DUBROVNIK === 1|ZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSUN I' HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. DOPISI SE dk i * PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“, ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE | JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI, U Dubrovniku 3. marta 1907. Broj 9, Slavenska misao. Prevrčući povjest Slavena od prvog «doba te ih se pamti pa do danas, susretamo se naizmjenice sa vremenima, koja nam ja- sno pričaju veličinu i slavu pojedinih grana velikog Slavenstva, i sa onim, koji nam opet davaju tužnu sliku stradanja i ropstva. Otr- gnemo li bilo koji dio tog velikog slavenskog hreka, te mu stanemo upoređivati epohe, što su se tijekom vijekova mijenjale, lako ćemo moći, da u svim tim epohama i u njihovom upoređenju nađemo razlika i mije- njanja u svim mogućim dobrim stranama i porocima, osim jedne stvari, koja se je uvi- jek nemijenjana, kao nekakva kobna nit, provlačila, i uprav izgleda kao silom pri- rode u krv ulivena i sa slavenskim narodi- ma spojena, — a to je domaća nesloga. »Naj veći si i aaj jači!“ pjeva Slavenima veliki pjesnik Petar Preradović, i zastajuć na ovome stihu, vidimo istinu prvih riječi, biva Slaven je naj veći, dok naj jači mogao bi da bude. Prama slavenskoj veličini mo- rala bi i slavenska misao i interesi da imaju prvenstvo. Mi i kao Slaveni i kao Srbi ne možemo, i to velikim bolom u duši, da konstatujemo taj fakat i da se tomu puni pouzdanja i oholosti veselimo. Evropa, taj stari diktator, kao da se i ne boji slavenske pogibli, već slobodno i neprestano radi na svakoj liniji protiv slavenskih interesa, a u posljednje doba kao da ni ne osjeća truna straha kakove ofensive sa strane slavenskog naroda. Evropa, proučavajući pogibeljne Sla- vene, razmatrala je pomnjivo do potankosti posljedice, da se bolje koncentriše u glavnoj tački, biva u uzroku tih posljedica, te je na taj način dobro proniknula i u ćud slaven- skog naroda, razumjela je i shvatila domaću neslogu, tu rak-ranu svih nas Slavena, te je njome računala, i prama njoj se vladala. Bismark je jednom prilikom kazao, da su Slaveni ženske ćudi, a iskustvo, tijekom vremena, bez sumnje je i opravdalo ovo, za nas ne časno, načelo gvozdenog kance- lara. Pa zaista'i u epohama slave i snage, Slaveni nijesu znali imponovati, jer ih je u tome sprječavala domaća nesloga, dok su s druge strane dušmani slavenstva, pa i oni koji su se smjerno prignivali pred snagom i veličinom slavenske moći, uvijek znali da izvuku korist iz domaće nesloge sla- venske. U naj: kritičnijim momentima, kad je Slavenstvu sloga bila jedini izlaz i spas, opet su se stvarale domaće razmjerice, koje bi se razmahale do razdora, i slavenski narod na- šao bi se izigran bilo u kojem svom inte- resu. Ovakih momenata nije bio jedan, koji bi za budućnost služio i vrijedio kao opo- mena, već ih bilo toliko, da ih se ne može nabrojiti, pa opet sve to nije bilo u stanju da jednom za uvijek pretrgne_ onu kobnu nit, domaću neslogu. Slavenska prošlost drži prama budućnosti toliko opomena, da iskreno slavensko srce treba da tuži za*onim što smo i što bi mogli biti, pa opet možemo sve te opomene da bacimo — kao što i činimo — ali jednu ne smijemo, a ta je: Slavjanine, budi složan ! Zaustavimo se časom na Balkan. Ne- sloga, ta stara i neizlječiva naša rana, osobito izbija i karakteriše balkanske Slavene, i ako je sloga baš njima od naj preče potrebe, jer su opkoljeni sa svih strana od raznih, jakih i nepomirljivih neprijatelja slavenske misli, kojim je jedina misao i zadaća, kako bi balkanske Slavene u okove