DUBROVA

IZLAZI SVAKE NEDJELJE ===

ir

2

če
ša

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSUN 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15

U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT

DI GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

nis

DOPISI SE

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.
ŠALJU UREDNIŠTVU. ——> RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE. '

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku 30. marta 1907.

“Broj 18.

ITIpumamo og YrpaBuor Oe
Gopa_Cpneke Haponue Crpauke
Ha [Ilpumopjy cujenehu  com-
munique:

YnpaBHu On6op Cpneke Ha-
pone Crpauke Ha Ilpumopjy,
Ha CBOM CaCTaHKY OL 26 mapra
1907, nowo je ycaujem usjaBa
Mjecuujex  (bakropa u Gupaua
Kuuua u bBeHnkoBua Te Hekux
Gupaua ua Kucrama KOHCTATO-
Ba0, la HeMa cpencraBa a za
Y31P!KU NUCIMTIJIHHY 4 CIIOPAZYM
Y CTpaHuH, omiyuyje, na rmperny-
CTH MjecHuM (DakTOpuMa npaBo-
BAJbAHO HMEHOBAHE KAHJIHJLATA
34 nHacTajđe u3Gope, a y ucTO
Bpujeme na najaBu cBojy OCTABKY,
KOja he GuTu nonneleHa uuyhoj
rJIaBHOj CKYTILUTHHH, OTKJIAHAJY-

hu o ce6e cBaKky OJIFOBOPHOCT

34 Nocsbkenuue, Koje Gu u3 Te
OCTABKE MOFJIE LA 34 CTpaHKY
HaCTaHy.

Dubrovnik, 29 marta.

Gornji communique, te smo ga dobili
od Upravnog Odbora Srpske Narodne Stran-
ke na Primorju, gorki je fakat, koji nam ne
nosi naj bolju čestitku za ovaj veliki dan:
Uskrs. Činjenica je već tu, i srpska stranka
na Primorju nalazi se opet na raskišću. Ta
vajna organizacija srpske stranke, o kojoj
se toliko govorilo, i za koju se je mnogo
radilo i uređivalo, nije nikad mogla da u-
spije. u svom pravom smislu, niti da se
dajbudi u tolikoj mjeri među masom  pro-
vede, a da bi Srbi na Primorju mogli shva-
titi značaj i vrijednost njezinu. Izbori za ca-
revinsko vijeće ovoga puta imali su da budu
mjerilo i da. nas ocijene što vrijedimo u
svojoj kući i da nas prikažu u pravoj. slici,
kako shvaćamo organizaciju i disciplinu u
svojoj stranci, i koliko do toga držimo.

Imamo pred sobom u cjelini historijat
naše potonje bruke, pa kad hladno sta-
nemo proučavati i prosuđivati, dolazimo do
mizernog zaključka, za koji smo se uvijek
tresli, jer smo pravom bili pesimiste, biva,
da smo se naše organizacije i discipline dr-

žali i pokoravali se samo u toliko, koliko.

!

nam je bila komodna; u stranci smo dakle
imali organizaciju i disciplinu komoditeta.

> Biranje zastupnika na čarevinsko vijeće,
to je za nas na Primorju svakako jedan va-
žan događaj, pri kojem nas ne smije zavo-
diti ni lična simpatija ni mržnja pa ni mje-
sna korist, već jedino moramo gledati na
jednu stvar, a to je korist našeg naroda.
Ako se polazi sa ove tačke, onda se samo
po sebi dolazi u sklad sa disciplinom i or-
ganizacijom stranke.

Pisanja nekih novina, a najviše spljet-
ske ,Slobode“, koja su u sebi krila dosta
jasno tendecijoznu klicu, naviještala su mu-
tna vremena među nama, koja su evo i
došla. A da grom udre među nas, trebalo
je da birači Knina i Benkovca odreku upra-
vnom odboru stranke svaku pokornost di-
scipline i priznavanje organizacije u slučaju,
kad bi upravni odbor predložio kog drugog
kandidata osim doktora Baljaka.

Ova kategorička izjava nepokornosti u
disciplini dovela je upravni odbor stranke u
takav položaj, da je on nalazio jedini izlaz,
predavajući ostavku, konstatujući da nema
sredstava, da uzdrži disciplinu u stranci.

Na drugom mjestu donosimo razvoj
cijelog ovog pitanja, te nas je doveo u ovaj
nesretni položaj, a za čas ćemo se zausta-
viti na samoj. ostavci upravnog odbora stran-
ke, želeći dati svoje objektivno mišljenje,
nastojeći, da, ako ikako bude moguće, po-
mognemo samoj. stvari.

