DUBROVNIK == IZLAZI SVAKE NEDJELJE = CIJENA LISTU: ZA' AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU | CRNU GORU. NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE 1 NA ČET VRT S GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. g PRETPLATA | OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI , DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA ž PISMA NE PRIMAJU SE. ši PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XVi. > : U Dubrovniku 28. aprila 1907. Broj 17. Dubrovnik 27. aprila. Naj noviji prilog haosu u našoj stranci svakako je izjava g. Dr. Radoslava Kvekića, kojom odbija ponuđenu mu, i već jednom primljenu, kandidaturu za Bokeškog zastu- pnika na carevinsko vijeće. Po samoj izjavi izlazi, da je nastala iz dva razloga. Prvi je taj, što je gosp. Kvekić dao više važnosti izjavi nekolicine — a ne sve primorske omladine — nego li želji i povjerenju svih mjesnih odbora, općina i povjerenika srpske stranke u Boki-kotorskoj, a drugi je taj, što on to radi, e da li doprinese štogod jedin- stvu i složi same stranke. Da ovom koraku gosp. Kvekića pripišemo zlu namjeru nije nam ni na kraj pameti, ali da otklanjane kandidature nije bilo na svom mjestu, mi- slimo, da će se i sam gosp. Kvekić biti uvjerio. , Mnogi listovi, ili ne poznavajući baš ni malo naše prilike, ili o njima slabo i na- opako izviješteni, pozdraviše korak omladine u Beču i pospiješiše da dođe do ovoga, do čega je i došlo. Svakako ovaj čin učinio je vrlo nepovoljan utisak na sve one svijesne sinove Boke-kotorske, kojima je na srcu na- rodna stvar i koji bi založili makar što, samo da ne uspije čovjek, koji bi bio sna sramotu svijesnih Srba Bokelja, kao što je jedan Gopčević. Što je i ko je taj čovjek, nije potreba da mi iznosimo, već ga do- sta jasno predočuje i sanr- njegov izborni proglas i poznata veza sa državnim apara- tima, te mu na raspoloženju još odavna stoje. Odstupanjem gosp. Kvekića njemu i njegovim nesretnim skutonošama i povjere- nicima otvorenije je polje da rade za nj i Srbima Bokeljima nametnu čovjeka, radi ko- jeg će se patriotsko srce zasramiti. Ovom prilikom boli srce i nas i svakoga poštenoga Bokelja, da se među bokeškim Srbima na- lazi ljudi, koji rade u prilog jednog Go- pčevića a da ih za to ni malo savijest ne peče, te bezobzirno bacaju pod noge svoja patriotska čuvstva, koja su ih do pred neko vrijeme resila. Lako je narod zavarati, ali kad pokazuju toliko slabosti neki ljudi, koji bi u patriotizmu morali da prednjače, tad valja da se ogorči na njih svaki onaj koji iskreno i patrioski misli i osjeća. Stvar je dakle učinjena. Pošteni Srbi u Boki ostadoše za čas bez čovjeka, u kom su svi bili složni i koji je morao da poti- sne one, koji protiv srpske stvari rade. Po- znavajući svijest i rodoljublje pravih i po- štenih Srba Bokelja, opet se napunjamo na- dom, da će oni i u naj kritičnijem momentu, baš onda kad su ostavljeni, znati pokazati da su na muci junaci. Jučer su se sastali ljudi u Kotoru da vijećaju i izaberu iz svoje sredine čovjeka, koji će zastupati patriotski elemenat Boke. Dok ovo pišemo, nijesmo dobili, nikakovih vijesti sa skupštine, koja se drži u Kotoru, ali smo opet puni pouzda- nja, da Bokelj znade spasiti čast svojoj mi- loj Boki. Srbija i Austrija. Politika i držanje Austrije prama Srbiji, te je od iskoni išla za tim da Srbiju drži okovanu za sebe, morala je jednom da svrši svoju, jer nije bila ni pravedna ni prirodna. Nije bila pra- vedna, jer se je više puta sa austrijske strane na mnogo i mnogo načina izigravalo Srbiju i pred Evropom i pred srpskim narodom, a ne- prirodna zato, što se je na sve moguće načine nastojalo da se Srbiji i njenom narodu skuči onaj razvitak i-napredak, što ih zahtijeva sama sloboda. Ovakovo držanje Austrije prama Srbiji postiglo je svoj vrhunac ali i svoj kraj pod mi- nistrom Goluho sky, te