DUDAOVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSUN I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU | CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA . PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 2. februara 1907. Broj 5. Fuimus. Kad je lanjske godine svečana povorka tiho obilazila gradom, kao pomen stogodi- šnjice pada Dubrovačke Slobode i republi- ke, jedan stranac namjerio se je baš na je- dnog potomka slobodnog Dubrovnika, priđe k njemu i zapita ga: Was bedeutet das? (Što ovo znači ?). »Fuimus“ bio mu je kratki odgovor, koji je sadržao u sebi čitavu po- vjest slobode od hiljadu godina, a me- mento od stotinu godina. Kratka ova riječ, koja bi mogla da na- puni čitavu jednu biblioteku, i nehote nam se nameće u ovaj dan, prigodom svečanosti Sv. Vlaha. Dubrovačka republika .i Sloboda ostavila nam je na samrti u amanet ovaj dan, jedini u godini, koji nas podsjeća na negdašnju slobodu, koja je baš i bila oli- čena u danu pokrovitelja male slobodne dr- žave Sv. Vlaha. Prohujalo je stotinu godina, a svake se je godine navraćao ovaj dan, kao jaki memento: ,fuimus“; svake godine sve slabiji, jer je Dubrovnik s vre- menom sve više iščezavao, dok evo poslije stotinu godina ne ostade od starog slobo- dnog grada nego njih vrlo malo i one crne zidine, koje kroz tihu i burnu noć igrajuć se svojim plaštem, tamnozelenim brštanom, * slobodno šapću vječnu pjesmu ,fuimus“, Nema više starog Dubrovnika, ali “on = opet može da, iskrsne, može da postane novi Dubrovnik, pred kojim se stare zidine ne će zasramiti. One su hiljadu godina tvr- do pasale slobodu male države, pa neka sada sa jednakom snagom opasuju sadašnje svoje sinove, Srbe i Hrvate, u jedinstvu i slozi. U današnje vrijeme, kad se baš na tlu nekadašnje slobode traži teren paklenim mahinacijama, i kad nas hoće da liše sva- kog traga. starog Dubrovnika, ne prečujmo pjesmu pocrnjelih zidina: ,Fuim us“. Toliko potrebita današnja sloga neka bude na korist naroda i Dubrovnika. Našim složnim radom moći će Dubrovnik da se opet pomladi, i kratka pjesma staroga grada drukčije će odjeknuti u ušima onih, te nam od ovoga grada i naroda nastoje učiniti prepokorne sluge za svoje nečasne svrhe, da ubiju naš narod a s njim i Dubrovnik. Dubrovnik, alem-kamen u nizu gradova Srpskih i Hrvatskih, znao je hiljadu godina čuvati svoju slobodu i braniti se od jačega. Sloga njegovih sinova izvojštila mu je tu dugu slobodu. A danas, kad mu je od slo- bode ostalo jedino spominjanje, sinovi istog onog starog grada znati će da se slože, i da se biju protiv svakog atentata na naš grad i narod, Srbe i Hrvate, jednako, kao što su stari Dubrovčani složno znali da se biju protiv svake navale na svoju malu i slobodnu državu. A vi ,pravi Dubrovčani“ ne stavljajte tako drsko na sebe ovo sveto ime, da ne ometete tužnu pjesmu pocrnjelih zidina _ne- gda slobodnog