HB DUBROVNIK CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU Kole ZA SRBIJU 1 CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJ FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE 1 GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. E NA GODINU NA ČETVRT PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA š PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA. OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO S RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. == IZLAZI SVAKE NEDJELJE God. "XVI. U Dubrovniku 14. aprila 1907. Broj 15. Dubrovnik, 13. aprila. a Društveni život u jakoj vezi, organiza- ciji 1 sa jednim određenim pravcem, drži u napretku i na visini i države i male stranke. Gdje se, bilo na koji način, uvuče nesloga i rastrojstvo, propadaju države, a još lašnje stranke. : Srpska stranka na Primorju pokazala je ovo zadnjih dana, da nema ni jake dru- štvene veze, ni organizacije a po gotovo ni određenog cilja. Sve ono što nas je do pred nekoliko dana napajalo stalnom nadom, da ako smo i Srbi ali da smo i ljudi, ras- plinulo se je za čas. Organizacija i disci- Plina naše stranke, koja je napokon stala glavobolje i truda, izgleda da je bila samo neka vrst parade, ili bolje komoditeta, jer je bitisala za ono vrijeme i u onim momen- tima, kad je mogla da opstoji bez ikakve žrtve. Ali netom je došao čas, da disciplina i organizacija stranke pokažu svoj uspjeh i snagu, nestade i jednog i drugog, ili bolje odrekli smo se i jednog i drugog. Ovaj ža- -losni fakat još je žalosniji dokaz, kako u srpskoj stranci na Primorju ima ljudi — i to baš pozvanih — te, ili ne će nikako ozbiljno da rade i misle, ili baš tako rade samo onda kad je protiv dobra i jedinstva same stranke. Da nađemo uzrok ovoj našoj nesreći, treba da samu stranku i ljude u njoj gledamo sa dvije strane, jer se stranka može nalaziti u stadijumu mira ili u stadijumu borbe, bilo unutarnje ili sa nekim vanjskim. Tu jednom i drugom stadijumu treba da stranka ima jednako načelo i jednaki cilj, dok se radom upravlja prama položaju u kom se stranka nalazi. Dok nam u vrijeme mira rad mora biti upravljen jedino na naš razvitak u svakom pogledu, dotle u borbi treba da nam rad bude obrana proti svemu onome što stranci i narodu zlom prijeti. Srpska stranka na Primorju preturila je sve stadijume, i nepristran posmatrač mogao je iz ovih varijacija da mnogo nauči, ali da se baš ni malo ne tješi. U vrijeme borbe, a naročito naše unutarnje, nalazilo se je u stranci ljudi, čigovu se' ulogu ne može ni- kad zaboraviti, i ako se moglo donekle Pritajati. Razmetali su se Srpstvom da mu lakše naškode. Zalaziti u prošlost nije nas ni volja a niti nam je namjera, pa ćemo se zato na ovome i zaustaviti. Stanemo li časom, te počnemo posma- trati naš politički život u tako zvanom vre- menu mira, tu ćemo opet izvući jedan naš specijalitet, naime : apatiju, letargiju i pre- puštenost. U ovom vremenu nama je baš potrebit rad, to je jedino vrijeme. koje nam dopušta da se organizujemo, napredujemo i jačamo, a to se postiže samo radom i te ne samo jednoga ili nekolicinje, već svih zajedno, uzajamnim radom. Ali naša apatija i prepuštenost ne će ovo da shvati niti do- pušta da se tako vladamo. Srbi na Primorju misle da su učinili patriotsku dužnost, ako su izabrali svoj upravni odbor, ako su dali inicijativu za organizaciju i disciplinu, i ako su nekomu natovarili na svoja leđa, da do- tični mora sve raditi a ostali mirno spavati, gledati i — kritizovati. U tome smo gotovo svi jednaci, to je naš specijalitet. Počamši