DUBROVNIK === IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSUN I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA, PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA«“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA ž PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 24. marta 1907. Broj 12. Dubrovnik 23 marta 1907. Dalmacija, za koju maćeha Austrija nije od početka nikako vodila računa, već jedino u tome, da se dade caru carevo a Bogu božije, postala je naglo, preko jedne noći, zemlja, za kojom se sada jagme i natječu, ko će joj više pomoći pružiti. Poslije toliko decenija za- nemarenosti, zapuštenosti i uprav direktnog priječenja svakog napretka i razvitka, sjetiše se svemoćni, da postoji i ovaj ,ubavi“ kraj koji je do nazad malo vremena bio zemlja razbojnika i divljih ljudi, tako zvanih ,tro- glodita“. I kao samrtnik na zadnjemu času tuče se austrijska vlada u prsi, lije teške suze, kaje se za grijeh, a za pokoru obe- ćava nam milijone. Ali i pri svom kajanju opet ne će da prizna i uzme cio teret gri- jeha na sebe, već dobar dio baca na Ugar- sku, krivi nju i gotovo hoće da se opravda, pa dok se s jedne strane priznaje kriva, s druge bi opet htjela da pokaže i svoju nevinost. Posljedica ove zadnje ispovijesti je ta, da su se uhvatili Austrija i Ugarska, te se izvlači jedna s drugom, kako je oda- vna svaka od njih mislila jedino na Dalma- ciju i njezin napredak, ali nijesu mogle u ničem uspjeti, jer je tobož jedna drugu spre- čavala u radu. Austrija opravdava svoju prošlost sa sadašnjosti, obećavajući u ovaj čas milijone, a Ugarska hoće da opravda sadašnjost sa prošlosti, jer izjavljuje kako je ona prošlih vremena obećavala i davala mi- lijone, ali joj nijesu bili na ruci oni u Beču, pa za.to se nije moglo ništa ni uraditi. Kakogod mi stvar uzimali i na nju se osvr- tali, opet nam je ostajao samo jedan i je- dini fakat, a taj je: da se za Dalmaciju nije nigda ništa učinilo ni sa jedne ni sa druge strane. A sada, kad je narod u Dalmaciji počeo malo drukčije da misli, i kad su za- vađena braća pružila ruku pomirnicu da se misle i bore za sebe a ne za nekoga tre- ćega, probudiše se naši usrećitelji puni obe- ćanja za budućnost a izvinjavanja za pro- šlost, a sadašnjost za nas opet ostaje ista kakva je bila i prošlost, a u budućnosti baš ne znamo koliko možemo, prama svemu ovome, da sreće i napretka vidimo. Da se slučajno ne nalazimo u vremenu i prilikama u kojim smo, još bi se mogli radovati i vjerovati u iskrenost svih obećanja. Brzi iz- bori za carevinsko vijeće i skoro zasjedanje dalmatinskog sabora, s kojim se oduljuje . »jer se ne nalazi ništa važna, što bi se u saboru moglo iznijeti“ donijeli su nam po- znata obećanja. S druge strane teško je Au- striji izgubiti nas a Ugarskoj nemati nas, pa je vrlo pojmljiv i ovaj vrući zagrljaj i s je- dne i s druge strane, i njihovo natjecanje u - uslužnosti i pomoći. Trezveno i iskreno prosuđujući, misli- mo, da se ne