je Srbija u najkranjem času ušla u carinski ratsa Austrijom i naj više doprinijela. padu Goluhowskoga. Prvi početak ovoga rata i zatvaranje granice učinio je čudan utisak na svakoga a naročito kod iskrenog Sla- vena. Prvi upečatak bilo je udivljenje i skepti- cizam. Svak je posmatrao ovaj rat, te su ga vodile dvije sasvim nejednake strane, pa koli- kogod se je s jedne strane moglo sa udivljenjem da gleda na Srbiju, sa druge opet nije mogao da pokloni toliko vjere u izdržanju mlade kra- ljevine. Carinskim ratom, te ga je Austrija u prvi kraj navijestila i započela sa Srbijom, kli- ktale su čifutske novine iz Beča, kako je Srbiji radi njezina drska ponašanja kuenuo zadnji čas, ako se ne pokori. Vrijeme, taj najbolji liječnik, postepeno je izvijao sa tonom tih: čifutskih no- vina, jer je mlada kraljevina tvrdo i pametno ustrajala u ratu, vješto nalazila izlaza svom iz- vozu i sve jače davala dokaza, kako se ona može da emancipuje i živi bez Austrije. Ali kroz kratko vrijeme počelo se je sa austrijske strane gledati malo drukčijim okom, poznate se novine uzvrpoljiše, te mjesto na Sr- biju okrenuše prama Austriji i ministru Golu- howskomu, koji je morao i da pane. To je pri- rodna posljedica pravedne stvari. Srbija je ušal u carinski rat da se oslobodi one neke vrste su- vereniteta Austrije nad slobodnom kraljevinom, te se je u tom položaju okrenula na sve strane i svagdje je našla priznanje i predusretljivost. Nešto ovo a nešto i osjetljivi udarac što ga je Austrija sama oćuljela u ovom ratu sa Srbijom, činilo je, da mlada kraljevina imponuje velikoj sili; koja je eto u najzadnje- vrijenie-i kapituli- rala. Kroz ovo posljednih dana obratila se je bečka vlada na predsjednika srpske vlade g. Nikolu P. Pašića s izvješćem, da je austrijska vlada gotova da krajem mjeseca maja obnovi sa Srbijom pregovore za zaključenje trgovinskog ugovora. Ovaj događaj svakako je od neobične važnosti i interesa, tim više tko zna, kako je Srbija nepokolebivo ostajala pri svojim prijedlo- zima i uvjetima, a austrijska diplomacija pri svojoj tvrdokornosti da Srbija bez Beča ne će ništa moći. Ovaj događaj jasni je fakt pobjede male Srbije a poniženja i kapitulacije Austrije. Što Austrija nije dalje ustrajala u svojoj tvrdokornosti, već se eto pospiješila da se po- nizi, najviše je doprinijela njemačka vlada koja je pristala na ponudu srpske vlade. Strah da Srbiju sasvim ne izgubi iz trgovinske sfere, što bi svakako bilo od velike štete za Austriju, ko- ju je i do sada prilično jako osjetila, natjerao je Austriju da pozove srpsku vladu na prego- vore. Ovo Je svakako definitivna pobjeda Srbije u sporu sa Austrijom, a u isto vrijeme pobjeda slobode koja ne trpi ničijeg suvereniteta. . Agrarne prilike u Bukovici. U zadnjem broju iznijeli smo korist, koju bi naš narod u Bukovici crpio osnivanjem jedne mljekarske zadruge. Naknadno izvješteni smo, da je postojala jedna takova Zadruga u Jase- nicama, a druga sirarska u Erveniku. Nemamo tačnih podataka a da čitaoce iz- vijestimo o uspjehu. Ako je rad vođen na ra- cionalnoj podlozi, obaziruć se uz to i na naše domaće prilike, nema sumnje, da je uspjeh bio povoljan. Nije li se odmah u početku pokazao onakov, kako ga se željelo, ne treba za to pre- stati, već pokazati istrajnost. Po drugim, pa i našim krajevima, gdje su se god zavele mlje- karske Zadruge, dobit je bila izobilna. Mnogi su zadrugari mljekarskim proizvodnjama našli potrošače i van okruga svoga mjesta, pa i do- movine. .lijudi, koji su upravljali Zadrugom, stavili su se u svezu sa velikim trgovačkim kućama na strani. Ponudili su im svoju proiz- vodnju uz povoljne uslove i po trgovce i Za- drugu. Sada su oni u redovitom trgovinskom saobraćaju. Kao naknadu za dobro uređenu mljekarsku proizvodnju primaju redovit prihod, koji se vještim i znalačkim obrađivanjem u- množava. : e S ovoga razloga ne