Dubrovnika: ,Fuimus“. T Paja Marković-Adamov. | Opet jedan novi grob, opet nova rana Srpstvu. U prošli četvrtak na večer umrije u Sr. Karlovcima urednik ,Brankova Kola“ i pro- fesor karlovačke gimnazije Paja Marković-Ada- mov, Neumitna smrt otrže opet Srpstvu jednog rijetkog Srbina, odlična književnika, koji je na književnom polju zadužio Srpstvo jer je tu iznio svoje rodoljubno i srpsko sree. Kad je prestao »Javor“ a za njim i ,Stražilovo“, Adamov je razumio da Srbi u Srijemu ne smiju da ostanu bez književnog lista, koji bi ih na okupu držao. Pokrečući ,Brankovo Kolo“, on je u tom uspio da okupi oko njega srpske književnike a naro- čito mlađe, i da im dade onog poleta, koji će od njih da stvori književnu snagu. Sam je neu- morno radio, ne žaleć ni svoje materijalne žrtve, da švoj list podigne do one visine, do koje ga je zbilja i digao, tako da je u Srpstvu ,Brankovo Kolo“ zauzimalo dostojno priznanje. Koliko rada i kakve požrtvovanosti treba, da se uzmože list uzdržati i u prividnoj visini, dosta je kad se promisli na današnji srpski nemar, koji je već dosta i dosta književnih listova, te su od velike potrebe i na svom mjestu bili, gotovo u početku ubio i opstanak. im onemogućio. Ali rijetka ži- lavost, i neprekidni i neumorni rad Adamov znao je okupiti oko sebe ljude, u nekoliko nadja- čati srpski nemar, i uzdržati svoje ,Brankovo Kolo“ koje Srpstvu opet na čast bilo. I ovog neumornog radenika nema nam više. Crna kosa smrti, koje Srpstvu redom diže one, kojim se ono ponosi, nije mimoišla ni ro- doljubno i pošteno sree Adamovo. Otrglo je omladini, učenicima Karlovačke Gimnazije, mi- log profesora, koji ih je kroz dugo vrijeme kao nastavnik, sa živom i vatrenom riječi spravljao da budu Srbi i ljudi, ulijevajuć im u srce po- štenje, harakter i rodoljublje. — ,Zmaj“, dru- štvo srpskih književnika, novinara i umjetnika, izgubilo je svoga predsjednika, kome je pravom bila podijeljena ta čast, a mnogi i mnogi izgu- bili su svog dobročinitelja, jer je Adamoy imao dobro i plemenito srce; u jednu riječ izgubilo je Srpstvo čovjeka, čigova smrt ostavlja jaku prazninu, Paja Marković-Adamov rodio se 15 no- vembra 1855 god. u Karlovcima. Otae mu je bio trgovac a majka Beograđanka. Gimnaziju je svršio u Karlovcima, a filosofski fakultet u Beču. Svoj književni rad otpočeo je god. 1874 pričom ,Sa sela“ u listu ,Javoru“. Od tada je Adamov počeo neumorno da radi, te je izdao tri zbirke svojih pripovijedaka, a dobar ih je dio ostao neskupljen i rasturen po listovima. Njegove priče imaju tu osobinu, da u njima iznosi naivni i veseli seoski život, te se čitaju s osobitom nasladom, jer kroza njih provejava nešto pjesničkoga i puno osjećaja. U subotu na 26 ov. mj. predano je zemlji tijelo Paje Adamova, a nad njegovim grobom nađoše se Srbi iz svih krajeva, da iskažu po- čast svom velikom sinu. Neka pokojnom Paji