ić pojakio se pun mjesec, te je nečujno po njemu “plovio. A sićane, blijede zvjezdice: lagano su Propast svijeta. DUBAOI === IZLAZI SVAKE NEDJELJE —_————_mo Za CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. m ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA rme FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA CET E. i DOPISI SE I ww PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. —. NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA, PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA 1 SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO. PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVI. U Dubrovniku 21. aprila 1907. Zar baš ovako naprijed ? Zbrka i haos događaja, te se u ovo potonje vrijeme radi izbora razvijaju. ili. ta- čnije zapliću u srpskoj stranci na Primorju, moraju svako pošteno i patriotsko srce, koje i malo osjeća za narod, da napune tugom i zdvojnosti. Tužna je slika sadašnjosti, koju bi. opet lako pregorjeli, kad bismo bili si- Burni da će bliza budućnost biti kadra da flaše nesretno stanje dovede u redoviti i “pravilni tok. U momentu kad smo se imali pokazati rodoljubi, kao da rias je okupio fiekakav demon, te sva skrenuo ra oru strani, gdje ćemo se sami upropastiti. Dok se s jedne strane ovo čudo među nama do- gađa, s druge vidimo kako veselo igra srce našim javnim i tajnim neprijateljima, vidimo im sarkastični osmjeh“ na usnama i ne "pu- štaju od sebe glasa, da ih se ne sjetimo i da im radost ne pokvarimo. Vješto i prora- čunano čekaju zgodan momenat, u kom će 'im naša nesloga za dobar zalogaj doći. Ako ovako i u naprijed budemo raditi, to nas ne će mimoići. Da naše nesretno stanje baš zahvati svoj maksimum, dobili smo evo i ovaj za- dnji prilog, biva izjavu gosp. Dr. Radoslava Kvekića, po kojoj otklanja kandidaturu kao bokeški zastupnik. Razumijemo naj bolju namjeru. gosp. Kvekića, znamo da on to čini u naj plemenitoj nadi i namjeri, cijeneći, da će tim spriječiti bar u nekoliko rastrojstvo u stranci. Ali poznavajući naše prilike i ljude u njima, gdje jedni opijeni apatijom puštaju . hladnokrvno da se sve kreće niz brdo, a drugi loveći u mutnu napinju sve sile i svoju agilnost da svim mogućim sredstvima ušpiju u svojoj akciji i da se_nametnu na- rodu kao usrećitelji, ne može nas odbijanje kandidature gosp. Kvekića napojiti nadom, da ovaj njegov korak može koristiti stranci. Na ovaj se način ostavlja otvorenije i slo- bodnije polje radu onijeh, koji su među Sr- bima u Boki i onako dosta zla učinili u ovo potonje vrijeme. Još je jedini gosp. Kvekić bio onaj zid, pred kojim se je. mo- rala zaustaviti cijela ona crna četa, što po Boki odavna rovari. Kad bi naš list imao zadaću, da sve tačno presudi i razvidi što se među nama događa, uvjereni smo da nam u ovom me- težu ne bi bilo ni iz daleka moguće, da i pokraj sve nepristranosti opet ne zapanemo u pogrješku, jer je takav haos i tako jak zapleta. Ali ljudi! ljudi! U našoj stranci dosta je ljudi koji imaju riječ i koji vode strankom, pa kad se dođe do sličnog sta- nja, kako je evo na žalost današnje, mješte da spase stranku i da joj pomognu, oni je upropašćuju. Zar vi prvaci od naj manjeg do naj višeg, kojim je povjeren narod, slo- ga, organizacija i disciplina, sve to toliko nisko cijenite, da možete hladnokrvno do- pustiti, da i stranke nestane, a da vas sa- Vijest ni malo ne peče? Zar u vama nema toliko osjećaja za opće dobro, a da se ne biste mogli naći, nagoditi se i urediti? Hoće li vam biti indiferentna savjest, kad Vidite da je radi vas narod propao, a da se o nas raskomadane neprijatelji otimlju? Ape- lujemo na vas, prvaci i vođe, po narodu, apelujemo na vaš patriotizam na srpsku svi- jest. S vašom voljom i s vašim požrtvova- njem