smijemo — bazirajuć na gola obećanja, koja nam u ostalom nijesu nova — plaho ni za jednu ni za drugu stranu zagrijavati. Dođe li do skrajnosti, znamo, kod koga su i svita i nožice. Na nama je svima, Srbima i Hrvatima, da se sa ustrajnim radom osiguramo, a manje govorimo i od sitnica stvaramo tobožnje velike uspjehe, jer jedino sa ustrajnim i složnim radom mogli bismo lako da dobijemo ili nožice ili svitu, i tada ćemo moći nešto i računati: Jesmo li baš toliko jaki, da ćemo biti ustrajni i ne- salomivi u svom radu i pravcu, sumnjamo i sami. Prijekor carev u pitanju glagolice iza- slanicima hrvatskog sabora ima u' sebi do- sta pouke. Taj momenat pokazao nas je ma- lene duhom. Novine su ustale i dokazivale kako sam prijekor nije bio opravdan, i na tome je ostalo, a da se ništa drugo nije u- činilo ; ljudi se ne makoše već novine. I- majući ovaj fakat pred očima, i silom po- stajemo pesimiste, a da bismo u kakvoj velikoj narodnoj akciji bili ustrajni, ne po- Pustljivi i na svom mjestu. S toga i kaže- mo, da se u sadašnjem položaju između Austrije i Ugarske prama nama ne smijemo zagrijavati, već jedino moramo muški raditi, da dobijemo ono što je naše, i da zauzme- mo položaj koji nas pravom i zakonom ide. Ne smiju nas smesti ni veće stvari, nego li je jedan prijekor, jer kad pravicom napri- jed idemo, put treba: da nam je ravan, jer prepone ne smiju smetati. Gp6uja npen GTpakum ceujeTom. (Konankanu o Kpary IleTpy). BenuKku xomaHncku gucT »Xer ČDaTEpIIAHI“ on 9. bećpyapa mno HOB. doHocu unaHak ca Harnu- COM »IleTap npBu, Kpab Cp6a«. Taj unaHnak noHo- CHMO, NA C& BHIH, KAKO y XoJNAHIuju, ca Kojom je Cp6uja uenasHo o6noBuna nurnjomaTeke Bese, TIHIy H MuCJe O KpaJBy IleTpy u cTay y Cp6uju. 4na- HaK rnacH: »Ilo4eTKoM npomimor croseka ycranak Cp6a npuBykao je Ha ce .naxwy cse EBpone. Ilocnuje BHIJECTOJBETHOT pofoBaiA nurnmu cy ce Cp6u._non Kapa-Bopkem. Kapa-Bopke je uoBjek on rmoxha u deTnaKa, ON HenokOJEĆHBe BOJbE H NyH CHare sa OCTBAPHBAHe CBOjuX ujeja, anu My Hajsan ockynu- jeBana cnora Kon erosux sojsoja, ycnmujen Tryhux HHTpura, Te je 1813. rog. HarnycTHo 8eMJby, nocJiuje neBeTo-ronuiiwe 6op6e. (3a TuM ce uuTaonu yno- 3Hajy ca Bei nosnaTum noroium norabajuma y Cp6uju). Iloromke Kapa-Bepkese u KpaJba IleTpa, Kao u Fberosa ona Knesa AnmekcaHnpa Hapon je uša6pao 3a cBoje Bnanape. Kpajby Ilerpy sajaMmueHo je ycrasom npaBo Hacnmujeba. Cananiesu kpajb ITlerap poen je 29. jyua 1844. ron. y Beorpany. Cepuiuo je paTHy tukony y Ceu-Cupy y Opanuyekoj. Kao panuycku oduuup yuecrBoBao je y dpaHuycKo- npyckoM pary, a 1875. u 76. 6uo je Boka yerama y Bocuu nporuB Typcke. Buo je oxeieH Haj cTa- pujoM Khepjy upHoropckor KH€3a, aju je Beli ronu- HaMa ynoB. 2. jyua 1903. rog. usa6pan je sa kpama Cpća; 12 jyua_monoxuo je saKneT8y Ha ycTaB. 