DUONOVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE a CIJENA LISTU: ZA AUSTRO- UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT Z GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. E: : PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU : SE ADMINISTRACIJI , DUBROVNIKA“, og SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. Boo PLATIVO I uTužIvVo U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 7. aprila 1907. Broj 14. Hull i Balkan pred Evropom. : Kad se je za nesretnog rusko-japanskog rata jaki odio ruske flote krenuo na daleki istok pod vodstvom admiralja Roždenstwen- skog, nesreća je htjela, te su putem ubili nekoliko engleskih ribara i potopili neko- liko njihovih lađa. Na prvu vijest tog ne- sretnog slučaja, koja se munjevito raznijela po svijetu, velika je nervoznost zahvatila Evropu i ostali svijet, jer su se bojali jakih zapletaja, a čak je i diplomatima lebdio pred očima svjetski rat, koji se je imao izleći iz ono nekoliko postradalih engleskih ribara. Još nam je živo u pameti sva ona nervo- zna napetost Evrope, i sve one moguće kombinacije, koje su od različitih ,aukto- riteta“ ugledale svijeta kroz svjetske novine, čija se riječ računa. S nestrpljivošću se je očekivala svaka vijest, koja je pričala o sudu i nagađanju između Engleske i Rusije. Itako je smrt nekoliko ribara tresla sudbinom či- tavog svijeta gotovo za po godine dana. Ako ovaj fakt usporedimo sa današnjim stanjem na Balkanu, tu doista ne možemo naći nikakve istovjetnosti, ali nalazimo je- dno upoređenje, koje nam očito potvrđuje istinu premoći jačega, te nas opominje kako smo maleni, i uprav, u današnjem rascijepa- nom stanju, sitni. Nekoliko ribarskih lješina gordog Albiona baciše cio svijet u neku a- kutnu nervoznost, i zaprijetiše svjetskim ra- tom, dok potoci vruće krvi, te se od ne- koliko vremena, pa još i dan danas, proli- jevaju po nekim djelovima Balkana, ne da- vaju nikakve brige prosvjetljenoj Evropi, već kao da joj ta krvi miriše, pa sve mirno puštaju. Nečovječna zvijerstva, te se dano- mice izvršuju po Staroj Srbiji i Maćedoniji, a koje opet jadni Srbin u tim nesretnim zemljama na svojim leđima iznosi, nijesu bila kadra ni da malo umekšaju humano srce prosvijetljene Evrope, dok je hullska afera_toj istoj Evropi skamenila i dušu i srce i sve radi nekoliko engleskih lješina. Dok su se radi afere u Hullu sastajali prvi državnici i diplomate vlasti, da samu stvar urede, dotle prosvijetljena Evropa šalje na naš bliži istok nekoliko žandara, koji ni sebe ne mogu da urede, a kamo li da zaustave svakidanja zvijerstva i krv što se u našoj blizini lije. Tužne su ovo slike i jadno je upoređenje između Hulla i Balkana, koje dava Evropi svaku svjedodžbu, samo ne hu- manitarnosti ni civilizacije. Na Balkanu naglo vri, ali još nije pre- kipjelo. Ginu ljudi u nekim krajevima od brza kuršuma i greznu u krvi, a u nekim krajevima ubija ih se opet sistematski, i ne da im se dušom dahćati. Nestaje naroda nešto pred puškom a nešto pred sistemom koji ga goni sa očinskog praga krvlju po- štrapana, tamo daleko, u tuđinu. I sve