Markoviću-Adamovu bude laka srpska zemlja u kitnjastom Srijemu, koji je on toliko ljubio ! Slava mu! Gpneku jeskk y TPrOBHHH. O Tome ce y Hac Cp6a Bpno uecro uucayo, AJIH TIPELJIO3H OCTAJOLIE HEOCTBApEHH. Y nac je u Buie pasHux 4 Npyrux rmpejyora H XEJBA OCTAJIO HeOCTBApeHO, a nosHaTO je, na ce KOJ NpaBora cBera He ocrBapyje caMo oHo, IuTo je HeMoryhie. Tla je nu Moryhie, na ce cpucku jesuk y Tp- TOB4HH onomMafid? O6unuHo ce rnpenmaxe, na Cp6u TproBuu. on rOpiebux Ga6puka u TproBana (Hanpumep y Beuy, Tpcry, BepnuHy, Tlapusy u T. 1.) saxreBajy, na ce Mopajy y cao6pahajy ca Cp6uma TproBuuMa CIIyXKHTH CPIICKHM je34KOoM. To cy npennosu, a Kako ce Bnanajy MHoru Hamiu Cp6u TproBniH ? Muoru Cp6u TproBuu He cjyxe ce uu camMu Y CBOJ4M COIICTBEHHM pajibaMa, Hu u3Meby ceće, na uecTo Hu y cBojoj Kyfi u rmoponuuu cpnckumM je- 3HKOM, BE Ma ugj4M M MA KAKOBHM, CaMO na je “ryhu, na uuje cprcku. MHoru Hamu Cp6u nosBojbaBajy, na um Uu- BJT4 H APJTH TPpTOBIH — KOju XxuBe Meby Cp6uma on Cp6a, y cpncKkoM Kpajy, anu Koju saTo unak npesupy cpncku jesuk — rmuily M Ilajey rmucma, pauyHe u T. I. CBaKAKO CAMO He CpricKu, a Cp6uH je jom npecperaH, na ra Tu HuByTu u rnenajy. Nakne Cp6uH Huje y cBojoj pajieH, Ha cBoM NOMy, ripaBu Cp6uH, a MHOH BOJIH H ca mocne- NIH>HM CTPAHLJEM IIOCJIOBATH Hero Ca cBojum Cp6uHom TproBueM. Cp6uu He na3u Hu He 3aXTeBa HH OJ MECHHX CTpaHala TproBala na ra nouryjy, na ce * Pano npenocumo oBaj unaHak, Koju ce MOXe 3ronHo NpuMujeHuTu M HauuM TproBuuMa, a He he um 6uTu Ha ONMET na ra npouuTajy u Mano pasmucne. y cao6pahajy ca Cp6uHoM cmyxe cprcKkumM jesuKomM, Beli mpeckaue mako, 6pxe, HETpoMHLIJBEHO, HEO- 36MJeHO y JlounoH, Beu, Ilapu3, TpcT 4 T. 1. na xolie na My OHM TAMO NOLITyjy OHO, IITO MHOTH Hau Cp6uH caM Ha CBOM OFISMIITy He roluTyje, LITO My Ha NOMyY Tripe3supe u omMajoBaxaBa cBako, na u onaj koju Mey Cp6uma u ou Cpća »xuBnu. Cp6uH He nomryje cam cBoj jesuk, Tpnmu na HaM ce Kojeko Hamehe u Hac u Hau jesuk ca nHa- lier orieuiura noruckyje, a xoie u Tpaxu na Beu, Ilapu3, EBpona cp6yjy, ma oHu nmouHrey npBu ca Cp6uHoM CprickH. Moxe mu To 6uTu? Hue nu Tum penom? OcTBapyjy JIH Ce TAKO HAPOIHH LMJ6EBH ? ETO 3aTO Ce He Moxe Hu 3aTO ce He he Tako CPTICKH je34K HHKAJL y TproBHHH ogoMafiuTH. TaKOBH CMO H HHaHe, TaKO HAM je CKOpO H CBE OCTAJIO, Na 3ATO TH CTPAHLIH H Npena3še npeko Hac Cpća Kao na Hac 4 He uMa, noruckyjy Hac, yribexliyjy ce Meby Hac, Te Hac je cBe Mae, a ycneu cBera TOFa H CBE Maibe BEpoBaTHOCTH, na he ce Beu, Tlapu3, Tlemra, BepnuH u T. 1. nocp6uTu, Kan je H y CpnckuM KpajesuMa cBe Maise Cp6a TproBana u yormure Cpća, a cBe BMIIe H BHILE CTpaHalna. E na wura lemo u Kako hemo? ByOumo iipuje ceeea camu u usmehy ce6e Cp6u, »yOu. Cpyjmo camu usmehy ceće, u ne Vajmo da ce itiyijunyu yenaue meljy nac, 0a nac liotiuckyjy, a c nauwom iiomotiu. SaxTeBajMo, He monyiuirajmo, Behi npoBojumMo, na npuje cBera