u 44-oj godini radišnoga i poštenoga života! Tebe izgubismo uprav kao ukradena, kao silom i nenadano satrvena ! Oh! da, podlegao si kao žrtva svojega zvanja; jer si mnogo znao, dosta učio, pak i sam dosegao, što u klici svog bola nosio si, i što nama te prije reda i vremena navijeke ote. Izgubismo te, kad te naj veće voljesmo, kad se tobom pono- sismo, kad smo cijenili i shvatili tvoj bistri um, tvoje vedro čelo, tvoj značaj bez priroka, a naj više naobrazbu liječničku, u kojoj si daleko odmakao, što znamo doistine svi mi a ponajbolje nebrojeni tvoji bolesnici, koji ti zahvalnosti kite pojenja i do neba kuju tvoju brigu, milotu, sa- moprijegor, jer ih okušaše kao uspješnu znanu i probitačnu sreću. Pošto te, vrli građanine, svak bez izma, i ljubio i štovao radi rijetkih vrlina; zato svak danas za tobom i plače. Tvoje je srce bilo čisto kao veseli dan, veselio mi se i do vijeka! Sr- cem si zvanje vodio bez sebičnosti, srce ti bijaše vodić u cijelome tvojem radu ; pak je valjalo da te svak zavoli, visoko cijeni i poštovanje ti svoje podari. Pravom danas za tobom plače poražena majka, gospođa, ćerka i čestiti tvoj brat! Pra- vom nariču nebrojeni prijatelji, građanstvo i znanci. Pravom za tobom kukaju toliki, te su okušali tvoje znanje i vrline kao uzor liječnika Pravom danas i mi kolege pred samrtnim ostancima našega sugradanina suznim očima vičemo : Zbogom premili J ero, i navijeke zbogom | Govor gosp. K. P. Dominkovića. »Vičem zemlji: još on nije za te! Anđelima: vi mu srce znate! Neprežaljeni gosparu Jero!l Kad su se pred kratko vrijeme Tvoji pri- jatelji putem sretali, naj prije su se pitali za Tvoje pak onda za svoje zdravlje. ,Jero će brzo opet k nama“, bile su na rastanku opro- štajne riječi tvojih prijatelja, kad bi se pozdra- vljali, i te su riječi ulijevale u njihova srea ono veselje i radost, koju osjećaju samo nevina i bezazlena srea nestašne dječice. I evo Jera opet među nama, ali ne onako kako je naše srce željelo i kako smo se nadali. Ne vidimo više onog ljubaznog lica, vatrenih oči, ne kuca O spavanju poslije objeda. (Svršetak). U praktici izgleda da se treba boriti proti obamrlosti, utrnulosti, koje vode snu kod puno- krvnih osoba, kod osoba sangviničnih, apo- plektičnih, i od veće je važnosti kod njih pod- sticati cirkulaciju. Kod ovih lica svaki intelektualni rad poslije objeda uopće se vrlo teško podnosi ; kod njih je uvijek bolje da se po objedu pro- šetaju jedno četvrt ili pol sata, nego li da dopuste da ih savlada dremež i san. Ti ljudi obično jedu mnogo i rđavo, vrlo je važna stvar kod njih da se smanji dnevni obrok. Ima također intelektualnih osoba, koje trpeikoje također spopada obamrlost, učmalost poslije njihova objeda, koji je suviše brzo ap- sorbovan. Rad mozga proizvodi također toksine koji se šire po organizmu i među njima ima ih i takvih, koji izazivaju san, dremež. Treba li ovakve ljude sprječiti da ne spavaju? U ovom pogledu treba oni sami da odgovore na ovo pitanje utvrdivši tim odgovorom fakat, da li im je spavanje od četvrt ili pol sata prijatno i ugodno ili ne. Ako se probude pa im glava teška, usta sva suha, i t, d., znači da i takvo spavanje, ma kako da je bilo kratko, njima ne godi. Znači treba im se tomu