ić pojakio se pun mjesec, te je nečujno po njemu
“plovio. A sićane, blijede zvjezdice: lagano su

Propast svijeta.

DUBAOI

=== IZLAZI SVAKE NEDJELJE

—_————_mo

Za

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. m
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA rme
FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA CET

E.
i
DOPISI SE

I
ww

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. —. NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA,

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO. PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XVI.

U Dubrovniku

21. aprila 1907.

Zar baš ovako naprijed ?

Zbrka i haos događaja, te se u ovo
potonje vrijeme radi izbora razvijaju. ili. ta-
čnije zapliću u srpskoj stranci na Primorju,
moraju svako pošteno i patriotsko srce, koje
i malo osjeća za narod, da napune tugom
i zdvojnosti. Tužna je slika sadašnjosti, koju
bi. opet lako pregorjeli, kad bismo bili si-
Burni da će bliza budućnost biti kadra da
flaše nesretno stanje dovede u redoviti i
“pravilni tok. U momentu kad smo se imali
pokazati rodoljubi, kao da rias je okupio
fiekakav demon, te sva skrenuo ra oru
strani, gdje ćemo se sami upropastiti. Dok
se s jedne strane ovo čudo među nama do-
gađa, s druge vidimo kako veselo igra srce
našim javnim i tajnim neprijateljima, vidimo
im sarkastični osmjeh“ na usnama i ne "pu-
štaju od sebe glasa, da ih se ne sjetimo i
da im radost ne pokvarimo. Vješto i prora-
čunano čekaju zgodan momenat, u kom će
'im naša nesloga za dobar zalogaj doći. Ako
ovako i u naprijed budemo raditi, to nas
ne će mimoići.

Da naše nesretno stanje baš zahvati
svoj maksimum, dobili smo evo i ovaj za-
dnji prilog, biva izjavu gosp. Dr. Radoslava
Kvekića, po kojoj otklanja kandidaturu kao
bokeški zastupnik.  Razumijemo naj bolju
namjeru. gosp. Kvekića, znamo da on to čini
u naj plemenitoj nadi i namjeri, cijeneći, da
će tim spriječiti bar u nekoliko rastrojstvo
u stranci. Ali poznavajući naše prilike i ljude
u njima, gdje jedni opijeni apatijom puštaju

. hladnokrvno da se sve kreće niz brdo, a
drugi loveći u mutnu napinju sve sile i
svoju agilnost da svim mogućim sredstvima
ušpiju u svojoj akciji i da se_nametnu na-
rodu kao usrećitelji, ne može nas odbijanje
kandidature gosp. Kvekića napojiti nadom,
da ovaj njegov korak može koristiti stranci.
Na ovaj se način ostavlja otvorenije i slo-
bodnije polje radu onijeh, koji su među Sr-
bima u Boki i onako dosta zla učinili u

ovo potonje vrijeme. Još je jedini gosp.

Kvekić bio onaj zid, pred kojim se je. mo-
rala zaustaviti cijela ona crna četa, što po
Boki odavna rovari.

Kad bi naš list imao zadaću, da sve
tačno presudi i razvidi što se među nama
događa, uvjereni smo da nam u ovom me-
težu ne bi bilo ni iz daleka moguće, da i
pokraj sve nepristranosti opet ne zapanemo
u pogrješku, jer je takav haos i tako jak