Dužnost rada za dobro naroda pada
jednako na pojedinca kao i na masu, a pa-
triotski rad iskače baš u onim momentima,
kad se narod nalazi u teškom i kobnom
momentu. Razumljivo je da razočaranja mo-
gu da dovedu ljude koji su na kormilu do
zdvojnosti te ih prisile da lađu prepuste o-
luji, ali mislimo, da i u naj jačoj krizi opet
ima zadnji pokušaj. | upravni odbor srp-
ske stranke na Primorju nalazi se u ovom
položaju, ali nije učinio svoj zadnji pokušaj.

U ovom kritičnom momentu opet bi
se mogao naći drugi izlaz osim ostavke,
koju vrlo shvaćamo. Upravni. je odbor u
momentu kad treba da učini zadnji pokušaj,
pa ako ni taj ne uspije, da tek onda baci
svaku odgovornost sa sebe. Neka izaslanici
i birači Knina i Benkovca povuku svoju
imperativu na upravni odbor ostajući pri
zaključku benkovačke skupštine od 26 fe-
bruara ov. god. te neka se ponovno sa-
stanu mjerodavni faktori srpskog kotara

gornje Dalmacije, da se svi slože u jednoj
osobi za kandidata za carevinsko vijeće i
neka ga predlože upravnom odboru. Upra-
vni odbor, koga je opet čitava stranka iza-
brala, i tim mu dala povjerenje, znaće i da
prosudi želju naroda i da mu dade iz svoje
sredine poslanika, koji će odgovarati inte-
resima same stranke. Neki Srbi valja da se
uvjere da disciplina i organizacija jednako
vrijedi i za stranku i za upravni odbor, te
ne rade ni malo patriotski, kad nasrću na
upravni odbor s nekom imperativom i odri-
canjem discipline.

Teško nam je pri duši u ovom času.
Sve one intrige i mahinacije sa strane što
su bile upravljene na našu stranku, da nas
razdorom rastruju, nijesu uspjele u svom
pothvatu, dok eto mi sami ne nađosmo na-
čin, koji bi nas lako morao u neslogu ba-
citi. Pitamo, da li nam patriotski osjećaji
smiju i mogu dopustiti, da se zamrzimo
među sobom, pa da na taj način ubijemo
snagu i ugled stranke, a narodu samo štetu
donesemo? Zar se sve ovo ima baš doga-
đati u onom času, kad nam naj više mora
na srcu ležati naša unutarnja sloga i dobro
naroda ? Apelujemo na srpsku svijest, i želimo
da nam ovaj Uskrs donese pravu i istinitu
slogu, koja će dokazati, da nam na srcu
leži samo dobro naroda.

Narodno“ pozorište.

Prije nekoliko dana njemački car pozvao je
g.đdu Depre, članicu Pariske Comedie Frangaise,
koja je gostovala u Berlinskom Narodnom Po-
zorištu, u svoju ložu, da joj lično izjavi svoju
visoku zahvalnost na divnoj igri. Toga večera
igrala je ona Feuru. Car Vilhelm reče joj između
ostaloga ove značajne riječi: , Najprije Gimnazija
zatim Universitet pa Pozorište. Ono oplemenjava
i jača dušu čovjekovu“. Ovim riječima htio je
veliki monarh da kaže, koliko veliku ulogu igra
pozorište u obrazovanju pojedinca pa postepeno
i naroda. Ali da blagotvorni uticaj pozorišta
bude moćan i jak, mora da ga svak razumije,
mora dakle da predstave budu na onome jeziku
koji su slušaoci usisali majčinim mlijekom, treba
dakle da je ono pravo narodno pozorište.

Kao u mnogim stvarima tako je i u tome
Dalmacija pravi izuzetak, ona nema svoga Na-
rodnog Pozorišta. Razumijemo u nekoliko da je
to moglo do prije nekog vremena i biti, dok su
škole bile na talijanskom jeziku i dok je obra-
zovani svijet pa i većina mase služila se, čitala
i vaspitala na talijanskom jeziku. Talijanske
trupe, koje i danas dolaze u naša pozorišta,
mogle su dotle i zadovoljavati našu obrazovaniju
publiku. Niži svijet bio je i tada većim dijelom

