DUBROVNIK

=== IZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSUN I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA,
PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA«“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
ž PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku

24. marta 1907.

Broj 12.

Dubrovnik 23 marta 1907.

Dalmacija, za koju maćeha Austrija nije
od početka nikako vodila računa, već jedino
u tome, da se dade caru carevo a Bogu božije,
postala je naglo, preko jedne noći, zemlja,
za kojom se sada jagme i natječu, ko će joj
više pomoći pružiti. Poslije toliko decenija za-
nemarenosti, zapuštenosti i uprav direktnog
priječenja svakog napretka i razvitka, sjetiše
se svemoćni, da postoji i ovaj ,ubavi“ kraj
koji je do nazad malo vremena bio zemlja
razbojnika i divljih ljudi, tako zvanih ,tro-
glodita“. I kao samrtnik na zadnjemu času
tuče se austrijska vlada u prsi, lije teške
suze, kaje se za grijeh, a za pokoru obe-
ćava nam milijone. Ali i pri svom kajanju
opet ne će da prizna i uzme cio teret gri-
jeha na sebe, već dobar dio baca na Ugar-
sku, krivi nju i gotovo hoće da se opravda,
pa dok se s jedne strane priznaje kriva,
s druge bi opet htjela da pokaže i svoju
nevinost. Posljedica ove zadnje ispovijesti
je ta, da su se uhvatili Austrija i Ugarska,
te se izvlači jedna s drugom, kako je oda-
vna svaka od njih mislila jedino na Dalma-
ciju i njezin napredak, ali nijesu mogle u
ničem uspjeti, jer je tobož jedna drugu spre-
čavala u radu. Austrija opravdava svoju
prošlost sa sadašnjosti, obećavajući u ovaj
čas milijone, a Ugarska hoće da opravda
sadašnjost sa prošlosti, jer izjavljuje kako je
ona prošlih vremena obećavala i davala mi-
lijone, ali joj nijesu bili na ruci oni u Beču,
pa za.to se nije moglo ništa ni uraditi.
Kakogod mi stvar uzimali i na nju se osvr-
tali, opet nam je ostajao samo jedan i je-
dini fakat, a taj je: da se za Dalmaciju nije
nigda ništa učinilo ni sa jedne ni sa druge
strane. A sada, kad je narod u Dalmaciji
počeo malo drukčije da misli, i kad su za-
vađena braća pružila ruku pomirnicu da se
misle i bore za sebe a ne za nekoga tre-
ćega, probudiše se naši usrećitelji puni obe-
ćanja za budućnost a izvinjavanja za pro-
šlost, a sadašnjost za nas opet ostaje ista
kakva je bila i prošlost, a u budućnosti baš
ne znamo koliko možemo, prama svemu
ovome, da sreće i napretka vidimo. Da se
slučajno ne nalazimo u vremenu i prilikama
u kojim smo, još bi se mogli radovati i
vjerovati u iskrenost svih obećanja. Brzi iz-
bori za carevinsko vijeće i skoro zasjedanje

dalmatinskog sabora, s kojim se oduljuje .

»jer se ne nalazi ništa važna, što bi se u
saboru moglo iznijeti“ donijeli su nam po-
znata obećanja. S druge strane teško je Au-
striji izgubiti nas a Ugarskoj nemati nas, pa
je vrlo pojmljiv i ovaj vrući zagrljaj i s je-
dne i s druge strane, i njihovo natjecanje u
- uslužnosti i pomoći.

Trezveno i iskreno prosuđujući, misli-
mo, da se ne smijemo — bazirajuć na gola
obećanja, koja nam u ostalom nijesu nova
— plaho ni za jednu ni za drugu stranu
zagrijavati. Dođe li do skrajnosti, znamo,
kod koga su i svita i nožice. Na nama je
svima, Srbima i Hrvatima, da se sa ustrajnim
radom osiguramo, a manje govorimo i od
sitnica stvaramo tobožnje velike uspjehe, jer
jedino sa ustrajnim i složnim radom mogli
bismo lako da dobijemo ili nožice ili svitu,
i tada ćemo moći nešto i računati: Jesmo li
baš toliko jaki, da ćemo biti ustrajni i ne-
salomivi u svom radu i pravcu, sumnjamo
i sami. Prijekor carev u pitanju glagolice iza-
slanicima hrvatskog sabora ima u' sebi do-
sta pouke. Taj momenat pokazao nas je ma-