cBu oHu, KOju cy y cpnekum kpaje- BUMA, KOju Cy Mey Hama u Koju og nac Cp6a *uBe, na npuje cBera cB4 TH CA HAMA CAMO CplICKH OMUTe, CPIICKU, fupunuuom, nornucyjy, Kao Wuro u MM, MOpAaMO Ca HAMM MjyiLTepujaMa, KAKO oHe 3HAJLY H KOJE. Kan To nposegeMo, oHna, au TeK onna npo- Bahahe ce cTBap nocnenuo nae, a onga he MOpATu ca Cp6uma najnocne u TleumraHuu, BeuaHu, Ila- puxmje u T. I. cpricku, Koju xeme ga ca Hama nocnyjy. Tako, TuM penoM Moxe 6uTu u 6uhe ycenexa CHTYPHO, anu upyrauuje He une HuKAKO, a cBe naime XKEJBE OCTAHe H NAJBE H NO BEKA IIYCTE XKEJBE, AKO Ce MH HE 6yneMO JOIMIITE KNOHMJIH CTPAHALA, AKO HAC OHH HA HaIEM NOMY 6yly NOLIBAĆIEHBAJIH, TIO- MANAPHBAJIH H T. 1., aKO GyneMO ueKAJIH H usrne- NaJIH, OK — MecTO Hac — Beu, JlosgoH 4 T. 1. nouHy cp6oBaTu. »IIpuspeOnuk“. Glas iz radništva. (Utakmica). — Utakmica je za nas ubi- tačna a za kapitaliste napomični i solidni temelj, na kojem grade svoje kapitale, jer se tom našom nesrećom služe, i to im vrijedi da nas može poniziti i dovesti pod svoju moć. Nije mi namjera da ovdje vrijeđdam kapitaliste, nek go- spoda ne misle da ovo moje pisanje ide za tim da urotim radnike proti gospodi i kapitalistima. To nel Ja ovdje hoću da progovorim o pojedi- nijem kapitalistima. Ima kapitalista, koji drže Jedno tumačenje naziva ,,Epidaurum“, priopćio Frano Kulišić, Beč. Saopćiću jedno kratko, ali interesantno tumačenje imena Epidauro. Današnji Cavtat (već u XV. v. u Dubrovniku se bilježilo ,Inzula de Zaptat“), a stari Epidauro, za prvi se put spominje u Caesarovu ,Bellum Alexandrinum“. Drži se da su ga utemeljili Grci. U jednoj Vespasijanovoj diplomi pomenut je imenom Epitaur. Po istraživanju njemačkog istorika Momsena među Korčulom (crna Coreyra) i Mljetom nalazio se je Tauris. Epidauro se još spominje i kod Pliniusa, a i kod Porfirogenita CEG TAVasci ) Povrh početka Epidaura ima i jedna legendarna pripovijetka; u biografiji Sv. Ilara, sačinjenoj od Jerolima Ilirika, a pečatanoj u ,Aeta sanetorum“ stoji, da je Iar iz Italije došao u Epidauro. Moć legenada je velika na naš narod, pa mi eto i danas imamo u dubro- vačkoj Župi Svetoga Ilara. Iza svih istraživanja i nagađanja danas je najsigurnije, da je Epi- dauro bio ondje gdje je danas Cavtat, a ima i spomenika na Obodu, koji je samo za četvrt sata daleko od Cavtata. U istraživanju povjesti susretamo se s nazivima ,Pitaura“ (kod Porfi- rogenita), pa Fabricjanus, biskup ,diocesae E- pidauritanae“. U VII. vijeku bio je Epidauro razvaljen i opljačkan od Avara, a stanovništvo se razbjeglo, i od tada datira grad Dubrovnik. Evo kako se sve razvijalo ime Cavtata: ,stari grad Epitaura“, ,Civitas vetus“, ,civitas vetus ragusina“, ,Cita vecla“, ,urbs vetus“ it. d., pa malo po malo dolazimo do ,Ragusium vetus“, U XIII. vijeku nazivalo se ,Csptat»“ [LenraTp, Miklos. Mon. Serb.], pa onda ,Zaptat“, ,Captat“, »Oavtat“. Riječ ,Cavtat“ dolazi od latinske ri- ječi ,Civitas“. (Ragusa vecehia), x Kako se vidi, riječ Epidauro je grčka, i po tome se izvodi, da su ga utemeljili Grci, a u Argolidi i Lakoniji nalazila su se još dva grada istoga imena: Epidauro i Epidauro-Li- mera, gdje se sada nalaze: Nea-Epidauros i Monemvaseo. : Glasoviti Dubrovčanin Baglivi među Aka- demicima od Arkadije nazvao se ,Epidauro Pirgente“, te Ivan Natalić Aletić u pismu od 12. septembra 1720. Đuru Mattei u Rim nikako ne može da razumije ,questo cognome di Pir- geno“, i veli: ,quanto pil lo studio tanto meno lo oapiseo“. Treba još znati, da Aletić misli, 8 je ovaj naziv (Baglivija) vulgaran, ali — opet tumači njegovu domovinu. Kanonik Đuro Mattei odgovarajući Aletiću na 9. oktobra iste godine, kaže, da ime Epidauro nije trivijalno, nego ple- menito i puno značenja (,nome non triviale, ma nobile, e significativo“) i da je, kako neki Davide (?) tumači, sastavljeno od grčkog i la- tinskog, te gledajući na etimologiju da znači »Givitas supra aurum. Prezime ,Pirgente“ drži da je grčko, ali mu ne zna pravog značenja; ipak misli da bi moglo doći od ,vatre“, te ako je dobro tumačenje naziva Epidauro, supra aurum, onda je Baglivi veoma dobra ukusa, kad je u skupštini Arkadije nazvao se s ime- nom i prezimenom, koje je toliko sjajno, kao zlato među metalom i t. d. Sve to ovako sto- ji doslovce: , il nome di Epidauro, nome non triviale, ma no- bile, e significativo, come composto di Greco e Latino, se crediamo a quel nro nazionale, ehia- mato, se non m?inganno, Davide (?) pubblico Oratore dinanzi il famoso Giorgio Castriotto nel breve suo soggiorno in Rag.a, il quale in quella sua Panegirica Orazione riflettendo all Etimo- logia, asserisce significar il med.“ Epidauro, ac civitas supra aurum. Il cognome di Pirgente VI RES kE E ja SRNA POLO STE VA ci ra mi psuado sia Greco, ma il suo vero significato m'č ignoto; m*immagino pd, che il suo con- notativo possa derivarsi dal fuoeo, che qndo qsto sia vero, e sussista | accennata jnterpre- tanza del termine Epidaurus, chi non vede es- sere stato il n'ro Baglivi di ottimo gusto in aver saputo tra questa rinomatis."“ Adunanza degli Areadi aeelamarsi col nome, e cognome cotanto nobili, q'nto 8 nobile VP oro tra metalli, e qnto č attivo il fuoco tra elementi simboli non improprj, ma adequati al di lui talento ve- ram.“ d'oro, e all operare pur troppo igneo, che Puno, e Paltro mostrš nel breve corso di sua SATa Mislim, da je ovo tumačenje, pa koliko god bilo neispravno, zaslužilo da se saopći. O- vom ću prilikom napomenuti, a ne će, držim, biti na odmet, da se je god. 1716. Markiz Luigi Torrijeani u Akademiji od Arkadije prozvao imenom ,Darete Epidaurico“, a naš Aletić u pismu od 18. decembra 1716. drži, da za to »noi dobbiamo ehiamarceli debitori della piu gran riconoseenza“. Izgleda, da nije bio baš mali lo- kalni patriota!