DUBROVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE === CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSUN I ZA SRBIJU 1. CRNU GORU NA GODINU K.12.—; ZA SVE OSTALE HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA. 20 PARA. ses nene pro / PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. . DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRACAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA: PRIPOSLANA, IZJAVE. I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA: God. XVI. U Dubrovniku 24. februara 1907. Broj 8. Modra olovka. Imajući pred sobom javnu štampu Bo- sne i Hercegovine, a naročito srpsku, srce nam zazebe, gledajući je onako iznakaženu pod silom modre olovke. Ovaj sam fakat najbolje ilustruje usrećitelje ovih nesretnih zemalja. Javna štampa, to je javni glas na- roda, a ovaj glas ne prija tamošnjoj vladi. Ne prija joj sa više razloga, a sigurno je najveći onaj, što je taj glas istinit, te pri njemu čuje ona i svoju savjest. Uzrok je i taj, što usrećitelji treba da na višim mjesti- ma iznesu za zlato sve što sija, ako se mo- že naći da tamo nešto sija. Glad po mno- gim mjestima Bosne i Hercegovine, veliko i neprestano iseljivanje i sami nemiri te se kad i kad pojave, nijesu sigurno izraz za- dovoljstva tamošnjeg nam bratskog naroda. Sigurno, kad bi se moralo vjerovati svemu onome što iznose oni, te na njih pada od- govornost za upravu Bosne i Hercegovine, onda tamo teče med i mlijeko, a ko ne vje- ruje, neka ne zalazi u narod i sela, već ne- ka pođe uživati na Ilidže. To je mjesto ne- kad bilo pusto i divlje, a danas je eldorado, i blago ga narodu u raju zemaljskom. A što da kažemo o narodu? Kako se s njime postupa? Najbolji su odgovor oni česti memorandumi sa strane pravoslavnih i musli- mana, a ove vjerno ispovijedi i sačinjavaju na- rod ovih zemalja. Ono nekoliko švaba u hrvat- skoj odori, uvuklo se i nametlo, da se u ime »velike irankovske države“ igra sudbinom Bosne i Hercegovine, te ne bira načina kako daspriječi i u zametku ubije bilo koji napredak Srba pravoslavnih i muslimana. A kao naj- crnja avet igra im u danu i noći pred oči- ma jedinstvo i sloga ovih dvaju vjera jedne krvi i naroda. Što se sve ne čini po Bosni i Hercegovini uz jaku pomoć tamošnje vla- de, sano da se pravoslavne i muslimane razbrati i u borbu zavrgne? Ali je njihova zdrava svijest jača od svih intriga, te ih mi vidimo svakim danom u sve tješnjoji jačoj vezi, Najnoviji muslimanski pokret, njihova organizacija i veliko i iskreno povjerenje između pravoslavnih i muslimana puno je snage i velikog značaja za budućnost. Sve što se je dogodilo u ovim zemlja- ma za ovo vrijeme okupatorske vlade ne možemo iznositi, jer ne bi nikada došli kra- ju, a s druge strane i ne smijemo. Modra olovka je mnogo jača od nas. Memorandu- mi, što su ih podnosili vođe i prvaci naro- da u Beč i Peštu, dosta su, i ako ne pot- puno, crtali stanje stvari. Ali uspjeh opet nije bio postignut, jer ih ima u Bečui Pešti gluhijeh. S toga se je tražilo drugi izlaz, ja- vna štampa. I sada vidimo na braniču ,Srp- sku Riječ“ i ,Bos. Herc. Glasnik“ u Sara- jevu, a ,Narod“ i ,Musavat“ u Mostaru. Ali bezdušna cenzura ne da im dušom da- hćati. Sve ono što ne ide u prilog vladi, pa ni same lične obrane sa srpske strane, ne pušta modra olovka u javnost, a da ne rečemo, kako se uništuje u štampi iznošenje samih, golih fakata, te se u tom pogledu ne štedi ni nas amo, jer dok sve možemo i smijemo pisati, samo ne smijemo istinu o Bosni i Hercegovini. U tom ide i naša cen- zura pod ruku sa onom Bosne i Hercegovi- ne, a što mislimo nije bez nekog osobitog zna- čaja. ,Dotičnom vijesti ili članakom, veli nam obično zapljena, potiče se na nemir i prezir vlade“. A mi pitamo, da li sama gola fakta mogu više da potaknu na nemir, nego li ona crna i nijema slova, koja ta fakta izno- se? Znamo, modra se olovka boji istine _i čini svoju. Mnogo bi više koristi donijelo i vladi i narodu, kad bi se našla jedna vrst modre olovke, te bi bila u stanju, da na vrijeme zapriječi sva ona djela, koje obično cenzura prekriži kao kroniku fakata. Dubrovačka gimnazija. Dubrovnik 22 februara. U velike nam je milo što onaj prvi naš članak o gradnji gimnazije nije ostao neopa- žen, nego da se je za to važno pitanje počelo zanimati javno mnijenje, tako da su svi mjesni listovi o tome dali već svoje mnijenje, a njeki obećali da će se o istom predmetu i dalje ba- viti. Tako i valja, jer je pitanje svakako od za- mašite vrijednosti, koje što se više bude pre- tresalo, biće za nas korisnije, lakše ćemo se razumjeti. U toliko treba da se osvrnemo na članak u br. 14. ,Crvene Hrvatske“ koji nas je pravo da rečemo, neugodno iznenadio, ne za to, što dopisnik ne pristaje na prijedlog da se gimnazija gradi na ,Ilijinoj Glavici“, jer ćemo i mi pri- znati da ima i boljih mjesta, ako samo općina može da o njima raspolaže ili ima namjeru da ih kupi, nego zato što onim člankom hoće do- pisnik da na neki način opravda već sada za- govaranje ,Tabora“, koje izgleda kao da je a priori označeno ili već određeno za gradnju gimnazije. Reklo bi se dakle po tome, da smo pogodili ono što smo onomadne bili naslutili, to jest da se hoće pod vrlo jevtinu cijenu po- ljepšati Ploče s jednom lijepom, modernom zgra- dom, bez obzira, hoće li to biti na štetu gra- đanstva. Mi potpuno shvaćamo nastojanje op- ćine da u interesu općinara učini jedan vrlo dobar posao, te da od jedan put vidi sagrađenu gimnaziju i urešeno jedno zapušteno predgrađe ne žrtvujući zato ništa, i prišteđenu ,Ilijinu Glavicu“ za kakvu drugu svrhu. Ali smo uvje- reni da će i sama općina uvidjeti da bi to zna- čilo rdavo shvaćati opći interes, kad od te pri- vidne koristi dolazi građanstvu s drugog gle- dišta ogromna šteta. Mi dakle ostajemo pri našem uvjerenju da se gimnazija nema nikako graditi na Plo- čama, a preporučamo ,Ilijinu Glavicu“ kao naj zgodnije mjesto, spravni da u svako doba odu- stanemo od toga našega prijedloga, ako se nađe kogod te predloži što bolje. Je li pak baš tu ili malo dalje po kom- pasu iznađen centrum, ne znamo; ali svakako ko ima pred očima prostor koji se pruža od Gruža do Ploča, lako će pogoditi gdje mu je približno središte. Računajuć pak na opću ten- denciju koja davno postoji u građanstvu i sve više preotimlje maha, biva da svak hoće da stanuje izvan grada te hrli na Pile, gdje su u zadnje doba smještena i dva vrlo važna drža- vna ureda, gdje se odavna nalazi nautička škola i preparandija, gdje su se u malo godina sa- gradile tolike lijepe vile, a ima izgleda da će ih se i unaprijed još više sagraditi, svak će priznati da su Pile i glede položaja i glede va- žnosti centar grada. Ne treba kompasa gdje se radi o kilometrima kao u našem slučaju; jer neka dopisnik zna da od Gruža do Ploča ima ništa manje nego od 3!/, do 4 klm puta. Ne uzimati u obzir Gružane zato što djeca mogu dolaziti u omnibusu, to je. jedan razlog izrečen na vrlo laku ruku, ali sumnjamo, je li i sam dopisnik uvjeren da je ozbiljno promi- šljen. Ta znamo kakva je služba omnibusa, ko- liko se može računati na njegovu tačnost i ko- liko mu se vremena hoće dok se doljulja iz Gruža. Taj bi razlog još mogao paliti, kad bi- smo imali električni tramway (o kome se više i ne govori), ali i bez toga ostaje naj glavnije pitanje je li svak u stanju plaćati po njekoliko forinata mjesečno za vožnju, sa svom polakši- com koju može dobiti. Ali da i ne govorimo o udobnosti i brzini putovanja, i o trošku što bi pojedine obitelji stalo itd., pitamo kad bi od prilike trebalo da djeca u jutro ustaju a da budu na 8 ura tačno u školi? Jer ako i sada izbijaju zori oči, to rade jedino zbog učenja, da se priprave za školu, a ne da gube dragocjeno vrijeme u ljuljanju u omnibusu. A kad se pak na 11 ili na podne svrši