lene duhom. Novine su ustale i dokazivale
kako sam prijekor nije bio opravdan, i na
tome je ostalo, a da se ništa drugo nije u-
činilo ; ljudi se ne makoše već novine. I-
majući ovaj fakat pred očima, i silom po-
stajemo pesimiste, a da bismo u kakvoj
velikoj narodnoj akciji bili ustrajni, ne po-
Pustljivi i na svom mjestu. S toga i kaže-
mo, da se u sadašnjem položaju između
Austrije i Ugarske prama nama ne smijemo
zagrijavati, već jedino moramo muški raditi,
da dobijemo ono što je naše, i da zauzme-
mo položaj koji nas pravom i zakonom ide.
Ne smiju nas smesti ni veće stvari, nego li
je jedan prijekor, jer kad pravicom  napri-
jed idemo, put treba: da nam je ravan, jer
prepone ne smiju smetati.

Gp6uja npen GTpakum ceujeTom.

(Konankanu o Kpary IleTpy).

BenuKku xomaHncku gucT »Xer ČDaTEpIIAHI“
on 9. bećpyapa mno HOB. doHocu unaHak ca Harnu-
COM »IleTap npBu, Kpab Cp6a«. Taj unaHnak noHo-
CHMO, NA C& BHIH, KAKO y XoJNAHIuju, ca Kojom je
Cp6uja uenasHo o6noBuna nurnjomaTeke Bese, TIHIy
H MuCJe O KpaJBy IleTpy u cTay y Cp6uju. 4na-
HaK rnacH:

»Ilo4eTKoM  npomimor croseka ycranak Cp6a
npuBykao je Ha ce .naxwy cse EBpone. Ilocnuje
BHIJECTOJBETHOT  pofoBaiA nurnmu cy ce Cp6u._non
Kapa-Bopkem. Kapa-Bopke je uoBjek on rmoxha u
deTnaKa, ON HenokOJEĆHBe BOJbE H NyH CHare sa
OCTBAPHBAHe CBOjuX ujeja, anu My Hajsan ockynu-
jeBana cnora Kon erosux sojsoja, ycnmujen Tryhux
HHTpura, Te je 1813. rog. HarnycTHo 8eMJby, nocJiuje
neBeTo-ronuiiwe 6op6e. (3a TuM ce uuTaonu yno-
3Hajy ca Bei nosnaTum noroium norabajuma y
Cp6uju). Iloromke Kapa-Bepkese u KpaJba IleTpa,
Kao u Fberosa ona Knesa AnmekcaHnpa Hapon je
uša6pao 3a cBoje Bnanape. Kpajby Ilerpy sajaMmueHo
je ycrasom npaBo Hacnmujeba. Cananiesu kpajb ITlerap
poen je 29. jyua 1844. ron. y Beorpany. Cepuiuo
je paTHy tukony y Ceu-Cupy y Opanuyekoj. Kao
panuycku oduuup yuecrBoBao je y dpaHuycKo-
npyckoM pary, a 1875. u 76. 6uo je Boka yerama
y Bocuu nporuB Typcke. Buo je oxeieH Haj cTa-
pujoM Khepjy upHoropckor KH€3a, aju je Beli ronu-
HaMa ynoB. 2. jyua 1903. rog. usa6pan je sa kpama
Cpća; 12 jyua_monoxuo je saKneT8y Ha ycTaB. 8.
cenrem6pa 1904. kpyHucaH y Beorpany. Tlorom y
ueTopujekoj napckoj upkBu 2Kuuu, Kon KpajseBa,
Muponoma3saH. Y Tom cy MaHacTHPY  KpyHucaHu
HJIAHOBH H3 CJIABH& LApCKE CpricKe nuHacTuje He-
MaibHhia,

Ca npomnuM BnagapuMa uuHu Kpajb IleTap
OLITAp KOHTpaCT y KOpHuCT cBojy. Jenuom necnoTy
He Jiuuu_ OH Hu mamo, HanporuB, om je crporo
YCTABAH, 4 Ta BpjiđHA ocKyuujeBanie y npelauisux
CPIICKUX BJIAJApA.