još bi se brzo i lako moglo da sanira naše žalosno današnje stanje. U rhomentu te nam prijeti propasti, ako zbacite sve, a pred očima vam bude samo opće i narodno dobro nas Srba na Primorju, te na tom i poradite, učinit će te patriotsku dužnost, koja će vam steći priznanje i iskrenu zahval- nost Srba na Primorju, a koja će opet biti smrtni udarac onijem sa strane, te na našu propast računaju. Mislite li produžiti sa ovim zlom te nas danas muči, stiće vas kletva svih onih te im narodna stvar na srcu leži, a njih ima mnogo, ali su nemoćni. PARAN DANA MajaBa. Kan mu obe Gokeluikor Hapona, nopen jasHe M TIPpHBATH& ONeTOBaHe Moje usjase, na ce He 6ux BuIIE NpuMHo MaHnafa 3a Llapesuucko Bujehie, unak NoHynulue na cjennem oner na uacHo mjecTo 60- KeLIKOr NocnaHuKa, Koje caM Kpo3 16 romuHna 3ay- sumMao, ja caM ce, y uacy «an mu je 6uno npeno- ueHo na je uacT Boke y onacnocTu u npemna Mu .Moje OGUTEJBCKE OKOJIHOCTU uMNEPATHBHO Hanaraxy na upykunje pauM, Ona3Ba0 BpJO JacKaBom rosuBy Haj yruiuBHujux maponuux Boba (mjecHux on6opa u onfuHckux HauenuuKa) u mMHoro6pojaux npujaTema ca cBujy cTpaHa Haluer Tipumopja, Te u3jaBuo na noHyljeHy MH KAHNHNATYpy NpuMaM, ako je ynpasnu on6op crpaHke ognoćpu u rnpornacu, u TuMe ga cam CNIPABAH NOJIOKATH HA OJITAP NOMOBHHE CBE ILTO Če jotu ou Mene saxrujeBa. Anu ce 3a T4M y HalIlOj CTPAHIH noroguno OHO LITO NAHAC HA XAJIOCT CBH 3HAMO: pacTpojCcTBO, TIOBOLOM TIPOTJIALIEHA KAHNHJATYpe y CjeBepHnom Ha- uieM M360pHOM Cp€3y. Cana nak cpricka akan. oma. c TIpumopja yuehia ce y Beuy, cBojom pecomyuujoM, oGjenona- Ib&€HOM y ,Cp6o6paHy“ 6poj 71 ou 30 mMapra (12 anpuna) 1907, ysuma pujeu Te ocybyjyliu cBe iro y CTPaHuu mocroju, nmporjmacyje KaHnunare sa o6a Halla u36opHa cpesa. Tlomro mu je mosnaro, na cy TIoKpeTauu u BATPEHH šaroBapATemu one peconyuuje 6unu oco- 6uTo neku Goketuku banu, Koju he cjyrpa y nam HApON CTYIHTH, NOMITO ja BOJuM MHp H CmOry y CTPAHUH NJHO BHINE HerO JIH mocNaHuuky uačT, a + 6ynyhiu_npu TOM ny6oKo yBjepeH ma 6u u36op naj yrnenaujer u Haj sacnyxuujer unaHa Hale CTpaHKke, npencjenuuxa 6usuer Ynpasnor On6opa, rocr. Ip. A. Tlyiesuja kao nocnamuka Boke, CIIJXKMO HA uacT Boku, MuMounasehu Y OHoj pecomyuuju nonpasyMu- jesaHy u HamjepHo Menu HaHELUEHY yBpHjeny, a uu- cTo ysuhajyhiu na 6u ce no onakBoM 4360py MorJIuH YCNOCTABHTU MHP 4 P6L y HalOj CTpaHliH, u3jaB.by- jeM cBuma. mjecnum on6opuma u onhuHcKkuM Hauej- HuuuMa y Boku, KOj4 Cy MU H3BOJbEJIH HA oHaKO TACKABH H O MEHO HE3ACIIJIKEHM HaUHH NOKAZATH IBHXOBO H IIPEKO HHX HaponHO noBjepete, IA OJI- CTYNaM ong noHyhene Mu Hu og Mene Behi npuMIbeHe KAHNANATyPe, MOJIEH HX, na CBM CJOXHO Ha TO pane a na 6yne usa6pan naj sacnyxuuju ua upyr u Boka rocn. lip. A. ITlysbe3H. Hexa HuKo He nokyua npykuuje NpoTyMauuTu OBy MOjy OJUIJKY, HETO KAO HCKPEHy H XKMBY XEJBY jenuor crapor 6opua y penosuma cpnceke HaponHe CTpanke na IlpumMopjy, na ce sacnyra npunosHa u Harpagu u ga ce Mup u cnora Y CTpaHLH ycnocTaBu, NOIITO HAKAJ Npyre XeJe u Teme uujecaM umMao HuTH hy MMaTu Hero caMo npouBar u HaTIpenaK HAIIe cTpaHke. Y TpujecrTy, 3/16 anpuna 1907. lip. PanocnaB KBexuh. Agrarne prilike u Bukovici. Mladost, koja je svoju radnu snagu istočila dijelom u militarizmu, kad se povrati kući, izložena je drugoj pogibli. Pošto narod veći- nom živi od zemljoradnje i stočarstva, mora i mladost da se dade u službu ovake privrede, koja je po katkada i unosna. Potucajuć se kao zemljoradnik po suhim poljima, močvarnim li- vadama i kaljužama, koje nijesu presušene, gubi zdravlje a potom i fizičnu snagu, koja ga pravi nemogućim i nesposobnim za dalju zaradu. Na- dodajmo još ovome i nestašicu zdrave pitke vode, koja po nekim mjestima prouzrokuje u stanovito doba stalnu malariju; onda dolazimo do zaključka, da je zemljoradnja u ovakim kra- jevima skopčana sa velikim neugodnostima i neprilikama. Moramo istini u hator primjetiti, da se za suzbijanje malarije nešto uradilo. Ako se je u ovome postigao kakav uspjeh, kao što držimo da jest, onda bi trebalo i unaprijed pro- slijediti liječenjem. Poglavito valjalo bi ukloniti i uništiti izvor koji prouzrokuje među \amošnjim ljudstvom ovu zarazu. Čitamo u vladinim listo- vima puste programe, izvještaje i obećanja, da se Dalmacija ekonomski satrvena opet podigne do prvašnje (?) znamenitosti. Bude li dioba vladine pomoći podjednaka po svima oskudnim kraje- vima, nema sumnje, da će i Bukovica biti sma- trana prvom, kojoj u velikoj nuždi treba sva- kako priskočiti u pomoć, barem što se tiče zdravlja i saobraćaja. Stočarstvo je u Bukovici prilično razvijeno. Ali se i ovdje mora istaknuti žalosna činjenica, da je do nedavno ovaj izvor narodne privrede bio daleko unosniji i obilatiji nego li je sada. Šta više, opaža se, da je danas u nazatku. Gla- vni je uzrok opadanju stočarstva u prvom redu, što naš težak, držeć se svoga tradicionalnog konservatizma, ne. prilagođuje se tako lako ra- cionalnom gojenju stoke. A i kad bi pristao na to, barem iz nužde, ipak nema stručnjaka, koji bi ga po tenanu znao na to uputit i poučiti. Svo to veća nestašica šuma, koje su sjekli često puta i bez velike potrebe, a svakada bez ređa i podmladivanja, uzrok je opadanju domaće stoke. Mnogi već osjećaju teret koji ih tišti ovakim gubitkom i nastoje da se unaprijed što bolje podigne stočarstvo. Nema sumnje, da će ovako poduzeće, koje osim što je korisno, takoder je i rodoljubivo, — uspjeti htjednu li ga sa razlo- gom izvoditi. Ostali su uslovi za stočarstvo vrlo povoljni. Ni sama pića za stoku nije odveć skupa, jer se blago zadovoljava i sa domaćom. Treba samo u narodu probuditi više volje i praktičnog znanja i predočiti mu spekulativni izvor dobiti na stočarstvu. Kazali su stari ljudi, da svako za što, ima svoj za to. Na pitanje: za što ne napredujemo, odgovorili bismo: s razloga što nam nedostaju mnogi uslovi koji bi zapriječili naše propadanje. Za što dakle, da kod prilično razvijenog stočar stva, a pod tako povoljnim uslovima za razvitak ove jake privredne grane, u čitavoj Bukovici nemamo jedne mljekarske zadruge ? Priznali smo prije naš narodni konzerva tizam i u ekonomskim prilikama. Kato u ovom pravcu i napredujemo pored sve naše hitrine vrlo sporo. Za kulturnim narodima daleko smo izostali. Pojam udruživanja, koji se po starijem našijem kućama i većim. porodicama pokazao uspješnim, sporo zahvaća, kad ga se primijeni na privredne svrhe. Stoga ipak ne smijemo napustiti nešto, o čemu smo unaprijed uvjereni da će po lučiti pravi preokret na dobro, čim stanedjelovati. Mi smo potpuno osvjedočeni, da bi osni- vanjem jedne mljekarske zadruge u Bukovici postigao tamošnji naš narod neočekivan uspjeh u svakom pogledu. Ovaka bi se zadruga za sada dala osnovati bez velikih poteškoća. Njom bi članovi sebi pribavili materijalnu korist bez velika napora, a usput bi ispunili jednu du- boku prazninu na polju domaćeg gazdinstva. Zbog manjeg troška mljekarska zadruga mogla bi u početku svoj rad ograničiti. Po povoljnom uspjehu mogla bi zadruga svoju proizvodnju proširiti na razne načine, kako vidi i osjeti, da je bolja dobit. Od srca preporučujemo zanimanima i po- zvanima ovu korisnu ustanovu, koja bi kao domaća ustanova bila pristupačna narodu, da- juć mu i u ovom pravcu pouke i savjeta kada ustreba. : LA nE : Sunce je počelo da zahodi. Njegovo veli- čanstveno lice tiho je plovilo u polukrugu po . azurnu zrcalu, umivajući blijedo-rumeno čelo u . kristalnoj vodi. Još jednom umiljato pogleda na svijet, kao da se i ono prašta, pa se sasvijem