propuštamo ponovo da preporučimo što skorije osnivanje mljekar- skih Zadruga u našoj Bukovici. Uvjeti su zato vrlo povoljni. Treba samo početi i — ustrajati! Osim mljekarskih Zadruga ima još nači- na, da se podigne naše gospodarstvo, a tijem poboljšaju i agrarne prilike našega zemljoradni- ka, koje postaju sve teže i nesnosnije. Jer se- ljaci su mnogobrojan i produktivan dio našega stanovništva. Pokleknu li oni, naša je propast gotova. Treba dakle da sve ovo dobro uočimo, da se osovimo na svoje noge i rad, kako se ka- šnje ne bi ljuto kajali, kad bude već dockan. > Bukovica, kako smo već u prvijem člancima dokazali, ima vrlo podesan uslov za razvijanje gospodarstva. Ova struka, navlastito pčelarstvo, mnogo je korisna i unosna. U krajevima, gdje ima voćke, šume, ovijeća i vode, rad je čovječiji skroz neznatan; a u mnogo slučajeva i zabavan. Po svojoj prirodi, a služeći se po narodnom predanju, rad je sitnih pčelica razuman. One svojim radom i razumom zamjenjuju čovjeka u. mnogočem, stavljajuć mu još u izgled plodono- san rad, čvrstu volju i bratsku uzajamnu slogu. Baš stoga nijedna gospodarska struka ne pruža nam iolike naslade i ugodnosti kao pčelarstvo. Ne zaboravimo uz to još i to, da su pčele me- darice vrlo važne i nužne za oplođivanje do- maće biljke. Stručnjaci računaju, da samo jedan pčelac kadar je privrijediti gospodarstvu do 40 kruna godišnje. Da se svestrano razvije pčelar- stvo u Bukovici, korisno bi bilo, da vlada u svakoj školi podigne pčelinjak za izgled. Trebalo bi još po svima selima uvesti predavanja o pče- larstvu i udesiti ih na praktičan i razumljiv način, da se njima može koristovati osobito ne- pismen svijet. Ovijem rečima mi zadovoljavamo glasu naše savjesti, koji nas nuka, da osim bijede i nevolje ispitamo razlog i nađemo podesan na- čin, kako bi se poboljšalo stanje našega naroda uopće. Upućujuć ga na ovakov način domaće privrede, mi ga samo potičemo na rad i soko- limo, da duhom ne klone. Ko hoće da se po- tanje bavi pčelarstvom, ako su mu knjige na dohvatu, moći će ih izobilja naći i na srpskom jeziku. U brojevima Srpske Zore, lista za pro- svjetu i privredu srpskoga naroda u Dalmaciji, ima niz članaka o pčelarstvu. Pisani su lako i razumljivo sa potpunim poznavanjem i spre- mom, pak stoga i upućujemo čitaoca da pozor- no prouči sve ono što se o pčelarstvu spominje, pak da stečenu pouku što prije primijeni. Az. Pismo iz Beča. Beč, 17. aprila.* U zadnje se vrijeme evropske velike sile nešto krenule, t. j. počela se opažati neka ži- vahnost u diplomatskom svijetu, česti sastanci ministara, carskih kancelara i — vladara. U vrijeme kad se rade pripreme za mirovnu kon- ferencu pojavljuju se simptomi, koji predska- zuju sve drugo prije, nego li mir. Dakle, Evropa se zaljuljala. Engleska je ovoga puta ona, koja uzimlje neobično velika učešća u ovoj bibavici. Sada je n.pr. na dnevnom redu sastanak u Gaeti, gdje se sutra sastaju kralj engleski Edu- ard i talijanski Viktor Emanuel. Radi se o sa- vezu na sredozemnom moru. Engleska kao da prikuplja uza se Italiju, Španjolsku i Francu- sku, a svakako je važno, da se poslije Alge- sirasa, gdje se je došlo do nekog povoljnog di- plomatskog rezultata u pogledu francusko-nje- mačkih odnosa, još jače utvrđuje grupa sredo- zemnih sila i da se prijateljski sporazumijevaju Engleska, Italija, Španjolska i Francuska. Što se tiče sastanka u Gaeti donosi rimska ,Tri- buna“ uvodni članak, u kome kaže, da pošto trojni savez ne može da sve interese Italije u svijetu uzimlje u obzir, Italiji je dužnost da i s drugim državama goji dobre odnošaje, a to da mora javno mnijenje Njemačke shvatiti, jer da niko nema prava da sumnja u lojalnost i ispravnost talijanske politike. U toliko je izbila na površinu vijest o je- dnoj vojničkoj akciji Italije. Italija namjerava ustanoviti jednu staciju za ,torpedoboot“ i to * Kasno