od naj manjih udruženja do čitave stranke, tu se sve navaljuje na jednoga, od ostalih se niko ne će da za nešto brine. I tako oni, kojim se podijelila kakova ,čast“, nalaze se osamljeni, bez obećane pomoći, a od njih se opet traži sve, a za zahvalnost udara se na njih napadajima. Tako smo sami krivi što nemamo ljudi, jer ih tim načinom uprav ne ćemo da imamo. Ovako mi udešavamo rad baš onda kad nam je Bog dao, da mo- žemo da nešto zajednički uradimo i da budemo sigurni u uspjeh i bolju budućnost. A kad dođe momenat, da se pokaže rezultat našega rada, onda izbiju na srijedu sva mo- guća zamršenja, u kojim je naj manje pa- triotskog čuvstva. Naši specijaliteti su jedan od naj gla- vnijih uzroka te je u ovo zadnje doba do- tjeralo našu stranku u položaj krize. O tome ćemo drugom prilikom. T Dr. Eduard Grćgr. Pred nekoliko dana zadesio je bratski češki narod, a naročito mladočešku stranku težak udarac. Umro je vođa mladočeške stranke Dr. Eduard Grćgr, u 80-oj god. života. Što znači izgubiti svog prvaka to smo i mi Srbi već iskusili sa pok. Bje- lanovićem i Fabrisom, pa zato možemo i cijeniti, kolik je gubitak za mladočešku stran- ku vođa im Grćgr. Najveću zaslugu ima Grćgr na polju političkom ; tu je njegova veličina i uprav besmrtnost zahvatila svoj korjen. Odmah u početku pripadao je Gregr mladočeškoj stranci, koja se je za čas razmahala i stekla snage među Česima, i koje su se protivnici najviše plašili. Vatreni govor Grćgr-a bio je najbolje oružje mladočeškoj stranci, te je Činio, gl! savezu sa svojom neumornom marljivošću i nastojanjem, uprav čuda u agi- taciji. Političke tournće, koje je Grćgr po cijeloj Češkoj činio, ulijevale su strah među konservativce i klerikalce, a povećavale su redove slobodoumnoj stranci veoma brzo. Njegov govor-talenat istakao je više puta u češkom saboru i u parlamentu. Od god. 1861. bio je u češkom saboru, a od god. 1885. u car. vijeću govornik prvoga reda, a njegovi govori bili su toliko jaki i značajni, da je o njima cijela monarhija pretresala i spominjala ih. Dr. Grćgr bio je neustrašiv branitelj slobodne škole, koju je s tempe- ramentom i vatrom branio protiv napadaja Rima, te je u tom pogledu koristio ne sa- mo Česima, već je učinio tim mnogo dobra za slobodu naroda u opće. Dr. Grćgr je još 23. marta, kad je od- bijao neumjesne utoke zastupnika Žd4rsky, držao govor u saboru sa običnim tempera- mentom i uspjehom, tako da: su se svi slu- šaoci čudili, da Grćgr, usprkos osamdesetoj godini svoga života, nije još ostario; — a na 1. aprila bio je mrtav. Pismo iz Beča. Beč, 8. aprila. Polovinom juna mjeseca sastaje se druga haška konierenca, a to znači, da će se tu u Hagu sakupiti izaslanici od četrdeset sedam dr- žava da vijećaju o potrebi mira i da se saslu- šav razna mišljenja i teoretske rasprave dođe do nekog zaključka, ma kad to bilo. Doista je idealna zamisao opći mir, i Rusija se broji kao začetnica te čovječske ideje. Ali sve to obrazo- vani i kulturni svijet gleda kao nekom ske- psom, pa neka ga veseli, da je ta misao pokre- nuta. Istina je, da će se s vremenom valja da doći do povoljnijih rezultata i da će ove plemenite osnove možda u nekom nedoglednom vremenu biti barem djelomično riješene, ali dosadanji re- zultati davaju nam potpuno pravo, da budemo veliki pesimiste. Poslije prve, naime mirovne konference, buknuo je onaj strašni ruskojapan- ski rat, koji je stotine i stotine tisuća glava ozbrisao s kore zemaljske, i koji će u svjetskoj povjesnici uvijek odskakati kao skrajna karika- tura i grdna ironija prve mirovne konference. Posredstvom