DUBAOVN

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku 20. januara 1907.

Broj 3.

Atentat na Dubrovnik.

Sudeći po svemu onome što se razabire
iz privatnih glasova i iz javne štampe, sprema
se na ovaj naš slavni grad, i na općinsko
zastupstvo njegovo, jedan, ne baš častan
«atentat, koji je pred 'malo dana počeo izla-
ziti na javu, a spravljao se je još od onog
doba, netom je izabrato današnje općinsko
vijeće. Dolje s Čingrijom! Dolje današnjom
općinom !, to je deviza. Promatrajući ljude,
koji su uzeli ovu devizu, i videći one preko
kojih je prvi ,Aufruf“ izveden, nije ni malo
teško da postane jasna slika zakulisne igre,
koja datira još od zadarske i riječke reso-
lucije. Ova nečasna igra pospješila je svoj
rad stupanjem današnjeg općinskog vijeća
na općinsku upravu, a počela je uzimati maha
od posljednje Srpske Skupštine u Spljetu.

Zametak joj nije baš u Dubrovniku, ne-
go malo dalje, otkle obično dolaze ,Befehl-i“,
a izvršuju se u Dubrovniku, jer su našli da je
ovdje zgodno tlo. Neugodno je ovo priznanje,
ali je tako. U Dubrovniku se nalazi ljudi,
koji su u ime ,pravih Dubrovčana“ izašli
na srijedu da ga stave na put svakog na-
pretka i blagostanja, a da pod tom firmom
lakše služe policiji.

Dolje s Čingrijom! jer ga treba prije
baciti kao načelnika, prikazati ga kao čo-
vjeka koji je izgubio povjerenje kao načelnik,
i tad bi se lako došlo do toga, da izgubi i po-
vjerenje kao presjednik starešinstva zajednice,
kao presjednik Hrvatske Stranke, kao čovjek,
koji je najviše doprinio današnjoj slozi Srba
i Hrvata.

I našlo se- ljudi u Dubrovniku spravnih
da izvrše ono prvo, a da tajnoj ruci po-
mognu postići sve ono što bi imalo slijediti
iz toga, kad bi se u ime ,pravih Dubrovčana“
uspjelo baciti gospara Pera Čingriju sa na-
čelničkog mjesta. Plata bi im bila ta, što bi
im se zadovoljilo davnu želju, da oni zasjedu
na općinu, pa da odatle kao »pravi_Du-
brovčani“ i naprijed služe onomu, komu i
sama riječ ,sloga“ teško na srce pada.

Uspjeh akcije anonimne družbe morao
bi postići dva glavna cilja; pomutiti da-
našnju slogu Srba i Hrvata, koja se je ne-
komu i odviše oko srca savila, a s druge
strane imao bi baciti sjeme razdora među
samim Srbima, koji su iskreni privrženici
sloge. Pod firmom » pravog Dubrovčanizma“,
rek bi, da se je naj više na nas i računalo.
Pod lažnim imenom i još lažnijim progra-

mom, nadali su se da će k sebi privući
svu onu silu Srba ,nezadovoljnika“ te su
ih još odavna u svojoj glavi i kroz javnu
štampu stvarali. U zadnjem smo broju ka-
zali, da se čuvamo, jer da se spravlja na
nas nekakav novi atentat, s kojim se ide,
da nas se u našoj unutarnjoj zajednici po-
muti; a danas smo na čistu, zašto su se
svijetu prikazivali tobožnji nezadovoljnici
među Srbima.

Ovaj novi atentat na slogu Srba i
Hrvata s jedne strane, a na jedinstvo samih
Srba s druge strane, promašio je svoj cilj.
Srbi su odmah shvatili gdje mu je zametak
i kud cilja, pai pokraj svih prijevara, kojim
se je anonimna družba služila nijesu uspjeli
da ih ni malo zavedu. Srbi su svijesni
svoga rada, pa ako imadu što da prigovore
današnjoj općinskoj upravi, oni će znati i
sami da se s njom slože i nagode, pa da
povedu zajedničku akciju rada u svim pi-
tanjima, i ne će se nikad dati zavesti, da be-
smisleno panu na zamamljivi lijepak, kao što
je onaj ,pravih Dubrovčana“.

Srpska stranka na Primorju ima svoju
organizaciju, te i mjesni odbor u Dubro-
vniku uzeo je u ovom pitanju svoje stano-
vište, i smatra svako učestvovanje članova
stranke u kakvoj posebnoj akciji — pa bilo
to i u pitanjima mjesnog značaja — pro-
tivno ideji organizacije, netom samu akciju
smatra štetnom za uspjeh narodne sloge.