»To uro xofiy, ma OCTABHM CHHY CBOME y
naciujebe, a uuMe cBojoj seMjbu Haj Behy ycmyry
MHCJIHM na 4uHHM, jecTe mpumjep o ycTaBHoj Bna-
NABHHH“ — pekao je om cBOME H&poly. A TO WTO
je pekao, nornyHo je u onpxao.

Kpam Ilerap ocjeha naj Beliy onspaTHocT rnpe-
MA CIJeTKAMA, M MOopa ce npusnaru na ce yaujek
u4yBao ou poBeta rnporuB rmpeljanieer Brnanapckor
loma. H ako mnoueTak BjagaBune uHuje Kpajby Tle-
Tpy 6uo Hu Mago nak, umak je npe6ponuo cse Te
Telukohie u ocrao npu ToMe urak KpO3 cBe Bpujeme
CTporo ycTaBaH BJalap, turo jacio kaxe na OH He
nonnexu  HuumjeM yruuajy, Kao uro ce TO c us-
BjecHux cTpaHa no cBujeTy rpy6uno.

BnanasuHa kpama IlerTpa pas6una je cBako
Bjeposaie y EBporiu, ga cy Npx«aBHe ycTaHoBe y
Cp6uju Muuupane u ga je Ma KakBO u3HeHabeie
Moryfio. Arm u ako KpaJp Ilerap uuje uoBjek og kora
Ce Mory ouekuBaTu naHenabjera, HilaK Baba 6uTH Ha
ornpe3su, jep mupaH pa3Boj HesasucHe Cp6uje He une y
TIpHJIOT HHO3ZEMCTBY, CTPAHIIHMA, KOju ce He le _yanp-
XKABATH OL HHTpHTA H BarijleTa. 3aTO Cp6u He Tpe6a
na ce mujeme na aycrpoduje u pycoduje, omu Mopajy
Guru caMo Cp6u Koju cpnekum uuTepecuma  cnmyke
u Koju He okpehiy normene cBoje Hu npeMa AycTpuju
Hu npema Pyceuju. M3 ucTux je pasnora npsa ny-

HOCT CBHjy CPIICKHX NpxaBHuKa na u 36jeraBajy
cBa njema, kojuma 6u yrJmen KpaJbeB y'Hapony cMa-
Humu, jep he Tume naj 6ome cys6ujaru crnoreHe
CIIJIETKE. : m j
Cp6u cy csojuM KpajbeM sagoBomuu. He ca-
MO tuTO je KAO BJNANAp NOTNyHO ycTaBaH Hero je
jenuoBpeMeHo u u3BpcaH orau amujmje, Koju naje
cBojoj njenu npumjepHo BacnuTare. )KuBoT je He-
TOB Bpjio yMjepeH u CKDPOMAH. CBe ceHšaliHuoHe Buje
cT4 o FbeMy H HaCIbeLHHKY nNpujecTona ucucaHe
Cy 43 npcTujy. Cuu_Bophe je Bpno cuMnaTuuaH
mnanuh, u3BpcraH jaxau u ojuiuuan obunup. Hberos
je «HBOT rmoTIIyHO cao6pauaH HeroBy nonoxajy. O
KaKBOj GomecTu, o kojoj 6euku- JucToBu Haj mpo-
CTauKuje Iully, HeMa HHKAKBA Tpara“,
K. Cmua.

PyoKu nucT o Gp6uju.

»IleTporpanckKe - BjenoMocTH“  noHoce nomuc
u3 Beua,y kome ce Ha rnpasy mjepy cBoju rosnara
HOBHHApCKA KAMIAHA CA HeHCTHHHTUM BujecTuMA O
Cp6uju, na saTuM HacTaBIba:

Y nocienie noća EHrmecka nokasyje oco-
6uTo uuTepecoBame npema Cp6uju u TeK 1uTo je
OTNOYETA TIPBA HECyrJacuua Ha TproBauKo-roJiH-
TMUKOM NOJbBY u3MeBy oBe Hu AycTpo-Yrapcke, EH-
rnecka je NmoxuTuma na npusHa Kpajba Ilerpa, u
YCNocTaBu IuHriJIOMATCKE ogHoce ca Cp6ujoM. Y cBoje
BpujeMe OBO Ce CXBATHJIO OBlje KAO AKT HeripHuja-
Te&JECTBA NpeMa AycTpnju. Kan je y ToKy uapuHcke
6opće ca Cp6ujom EHrmecka NpenycpeTIbHBO u3a-
uuma Cp6uju Ha CycpeT 4 IeHH KAIIHTAJIHCTH OTBO-
punu y Beorpaiy u npyruM BaponiuMa «IaHuue u
ba6puke mjecHux KoHncepasa, y Beuy cy ce o36ueHo
Y30ynujum. OBuM cy Enrmesu sano6unu cumnaruje
Cp6a, yuBpcTuJu cBojy nosuuujy KO HeHXx u opra-
HH30BaJIH KOpucHA uHnycTpujeka npenysela. Y To-
JIHKO Cy Bule uu HesanoBojenu AycTrpujaHnu, y
KOJIHKO CY BHIIE NOMMAJIH, KAKO EHrgesu cucTe-
MaATCKH MCKOpMlUhyjy cBe  morpjelike aycTpujeke
nunnomauuje u crapajy ce na yTBpue cBojy nosnu-
uujy y Cp6uju, nomaxyliu joj na usnpxu 60p6y no
Kpaja. Y oBom npaBuy EHrnecka panu comunapHo
ca Hranujom u oBnje mucne na uaMehiy EHrmecke
u Hranuje nocTroju Tajuu crnopa3yM ja ce norkonajy
no3suuuje xa636ypumke mMoHnapxuje Ha BankaHckoM
TlonyocTpBy. OBUM OTIITHM TIJIAHOM H oGjaruiaBajy
oBuje npujarermscke oguoce, koju nocroje usmehy oBe
mBuje cune. EHrnesu_ 6u ce crapanu na ocnaxe
Cp6ujy u Bojuo u ekoHomcku, jep cmaća Cp6uja
Guna 6u um 6e3 uKaKBe KOpHCTH. OBnje pauynajy
u _c TuMe, turo je Lipma Topa NoTIIyHO noTnaja
non yranaj Hranuje u IuTO oBa nocibejia cripeMa
ce6u 3eMJeuiuTe y An6anuju u Enupy. Tpe6a caMo
morjenaTu reorpabcky KapTy ma ce ysjepuTu na
Enrnecka u Hranuja, npxeliu ce u name oBaxBe
NonuTuKe, Mory nornyHo oncjeliu A,-Yrapekoj nyT
Ha jyro-ueTok EBpone. Onga Maura AycTpujanana
o cmo6onHoM M3JIA3Y HA ConyH nocTaje yTornuja, a
Cp6uja mocTaje NeHTAp BEJI4KO-CpliCKHX uJeja.

»SRDY .

Uvaženi srpski list »Iloguruka“, te izlazi
u Beogradu i dosta pomno prati naše prilike u
ovim krajevima, donosi pod gornjim natpisom
ovaj simpatični člančić: :

Tiho, kao što u opšte živi, ušlo je u šestu
godinu života mezimče srpske kulture na Pri-
morju ,Srd“. Ovaj književni list naše je javno
mnijenje uvijek simpatično pratilo, te mislimo
da je vrijedno i ovaj put osvrnuti se na njega,
na njegov život u prošloj godini, bar u naj
kraćim potezima. '

Od Hrvata su na njemu radili: Ivo konte
Vojnović, Milan Begović, V. baron Ljubibra-
tić, Dragutin M. Domjanić, S. Perišić, Antun

Krespi, R. Katalinić Jeretov, fra K. Tadin, I.

N. Đivanović, Ivan Kozarac i drugi. Već iz
ovih pobrojanih imena vidi se, kako je lijep
odziv ovaj naš list našao u onom dijelu našeg
naroda koji se zove hrvatskim imenom.
Saradnika Srba naravno je daleko više, te
od njih pominjemo samo pok. Stevana Sremca,
pok. Luku Zoru, Svetozara Corovića i Simu
Matavulja. Zore je jedan od osnivača ,Srđevih“.
Zajedno sa Fabrisom on je bio pokrenuo ovaj
list kao zamjenu ,Slovincu“, listu dubrovačkih
književnika. Kako već više ovih nema, na ,Sr-

đu“ radi sad većinom dubrovačka omladina. U
njoj je jedan od naj vrednijih Pero Kolendić,
marljivi istraživač dubrovačke prošlosti.