predsjednika Sjedinjenih Država došlo se je do mira između Ruske i Japana; malo kasnije Roosvelt je nagrađen Nobelovom nagradom za zasluge. Maročko pitanje, pa mo- derno i kao žurno naoružavanje država, njema- čka žurba u pojačanju flote, a onda svi moder- ni izumi podvodnih lađa i sve drugo, izgleda nam, da su jedini plodovi prve haške konfe- rence. To sve govori protiv ideje razoruža- nja i mira. Druga konferenea što nam pred- stoji već je počela zadavati teške brige diplo- matima: Martens proputovao je već glavne gradove evropske čda utanači neki sporazumak za program sastanka haškog, a Biilow se sa- staje u Rapallu s talijanskim ministrom pred- sjednikom, da se lično dogovori, hoće li Italija i Njemačka biti složne u pitanju programa. Engleska je iznijela na tapet pitanje razoruža- nja i po što po to hoće da to pitanje bude na dnevnom redu, dočim se Njemačka tome odlu- čno opire. Svaka država ima pred sobom idea- lan cilj: konferenca o miru, ali — svaka opet sve to meće u zakutak pred politikom dana- šnjom, pred rivalitetom, kolonijalnim posjedima i dr, i svaka ide za kakvim savezom ili spo- razumom po nekih sila, a to znači misao obrane od navale, što je naravno u protivnosti sa mi- rom i razoružanjem. Besmisleno je, ili gore, i- ronično je na jednoj mirovnoj konferenci govo- riti o popunjenju narodnog prava u kopnenom ili pomorskom ratu, o ratnom kontrabandu i slično. Na prvom haškom sastanku npr. govo- rilo se mnogo o kopnenom i pomorskom ratu i u tom se mnogo šta pozitivno uredilo, ali se tim nije ništa pomoglo ideji mira, već ako ne i odmoglo. Svršićemo mišljenjem ruskog ,No- vog vremena“: ,Haška konferenca već je una- prijed pretrpjela fiasko. Konferenca je sa- mo za diplomate i učenjake važna, a Rusiji ne nosi nikakve koristi“. Ovo se može primje- niti i na opću stvar. * U petak na večer držalo je udruženje Gross-Oesterreich ,veliku“ skupštinu. Već iz jutra, pa cio dan, nosili su se ulicama debeli plakati, kojim se najavlja skupština, a po ka- fanama se na stotine u svaku raspačavali štam- pani programi sastanka. Amerikanska reklama! Kad u jednom ovakom velegradu može da u- pane u oko jedna agitacija, zamislite, kakvo se čudo imalo očekivati tog večera, jer kud kamo važnije i znamenitije stvari, ako nije o tomu u novinama, u Beču prolaze neopažene, sjem ako nema kakve uže informacije. Izgledalo je, da će se tisuće sakupiti da zbor zboruju, a kad tamo — jedna stotinica. Zar pristaša? Jer bi i to bio znatan broj! Ne, nego radoznalih jugo- slavena, da vide i čuju popa Vusia, i da mu se — nasmiju. Bečka publika nije se nikako odazvala. Čudnovato je, da bečke novine ne spominju ovu skupštinu. Za trgovački svijet. Iz krugova, koji se nalaze u blizini Ustre- dni banky českYeh spošitelen u Pragu, bio je na glavnoj skupštini Austro-Ugarske banke, koja se obdržavala 4. 0. mj. u Beču, stavljen Propast svijeta. LE I. Bio je krasan proljetni dan. S azurnog plavoga svoda treperilo je toplo sunašcće svojim blistajućim licem, pa kao da se osmjehivalo na vas svijet. Na nebu ni jednog oblačka, već se caklilo kao čist kristal. I ljubičasto more, koje se pružilo beskrajnom pučinom, ućutalo se. Re- kao bi čovjek da ne diše, već se odmara poslije velika truda. Kraj same oble obale proteže se ubava dubrava. Uvijek je zelena i mlada, okružena šarenim carstvom mirisavih evjetića. Svojom ča- robnošću i ljepotom mogli bismo je uporediti s prvobitnim rajem našega praoca. Prosto sama privlači umorena putnika, kao magnetički fluid. Mami ga u svoj svježi hlad, da odmori grješno tijelo i da se nasluša slatkih pjesmica, koje s vitih grana izvijaju male ptičice umilnim gla- som. Čisto zanesu čovjeka milinom. Te btio ne htio mora da se vine duhom Vinovniku svijeta i da mu zajedno s psalmopjeveem za- jeva: ,Sve si premudro stvorio.