8. cenrem6pa 1904. kpyHucaH y Beorpany. Tlorom y ueTopujekoj napckoj upkBu 2Kuuu, Kon KpajseBa, Muponoma3saH. Y Tom cy MaHacTHPY KpyHucaHu HJIAHOBH H3 CJIABH& LApCKE CpricKe nuHacTuje He- MaibHhia, Ca npomnuM BnagapuMa uuHu Kpajb IleTap OLITAp KOHTpaCT y KOpHuCT cBojy. Jenuom necnoTy He Jiuuu_ OH Hu mamo, HanporuB, om je crporo YCTABAH, 4 Ta BpjiđHA ocKyuujeBanie y npelauisux CPIICKUX BJIAJApA. »To uro xofiy, ma OCTABHM CHHY CBOME y naciujebe, a uuMe cBojoj seMjbu Haj Behy ycmyry MHCJIHM na 4uHHM, jecTe mpumjep o ycTaBHoj Bna- NABHHH“ — pekao je om cBOME H&poly. A TO WTO je pekao, nornyHo je u onpxao. Kpam Ilerap ocjeha naj Beliy onspaTHocT rnpe- MA CIJeTKAMA, M MOopa ce npusnaru na ce yaujek u4yBao ou poBeta rnporuB rmpeljanieer Brnanapckor loma. H ako mnoueTak BjagaBune uHuje Kpajby Tle- Tpy 6uo Hu Mago nak, umak je npe6ponuo cse Te Telukohie u ocrao npu ToMe urak KpO3 cBe Bpujeme CTporo ycTaBaH BJalap, turo jacio kaxe na OH He nonnexu HuumjeM yruuajy, Kao uro ce TO c us- BjecHux cTpaHa no cBujeTy rpy6uno. BnanasuHa kpama IlerTpa pas6una je cBako Bjeposaie y EBporiu, ga cy Npx«aBHe ycTaHoBe y Cp6uju Muuupane u ga je Ma KakBO u3HeHabeie Moryfio. Arm u ako KpaJp Ilerap uuje uoBjek og kora Ce Mory ouekuBaTu naHenabjera, HilaK Baba 6uTH Ha ornpe3su, jep mupaH pa3Boj HesasucHe Cp6uje He une y TIpHJIOT HHO3ZEMCTBY, CTPAHIIHMA, KOju ce He le _yanp- XKABATH OL HHTpHTA H BarijleTa. 3aTO Cp6u He Tpe6a na ce mujeme na aycrpoduje u pycoduje, omu Mopajy Guru caMo Cp6u Koju cpnekum uuTepecuma cnmyke u Koju He okpehiy normene cBoje Hu npeMa AycTpuju Hu npema Pyceuju. M3 ucTux je pasnora npsa ny- HOCT CBHjy CPIICKHX NpxaBHuKa na u 36jeraBajy cBa njema, kojuma 6u yrJmen KpaJbeB y'Hapony cMa- Humu, jep he Tume naj 6ome cys6ujaru crnoreHe CIIJIETKE. : m j Cp6u cy csojuM KpajbeM sagoBomuu. He ca- MO tuTO je KAO BJNANAp NOTNyHO ycTaBaH Hero je jenuoBpeMeHo u u3BpcaH orau amujmje, Koju naje cBojoj njenu npumjepHo BacnuTare. )KuBoT je He- TOB Bpjio yMjepeH u CKDPOMAH. CBe ceHšaliHuoHe Buje cT4 o FbeMy H HaCIbeLHHKY nNpujecTona ucucaHe Cy 43 npcTujy. Cuu_Bophe je Bpno cuMnaTuuaH mnanuh, u3BpcraH jaxau u ojuiuuan obunup. Hberos je «HBOT rmoTIIyHO cao6pauaH HeroBy nonoxajy. O KaKBOj GomecTu, o kojoj 6euku- JucToBu Haj mpo- CTauKuje Iully, HeMa HHKAKBA Tpara“, K. Cmua. PyoKu nucT o Gp6uju. »IleTporpanckKe - BjenoMocTH“ noHoce nomuc u3 Beua,y kome ce Ha rnpasy mjepy cBoju rosnara HOBHHApCKA KAMIAHA CA HeHCTHHHTUM BujecTuMA O Cp6uju, na saTuM HacTaBIba: Y nocienie noća EHrmecka nokasyje oco- 6uTo uuTepecoBame npema Cp6uju u TeK 1uTo je OTNOYETA TIPBA HECyrJacuua Ha TproBauKo-roJiH- TMUKOM NOJbBY u3MeBy oBe Hu AycTpo-Yrapcke, EH- rnecka je NmoxuTuma na npusHa Kpajba Ilerpa, u YCNocTaBu IuHriJIOMATCKE ogHoce ca Cp6ujoM. Y cBoje BpujeMe OBO Ce CXBATHJIO OBlje KAO AKT HeripHuja- Te&JECTBA NpeMa AycTpnju. Kan je y ToKy uapuHcke 6opće ca Cp6ujom EHrmecka NpenycpeTIbHBO u3a- uuma Cp6uju Ha CycpeT 4 IeHH KAIIHTAJIHCTH OTBO- punu y Beorpaiy u npyruM BaponiuMa «IaHuue u ba6puke mjecHux KoHncepasa, y Beuy cy ce o36ueHo Y30ynujum. OBuM cy Enrmesu sano6unu cumnaruje Cp6a, yuBpcTuJu cBojy nosuuujy KO HeHXx u