zapleta. Ali ljudi! ljudi! U našoj stranci
dosta je ljudi koji imaju riječ i koji vode
strankom, pa kad se dođe do sličnog sta-
nja, kako je evo na žalost današnje, mješte
da spase stranku i da joj pomognu, oni je
upropašćuju. Zar vi prvaci od naj manjeg
do naj višeg, kojim je povjeren narod, slo-
ga, organizacija i disciplina, sve to toliko
nisko cijenite, da možete hladnokrvno do-
pustiti, da i stranke nestane, a da vas sa-
Vijest ni malo ne peče? Zar u vama nema
toliko osjećaja za opće dobro, a da se ne
biste mogli naći, nagoditi se i urediti?
Hoće li vam biti indiferentna savjest, kad
Vidite da je radi vas narod propao, a da se
o nas raskomadane neprijatelji otimlju? Ape-
lujemo na vas, prvaci i vođe, po narodu,
apelujemo na vaš patriotizam na srpsku svi-
jest. S vašom voljom i s vašim požrtvova-
njem još bi se brzo i lako moglo da sanira
naše žalosno današnje stanje. U rhomentu
te nam prijeti propasti, ako zbacite sve, a
pred očima vam bude samo opće i narodno
dobro nas Srba na Primorju, te na tom i
poradite, učinit će te patriotsku dužnost,
koja će vam steći priznanje i iskrenu zahval-
nost Srba na Primorju, a koja će opet biti
smrtni udarac onijem sa strane, te na našu
propast računaju.

Mislite li produžiti sa ovim zlom te nas
danas muči, stiće vas kletva svih onih te
im narodna stvar na srcu leži, a njih ima
mnogo, ali su nemoćni.

PARAN DANA

MajaBa.

Kan mu obe Gokeluikor Hapona, nopen jasHe
M TIPpHBATH& ONeTOBaHe Moje usjase, na ce He 6ux
BuIIE NpuMHo MaHnafa 3a Llapesuucko Bujehie, unak
NoHynulue na cjennem oner na uacHo mjecTo 60-
KeLIKOr NocnaHuKa, Koje caM Kpo3 16 romuHna 3ay-
sumMao, ja caM ce, y uacy «an mu je 6uno npeno-
ueHo na je uacT Boke y onacnocTu u npemna Mu

.Moje OGUTEJBCKE OKOJIHOCTU uMNEPATHBHO Hanaraxy

na upykunje pauM, Ona3Ba0 BpJO JacKaBom rosuBy
Haj yruiuBHujux maponuux Boba (mjecHux on6opa u
onfuHckux HauenuuKa) u mMHoro6pojaux npujaTema
ca cBujy cTpaHa Haluer Tipumopja, Te u3jaBuo na
noHyljeHy MH KAHNHNATYpy NpuMaM, ako je ynpasnu
on6op crpaHke ognoćpu u rnpornacu, u TuMe ga cam
CNIPABAH NOJIOKATH HA OJITAP NOMOBHHE CBE ILTO Če
jotu ou Mene saxrujeBa.

Anu ce 3a T4M y HalIlOj CTPAHIH noroguno
OHO LITO NAHAC HA XAJIOCT CBH 3HAMO: pacTpojCcTBO,
TIOBOLOM TIPOTJIALIEHA KAHNHJATYpe y CjeBepHnom Ha-
uieM M360pHOM Cp€3y.

Cana nak cpricka akan. oma. c TIpumopja
yuehia ce y Beuy, cBojom pecomyuujoM, oGjenona-
Ib&€HOM y ,Cp6o6paHy“ 6poj 71 ou 30 mMapra (12

anpuna) 1907, ysuma pujeu Te ocybyjyliu cBe iro
y CTPaHuu mocroju, nmporjmacyje KaHnunare sa o6a
Halla u36opHa cpesa.

Tlomro mu je mosnaro, na cy TIoKpeTauu u
BATPEHH šaroBapATemu one peconyuuje 6unu oco-
6uTo neku Goketuku banu, Koju he cjyrpa y nam
HApON CTYIHTH, NOMITO ja BOJuM MHp H CmOry y
CTPAHUH NJHO BHINE HerO JIH mocNaHuuky uačT, a