se ovo događa pred očima one Evrope, koja se je izdigla kao diktatorka, razmećući se svojom humanitarnošću, pravicom i civili- zacijom. - Današnje stanje na Balkanu treba da | zabrine svakog poštenog Slavena, a upore- đenje ovog stanja sa hullskom aferom treba da bude jaka opomena balkanskim državama. Prosvijetljena Evropa radi svog jednog mr- tvog sina hoće da prolije krv po cijelom svijetu, a iz svoje humanitarnosti pušta i podržava prolijevanje krvi po Balkanu. Uživa u ovom vrenju, te jedva čeka čas, kad će da prekipi, i da opet humanitarno dijeli sud- binu balkanskim narodima. U dvadesetom vijeku, kad se zagovara svjetski mir, a osigurava ga se opet najmo- dernijim oružjem, i balkanske države eto se moderno naoružavaju, i pri tom jedna na drugu poprijeko gleda i snagu ocjenjuje. — Balkan balkancima! to je deviza i balkan- skih država, a do njih je opet, koliko im ta deviza vrijedi i kako će se ostvariti. Ne- miri po Staroj Srbiji i Maćedoniji, koje opet najviše piri i pomaže balkanska država Bu- garska i iskaljuje se na tamošnjem srpskom življu, ne doprinosi ni mrve u prilog. devizi: Balkan balkancima, već jedino zameće mr- žnju i neslogu između Srbije i Bugarske, pa ako ta nesloga dođe jedan dan pred sud humanitarne Evrope, teško ga onda balkan- skim narodima. Sloga i uzajamnost balkanskih država biće jedina kadra da predusrete crne i sud- bonosne dane balkanskim narodima, koji su im eto na vidiku. Bratoubilačka ruka treba više da svrši svoju, jer se na taj način može jedino naći spas. Maleni smo i onako, pa kad se razdijelimo i, razbratimo, onda od nas i nema ništa. Sloga je jedini naš spas. Zar ćemo tražiti spasa kod te vječite Evrope, koja nam se dijelom nametla za tutorku, i za koju više vrijedi kap krvi jednog njezinog si- na, nego čitava rijeka, kad bi od nas istekla ? Na razmišljanje. vitalia all'estero“ i Bosna i Hercegovina. U uglednom italijanskom listu ,,Zlalia alt estero“ napisao je e. Đino Arias, profesor, članak o agrarnim nevoljama Srba seljaka u Bosni i Hercegovini. Članak je pisan s puno simpatija i u glavnom. stvarno i objektivno te ga stoga i donosimo u prijevodu : »Pošto je na Berlinskom Kongresu austro- ugarski zastupnik grof Andrasi naučnim razla- ganjem dokazao, da Turska ne bi mogla nikada riješiti agrarno pitanje u srpskim pokrajinama Bosni i Hercegovini i da bi za uspješno riješe- nje ovog pitanja mogla poslužiti jedino ,jaka i nepristrana vlada“, složiše se Sile, da ustupe Austro-Ugarskoj administraciju ovih zemalja. I tako iz ovog zaključka, koji je stvoren u ple- menitoj i swmanitarnoj namjeri, ispade poznati XXV. član Berlinskog Ugovora. Prošlo je od onog vremena dvadeset i de- vet godina pa je valjda već i nastupio čas, kada se smijemo radoznalo zapitati: kako je Austro- Ugarska izvršila te svečane obaveze? O tom se u Italiji ili uopće i ne zna ili se hotimično stvar gubi iz vida. Ovome problemu moramo mi što veću pažnju obratiti, da bi tako dobili jedan nov i vrlo karakterističan argumenat u istoriji pangermanizma i njegovih ekonomskih sistema. I veći i manji turski posjednici u okupi- ranim