opra- HH30BaJIH KOpucHA uHnycTpujeka npenysela. Y To- JIHKO Cy Bule uu HesanoBojenu AycTrpujaHnu, y KOJIHKO CY BHIIE NOMMAJIH, KAKO EHrgesu cucTe- MaATCKH MCKOpMlUhyjy cBe morpjelike aycTpujeke nunnomauuje u crapajy ce na yTBpue cBojy nosnu- uujy y Cp6uju, nomaxyliu joj na usnpxu 60p6y no Kpaja. Y oBom npaBuy EHrnecka panu comunapHo ca Hranujom u oBnje mucne na uaMehiy EHrmecke u Hranuje nocTroju Tajuu crnopa3yM ja ce norkonajy no3suuuje xa636ypumke mMoHnapxuje Ha BankaHckoM TlonyocTpBy. OBUM OTIITHM TIJIAHOM H oGjaruiaBajy oBuje npujarermscke oguoce, koju nocroje usmehy oBe mBuje cune. EHrnesu_ 6u ce crapanu na ocnaxe Cp6ujy u Bojuo u ekoHomcku, jep cmaća Cp6uja Guna 6u um 6e3 uKaKBe KOpHCTH. OBnje pauynajy u _c TuMe, turo je Lipma Topa NoTIIyHO noTnaja non yranaj Hranuje u IuTO oBa nocibejia cripeMa ce6u 3eMJeuiuTe y An6anuju u Enupy. Tpe6a caMo morjenaTu reorpabcky KapTy ma ce ysjepuTu na Enrnecka u Hranuja, npxeliu ce u name oBaxBe NonuTuKe, Mory nornyHo oncjeliu A,-Yrapekoj nyT Ha jyro-ueTok EBpone. Onga Maura AycTpujanana o cmo6onHoM M3JIA3Y HA ConyH nocTaje yTornuja, a Cp6uja mocTaje NeHTAp BEJI4KO-CpliCKHX uJeja. »SRDY . Uvaženi srpski list »Iloguruka“, te izlazi u Beogradu i dosta pomno prati naše prilike u ovim krajevima, donosi pod gornjim natpisom ovaj simpatični člančić: : Tiho, kao što u opšte živi, ušlo je u šestu godinu života mezimče srpske kulture na Pri- morju ,Srd“. Ovaj književni list naše je javno mnijenje uvijek simpatično pratilo, te mislimo da je vrijedno i ovaj put osvrnuti se na njega, na njegov život u prošloj godini, bar u naj kraćim potezima. ' Od Hrvata su na njemu radili: Ivo konte Vojnović, Milan Begović, V. baron Ljubibra- tić, Dragutin M. Domjanić, S. Perišić, Antun Krespi, R. Katalinić Jeretov, fra K. Tadin, I. N. Đivanović, Ivan Kozarac i drugi. Već iz ovih pobrojanih imena vidi se, kako je lijep odziv ovaj naš list našao u onom dijelu našeg naroda koji se zove hrvatskim imenom. Saradnika Srba naravno je daleko više, te od njih pominjemo samo pok. Stevana Sremca, pok. Luku Zoru, Svetozara Corovića i Simu Matavulja. Zore je jedan od osnivača ,Srđevih“. Zajedno sa Fabrisom on je bio pokrenuo ovaj list kao zamjenu ,Slovincu“, listu dubrovačkih književnika. Kako već više ovih nema, na ,Sr- đu“ radi sad većinom dubrovačka omladina. U njoj je jedan od naj vrednijih Pero Kolendić, marljivi istraživač dubrovačke prošlosti. Od radova koji su ugledali svijeta u pro- šloj godini u ,Srđu“ vrijedi naročito istaći pri- povijetku pok. biskupa Vodopića ,Đenevriju“. Vodopić je realista i ima osobitog pripovjeda- čkog talenta. Jezik mu je, kad se odstrane po- trebni provincijalizmi, divan i čist. Svoje neobi- čno dobre opise propraća neiserpivim humorom. U ovoj pripovijeci, u kojoj su zastupljene sve osobine piščeva talenta i koja mu je ujedno posmrče, iznosi se dubrovački gradski život, te je u toliko za nas interesantnije. »Srd“ je donio mnogo novih interesantnih stvari iz dubrovačke