stiglo za prošli broj. Ur. — protiv Trsta, u dalečini od samih 8 kilome- tara od austrijske granice, a to u Lagune di Marano, između Trsta i Mletaka. Diplomatski i vojnički krugovi uskomešaše se, te se misli blagovremeno suprostaviti svakoj mogućnosti kakvog iznenadnog napadaja. Osim toga Engleska, da izvede taj sredi- zemni savez flota, hoće da uspostavi opet špa- njolsku ratnu flotu. Već je u ime toga dvanaest engleskih inženjera raspravljalo sa španjolskim ministrom mrnarice o ponovnom građenju špa- njolskih ubojnih lađa. Izgleda da bi se Engleska htjela ovom po- litikom malo direktnije zainteresovati i za Balkan. Beč, 24. aprila. Razglagoljao se pop Vusio. Poslije one fiasco-skupštine sa onom ogromnom reklamom trebalo se ipak nekako pokazati. U posljednjem broju ,Gross-Oesterreich“-a razglagoljao se pop Vusio sve u šesnaest. Tu je čitavi članak u obranu njegovu, ističu se zasluge Vusijeve, nje- gov patriotski rad izdavanjem ,La Monarchia“, pa onda udri po referentina naših novina glede one skupštine, da su krivo i tendeeiozno izvje- štavali, da dalmatinske novine ne znaju cijeniti Vusijeve ,zasluge“, te ga bez razloga napadaju. Sto više žestoko se obara na ,Hrvatsku Krunu“ i ,Gross-Oesterreich“ se čudom čudi, kako je i »H. K.“ mogla donijeti onakav izvještaj o skup- štini, kad ona ima skoro isti program kako što je i njihov. Samo što u izvještaju o skup- štini nema jedne riječi o onomu što su te ve- čeri govorili jedan Srbin i jedan Hrvat, kad su svojim govorima Vusia utukli i izvrgli onomu što je i zaslužio. Nego ovdje treba još nešto zabilježiti, u stvari interesantno. Izvjestilae ,H. K.“ naime javio je svomu listu o toku skup- štine. Pop Vusio tada javlja ,Hrvatskoj Kruni“ da je to izvješće neistinito, a uredništvo ,H. K.“ vjeruje više Vusiju nego svomu do- pisniku. Pa onda ,Gross-Oesterreich“ ima potpuno pravo kazati, da se njegov program slaže s onim ,Hrvatske Krune“. : Nas Srba se više tiče što“ ,Gross-Oester- reich“ piše o kandidaturi Gopčevića. Vapi i zove vlada u pomoć Gopčeviću, jer bi velik grijeh Austrija učinila, kad ne bi uznastojala, da bude izabran Gopčević, koji je antiresoluci- jonaš i pobornik velikoaustrijske ideje. Pa ni- že čitav niz Gopčevićevih ,zasluga“. Sve bi bilo dobro, da se Gopčevićev ,vapor“ nije u Oćeanu utopio kad je blago put kotorskijeh Boka nosio! * Prošle subote došlo je do tučnjave na Universi. Njemački klerikalci dodoše u sukob s njemačkim nacionaleima. Potonji nijesu htjeli da klerikalei prirede na universi svoj ,bummel«, što im je i uspjelo. Pri sukobu je došlo do gu- stih, a naj više je batina izvukla policija, koja je imala i odviše posla. Za tučnjave pao je dobar dio balaustrade na rampi: Bilo je nekoliko kr- vavih glava i nekoliko uapšenja. Universa je otvorena i vlada sada potpun mir i red. Ilucmo u3 bBeorpaja. Beorpaj, 22 anpuna. i Pyuak KOJ Munuciipa-iipeocjednuka. Tipe- KocuHofi je y noMy MunucTpa-npencjenuuka, F. Huk. TI. Tlamuha 6uo pyuak, Ha koMe cy 6unu: Tlocna- HuK Hranuje MApKH3 T'Buuuonu ca rocnohom, nocna- HHK Fbemauke «He3 PaTu6op ca rocnokom u Khep- KAMA NpHauesaMa TypH-Takcuc, mocnaHuk AycTpo- Yrapcke 6apoH IlukaH ca rocnokoM, nunnomMarcku areHT Byrapcke r, JluM. PusoB ca rocnokom, 6en- TujeKH OTIPABHHK NocnoBa u cekpeTap Pb. B. Kpama r. JoB. $b. Xpucruh. Tlocnuje pyuka 6unu cy y nomy T'. MuuucTpa- NponcjenHuKa CBH 44HOBHMLIH PyCKOr H AycTpPO-yrap- CKOT NMOCNAHCTBA u GyrapcKke punnomaTcke areHuuje. Anekcunauku hauu y H. Caoy u Byoum- Ilewiliu. 24 yueuuka YUHTEJBCKE IIKOJIE y AneKkCHH- Uy, CA NHPeKTOPOM M HETHPH HACTABHHKA OTNYTO- BaJIH cy jyue y Hosu Can, Com6op u Bynum-IlemurTy, rnuje um ce crnpeMa Bpno cpnauaH. ngouek. | Yxaliuwenu cplicku ceewitienuuu. M3 OKonjma uma ,Kop. Bupo“ oBy sBujecr: J[sa cBemreHuka, Koje je mpom3seo cpricku muTponomuT Buhenruje y Corey, yxamuieHu cy 36or Tora WTO cy u nopen