škola, kad će se vra- titi kući da objeduju i da opet na 2 ure budu u školi? Eto se povraćamo na ono što smo o- nomadne već kazali, a što dopisnik ne će da uzme u obzir. Zašto? Ili drži da bi djeca mo- gla i ne ići doma nego objedovati u ,Hotel Imperialu“ ? Kazati pak da je i Pilarima lakše ići do »Tabora“ nego se peti na ,Ilijinu Glavicu“, i to je nešto samo da se reče, da bude u prilog ,Tabora“; ali koliko to vrijedi, može svak ra- suditi kad pomisli da u Dubrovniku uopće ima veoma malo kuća do kojih se dolazi ravnim putem, a da se ne treba peti; pa stoga ni ono 20-30 stepenica što kaže dopisnik da ima do »Nijine Glavice (a mi dopuštamo da bi ih bilo i više) ne bi zaista nikomu smetalo, tim manje što i sada ko i ide u gimnaziju treba da uzlazi uz stepenice i nikome to ne smeta. Culi smo doslije da se svak tuži na nesposobnost zgrade, ali o stepenicama — premda ih ima prilično — nije nikad bilo govora, Osim toga dopisnik krivo misli da bi ,Ili- jina Glavica“ bila pristupačnija samo učenicima s Konala kojih ima jako malo; jer valja da misli na one koji stanuju puno niže, biva na srednjemu konalu i posatu, a tih ima prilično mnogo. Naj poslije kad on sa takom lakoćom kaže da ne treba uzimati u obzir djecu iz Gru- ža, mi kažemo da je logičnije ne uzimati u obzir one što stoje u gradu; jer kad gimnazija ne . može da bude u gradu kao do sada, onda je za njih sve jedno ići na Pile ili na Ploče; a kazali smo, zašto su im Pile mnogo pristupa- čnije pa bilo i na ,llijinu Glavicu“ nego na » Tabor“. Vidi se da dopisniku, koji valjda nema djece, leži na srcu jedino uređenje Ploča ; a što bi to bilo na uštrb naše djece, za to ga glava ne boli. Koliko bi pak Ploče s tim postigle, ne znamo, kao što ne razumijemo, u čemu bi se sastojalo to preporođenje Iza Grada i što ga ulazi gimnazija sa gradnjom obale do Lazareta i produljenjem vodovoda. Neka nam ne zamjeri dopisnik što smo odviše skeptični da u to mo- žemo povjerovati. Ali ako je to tako, onda bi njeke od tih stvari, kao na primjer vodovod, trebalo staviti na dnevni red prije građenja gi- mnazije. Što se tiče ,Tabora“, on dakako nije više potrebit. Prošla su ona srećna vremena kad je ipak za nešto služio; a danas ne će zaista niko za njim žaliti, kad eto na pola porušen stoji kao prosvjed našemu nemaru i našoj neharno- sti. Kad ga se ne može ili ne će da popravi, naj bolje je i naj pristojnije. da ga se sasvim razori. Ali neka dopisnik bude uvjeren da niti je ,Tabor“ do danas priječio napredak Pločama, niti će kad ga ne bude one uskrsnuti. Za pre- porođenje Ploča hoće se daleko većijeh uslova nego što bi bila zgrada za gimnaziju; a o tome raspravljati nije sada vrijeme, niti to spada u ovo naše, daleko važnije, pitanje. 4 Neki roditelji. Primjedba uredništva. Rado puštamo mjesta ovom dopisu i ako se u cjelini ne slažemo s nji- me, a kad se iznesu različita mnijenja, pridr- žavamo pravo da i mi svoju rečemo. Giosuč Carducci. »Narav me je postavila visoko;i ja ne ću da silazim! Ne vičite za to: — doljel — već radije: — smrt!“ — reče on za učeničkih de- monstracija. O položaju žene. (s engleskog). Koje je vrijeme u povjesti bilo naj srećnije po žene? Po svoj prilici će se različito odgovo- riti na pitanje sa muškoga i ženskoga stano- višta. Muškarci cijene, da obezbijeđeno stanje skopčano sa tihom udobnosti sačinjava sve što je ženi od potrebe, dok ambicija žene — ili nje- kih žena — teži na slavu, ugled, pa bilo to skopčano sa nemirom, mukom i trudom. Vara se dakle gospodar stvorenja, dobrostivi tiranin, kad misli da je udovoljena apatija, naj viša želja, slabijeg, spola. Naprotiv žena, koja nastoji i teži, mora da prihvati nezadovoljstvo kao po- kretač cijele njezine energije, i ako zna da ne- zadovoljstvo nije uvijek božansko i da je napor težak i tegotan. S toga odgovor, te bi bili kadri dati na gornje pitanje, mora da budu u isklju- čivom odnošaju sa spolom