pokrajinama daju svoju zemlju pod za- kup pravoslavnim hrišćanima (kmetovima), koji su opterećeni desetinom, teškim porezom, koji su prije plaćali otomanskoj vladi a sad ga plaćaju austrijskoj. Logično bi bilo, da je hrišćanska Austrija smanjivanjem teških nameta olakšala bijedno i žalosno stanje hrišćana Srba. Ovo je Austrija i obećavala, radi ovoga je i dobila administraciju ovih pokrajina. Ali se dogodilo obratno! Zbog finansijske grabežljivosti, zbog progonjenja siromašnih se- > ljaka ovih naj nesretnijih zemalja, omrzao je na- rod austrijsku upravu i došao do uvjerenja, da mu je svojina teret. Ovako postupanje uzrok je, što se narod danas s uzdahom sjeća lijepih vremena turske vladavine. Ovo j je lako dokazati s nekoliko primjera ! Desetinu je u tursko vrijeme: lišena u doba žetve komisija od desetara (državnog za- stupnika), opštinara (člana seoske opštine), za- kupnika (kmeta) ili njegovog zamjenika, — otuda su težaci uvijek bili u većini (dva glasa protiv jednog) i mogli spriječiti svaki nepra- vedni namet. Osim toga plaćalo se u naravi i kmetu se plaćao prijevoz: a nije se ni u jedan | put plaćalo nego u 4 godišnje rate. ž Pod austrijskom upravom sve se iskrenulo: desetina je samo teorijski utvrđena kao deseti dio produkata a često puta prelazi i dvije pe- tine, jer. Austrija ne mjeri godišnji produkat savjesno, imajući pred očima svoju finansijsku korist i dopuštajući vrlo često procjenu po volji. Svake godine postaje porez sve veći i svake godine raste u zemlji nevolja. Komisije za pro- cjenu žetve nijesu više onako sastavljene kao prije, nego su sastavljene od 4 osobe; od ovih su trojica ljudi, tijesno vezani za vladu i spre- mni da izvrše svaku njenu zapovijest. Tako ta trojica prave uvijek svaki protest četvrtog člana komisije (kmeta ili njegova zamjenika) besko- risnim i opasnim. Ali više opasnim nego besko- risnim, jer nije rijedak slučaj, dase kazne oni, koji se usude da protestuju protiv nepravedne odluke desetinske komisije. Ovaj. neizdržljivi i teški mamet na sve poljske produkte ne isključuje ni one plodove, koji su neophodno potrebni za ishranu i izdr- žanje tog naroda. Ako se u kojoj godini dogodi glad, onda seljaci jedu korjenje, što raste po pu- stim poljima, grabeći ga od životinja; ali se vlada i ovdje dosjetila i na osnovu zakona o plaćanju poreza udarila po čri krune poreze na sto kila korjenja (pri ovome se oslanjala na finan- sijsku formulu, da se svaki plod iskoristi). No ovo nije dosta: desetina se više ne plaća u na- ravi nego u novcu ito u jednom obroku, u septembru i oktobru. A pošto je vrijednost pro- dukata, procjenjena u vrijeme žetve a često i prije žetve, pri plaćanju u jesen mnogo manja, * to mora seljak ako misli platiti desetinu (a to mora, jer mu se prijeti egzekucijom) prodati dva puta više produkata i tako plaća redovno dvije desetine. Prećutaću ostale namete, prećutaću svire- posti, koje upotrebljavaju procjenitelji protiv seljaka i njihovih familija za vrijeme procjena, naglasiću samo da u istoriji nema sličnih pri- mjera pljačkanja tuđe svojine, izuzev stari Rim. Ali evropske