sputili. Eto nam pred očima dvije susjedne i bratske države, Srbije i Bugarske. Kao da je ne- kakav zao udes sašao na ove dvije slavenske državice. Kolikogod možemo i moramo da se veselimo svakom napretku njihovom, pa po nekad uživamo i u iluzijam, ali opet moramo priznati, da neki unutarnji crv pod- griza ove dvije mlade grane. Ako ima dvije države u Evropi, koje bi bile upućene jedna na drugu, to su ja- mačno Srbija i Bugarska. Izgledalo je pred nekoliko vremena, da će to dobro shvatiti i Srbi i Bugari, ali na žalost, stari prijatelj slavenskih naroda, nesloga, igrala je svoju glavnu i vječitu ulogu, na veselje naših du- šmana; a mi bolnim srcem promatramo, kako se neprijateljski susretaju ove dvije kćeri majke Slavije. Zabrinuti gledamo u domaći razdor i trzaje ovih dvaju državica, koje su uprav glavni faktor na Balkanu. Bilo je mo- menata, kada se je između ove dvije drža- vice i u samim njima dolazilo do dosta jasna izražaja i međusobne i unutrašnje sloge i mira, ali to se pojavljivalo momentalno kao nekakva ironija, jer je nesloga uvijek bila jača i sve vraćala u staro stanje. Ako ikada, a ono u današnjim prilikama, slavenskim je narodima na, Balkanu sloga od prijeke potrebe. Prije rusko-japanskog rata balkanski su narodi svojim neprijateljima prstom kazivali na moćnu Rusiju, & danas to ne mogu, jer opet nam valja priznati i ako nam je to vrlo teško, da je kobni rusko-japanski rat mnogo i mnogo štete donio ruskoj moći i prestižu, koji je nazad malo godina cijeloj Evropi imponovao. Budućnost opet je sla- venska, ali će svakako proći dosta vremena, dok Rusija zauzme staro svoje mjesto i stari ugled. Stoga baš balkanski narodi trebaju da- nas sloge i međusobne uzajamnosti, jer baš sada, iza rusko-japanskog rata, slavenski se neprijatelji najviše otimlju, kako bi balkan- ske narode pritegli u svoju sferu i skučili pod svoj upliv. Oni za čas ne vide pred sobom ono sjeverno strašilo onako jako i moćno kao prije. Nešto nesretni rat a još više domaća nesloga i trzavice oslabile su sjevernog strika, a da bi mogao moćno da zaprijeti prstom neprijateljima balkanskih na- roda. U ovim kritičnim momentima jedino još sloga može da spasi balkanske narode i slavensku misao od tuđeg upliva. Tuđ upliv, poduprt domaćom neslogom, to smo još najbolje iskusili mi, slavenski narodi u Monarhiji. Dok su se Srbi i Hr- vati u nerazložitoj borbi međusobno trli i klali, njemačka i madžarska ideja rapidno je prodirala u naše krajeve a slavenska je mi- sao štetovala. A kad je već dogorjelo do nokata, eto nas složnijeh. Ne ćemo da pro- ričemo, koliko će naša sloga trajati, ali sva- ki pošten patriota imao bi se da se sada na nas složne osvrne i da nam snagu oci- jeni. Danas složni Srbi i Hrvati znaju im- ponovati i Nijemcima i Madžarima, jer su slogom postali moćan faktor, preko koga se tako lako ne može proći, O ovoj pojavi neka dobro promišljaju i ostali balkanski narodi, i doći će do uvje- renja: da je balkanskim narodima .u dana- šnjim nesretnim prilikama od prevelike i prijeke potrebe domaća sloga i međusobna uzajamnost, ako im je do toga, da očuvaju svoje narodne interese i slavensku misao. Izborna kronika. Tipični slučaj izbornog podmićivanja. — .Crv. Hrvatska“ pod ovim natpisom donosi: Iz- među sredstava zavedenja koja se sad kod nas upotrebljavaju sa strane ljudi, što se predstavlja- ju kako uplivni kod vladajućih krugova, bilo radi usluga učinjenih vlasti, bilo radi osobnog pri- jateljstva sa ljudima koji se u vlasti nalaze ima i sredstvo obećanja raznih koristi. Negdje žude da im se namjesti poštarski ured, negdje luka uredi ili sagradi