onoga te ga dava, te se po svoj prilici ne će sudarati sa nazorima “onih žena, kojim je glavno nastojanje da dobiju političko pravo glasa za zakonodavnu skupštinu. , Po žene naj srećnije vrijeme u povjesti, po svoj prilici, nije moderno doba, za stalno nije prvo kršćansko doba, pa ni doba preporoda, već ra- nije Homerovo doba u Grčkoj i prilike života .u starom Rimu. Nemojmo naglo odbiti ovu tvrdnju protivnu općenitom mnijenju. Ozbiljno je dokazuje mnogo pisaca i učenjaka, među njima Dr. Jakob Donaldson, rektor sveučilišta Sv. Andrije, u znamenitoj knjizi ,O ženi, nje- nom položaju i utjecaju“. Prošlo je istina vri- jeme, kad se je težilo na ovu drevnu vrstu sreće i blaženstva. Ipak će biti vrijedno njekog razmatranja. U rano doba, prije no što je jedan grad ili država postao bogat, te nije bilo razdraživih pitanja o posjedu i prijenosu vlasništva, o po- vlasticama pravih građana naprama pridošlica- ma, odnosi između dva spola bijahu prijatni i prosti. Darovita žena postiže ugled i njena se važnost osjeća; muškarac je štuje i divi joj se. Istina, ona nema današnjih prava; ona se na- lazi u vlasti njena supruga ili oca; njena je sudbina nestalna i nejasna. Ali nikad se nije postupalo prama ženi sa više poštovanja, ugo- dljivosti i ljubavi no što u doba, o kom Homer piše. Je li posrnula, nije njena krivnja, nego je kriv bog ili boginja, te su je napostovali. Nije Helena bila kriva, što je muža odbjegla; kriva je Afrodita, ili, u zadnjem slučaju, Paris, Pa i radi Klitemnestrina nedjela veći dio krivnje ide Egista. Ništa nema nježnijeg do Ahilova vlada- nja prama Brizeidi. Pa je li ikad bilo ljepših slika bračnog života? Pomislite na Alkinoja i Aretu u zemlji Fajačana, na Hektora i Andro- mahu u Troji, na Uliksa i Penelopu na Itaci. ene su sasvim slobodne i neodvisne. Kreću se kamo hoće; praktično mogu da rade što ih je želja. Mladići i djevojke skupa slušaju pje- vanje pjesnikovo, skupa igraju, skupa grožđe meče, skupa obavljaju žrtve i obrede vjerske. Majke se poštivaju, supruge časte; kćerke mi- luju i maze. Heleni je prosto šetati po zidinam trojanskim, a kad je pobjeda Grka povraća do- movini i suprugu, ona opet postaje — što se samo po sebi razumije — kraljicom Menelajeva dvora. Jedino iz države, socijalno na osobiti način savršene, mogla je poteći pojava slična Nauzikajinoj. Slobodno joj je goniti njena kola, igrati se lopte, plesati sa njenim vršnjakinjama i prati rublje obiteljsko; a njen otac zna da se može u nju slijepo pouzdavati, jer je djevojka ljubezna, odvažna, smjerna i mila. Za cijelo je Odisej nije zoboravio na svom itačkom ostrvu. Ona ga je molila, da je ne zaboravi — ne ona- ko kako bi to u romanu uradila moderna sen- timentalna djevojka, već onako kako bi dra- žesna, ponosna djevojka, koja sebe časti, rekla »zbogom“ čovjeku, koji će joj ostati milom uspomenom njenog mladenačkog života. Divna slika, nježno oertana, a nama otkriva što je žena mogla da bude u ono doba, koje katkada nazivljemo varvarskim. U kasnije su se grčko doba prilike pro-: mijenile, jer sada stupamo u političku eru, kad ljudi moraju da misle kako će vršiti svoje gra- đanske dužnosti i svoja građanska prava, a osobito kako će da to očuvaju porijetlu pravih građana naprama tuđincima i pridošlicama. U povjesno doba Grčke žene zapremaju sasvim neznatno mjesto. Stoje u pozadini te se zaba- vljaju gotovo ropskim poslima. Sve blaženstvo i uživanje života pripada ženama drugaricama, hetaire zvanim. Gdjekoja je od tih žena kolo- nijalnog porijetla te je došla kao tuđinka u. Atenu pa je umnim i društvenim prednostima postigla osobiti položaj glasa i ugleda. Malo se je žena u povjesti popelo do mjesta, kakvo je zapremala n. pr. Aspazija, koja je svojim utje- cajem upravljala sudbinom posvojena grada, te bila učiteljicom, kako njeki tvrde, ne samo Pe- riklu, već Sokratu i Platonu. Ona je bila prva ZEMLJE NA.GODINU