Za to, osuđujući pokretanje i zadaću
zamišljene akcije, pozivlju se svi Srbi da u
njoj na nikakav način, niti u ikojem obliku
sudjeluju.

Atentat na Dubrovnik svakome je jasan.

T Dr. JERO PUGLIESI.

Baš u naj boljoj i naj jačoj svojoj dobi u
44. god., iznenada, zavi u crno čestitu rodbinu
a nas u srce rani, neumoljiva smrt, dignuvši
sa ovog svijeta plemenitu dušu gospara Jera
Pugliesi. Opću žalost, te nas je svijeh bez raz-
like obuhvatila, lako može pojmiti, ko je ma
i jednom vidio gospara Jera. Rodio se u Du-
brovniku, u njem i živio. Njegova dobrota, pri-
jaznost i iskrenost, isticalo ga je od djetinstva,
te ko bi ga jednom poznao, nije mogao zabo-
raviti ugodni utisak što bi gospar Jezo učinio
na dotičnika. Sama vanjština bila mu je izraz
poštena i dobra srca.

Kao doktor medicine, imao je veliko po-
vjerenje u Dubrovačkom građanstvu. Vrijedno
i savjesno vršeći svoju liječničku dužnost, mnogo

je osoba uprav iz groba izvukao, kao što oni
sami pričaju. Na pokrajinskoj bonici bio je se-
kundarni liječnik, i vršio je tu svoju dužnost,
do pred samu smrt.

Kao politički čovjek nije se nikada oso-

obito isticao. Srbin dušom i tijelom ljubio je

Srpstvo tiho ali sreem i iskreno. U nijednoj
prilici, te se je radilo — za Srpsku nije uzma-
knuo. Bio je više vremena predsjednik , Narodne
Štionice“, te joj je uprav bio duša. Zadnje go-
dine bio je predsjednik tamburaša i pjevača
»Dub. Radn. Društva“, te im je znao uliti oso-
bite volje za muzikom, jer je sam bio muzika-
lan. Muzika ga je uprav zanosila. Nije prošla
nedjelja, a da se u njegovoj kući ne bi sastavio
poznati ,quintet“, da uživa u glasovima muzike.
Ko se još ne sjeća ,pobožnih koncerata“, te ih
se je u vrijeme korizme davalo u ,Narodnoj
Štionici“? Tu se je prviput ,quintet“ predstavio
izabranoj publici, i naš Jero sa svojim ,cello“
mirno i hladno izvodio je dirljive glasove, što
su vješti svirači samo na ,cello“ kadri izvesti.

Naš Jero, do pred kratko vrijeme, nije
osjećao nikakovu bolest, niti se je što tužio.
Kad otrag jedno dva mjeseca, počne osjećati
nekakve mukle bolove u životu. Otputova u Beč
i dade se pregledati od tamošnjih kapaciteta.
Kad poslije nekoliko dana stigne vijest da se
je podvrgao teškoj operaciji. Zabrinutost prija-
telja bila je vrlo izrazita, jer se je sretalo sa
upitom: Što je od Jera? Stigoše i dobre vijesti,
da je operacija svršena dobro i sretno. Zabri-
nutost okrene u radost, koju su danomice
sve više podržavale radosne vijesti, da se naš
Jero sve bolje oporavlja. Sakupiše se prijatelji
i brzojavno mu čestitaše, da mu tim iskažu
svoje veselje i prijateljstvo, i da uvjere dobrog
Jera, kako prijatelji o njemu misle.

Ali kleta sudbina ne zadovolji se, već
nam kroz kratko vrijeme otrgne onoga, koga
smo svi voljeli i čijem smo se zdravlju svi ve-
selili; i otvori nam novi grob koji će mnoga
iskrena suza orositi, ne bi li sa suzom olakšali
onu tešku bol, kojom nam je ovaj grob pritisnuo
dušu i srce.

Naš Jero počiva u ernoj zemlji, a ojađela
srca tiho šapuću kratku ali vruću molitvu :
Pokoj mu duši!

koko

Dr. Jero Pugliesi umro je u tudini u Beču,
u subotu večer na 12. o. mj.

Pokojnikovo tijelo prenijeli su u Dubrovnik
u petak, gdje je položen u naručje rođenoj grudi,
U 10 sati prije podne veliko mnoštvo građan-
stva, tužno je stupalo za pokojnikom, da ga
otprati do vječnog stana, i da mu oda zaslu-
ženu poštu. Dućani su za vrijeme sprovoda bili
zatvoreni, a velika masa svijeta za pokojnikom
svjedočila koliko je Jero bio ljubljen i poštovan.