lukobran, negdje da se povisi vojnička posada itd. itd. Ovijeh zadnjih dana imali smo klasičan primjer te vrste, koji vrijedi da bude iznesen na javnost, da se vidi koja je i kakva trulost zarazila kod nas stanovite sfere, te, u utrnuću svakog moralnog pojma, nji ova bezobzirna be- zočnost dotle je doprla, da bestidno javno kom- promituju samu državnu vlast, prikazu- juć je konviventnom njihovim kombrikolama. Tu skoro banuo je poklisar na Korčulu u općinu Blatsku. Predstavljao se kao emisar ka- nonika Crnice, te upotrebio zgodu, dok je na- čelnik bio odsutan, da ide od jednog do drugog kod uplivnijih ljudi u mjestu sa ovom porukom: Kanonik dubrovačkog kaptola Dum Jozo Crnica, poznati prijatelj g. generala Varešanina i drugih velikih uplivnih ličnosti, kako se on hvasta za sve to veće opsjenjivanje prostote i ludova i sve to veću slavu kamarile, koja je bestidno zarazila našu zemlju i prouzročila ovo skandalozno stanje, u kojem se nalazimo, šalje me k vama i na moja usta vam obećaje, da, ako prigodom dojdućih izbora za car. vijeće, bi- rači vaši budu za nj, g. dum Joza Crnicu gla- sovali, on se sa svoje strane obvezuje, kroz dvije godine, isposlovati da novi sud bude na- mješten u Blatu, i tim ispunjena vaša oprav- dana požuda. Kažu nam, da nekim, koji su zapitali ka- ko jamči, da će obećanje biti ispunjeno, pokli- sar je odvratio, da će g. kanonik Crnica posta- viti jamčevinu od 40.000. kruna (ništa manje) koje bi za nj propale u slučaju da se stvar ne bi obistinila. U koliko nam je poznato poklisar ne bi bio kazao iz kojih fondova bi bila jamče- vina izdata. Naj novija kandidatura na otocima. — Isti list donosi izmedu ostalog slijedeće: Naj noviji je vladin kandidat — kako čujemo — na otocima g. Didolić upravitelj nautičke škole u Dubrovniku, koji je krenuo već tamo. Sastanak upravnog odbora , Hrvatske stranke“ u Dubrovniku. — Sastanak je bio u- rečen u nedjelju a proteglo se viječanje i u ponedjeljnik u jutro. Kako čitamo u ,Crv. Hr- vatskoj“, raspravljalo se je isključivo o izbor- noj situaciji. Odbor je primio na znanje kandi- daturu Biankini u kotaru Dubrovnik-Korčula, Borčića u Spljetu, a Vukovića u primorju. U drugim kotarima nijesu još općine, dotično mje- sni odbori, kontrolisali svoje prijedloge, Stranka će poduprijeti kandidate ,srpske narodne stranke na Primorju“ u kotarima Boka i Benkovac-Obrovac-Kistanje-Knin. Izborni proglas. — Primili smo jedan iz- borni proglas g. Josa Modrića, gdje se ističe kao kandidat za zadarski izborni srez. O položaju žene. = (s engleskog). (svršetak) Prelazeći nu rimska vremena dužnost je . lučiti republiku i carstvo. Po mogućnosti ne treba da baš potanko uzmemo sve one strahote, te nam Juvenal priča o ženama njegova doba. On je zanimanjem bio satiričar, a kako mi ra- zabiremo iz novijeg iskustva, muškoj je: satiri u početku žena onaj predmet koji se izvrgava smijehu. Ali je položaj rimske matrone za re- publike bio sjajan i plemenit. Nije joj zadaća ropska kao u grčke žene i ako upravlja do- maćim poslovima. Ona ima vrlo mnogo slobode, svak je štuje, a njen utjecaj je bio toliki, da se je senat na nj morao obazirati, kako nam mnogi događaji dokazuju. Je li se rimska matrona .n. pr. smatrala povrijeđenom ili oštećenom ka- kvim novim zakonom, imala je sredstava, kojim će ne samo da iskaže svoju osjetljivost prama istomu, već da isposluje i njegov popravak. Godine 215. p. K. njeki tribun bez duha i mašte, po imenu Opije, bijaše predložio zakon ' po kome nijedna žena ne bi smjela da raspo- laže sa više od p6 unče srebra, niti da se o- buče u šareno odijelo ili da se unutar gradskih