oduprijeti, i mjesto toga uzeti ma kakvo kratkovremeno lako vježba- nje. U glavnom nalazi se mnogo više lica koja ne spavaju po objedu nego li što ima lica koja “popuštaju ovoj potrebi spavanja... Uopće mi. smatramo spavanje poslije ručka kao anormalnu praktiku, koja nam u isto vrijeme otkriva bo- lesno stanje organa za varenje. Na posljednjem internacionalnom kongresu za higijenu hrane jedan je ljekar iznio, da su mnogi umni radnici nesposobni za rad poslije ručka, i da se, ne mogući savladati onu učma- lost koja tada njima ovlada, predaju snu. On je mišljenja, da bi bilo korisno, u ovakvim slu- čajevima, produžiti spavanje po ručku, i onda samu noć podijeliti u dva dijela: onaj ko se probudi u jedan čas po ponoći može tada ot- početi rad sasvim svjež i odmoran, i u takvom stanju može raditi tri ili četiri sata. Mozak se odmara tri put za dvadeset četiri sata, na veliku korist i dobit higijene, jer odmori u ponovljenim intervalama korisni su i pogodni za fiziološko hranjenje arterija mozga, i na taj način izbjegava se mogućnost za njihovo opadanje sa svima ostalim posljedicama. I ovdje treba još jednom napomenuti da sve Zavisi od individualnih, ličnih predispozicija. Ima ljudi koji vrlo dobro rade izjutra i drugih opet koji vrlo dobro rade preko dan ili preko noć. Metoda malo prije pomenutog ljekara ne bi bila zgodna za one ,koji ne ustaju rano“ i ko- jima je poslije dobro prospavane noći ipak po- trebno prilično vremena da prođe pa da tek legnu na posao. Ima ih opet koji mogu i smišljeno da rade poslije objeda i popijene kafe. Očevidno je dakle da svima ovim malim problemima samo pojedina ličnost odlučuje onim što joj je najbolje i najugodnije; što je za jednog dobro nije za drugog i obratno. Reparticija obroka ima takoder velike vrijednosti, naročito još kad se ima na umu vrsta rada, kojoj se pojedinci odaju. Intelektualan rad uveče obično ometa varenje. Toga radi u posljednje vrijeme u Francuskoj se čine poku- šaji da ge večernji obrok smanji, ikao posljedica .toga opaža se već bolje spavanje i bolja podobnost za rad kad se čovjek digne iz postelje izjutra. U ovom pogledu jedan naučnik činio je upoređenja o navikama za obrok kod glavnih evropskih naroda. Kod Holandeza i Engleza najrasprostranjeniji je običaj da se preko dana triput jede. Prvi put izjutra između osam i devet časova, prije no što se ode na posao. Ovaj je obrok dosta obilat i sastoji se iz jaja, mesa, hladna mesa, masla, slatkog, meda, sira, teja, kave. Drugi put oko jednog sata, mali ručak, jedan ili dva sandviča, čaša piva i šolja čaja, što se često uzme u kakvoj gostionici. Treći put od sedam do osam časova uveče. Dosta obilat. Corba, meso pečeno, prženo ili kuhano, povrće i razni desert. Pivo. U Njemačkoj: Prvi obrok oko osam sati kafa, čaj ili mlijeko, hljebac namazan maslom i kuhano voće. Drugi obrok od podne do dva sata. Obilat. Čorba, meso dobro kuhano (u Nje- mačkoj i u njemačkoj Švicarskoj rijetko se može dobiti za jelo nedopečeno, krvavo meso) povrće, puding, sir, kuhano voće, izvrsno pivo. Treći obrok od sedam do devet časova uveče, često u pivnici jedno jedino jelo, parče mesa, kobasica, zalivena pivom u velikoj količini. U Francuskoj: Prvi obrok oko osam ča-