isključen od toga uživanja. Ali sada u Dalmaciji

drukčije stoje stvari. Od osnovnih škola pa do

svih stručnih i srednjih zavoda sve je to pona-
rođeno. Nastavni jezik talijanski, koji je bio
nekad pravilo, postao je izuzetak. Naše generacije
koje izlaze iz tih škola traže danas da svoje
obrazovanje produže i usavrše na svome jeziku
i kad se sve knjige, novine, uređenja, služe
narodnim jezikom, može li i ima li smisla, da
ova treća škola, koja je potrebna svakom obra-
zovanom čovjeku, pa i masi, da ova škola koja
krijepi i oplemenjuje, bude na tuđem a ne na
našem narodnom jeziku? Ne, Dalmacija ne smi-
je ostati bez Narodnog Pozorišta, ona ga mora
dobiti, bilo državnom bilo privatnom inicijativom.
Nijesu dovoljni jednom narodu za njegov razvitak
putevi, željeznice, pristaništa, zakoni za ribolov
it. d., njemu treba i duševne hrane, dobrih
škola, biblioteka, naučnih krugova, književnih
ustanova i pozorišta.

Piscu ovih redaka bilo je neobično milo,
kad je čitao u ,Dubrovniku“ da se prilikom
dolaska g. Nušića u Dubrovnik poveo bio opet
govor o osnivanju jednog Narodnog Pozorišta.
Nije čudo što je taka ideja mogla ponići u gradu,
gdje su se i za vrijeme republike, u doba dakle,
kad se sva obrazovanost prenosila iz Italije, nje-
govale narodne predstave i prevodile i pisale
drame na svome materinskom jeziku. Pa nijesu
bili ni naši stari niti smo mi za to neprijatelji
talijanskom jeziku i talijanskoj kulturi, naprotiv
mi smo veliki njeni pobornici i želimo da se i
talijanski jezik i talijanska književnost njeguje
i bolje i više nego što se njeguje u našim pre-
djelima, ali smo i za to, da se našem narodu pruži
jednom jedno čestito, dobro uređeno Narodno Po-
zorište, te da se jednom otresemo i onih putujućih
družina, koje samo mogu da kvare ukus i tuđih
pozorišta, koja masi naroda nijesu pristupačna.

Kad bi sva dalmatinska kulturna udruženja,
svi novčani zavodi i sve općine svojim prilogom
pripomogle, moglo bi se doći do ostvarenja ove
zamisli. Pored toga morao bi se u svakome
gradu, gdje će igrati Narodno Pozorište, obrazo-
vati naročiti odbor koji bi imao zadatak priku-
pljati članove: utemeljače i pomagače. Utemeljači
imali bi plaćati jednu svotu za svagda a po-
magači 1 krunu mjesečno. Narodno Pozorište
čije bi sjedište pretpostavimo bilo u Dubrovniku,
davalo bi predstave u svima onim gradovima,
čija bi općina votirala subvenciju i u kojoj bi
bio obrazovan odbor za skupljanje pretplate
na predstave i priloga od članova. Stoga treba-
lo bi odmah pristupiti obrazovanju Centralnog
Odbora, koji bi obrazovao druge odbore i spre-
mio proglas na sva kulturna udruženja, novčane
zavode i Općine, koje bi imale da obećaju izvi-
jesnu godišnju subvenciju. A i sam dalmatinski
Sabor trebalo bi da riješi izvjesnu državnu po-
moć. Kad bi subvencija sa prilozima dostigla
sumu od 36 hiljada kruna godišnje, Narodno bi
Pozorište bilo obezbijedeno,

Čineći neki mali predračun, pisac ovih re- .

daka našao je da za izdržavanje pozorišnog

Slavna srpska pogibija“
sis a gia LStaroj» SIJ:
Hajka na komite -— Prvi sukob i srpske žrtve — Drugi sukob
i:junačka pogibija srpskoga vojvode — Desetostruko osvećeni.
Od kako se srpski narod u ovim krajevi-
ma počeo da budi i da s oružjem u ruci staje
na branič svojih čovječanskih i nacionalnili pra-
va, njegovi neprijatelji uvidješe da imaju posla
sa jednim jakim rivalom, koji ne će lako popu-
stiti. I Bugari i Turci nađoše se u čudu, vi-
djevši kako je dojučerašnji rob naglo počeo da
stresa teške okove i da otvoreno ustaje i hra-
bro umire u borbi sa neprijateljskim silama. Ni
mnogostruke i raznolike spletke i podvale Bu-
gara, niti silna vojska u Turaka, ništa nije mo-
glo sprječiti prirodni pokret, koji je, kao poslje-

.* Donosimo iz ,Beogradskih Novina“ ovaj opis ljute
borbe, koji ilustruje gotovo svakidašnju sliku srpskog
naroda u Staroj Srbiji i Maćedoniji, a,u isto vrijeme, da
pružimo sliku našim čitateljima, kako još ima srpskih
krajeva, u kojim Srbin mora da nastavlja ljutu borbu
svojih. prađedova, dižući se i padajući mačem i puškom
u ruci, i to sve pred očima kulturne Evrope. Pred ova-
kim herojima dižemo kapu tješeći se misli, da će opet

Srbinu sunce slobode sinuti.