+ 6ynyhiu_npu TOM ny6oKo yBjepeH ma 6u u36op naj

yrnenaujer u Haj sacnyxuujer unaHa Hale CTpaHKke,
npencjenuuxa 6usuer Ynpasnor On6opa, rocr. Ip.
A. Tlyiesuja kao nocnamuka Boke, CIIJXKMO HA uacT
Boku, MuMounasehu Y OHoj pecomyuuju nonpasyMu-
jesaHy u HamjepHo Menu HaHELUEHY yBpHjeny, a uu-
cTo ysuhajyhiu na 6u ce no onakBoM 4360py MorJIuH
YCNOCTABHTU MHP 4 P6L y HalOj CTpaHliH, u3jaB.by-
jeM cBuma. mjecnum on6opuma u onhuHcKkuM Hauej-
HuuuMa y Boku, KOj4 Cy MU H3BOJbEJIH HA oHaKO
TACKABH H O MEHO HE3ACIIJIKEHM HaUHH  NOKAZATH
IBHXOBO H IIPEKO HHX HaponHO noBjepete, IA OJI-
CTYNaM ong noHyhene Mu Hu og Mene Behi npuMIbeHe
KAHNANATyPe, MOJIEH HX, na CBM CJOXHO Ha TO
pane a na 6yne usa6pan naj sacnyxuuju ua upyr
u Boka rocn. lip. A. ITlysbe3H.

Hexa HuKo He nokyua npykuuje NpoTyMauuTu
OBy MOjy OJUIJKY, HETO KAO HCKPEHy H XKMBY XEJBY
jenuor crapor 6opua y penosuma cpnceke HaponHe
CTpanke na IlpumMopjy, na ce sacnyra npunosHa u
Harpagu u ga ce Mup u cnora Y CTpaHLH ycnocTaBu,
NOIITO HAKAJ Npyre XeJe u Teme uujecaM umMao
HuTH hy MMaTu Hero caMo npouBar u HaTIpenaK
HAIIe cTpaHke.

Y TpujecrTy, 3/16 anpuna 1907.

lip. PanocnaB KBexuh.

Agrarne prilike u Bukovici.

Mladost, koja je svoju radnu snagu istočila
dijelom u militarizmu, kad se povrati kući,
izložena je drugoj pogibli. Pošto narod veći-
nom živi od zemljoradnje i stočarstva, mora i
mladost da se dade u službu ovake privrede,
koja je po katkada i unosna. Potucajuć se kao
zemljoradnik po suhim poljima, močvarnim li-
vadama i kaljužama, koje nijesu presušene, gubi
zdravlje a potom i fizičnu snagu, koja ga pravi
nemogućim i nesposobnim za dalju zaradu. Na-
dodajmo još ovome i nestašicu zdrave pitke
vode, koja po nekim mjestima prouzrokuje u
stanovito doba stalnu malariju; onda dolazimo
do zaključka, da je zemljoradnja u ovakim kra-
jevima skopčana sa velikim neugodnostima i
neprilikama. Moramo istini u hator primjetiti,
da se za suzbijanje malarije nešto uradilo. Ako
se je u ovome postigao kakav uspjeh, kao što
držimo da jest, onda bi trebalo i unaprijed pro-
slijediti liječenjem. Poglavito valjalo bi ukloniti
i uništiti izvor koji prouzrokuje među \amošnjim
ljudstvom ovu zarazu. Čitamo u vladinim listo-
vima puste programe, izvještaje i obećanja, da
se Dalmacija ekonomski satrvena opet podigne do
prvašnje (?) znamenitosti. Bude li dioba vladine
pomoći podjednaka po svima oskudnim kraje-

vima, nema sumnje, da će i Bukovica biti sma-

trana prvom, kojoj u velikoj nuždi treba sva-
kako priskočiti u pomoć, barem što se tiče
zdravlja i saobraćaja.