zidina kočijom vozi. Rimske matrone imađahu skupštine među sobom, izlažahu na ulicu, te vrebahu na svakog čovjeka te imaše glas; do- govarahu se sa konsulima i pretorima te tako vrganisovaše pravu izbornu borbu, sličnu onoj, te su je njihove moderne sestre u novije vrijeme povele. Riđokosi Katon, žestoki neprijatelj žena, izreče ljuti govor proti njima, ali uzalud. Zakon bi ukinut, a žene okitivši se još jednom svojim nakitima ponovno stupahu kroz ulice, da pro- slave svoj uspjeh. Bila je velika čast biti rim- skom matronom za onih dana, a tradicija se je dugo uzdržala. Niko za cijelo ne može da za- boravi čestitu, srčanu i vjernu Brutovu ženu Porciju, Katonovu kćer, uspomena koje živi u Šekspirovoj tragediji. Raskoš, koja je svakim danom više rasla, silno bogatstvo i strani vjer- ski obredi porodiše grozne žene rimskog car- stva, Agripinu i Mesalinu, nakaze ljudske, čija su imena prošla u poslovieu. “Dr. Donaldson pobija mnijenje te se je često isticalo, po kome žena ima svoj položaj da zahvali kršćanstvu, i ako je utjecaj german- skog duha nješto doprinio da se njen položaj podigne. Ali prva tri vijeka kršćanske ere da- doše nam sliku žene u mnogo nižem položaju, nego što ga je prije imala; ponižena je, i to njeno poniženje ljudi osjećaju i ističu kao nikad prije ni u grčko ni u rimsko doba. Bilo je na- ravno u kršćanstvu načela, koja su tijekom vremena morala da podignu položaj žene isto kako što je u njemu bilo nazora, te su bili za- ista kobni po ustanovu ropstva. Ali se rano kršćansko doba nije nego malo ili nimalo oba- Ziralo na svakidanje društvene prilike, već je brižljivo nastojalo, da njegov reformatorski i revolucijonarni žar ne izvede nikakve promjene u tomu. Rob je morao i nadalje da ostane rob i da se zadovolji svojim lancima; ženu potisnu- še u kut ili je u istinu proglasiše štetnom i po- gibeljnom. Prijašnje su joj civilizacije dopuštale | da znatno sudjeluje u vjerskoj službi — oso- bito je to bilo u Rimu. Ali kršćanskoj ženi da- vahu gotovo ropsku zadaću; one su nosile vi- jesti, čuvale vrata, nije im se dopuštalo da po- učavaju, a glavna im je vrlina bila mučanje i njegovanje bolesnika. Jedan nam otac iza dru- goga kaže i opisuje koliko je od koristi sveto- mu životu držati žene u pozadini i smatrati ih pogibeljnim elementima. Tome je istina naći uzrok u kobnom pretjeravanju asketskoga duha. 1 na samu se je ženidbu poprijeko gledalo a preudadbu se je osuđivalo. Djevičanstvo je bilo obilježje prave etične vrijednosti, a to prama filozofskoj nauci koja je tijelo osuđivala kao nesvetu stvar. U srednjem se je vijeku pojavila njeka ljutina, neprijaznost i okrutnost, koja je svakog krivovjerca lake duše osuđivala na vječne muke, a ženu prezirno u kut bacala, kao ne- znatan, ništav predmet. Kasnije je naravno došla reakcija te povratila gdjekoji ljudski nazor pre- đašnjih vremena. Još jednom se je otkrilo da je dobrobit i sreća svijeta u velikoj mjeri sko- pčana sa svetošću kuće, i da nema pojave uzvi- šenije i od veće praktične vrijednosti do žene koja kućom upravlja. Evo riječi, u koje Dr, Donaldson zbija konačni sud svoga istraživanja : »Ako se ima iz ovoga izvesti lekcija, onda se za stalno može kazati, kako za pojedinca nema mjesta ravna kući, da tako i za državu nema ustanove ravne kući; da zajednica može biti velika i jaka jedino gdje su kuće srećne, složne i kreposne, a da kuće ne mogu biti srećne, složne i kreposne, ako nije ženi podano u kući mjesto dostojno nje — sloboda rada, za koji ona valja da i odgovara, i neograničeno pravo da što je u njoj dobra i plemenita razvija do naj višeg savršenstva“.