đica tolikih uzroka, ponikao iz sred sreca ova-
mošnjega dijela srpskoga naroda. Nekoliko kr-
vavih okršaja sa pedeset i sto put jačom  voj-
skom pokazalo je svima da Srbin umije da se
hrabro bori, da pobjedi ili da slavno pogine za
udaljeni ideal, koji kao da nam se sve više i
više približuje. Za vrlo kratko vrijeme cijela je
gjeverna Makedonija natopljena silnom krvlju i
srpskom i turskom.

Otuda i ona strahovita mrbžja, koju Tur-
ci gaje prema srpskim ustanicima, otuda one
vječite potjere po ovdašnjim selima i premeta-
čine skoro po svima kućama. Otuda i ona uče-
stana hapšenja srpskih seoskih prvaka, koji u
velikome broju i dan danji trunu dijelom u' ov-
dašnjem, ali većinom u skopljanskome kazama-
tu Kuršumli-Hanu. :

Naročito posljednjih dana Turci nijesu o-
stavili na miru ni jedno naše selo. Spijuni su
izmislili nekakve nove čete, koje su tobož pre-
šle amo iz Srbije i to su dostavili turskim vla-
stima. Vlasti, razumije se, odmah razašlju na
sve strane silne potjere, kako bi sprječili ,silu
iz Srbije“. I asker pode da traga za komitama.
Tražio je i zaista je našao, ali to nijesu bile ko-

mite iz Srbije, već odavde, to su bili dojučera-
šnji mirni čobani i ratari, kojima je dojadila o-
bijest bugarska i turska, te se digli da vraćaju
žao za sramotu.

. Na dan 28. t. m., između sela Zrečevcu i
Jačinca, askeri iznenada otkriju jednu malu
srpsku četu, pod vodstvom još neiskusnog mla-
dog vojvode Alekse iz samoga Krečevea. Turci
odmah obore plotune, ali se Srbi dosta vješto
prikriju iza jarka, pa se tako povlačeći se i pu-
cajući dočepaju prve kuće izvan sela Krečevca.
Kao zamjenu za jednoga svoga druga, kojega
su askeri ubili, Srbi su za vrijeme svoga po-
vlačenja pobili preko 7 askera, među kojima
jednoga kaplara.

Ušavši u kuću, Srbi se rasporede po svi-
ma prozorima, pa stanu pucati sasvim hladno-
krvno i odmjereno, gledajući da im kuršumi ne
promaše mete, uzdržavajući se s vremena na
vrijeme, da bi askere primamili bliže i na zgo-
dnije mjesto. Askeri brzo opkoliše kuću sa sviju
strana.

Borba je iz kuće trajala čitava dva sata.
Askeri su dva put jurišali, ali su se opet vra-
ćali bez uspjeha, povlačili se xa svoje: busije

trudeći se da izbjegnu srpske kuršume, koji u .

sve brže i brže probijali vazduh i obarali začu-
đene Turke.

Poslije dva sata očajne borbe askerima
priteku u pomoć druga dva odijeljenja vojske iz
okolnih karaula, te su sada sa sviju strana o-
suli učestanu paljbu na kuću, gdje su bili srp-
ski četnici. Srbima bješe ponestalo municije, iz
kuće je puenjava bila sve slabija i slabija. Prvo
je u kući pao jedan četnik, za tim drugi, i sa-
mo su dvojica sada ostala da se bore sa dvaest
puta jačom vojskom. To je bio vojvoda Aleksa
i njegov desetar. Za tim i oni umukoše. Askeri
su ubili desetara, a vojvoda, nemajući više mu-
nicije, polomio je puške svoje četice, pa je za
tim ispalio posljednji revolverski metak sebi u
glavu. j

Kad su askeri ušli u kuću, naišli su na
ovakav prizor: kraj jednoga prozora leži mrtav
jedan četnik, kao da spava, ne poznaje se mje-
sto gdje je ranjen. Do njega drugi četnik sa 0-
ljuštenom lubanjom i sav obliven zasirenom kr-
vlju. Dalje, pored drugoga prozora, takođe leži
mrtav četnik, razdrljenih grudi, isejepane i kr-
vave košulje. A kraj trećeg prozora, posred go-