“ | au piti Suhi dubrave, gdje je bio naj gušći čestar, sjedio sam na jednoj staroj, gotovo truloj, klupi. Skrio sam se od galame posjeti- laca. Pred sobom sam otvorio Bajrona, pa se naslađivao njegovim ,Sonetima“ i ,Dokolnim časovima“. S mora je kadšto pirkao laki lahor i mamio svojom sferičnom arfom rajske melo- dije po zelenu lišću, šireći svježi hlad. Pod nje- govim dahom njihali su se listići, kao da ta- janstvenim šapatom izlijevaju međusobnu ljubav. I s jedne strane ova čarodnost, a s druge veličanstven prizor umirenog Jadranskoga mora, u kome je izobražen kristalni svod, kao u jasnu zrcalu — učine, da sam se cio zanio u uživanju rajskih čari, zaboravivši vas svijet, kao da i ne postoji. I ko zna, dokle bi u tom fantastičnom sta- nju snova ostao, da me nije razbudio sjetan glas o. Milutina, našeg dobroga starine. — Pomaga vi Bog! — pozdravi me, sje- deći na drugom kraju klupe. — I svi sveti! — odvratih mu blago. — A kud Bog da sada, oco? Da nije ko umro? — upitam ga poslije male pauze. — Ne; nije. Ali gotovo.... odgovori sumor- no. — Bio sam kod Kaje na M. Čudo, čoče, od o- vog učenoga svijeta u dvadesetom vijeku! Šta ti đavoli ne će još izmisliti i plašiti ovaj narod! — Anu, 000, pričajte što je to bilo? — navalim na nj. — E, šta je bilo? Nije bilo još ništa. No, ako bude, zlo će biti. Ovaj njegov odgovor raspali u meni pravu žensku radoznalost, te, navalih na nj da mi ispriča o tome ,zlu“. ; — Valjda ste čitali po našim novinama, — otpoče nižim glasom — kako neki astro- nomi ,proriču“ da se noćas ima sudariti neka vražja planeta sa našom zemljom, te uslijed toga mora propasti vas svijet i to prvo ćemo mi na Primorju. — Zato ste se vi tako uplašili? — na- smjehnuvši se upitam ga. — Zbilja, recite mi istinu: vjerujete li vi u ta predskazanja? — Pravo da vi kažem: više ne vjerujem, nego što vjerujem. Najzad, otkud astronomi mogu znati, u koji će čas biti propast svijeta, kad je Hristos rekao svojim učenicima, da ,o tome času niko ne zna, osim jednoga Boga.“ — Pa što ste se onda uplašili, kad tako govorite ? — Ma, ja nijesam. Ali, eto narod... Kao munja raznio se taj glas po njemu, pa se upla- šio i uzbunio, Prosto ne .znam, šta ću da ra- dim, Neki su juče pravili gozbe i praštali se s prijateljima. A neki, koji su slabiji duhom, hoće prosto da polude od straha. Eto, sad se baš vraćam s M. od naše Kaje. Napunio joj onaj Krsto glavu, pa hoće žena da izludi ! Njoj i inače malo treba, kako je nervozna. Uzaman sva staranja pop Lese da ju utješi! Juče je, vele, pravila gozbu poznanicima, te su joj svu pršutu pojeli. A sad s No krsti i neprestano viče na šćer, da što prije*bježe u Japoniju, eda bi se tamo spasle propasti. Ne će, veli, još da mre! Čudo božje, sve što je čeljade starije, sve se više plaši smrti! Noćas joj je bilo mnogo loše, te su me zvali da joj čatim molitvu. — Pa je li joj sada bolje? — upitam. . — Kako bolje! Ostavio sam ju polupa- metnu i polumrtvu. Bog jedini zna: hoće li o- stati do sjutra živa. Vrag odnio i te astronome i njihova predviđenja. Jedan kaže ovako, a drugi mu suprotno nadoveze. Samo plaše ovaj bezazleni narod, koji svakom vjeruje. — Kako to, oco? Po vašemu mnijenju astronomska predskazanja ne vrijede ništa? — Razumije se da ne vrijede — odgovori oporo starina. — Oni ne Znaju tačno da pred- skažu o pojavi kakve repate zvijezde, propasti