Sile, a na prvom mjestu Ita- lija, treba dobro da promisle o ovoj stvari i da vide, može li se trpjeti ova ekspanzija austrij- skog kapitalizma zajedno sa političkim i mo- ralnim posljedicama, koje otuda proizlaze. Zar Italija, Francuska i Engleska nemaju razlosa da se tome protive? Ja želim da se glas: za zaštitu ekonomskili interesa ovog uaroda po- digne visoko i da se na muški način stavi otpor prijetnjama pangermanizma. Ovo ne želim i samo za to, što mi je na srcu dobro moje o- tadžbine, nego što vidim, da će gornje Sile moći Spriječiti i zauzdati nečovječno plačkanje au- strijsko u srpskim pokrajinama. Onda će se možda dogoditi, da će se Berlinski Ugovor po- štovati u svojoj suštini a ne samo mrtva slova njegova, onda će se i agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini riješiti, ali drukčije nego li to Austrija radi.“ Narodne svetinje. Glagolica. Članak o glagolici, te je izašao u 11. br. ovoga lista, naišao je na odobravanje sa mnogo strana, te smo u tom smislu i pri- mili nekoliko pisama, u kojim nam među osta- lim i naglasuju, kako se ovo pitanje ne bi smjelo nikako zbaciti. Velik dio svećenika bio bi na ruci, da se misne molitve i godišnja pre- facija štampaju staroslovenski, paček je među njima pokret da se tome doskoči, jer drukčije moglo bi biti doskan. Molitve bi se imale štam- pati latinicom, jer bi na taj način bilo _pristu- pačnije nego “Girilicom. 7 Što je sa Evandelistarom? Čudo kako se više ne štampava toliko potrebiti Evanđelistar ! Naj bolji je za nas naš stari dubrovački, nešto popravljen. Naši su stari Evanđelistari malo gdje upotrebljivi. Već su se razdrli i pocijepali a ni jezik im baš ne odgovara današnjem raz- vitku. Ako potraje ovako još koje vrijeme, ili bolje ako biskupi još koje vrijeme uzdrže ovo stanje, ostaćemo sigurno i bez Evanđelistara, što ih već odavna imamo, pa će onda što Rim što Beč zabraniti da ih štampavamo, jer da ne- mamo prava, da je to abuz, i navodiće nam sve one razloge, s kojih ćemo se kajati što se ni- jesmo na vrijeme mislili za narodnu svetinju. A možda naši biskupi i znadu za rimska i bečka pia desideria, pa da stoga ovako i spavaju. Kad su mogli onako slabo raditi, t. j. uprav onako spavati čak i onda, kad se je radilo o kongrui njihove .premile“ braće (Il) svećenika, pa, kad su mogli baš onda — ono onomadne — kad su vijećali u Beču ih Vazda taj blaženi Beč!) čak i štampati u svome ukupnome pastirskome listu na ,premilu“ braću (1) sveštenike nešto, što se je moglo tumačiti, kao da svećenici žele bolju platu radi svojih, recimo, mana ; pa kad je za- tim došla svećenicima onaka kongrua, da se Austrija ima radi nje sramiti pred Srbijom, jer Srbija određuje svećenicima naj manje 1500 kruna (dinara) godišnje i petogodišnju povišicu od 500 kruna, a Austrija nesretnih 1200 kruna i prosjačku povišicu od 100 kruna, onđa se ima temelja posumnjati, da se biskupi obaziru na Beč, kako to radi i Rim, i u pitanju Evandđe- listara. Samo trubljenjem o glagolici, a da se nešto stvarna ne učini, nedava nikakve koristi, nego se na taj način ulijeva u narod nepovje- renje, koje je