Na grobu su se oprostili s pokojnikom
gg. Dr. Frano Trošić, Kristo P. Dominković
i Lujo Milić, načelnik Slanoga.

koko

Govor D.ra Frana Trosića :

Evo ti, nezaboravni Jero, pozdrav od
tvog kolege, bolesnog Dr. Wendzilowiez-a, te ti
ga preko mene šalje:

Evo ti zadnjeg pozdrava, što ti ga ja iska-
zujem na ime svijeh tvojijeh rastuženijeh kolega,
koji uporedo mene i preko mene hoće da se*od
tebe oproste, o premili Doktore Jero!

Tvoj udes mnogo nas je porazio, tvoja smrt
prerana vele nas je razboljela! Pak zato i meni
danas ne dostaje žalosnijeh izraza, ni riječi, ko-
jima bih tebe, čestiti pokojniče, ovdje prikladno
oplakao.

Uh jada bez prebola! Tebe izgubismo čila,
hrabra i prepuna snage u 44-oj godini radišnoga
i poštenoga života! Tebe izgubismo uprav kao
ukradena, kao silom i nenadano satrvena ! Oh!
da, podlegao si kao žrtva svojega zvanja; jer
si mnogo znao, dosta učio, pak i sam dosegao,
što u klici svog bola nosio si, i što nama te
prije reda i vremena navijeke ote. Izgubismo te,
kad te naj veće voljesmo, kad se tobom pono-
sismo, kad smo cijenili i shvatili tvoj bistri um,
tvoje vedro čelo, tvoj značaj bez priroka, a naj
više naobrazbu liječničku, u kojoj si daleko
odmakao, što znamo doistine svi mi a ponajbolje
nebrojeni tvoji bolesnici, koji ti zahvalnosti kite
pojenja i do neba kuju tvoju brigu, milotu, sa-
moprijegor, jer ih okušaše kao uspješnu znanu
i probitačnu sreću.

Pošto te, vrli građanine, svak bez izma, i
ljubio i štovao radi rijetkih vrlina; zato svak
danas za tobom i plače. Tvoje je srce bilo čisto
kao veseli dan, veselio mi se i do vijeka! Sr-
cem si zvanje vodio bez sebičnosti, srce ti bijaše
vodić u cijelome tvojem radu ; pak je valjalo da
te svak zavoli, visoko cijeni i poštovanje ti svoje
podari.

Pravom danas za tobom plače poražena
majka, gospođa, ćerka i čestiti tvoj brat! Pra-
vom nariču nebrojeni prijatelji, građanstvo i
znanci. Pravom za tobom kukaju toliki, te su
okušali tvoje znanje i vrline kao uzor liječnika

Pravom danas i mi kolege pred samrtnim
ostancima našega sugradanina suznim očima
vičemo :

Zbogom premili J ero, i navijeke zbogom |

Govor gosp. K. P. Dominkovića.
»Vičem zemlji: još on nije za te!
Anđelima: vi mu srce znate!
Neprežaljeni gosparu Jero!l
Kad su se pred kratko vrijeme Tvoji pri-
jatelji putem sretali, naj prije su se pitali za
Tvoje pak onda za svoje zdravlje. ,Jero će
brzo opet k nama“, bile su na rastanku opro-
štajne riječi tvojih prijatelja, kad bi se pozdra-
vljali, i te su riječi ulijevale u njihova srea ono
veselje i radost, koju osjećaju samo nevina i
bezazlena srea nestašne dječice. I evo Jera
opet među nama, ali ne onako kako je naše
srce željelo i kako smo se nadali. Ne vidimo
više onog ljubaznog lica, vatrenih oči, ne kuca

O spavanju poslije objeda.
(Svršetak).

U praktici izgleda da se treba boriti proti
obamrlosti, utrnulosti, koje vode snu kod puno-
krvnih osoba, kod osoba sangviničnih, apo-
plektičnih, i od veće je važnosti kod njih pod-
sticati cirkulaciju. Kod ovih lica svaki intelektualni
rad poslije objeda uopće se vrlo teško podnosi ;
kod njih je uvijek bolje da se po objedu pro-
šetaju jedno četvrt ili pol sata, nego li da
dopuste da ih savlada dremež i san. Ti ljudi
obično jedu mnogo i rđavo, vrlo je važna stvar
kod njih da se smanji dnevni obrok.