politike i kulturne istorije. Time se ,Srd“ odlikuje kao list dubrovački, jer na taj način dobija naročitu lokalnu boju. Ipak »Srd“ ne propušta nijednu pojavu u srpskoj i hrvatskoj literaturi, te na taj način odgovara svome pozivu koji ima da vrši kao svaki srpski književni list. Prošle godine, kao i ove, ,Srd« je uređi- vao profesor dubrovački i poznati istorik A. Vučetić. On ga je uređivao sa mladićskom va- trom, ma da je podobro odmakao u godine, te zbog toga zaslužuje našu dvostruku pohvalu. Prema ranijim godinama, ,Srd“ je prošle godine pokazao znatne uspjehe. Želimo mu da ove godine pokaže još veće uspjehe. To stoji do svih srpskih i hrvatskih pisaca, a naj više do samih Dubrovčana, jer se ,Srd“ u prvom redu njih tiče. Š. Za slobodu štampe u Bosni i Hercegovini, aja Ujedinjena akademska: omladina bez raz- like vjere i ubjeđenja iz Bosne i Hercegovine na zagrebačkom univerzitetu odlučila je na svome sastanku, održanom dne 17./III. p. n. k. 1907. &., da povodom publikovanja novog zakona o štampi u okupiranim zemljama donese ovu rezoluciju : 1. Akademska bos.-hercegovačka omladina uviđa, da je novi zakon o štampi za Bosnu i Hercegovinu daleko nazadniji od dosadašnje preventivne cenzure i vidi u njemu, zbog pre- tjerano velike kaucije za listove, koja bi služila kao rezerva za globe, jednu novu prepreku kulturnom i socijalnom napretku mile joj ota- džbine; 2. Nalazi u ovom zakonu, pored mnogih dra- konskih odredaba, kojima se nastoji, da se do- maća nezavisna štampa potpuno uguši, jednu nepravedno podijeljenu koncesiju tolikim od vlasti subvencioniranim listovima, kojima se uz oprost kaucije daje bolja mogućnost, da bez javne odbrane narodne štampe, još u većoj mjeri razviju gadna denunciranja i politička demora- lisanja, kojima je cilj, da zavedu do istrijebljenja rođenu braću triju yjera. Ujedinjena bos.-hereegovačka omladina o- vim naj odlučnije protestuje protiv oktroisanja tako reakcionarnog zakona bez prethodnog sp0- razuma sa zainteresovanim domaćim faktorima, a naročito novinarima. U Zagrebu, 17./III. 1907. Ujedinjena bos.-her. akadem. omladina. Umoljavaju se svi prijateljski raspoloženi listovi pre- ma narodu Bosne i Hercegovine, da ovu izjavu u ejelo- sti donesu. _ Domaće vijesti. Izlet u Dalmaciju. Kako iz Zagreba ja- vljaju, hrvatska stranka prava riješila je da učini jedan izlet u Dalmaciju. Tome izletu pri- družiće se i članovi koalicije. Srpsko-hrvatska koalicija hoće tom prilikom da iskaže svoju blagodarnost Dalmatincima, što su koaliciju potpomagali u svakom političkom radu. Pozvani su svi poslanici sabora Hrvatske i Slavonije da se pridruže ovom izletu. Bf Za kongres jugoslavenskih abiturjenata. Zagrebački centralni odbor za priređivanje sa- stanka jugoslavenskih abiturjenata i apsolve- nata, razaslao je na pojedine srednjoškolske zavode ovaj proglas: ,Drugovi! Centralni odbor za priređenje sastanka jugoslavenskih &biturje- nata predlaže Vam ovim nacrt programa samog ft