na taj način i opravdano. Kako da im se vjeruje, kad propada i ono što imamo ? Eto nam propadaju i naši Evanđelistari. Gdje je ta neustrašivost, nepodmitljivost i patrioti- zam?! Svaki bi biskup, pa i u Dalmaciji (osim možda onoga u Kotoru) mogao i sam na svoje troškove dovršiti ediciju Evanđelistara sam na svoje troškove, i prama svojoj plati i uštedama kroz toliko godina biskupovanja, Tim svakako ne bi ništa suviše učinio. Učinio bi naprosto ono što od njih domovina očekiva, učinio bi samo od patriote, koji to može boz goleme svoje muke. Da, lako je samo govoriti o patriotizmu ! x+ .* Naši dopisi. Beorpan 2 anpuna. (Ynuuwilieno cpiicko ceno Pyonuk). Tlyruuuu, Koja cruxy us Beneca, Ka3yjy oBe nojemuHocTu o Hananajy 6yrapcke KOMH- TeTCcKe ueTre MunaHa TRupkoBa Ha cpricko ceno Pyonuk, y senetikoj kasu y jyxuoj Crapoj Cp6uju. PByrapcku ueToBoba TIupkoB naBHo npujeru uu- CTO CpNCKOM Ceny PyuuuKky, na e ra npeTBopuTu y npax u neneo, ako ue npebe ua 6yrapcky cTpaHy, anu Cp6u PynauuaHu He no6ojale ce Tux npujerTiva, Koje ce penoBHo ocrBapyjy, Beli ocTanie BjepHu cBojoj CPIICKOj HAPOLHOCTH. 29 mapTa 6yrapcka KOMHTETCKA 4eTa H3BPIIH cBojy crpatiHy npujeTiy. Y 41, uaca mo nonHe orikoJIH 4 Hnananue Pynuuk. Kako cy cemaHu 6uru jom y nomy, ceno je 6uno .6e3 noBojbne o6pane. Byrapeku ueTuuuu cy y6u.u ceoam ne3zatuitiuhenux, HEHQOPJICAHUX U MUpHuXx Cp6a: Aubenka Apeu- ha, yuurea u cemake Boby AuroBuha, JoBana TlaneButia, Konera 3akoBuhia, Ca3uy IlerpyuweBuha, Janaha BoxuuoBuha u weroy cižapy smajky, 6a6a Beuy. Panunu cy iletiopuuy: Jlasy TlaBnoButa, Tpajka NumuTpujepuhia, Aunpejy Hukonuha, Crojuia MarpoBuha u fuTy, bopuuy 2ceuy. Tlopen Tora Byrapu cy 3JIOCTABJBAJIH M MJUHJIH M OCTAJIE CeJBAHE, sa _TuM sanajmjiu cemo, Te je u32opjeno 30 cpiickux JoMoBa. , Ty KpBoKelHy ueTy npensonuo je Munan TAupkOB, a “eTHuuu cy 6unu o6yueHu y aBuujeko BojuMuKO onujeno, na 6u nakie npeBapunu cemake u yiuuu y cemo. Dyrapcku 3JuKOBuu Guru cy y BONHKOM. 6pojy, No npuuaiy cemaka, npeko 200 OPyXaHHX ,jyHAKA“ HA HeHaopy»XaH€, HesamiTuhiene CTapHlie, xeHe u njeuy! (fHlauaoaj Apnayila na cpiicko ceno). Ap- HayTu ckoricke llpue Tope, iux oko 120 na Spojy, Hananu cy 14 oB. M. Ha ceno Bamane, Koje je Ha- CTAHEHO CPIICKHM XHBJEEM. IIpBO Cy ynanunu kyhiy Mnajena Byjuha, a sa Tum Ha cemake, koju cy NnpuTpuanu na race Kyhiy, ocyma mnoryH. Hernarnuju Cy npeko 300 nyuwaka. Jenmor cy Bamanna y6unu, . jemuor paHumu y pyky. Panumu cy u jenuy xeHy y KyK. ApHayT4 Cy HM Npe HEKONHKO TITA HanapaJIH Ha BawaHe. Y nocieniwe spujeMe jako cy ce oko- MMJIH HA TO CEO. Bojeka (ackep), Koja je npumukoM oBor Hamana Guma y okojuuM cejuma, uuje cMeTana Hanagauuma na nane u y6ujajy. (Dpanuyeka u Manapu). TlewiTaHCKH NIuCTOBH jaBibajy, na je uuuuujaTuBoM TamMolniber dpaHuycKor TeH&paJIHOr KOHCyJIA BuKOHTA Ponrxeja, Koju je mo CKOpa 6uo ca cnyx6om y Beorpany, ocHoBaHo y Tlemru PpaHlycko JIHTEPApHO NPYIITBO, Ca šanahioM na panu Ha uro jaueM nyxoBHoM 361uMxersy “DpaH- uysa w Manapa. 2 Y ynpaBu npyluTBeHoj cy HajomuuHuju npen- CTABHHLIH MAIJAPCKOT APHCTOKPATCKOF H KI>HKEBHH- uUKO-yMjeTHHuKor cBujeTa.