pogruži u morskoj bezdni. ' 3 Počeo se tiho, na lakim krilima spuštati večernji sumračak. Na čistom ljubičastom nebu “treperile, kao da se čarobno smiješe na vas svijet i jedna je drugoj tajanstveno šaputala | ..sladosne časove ljubavi. pot S erkvenoga tornja otkucalo je šest ura. I ja se polako digoh iz sjenovite dubrave, da idem doma. Uzmem štap i knjigu, pa se lijepo, pjevuckajući, krenem kroz aleju put varoši. * Putem se nije čuo nikakov glas živa stvora, | kao što to obično biva. Nigdje nikoga nijesam idjeti ij j treperio na pro- mogao vidjeti. I da nije oganj treperio či skromnih domova, pomislio bih, e se “ obrekoh usred arabijske pustinje. Ubrzah korake. I sve što sam se više pri- bliživao varoši, sve se veća radoznalost rađala u meni. Neka slatka sjeta počela se je razlije- vati po mojoj melanholičkoj duši; sva mi je spoljašnja čuvstva obuzela. Kad sam slazio niz grad, mrtva je tišina prekrilila cijelu varoš. Tiha sjenovita se nojea “spustila i sve je više širila svoju tamnu koprenu. Sve se zalijevalo u crnijem sjenama. Nigdje žive duše, kao da je sve zemlja progutala. Tek samo studen vjetrić što je kadšto njihao lišće svojim ledenim krilima. Uzgred svratim kod svoga prijatelja Save le Rene a. Puna soba poznanika. Sjede i muče. Pred njima stoji trpeza puna raznijeh đakonija, kao na Uskrs. se Da nije danas Uskrs, pa ja ne znam? — pomislim u sebi. — Nije. Dobro se sjećam da je post; jer sam imao danas za ručak: ku- pusa s mesom, U ostalom, ko pita danas za post. Valjda se ne ćemo posvetiti, da moramo i tu brigu voditi. Danas je takav adet, a po njemu se mora čovjek vladati. Najzad se sjetih. Biće da se je domaćinu našao sin, pa od radosti spremio gozbu, Ali, ipak ona sumornost i tajna sjeta na njihovu lieu, nije odgovarala mojim nagađanima. Tužni su, kao da su se vratili s pogreba. Niti ko od onih govori, niti romori. Sve je zamuklo i na- peto čeka, kao da će se desiti kakav važan do- gađaj među njima. Pozdravih se s domaćinom i sa svima re- dom. Odmah mi načiniše mjesta da sjednem. —- Ma, nijesam došao na gozbu, već po Savu, da idemo u čitaonicu igrati ,fircika“ — odgovorim, smiješeći se. - L — Kakav te ,fircik“ večeras naopako! Zar ti ne znaš, da će noćas biti propast svijeta, pa se treba oprostiti s prijateljima. Jesi li ti pri sebi, čoče? — usplahireno me upita domaćin, žalosnim licem kao da mu se mašta upokojila. Ostali me samo sa razrogačenim očima po- gledaše. Neki počeše da se krste, prizivljući ime Hristovo u pomoć. Mislili su da nijesam pri sebi. ž Posmatrajući njih i sam se nađoh u čudu. Te brže bolje uhvatim maglu od društva na »bijelu hljebu“. Odoh kod drugog, trećeg prijatelja. Naj po- slije i kod Kaje, Ali sam sve jedno i isto vidio. Najzad se riješim da idem doma, osta- vljajući prijatelje, kod kojih je cijelu noć vla- dala epidemička besanica... III. Purpurni je istok gorio u silnu plamenu. Svježa zora, puna čarobnog osmjeha, otvorila je svoja obagrena ustašea da di jutarnji poljubac probudenomu suncu, čiji su zlatno-rumeni zraci prodirali među zelenim granama. Vr.ove gi- ganskoga Lovćena, koji je svoje gordo čelo po- nosno izdigao do safirnoga svoda, zaogrnula je siva magla svojom tankom koprenom, Ogromni mu plašt skriva junačka pleća, a slobodom ovjenčana srebrna glava blješti od sunčane svje- tlosti, te kao da prezire ostale gore, ne će s nji- ma da opći. i Sa uzburkanoga mora namrgođeni su zefiri drhtali, šaputali među sobom i lelujali svoja ledena krila, te su proizvodili tajanstvene zvu- ke, kao vijesnici grozne bure. Valovi su počeli silno da stenju, bacajući srdito uskipjele pjene na tvrde, sure stijene, te misliš, e će ih u ko- made rasprskati. Čas je samo podmuklo hukalo, pa na jednom silovito bukne iz dubind ponora