Stočarstvo je u Bukovici prilično razvijeno.
Ali se i ovdje mora istaknuti žalosna činjenica,
da je do nedavno ovaj izvor narodne privrede
bio daleko unosniji i obilatiji nego li je sada.
Šta više, opaža se, da je danas u nazatku. Gla-
vni je uzrok opadanju stočarstva u prvom redu,
što naš težak, držeć se svoga tradicionalnog
konservatizma, ne. prilagođuje se tako lako ra-
cionalnom gojenju stoke. A i kad bi pristao na
to, barem iz nužde, ipak nema stručnjaka, koji
bi ga po tenanu znao na to uputit i poučiti.
Svo to veća nestašica šuma, koje su sjekli često
puta i bez velike potrebe, a svakada bez ređa i
podmladivanja, uzrok je opadanju domaće stoke.
Mnogi već osjećaju teret koji ih tišti ovakim
gubitkom i nastoje da se unaprijed što bolje
podigne stočarstvo. Nema sumnje, da će ovako
poduzeće, koje osim što je korisno, takoder je
i rodoljubivo, — uspjeti htjednu li ga sa razlo-
gom izvoditi. Ostali su uslovi za stočarstvo vrlo
povoljni. Ni sama pića za stoku nije odveć
skupa, jer se blago zadovoljava i sa domaćom.
Treba samo u narodu probuditi više volje i
praktičnog znanja i predočiti mu spekulativni
izvor dobiti na stočarstvu.

Kazali su stari ljudi, da svako za što, ima
svoj za to. Na pitanje: za što ne napredujemo,
odgovorili bismo: s razloga što nam nedostaju
mnogi uslovi koji bi zapriječili naše propadanje.
Za što dakle, da kod prilično razvijenog stočar

stva, a pod tako povoljnim uslovima za razvitak
ove jake privredne grane, u čitavoj Bukovici
nemamo jedne mljekarske zadruge ?

Priznali smo prije naš narodni konzerva
tizam i u ekonomskim prilikama. Kato u ovom

pravcu i napredujemo pored sve naše hitrine
vrlo sporo. Za kulturnim narodima daleko smo
izostali. Pojam udruživanja, koji se po starijem
našijem kućama i većim. porodicama pokazao
uspješnim, sporo zahvaća, kad ga se primijeni na
privredne svrhe. Stoga ipak ne smijemo napustiti
nešto, o čemu smo unaprijed uvjereni da će po
lučiti pravi preokret na dobro, čim stanedjelovati.

Mi smo potpuno osvjedočeni, da bi osni-

vanjem jedne mljekarske zadruge u Bukovici
postigao tamošnji naš narod neočekivan uspjeh
u svakom pogledu. Ovaka bi se zadruga za

sada dala osnovati bez velikih poteškoća. Njom
bi članovi sebi pribavili materijalnu korist bez
velika napora, a usput bi ispunili jednu du-
boku prazninu na polju domaćeg gazdinstva.
Zbog manjeg troška mljekarska zadruga mogla
bi u početku svoj rad ograničiti. Po povoljnom
uspjehu mogla bi zadruga svoju proizvodnju
proširiti na razne načine, kako vidi i osjeti, da
je bolja dobit.

Od srca preporučujemo zanimanima i po-
zvanima ovu korisnu ustanovu, koja bi kao
domaća ustanova bila pristupačna narodu, da-
juć mu i u ovom pravcu pouke i savjeta kada
ustreba. :

LA nE
: Sunce je počelo da zahodi. Njegovo veli-
čanstveno lice tiho je plovilo u polukrugu po

. azurnu zrcalu, umivajući blijedo-rumeno čelo u
. kristalnoj vodi. Još jednom umiljato pogleda na

svijet, kao da se i ono prašta, pa se sasvijem
pogruži u morskoj bezdni. ' 3

Počeo se tiho, na lakim krilima spuštati
večernji sumračak. Na čistom ljubičastom nebu

“treperile, kao da se čarobno smiješe na vas

svijet i jedna je drugoj tajanstveno šaputala |
..sladosne časove ljubavi. pot

S erkvenoga tornja otkucalo je šest ura.
I ja se polako digoh iz sjenovite dubrave, da

idem doma. Uzmem štap i knjigu, pa se lijepo,
pjevuckajući, krenem kroz aleju put varoši.

* Putem se nije čuo nikakov glas živa stvora,

| kao što to obično biva. Nigdje nikoga nijesam

idjeti ij j treperio na pro-
mogao vidjeti. I da nije oganj treperio
či skromnih domova, pomislio bih, e se

“ obrekoh usred arabijske pustinje.