Ima također intelektualnih osoba, koje
trpeikoje također spopada obamrlost, učmalost
poslije njihova objeda, koji je suviše brzo ap-
sorbovan. Rad mozga proizvodi također toksine
koji se šire po organizmu i među njima ima
ih i takvih, koji izazivaju san, dremež. Treba li
ovakve ljude sprječiti da ne spavaju? U ovom
pogledu treba oni sami da odgovore na ovo
pitanje utvrdivši tim odgovorom fakat, da li im
je spavanje od četvrt ili pol sata prijatno i
ugodno ili ne. Ako se probude pa im glava

teška, usta sva suha, i t, d., znači da i takvo
spavanje, ma kako da je bilo kratko, njima ne
godi. Znači treba im se tomu oduprijeti, i mjesto
toga uzeti ma kakvo kratkovremeno lako vježba-
nje. U glavnom nalazi se mnogo više lica koja
ne spavaju po objedu nego li što ima lica koja

“popuštaju ovoj potrebi spavanja... Uopće mi.

smatramo spavanje poslije ručka kao anormalnu
praktiku, koja nam u isto vrijeme otkriva bo-
lesno stanje organa za varenje.

Na posljednjem internacionalnom kongresu
za higijenu hrane jedan je ljekar iznio, da su
mnogi umni radnici nesposobni za rad poslije
ručka, i da se, ne mogući savladati onu učma-
lost koja tada njima ovlada, predaju snu. On je
mišljenja, da bi bilo korisno, u ovakvim slu-
čajevima, produžiti spavanje po ručku, i onda
samu noć podijeliti u dva dijela: onaj ko se
probudi u jedan čas po ponoći može tada ot-

početi rad sasvim svjež i odmoran, i u takvom

stanju može raditi tri ili četiri sata. Mozak se
odmara tri put za dvadeset četiri sata, na veliku
korist i dobit higijene, jer odmori u ponovljenim
intervalama korisni su i pogodni za fiziološko

hranjenje arterija mozga, i na taj način izbjegava

se mogućnost za njihovo opadanje sa svima
ostalim posljedicama.

I ovdje treba još jednom napomenuti da sve
Zavisi od individualnih, ličnih predispozicija.
Ima ljudi koji vrlo dobro rade izjutra i drugih
opet koji vrlo dobro rade preko dan ili preko
noć. Metoda malo prije pomenutog ljekara ne bi
bila zgodna za one ,koji ne ustaju rano“ i ko-
jima je poslije dobro prospavane noći ipak po-
trebno prilično vremena da prođe pa da tek
legnu na posao.

Ima ih opet koji mogu i smišljeno da rade
poslije objeda i popijene kafe.

Očevidno je dakle da svima ovim malim
problemima samo pojedina ličnost odlučuje onim
što joj je najbolje i najugodnije; što je za jednog
dobro nije za drugog i obratno.

Reparticija obroka ima takoder velike
vrijednosti, naročito još kad se ima na umu
vrsta rada, kojoj se pojedinci odaju. Intelektualan
rad uveče obično ometa varenje. Toga radi u
posljednje vrijeme u Francuskoj se čine poku-
šaji da ge večernji obrok smanji, ikao posljedica

.toga opaža se već bolje spavanje i bolja podobnost

za rad kad se čovjek digne iz postelje izjutra.

U ovom pogledu jedan naučnik činio je
upoređenja o navikama za obrok kod glavnih
evropskih naroda. Kod Holandeza i Engleza
najrasprostranjeniji je običaj da se preko dana
triput jede. Prvi put izjutra između osam i devet
časova, prije no što se ode na posao. Ovaj je
obrok dosta obilat i sastoji se iz jaja, mesa,
hladna mesa, masla, slatkog, meda, sira, teja,
kave. Drugi put oko jednog sata, mali ručak,
jedan ili dva sandviča, čaša piva i šolja čaja,
što se često uzme u kakvoj gostionici. Treći put
od sedam do osam časova uveče. Dosta obilat.
Corba, meso pečeno, prženo ili kuhano, povrće
i razni desert. Pivo.

U Njemačkoj: Prvi obrok oko osam sati
kafa, čaj ili mlijeko, hljebac namazan maslom
i kuhano voće. Drugi obrok od podne do dva
sata. Obilat. Čorba, meso dobro kuhano (u Nje-
mačkoj i u njemačkoj Švicarskoj rijetko se može
dobiti za jelo nedopečeno, krvavo meso) povrće,
puding, sir, kuhano voće, izvrsno pivo. Treći
obrok od sedam do devet časova uveče, često
u pivnici jedno jedino jelo, parče mesa, kobasica,
zalivena pivom u velikoj količini.

U Francuskoj: Prvi obrok oko osam ča-