Od radova koji su ugledali svijeta u pro-
šloj godini u ,Srđu“ vrijedi naročito istaći pri-
povijetku pok. biskupa Vodopića ,Đenevriju“.
Vodopić je realista i ima osobitog pripovjeda-
čkog talenta. Jezik mu je, kad se odstrane po-
trebni provincijalizmi, divan i čist. Svoje neobi-
čno dobre opise propraća neiserpivim humorom.
U ovoj pripovijeci, u kojoj su zastupljene sve
osobine piščeva talenta i koja mu je ujedno
posmrče, iznosi se dubrovački gradski život, te
je u toliko za nas interesantnije.

»Srd“ je donio mnogo novih interesantnih
stvari iz dubrovačke politike i kulturne istorije.
Time se ,Srd“ odlikuje kao list dubrovački, jer
na taj način dobija naročitu lokalnu boju. Ipak
»Srd“ ne propušta nijednu pojavu u srpskoj i
hrvatskoj literaturi, te na taj način odgovara
svome pozivu koji ima da vrši kao svaki srpski
književni list.

Prošle godine, kao i ove, ,Srd« je uređi-
vao profesor dubrovački i poznati istorik A.
Vučetić. On ga je uređivao sa mladićskom va-
trom, ma da je podobro odmakao u godine, te
zbog toga zaslužuje našu dvostruku pohvalu.

Prema ranijim godinama, ,Srd“ je prošle
godine pokazao znatne uspjehe. Želimo mu da
ove godine pokaže još veće uspjehe. To stoji
do svih srpskih i hrvatskih pisaca, a naj više
do samih Dubrovčana, jer se ,Srd“ u prvom
redu njih tiče. Š.

Za slobodu štampe u Bosni i Hercegovini, aja

Ujedinjena akademska: omladina bez raz-
like vjere i ubjeđenja iz Bosne i Hercegovine
na zagrebačkom univerzitetu odlučila je na svome
sastanku, održanom dne 17./III. p. n. k. 1907. &.,
da povodom publikovanja novog zakona o štampi
u okupiranim zemljama donese ovu rezoluciju :

1. Akademska  bos.-hercegovačka omladina
uviđa, da je novi zakon o štampi za Bosnu i
Hercegovinu daleko nazadniji od dosadašnje
preventivne cenzure i vidi u njemu, zbog pre-
tjerano velike kaucije za listove, koja bi služila
kao rezerva za globe, jednu novu prepreku
kulturnom i socijalnom napretku mile joj ota-
džbine;

2. Nalazi u ovom zakonu, pored mnogih dra-
konskih odredaba, kojima se nastoji, da se do-
maća nezavisna štampa potpuno uguši, jednu
nepravedno podijeljenu koncesiju tolikim od
vlasti subvencioniranim listovima, kojima se uz
oprost kaucije daje bolja mogućnost, da bez
javne odbrane narodne štampe, još u većoj mjeri
razviju gadna denunciranja i politička demora-
lisanja, kojima je cilj, da zavedu do istrijebljenja
rođenu braću triju yjera.

Ujedinjena bos.-hereegovačka omladina o-
vim naj odlučnije protestuje protiv oktroisanja
tako reakcionarnog zakona bez prethodnog sp0-
razuma sa zainteresovanim domaćim faktorima,
a naročito novinarima.

U Zagrebu, 17./III. 1907.

Ujedinjena bos.-her. akadem. omladina.

Umoljavaju se svi prijateljski raspoloženi listovi pre-
ma narodu Bosne i Hercegovine, da ovu izjavu u ejelo-
sti donesu.

_

Domaće vijesti.

Izlet u Dalmaciju. Kako iz Zagreba ja-
vljaju, hrvatska stranka prava riješila je da
učini jedan izlet u Dalmaciju. Tome izletu pri-
družiće se i članovi koalicije. Srpsko-hrvatska
koalicija hoće tom prilikom da iskaže svoju
blagodarnost Dalmatincima, što su koaliciju
potpomagali u svakom političkom radu. Pozvani

su svi poslanici sabora Hrvatske i Slavonije da

se pridruže ovom izletu. Bf

Za kongres jugoslavenskih abiturjenata.
Zagrebački centralni odbor za priređivanje sa-
stanka jugoslavenskih abiturjenata i apsolve-
nata, razaslao je na pojedine srednjoškolske
zavode ovaj proglas: ,Drugovi! Centralni odbor
za priređenje sastanka jugoslavenskih &biturje-
nata predlaže Vam ovim nacrt programa samog

ft