Ubrzah korake. I sve što sam se više pri-
bliživao varoši, sve se veća radoznalost rađala
u meni. Neka slatka sjeta počela se je razlije-
vati po mojoj melanholičkoj duši; sva mi je
spoljašnja čuvstva obuzela.

Kad sam slazio niz grad, mrtva je tišina
prekrilila cijelu varoš. Tiha sjenovita se nojea

“spustila i sve je više širila svoju tamnu koprenu.

Sve se zalijevalo u crnijem sjenama. Nigdje žive
duše, kao da je sve zemlja progutala. Tek samo
studen vjetrić što je kadšto njihao lišće svojim
ledenim krilima.

Uzgred svratim kod svoga prijatelja Save
le Rene a. Puna soba poznanika. Sjede i muče.
Pred njima stoji trpeza puna raznijeh đakonija,
kao na Uskrs.

se Da nije danas Uskrs, pa ja ne znam?
— pomislim u sebi. — Nije. Dobro se sjećam
da je post; jer sam imao danas za ručak: ku-
pusa s mesom, U ostalom, ko pita danas za
post. Valjda se ne ćemo posvetiti, da moramo
i tu brigu voditi. Danas je takav adet, a po
njemu se mora čovjek vladati.

Najzad se sjetih. Biće da se je domaćinu
našao sin, pa od radosti spremio gozbu, Ali,

ipak ona sumornost i tajna sjeta na njihovu
lieu, nije odgovarala mojim nagađanima. Tužni
su, kao da su se vratili s pogreba. Niti ko od
onih govori, niti romori. Sve je zamuklo i na-
peto čeka, kao da će se desiti kakav važan do-
gađaj među njima.

Pozdravih se s domaćinom i sa svima re-
dom. Odmah mi načiniše mjesta da sjednem.

—- Ma, nijesam došao na gozbu, već po
Savu, da idemo u čitaonicu igrati ,fircika“ —
odgovorim, smiješeći se. - L

— Kakav te ,fircik“ večeras naopako! Zar
ti ne znaš, da će noćas biti propast svijeta, pa
se treba oprostiti s prijateljima. Jesi li ti pri
sebi, čoče? — usplahireno me upita domaćin,
žalosnim licem kao da mu se mašta upokojila.

Ostali me samo sa razrogačenim očima po-
gledaše. Neki počeše da se krste, prizivljući
ime Hristovo u pomoć. Mislili su da nijesam
pri sebi. ž

Posmatrajući njih i sam se nađoh u čudu.
Te brže bolje uhvatim maglu od društva na
»bijelu hljebu“.

Odoh kod drugog, trećeg prijatelja. Naj po-
slije i kod Kaje, Ali sam sve jedno i isto vidio.

Najzad se riješim da idem doma, osta-
vljajući prijatelje, kod kojih je cijelu noć vla-
dala epidemička besanica...

III.

Purpurni je istok gorio u silnu plamenu.
Svježa zora, puna čarobnog osmjeha, otvorila je
svoja obagrena ustašea da di jutarnji poljubac
probudenomu suncu, čiji su zlatno-rumeni zraci
prodirali među zelenim granama. Vr.ove gi-
ganskoga Lovćena, koji je svoje gordo čelo po-
nosno izdigao do safirnoga svoda, zaogrnula je
siva magla svojom tankom koprenom, Ogromni
mu plašt skriva junačka pleća, a slobodom
ovjenčana srebrna glava blješti od sunčane svje-
tlosti, te kao da prezire ostale gore, ne će s nji-
ma da opći. i

Sa uzburkanoga mora namrgođeni su zefiri
drhtali, šaputali među sobom i lelujali svoja
ledena krila, te su proizvodili tajanstvene zvu-
ke, kao vijesnici grozne bure. Valovi su počeli
silno da stenju, bacajući srdito uskipjele pjene
na tvrde, sure stijene, te misliš, e će ih u ko-
made rasprskati. Čas je samo podmuklo hukalo,
pa na jednom silovito bukne iz dubind ponora